Merkel drhti pred Erdoganom i morat će pregovarati o migrantima

„Milijuni sirijskih izbjeglica uskoro će otići u Europsku uniju. Od vremena kada smo otvorili naše granice, broj onih koji su otišli u Europu bio je stotine tisuća. Taj će se broj uskoro, narednih mjeseci, popeti na milijune“, rekao je jučer turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, javlja NTV.

Turska je otvorila granice s Europskom unijom za sirijske izbjeglice i migrante iz ostalih zemalja krajem veljače. Komentirajući ovu odluku, Erdogan je optužio EU da nije ispunila obećanja i izjavio da Turska “nije dužna prihvatiti takav broj izbjeglica”.

Turska i EU složili su se o načelima za rješenje migracijske krize 2016. godine. Tada je Erdogan uspio dogovoriti financijsku pomoć Ankari. Turska je pristala prihvatiti sve migrante koji su već stigli u Europu, ali u zamjenu za udvostručenje pomoći do 2018. Godine, kako bi mogla naseliti sirijske izbjeglice u Turskoj.

Kako se stanje u Siriji pogoršalo za Tursku, počevši s danom kada je turska vojska izgubila 36 vojnika u Idlibu, Ankara je odlučila pojačati kampanju protiv sirijske vojske, ali je naišla na „nerazumijevanje“ Rusije, Irana i Sjedinjenih Država, uključujući NATO.

Kao što smo ranije izvijestili, nakon nepoštivanja jednodnevnog primirja, kada su Turci i sirijska Al-Qaida krenuli u napad na jugu Idliba, proveli napade dronovima i uhapsili uredništvo turskog ureda ruske agencije Sputnik, Rusija je ponovo pokrenula zračne udare i dogovorila sa Sirijom da se nad Idlibom proglasi zona zabrane leta. Nakon što su Turci i islamističke bande proveli udar na iransko promatračko mjesto i ubili 21 borca proiranskih milicija, Teheran je rekao da je to posljednji napad koji je prošao bez odgovora, a sljedeći put će meta biti turska promatračka mjesta koja su sva na dometu njihove artiljerije. SAD i NATO su Erdoganu dali deklarativnu podršku, ali bez ikakve namjere da se upliću u sukob u Idlibu. Rezultati su bili vidljivi na terenu i sirijska vojska je povratila gotovo sva izgubljena područja, osim Nairaba i nekoliko sela zapadno od Saraqiba i desetak sela u sjeverozapadnoj Hami.

U tim okolnostima, turski predsjednik je jedinu priliku vidio u ucjeni Europske unije s migrantima. U medijima se pogrešno koristi termin „sirijske izbjeglice“, jer su osobe koje su reporteri raznih medijskih kuća intervjuirali na granici s Grčkom bile iz Afganistana, Pakistana, Iraka, čak iz Alžira i tek jedan Sirijac. Stoga je prikladnije govoriti o migrantima iz Turske, a ne „sirijskim izbjeglicama“, jer većina uopće nije iz Sirije.

Merkel kaže da „Erdogan ne bi trebao vršiti pritisak na EU“

Osoba koja je najodgovornija za novonastali kaos u Europi, njemačka kancelarka Angela Merkel, izjavila je u Berlinu da turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan ne bi trebao vršiti pritisak na Europsku uniju igranjem na kartu migracija, javlja agencija DPA.

Besmislena izjava i bilo bi bolje da Angela Merkel nije rekla ništa.

Prema njemačkoj kancelarki, turski čelnik “trenutno osjeća da nema dovoljno potpore”, ali čak i da jeste tako, “apsolutno je neprihvatljivo to rješavati na štetu izbjeglica”.

“Izbjeglice su se našle u situaciji u kojoj su prisiljene da idu prema granici i nalaze se u zastoju”, rekla je Angela Merkel, iako je upravo to Erdogan i želi. On likuje dok gleda kaos, nasilje i sukobe na grčkoj granici, jer zna da će bolje unovčiti migrante koje je pustio prema EU.

Slično stajalište kao Merkel je iznio i njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas.

„Vidimo teret koji Turska snosi, ali zemlja mora nastaviti ispunjavati svoje obveze prema sporazumu s Europskom unijom. EU daje svoj doprinos osiguravanju držanja izbjeglica u Turskoj u pristojnim uvjetima. Ne možemo im dopustiti da postanu predmet geopolitičke igre”, rekao je Maas.

Grčka je optužila Tursku za kršenje svojih obveza prema EU o migrantima, a također situaciju na granici proglasila je „iznimnom prijetnjom nacionalnoj sigurnosti“ i poručuje da neće popustiti i neće biti ilegalnih ulazaka u zemlju.

Bundestag je njemačke vlasti pozvao da spriječe ponovni priliv migranata, jer zemlja to ne može podnijeti.

Erdogan kako želi može tretirati samo EU, ali ne svu

U pozadini bitke u Idlibu Erdogan je zapravo otvorio drugi front protiv Grčke, na čije granice sada hrle horde migranata,  koje Grci odbijaju palicama, omamljujućim granatama, bodljikavom žicom i suzavcem. Invazija na Grčku se provodi morem i kopnom. Na otoku Lezbos su Grci spalili prihvatni centar Ujedinjenih naroda za migrante. Civili čuvaju obale i patroliraju seoskim putevima, napadajući strane novinare i pripadnike stranih nevladinih udruga, na koje su posebno ogorčeni. Na kopnenoj granici s Turskom, grčka vojska pokušava odbiti predstojeću invaziju. Ali će se sve na kraju morati riješiti pregovorima sa sultanom, iako u tim pregovorima Mađari, Česi, Slovaci, čak i Bugari neće popustiti ni milimetar.

Ali europske granice nisu željezna zavjesa i migranti će i dalje prodirati. Možda ne u velikim skupinama, ali na raznim mjestima će se dnevno probijati po nekoliko desetaka do stotinjak ljudi, koji će se kao pritoke, slijevati u rijeku i na kraju u veliku bujicu migranata koja će teći ka sjeveru.

Jedina je mogućnost Europske unije, Njemačke prije svih, je pregovarati s Erdoganom kao na pijaci, samo kako bi se zaustavio taj tok. Francuski predsjednik Macron je rekao kako će zaštititi europske granice od protoka ilegalnih migranata. Ali kako?

Izbjeglički problem za Europu je danas akutniji nego 2015. Ovoga prije nije bilo. Sada su posvuda snimke na kojima se vidi kako tisuće migranata stoje ispred barijere i bodljikave žice koje su postavili Bugari i Grci.

Jasno je da većina njih neće htjeti ostati u balkanskim zemljama, gdje ne dobivaju socijalne naknade. Oni će težiti Njemačkoj i skandinavskim zemljama, pa je za Berlin ovo ozbiljna stvar. U Njemačkoj je situacija već burna zbog koronavirusa, ekonomska se situacija naglo pogoršava, a sada svemu tome treba dodati još migranata.

A po ovom pitanju su stanovnici Njemačke, zapravo cijele Europske unije, podijeljeni su u dva tabora. Neki se zalažu za protjerivanje migranata iz EU, dok liberalni mediji pišu o sramoti za Europu i o tome „kako Erdogan ucjenjuje Europsku uniju dok ljudi umiru na granici“, sugerirajući da Grci trebaju maknuti bodljikavu žicu i policiju i otvoriti granice.

Ali EU nema snage ni sredstva za odvraćanje izbjeglica. Stoga se na granicama mogu dogoditi grozne stvari, ako migranti krenu u proboj, a policija odluči da ih treba zaustaviti pod svaku cijenu.

I nemojmo se lagati. To nisu ti ljudi koji ponizno traže pomoć Europe, već agresivna gomila mladih i sredovječnih muškaraca i čim se prvi od njih probiju, uslijedit će njih tisuće i tisuće.

Sada je Europa odlučila zatvoriti svoje granice i angažirati vojsku. U odnosu na ove mjere, Trumpov zid na granici s Meksikom izgleda smiješno. Ali sada nitko ne govori  da Europa treba poštivati vladavinu prava, demokraciju i ljudska prava iznad svega.

Jasno je da će Macron, kao jedan od lidera u Europi, obećati zaštitu granica. Ali za sada te granice čuvaju samo Grci i tamo nema nikakvih prepreka poput izraelskih zidova protiv Palestinaca. Kao što ste vidjeli, na grčko-turskoj granici su na brzinu razvučeni koluti takozvane „žilet žice“ i raspoređena je policija. No, ta se improvizirana barijera može neutralizirati s nekoliko deka ili šatorskim krilom bačenim preko oštrica i na tok mjestu za trenutak na grčku stranu pretrči dvadeset do trideset ljudi, možda i više.

Kao što smo rekli, europske granice nisu željezna zavjesa i Europa mora  pregovarati s Erdoganom, ali je turski vođa odlučio pregovarati ne samo o migrantima, već i o Siriji.

5. ožujka Recep Tayyip Erdogan će letjeti u Moskvu na pregovore s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Kako je izgubio adute na bojnom polju, od Putina će tražiti da sirijska vojska i saveznici prekinu vojne aktivnosti u Idlibu, jer u suprotnom slučaju on neće imati drugog izlaza već od Idliba ravno do grčke granice napraviti koridor za one koji budu bježali pred sirijskom vojkom, bili to Sirijci, Europljani, Ujguri, Uzbeci, Turkmeni ili drugi narodi, potpuno nevažno.

Njemačka si ne može dozvoliti novi val migracije

Iako je sve počelo s Angelom Merkel, ona se sada panično boji, jer sve lijepe riječi o ljudskim pravima i humanizmu iz 2015. ne mogu sakriti surovu stvarnost Njemačke.

Tamo arapski klanovi doslovno urušavaju ustavni poredak i prijetnja su nacionalnoj sigurnosti. Naćalost, organizirani kriminal postoji svugdje, ali u zemljama koje su najavile prijem izbjeglica ili političkih i ekonomskih migranata, čaki „disidenata“ kakvi su bili čečenski separatisti, takva politika stvara preduvjete za ozbiljno jačanje kriminalnog podzemlja.

To se u Njemačkoj dogodilo gotovo odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata, kada je potpisan ugovor na pedeset godina s Turskom, čija je radna snaga trebala obnoviti ratom uništenu Njemačku. Tada se u zemlju slilo stotine tisuća Turaka.

Postupno se njihov broj povećavao zbog prirodnog priraštaja turskog stanovništva. Mnogi su Turci napravili karijeru, čak i vrhu njemačke politike, ali se mnogi od njih nisu integrirali do danas i ne govore njemački jezik, iako su u toj zemlji živjeli nekoliko desetljeća.

Situacija se pogoršala nakon 2015. godine, kada su u zemlju počele pristizati izbjeglice iz Sirije, ali ne samo, bašk kaošto je slučaj i sad. Dokumenti za ulazak u zemlju nisu bili potrebni. Tako je odlučila Angela Merkel. Mnogo je toga već rečeno i to je dobro poznata odluka kancelarke koja je toliko štete nanijela Europi da će se teško oporaviti.

Zločini različitih mafijaških skupina, na primjer, Vijetnamci s cigaretama ili Poljaci koji kradu automobile, za policiju su postali nevažni, jer postoji ozbiljna kriminalna situacija s cijelim klanovima koji utječu na život čak i velikih gradova i te organizacije stvaraju svoje paralelne institucije i pišu zakone.

S druge strane, nedavno usvojeni zakoni u Njemačkoj čak potiču nastanak i konsolidaciju takvih klanova u zemlji. To ne znači da je prije bilo mirno, jer su se još u sedamdesetim godinama pojavili libanonski klanovi, ali se tada ovaj fenomen nije uzimao ozbiljno. Zbog čega, ni danas nije jasno, iako se može pretpostaviti da je zbog korupcije.

Aktualni ravnatelj Federalnog ureda za kaznene poslove Holger Münch se poziva na trideset godina iskustva s libanonskim klanovima i na sprečavanje pojave novih.

Nakon libanonskih su nastali sirijski i irački klanovi. U pravilu, to su Arapi koji su stigli kao izbjeglice, kojima su se pridružili brojni rođaci, koji dolaze „radi spajanja obitelji“. Kao i same izbjeglice, rodbina može doći s lažnim dokumentima ili jednostavno bez njih.

Službe sigurnosti su posebno zabrinute kada počine “obračun” između starih klanova i novih. Ali zabrinutost je uglavnom retorička, kao i u drugim ozbiljnim slučajevima koje prijete državnoj sigurnosti.

Prije nekoliko godina se dozvolili muškarcima, izbjeglicama iz arapskih zemalja, da dovedu u Njemačku nekoliko žena, koje bi oni, kao ugledni muslimani, trebali moću uzdržavati. Za Nijemce je to protuzakonito, ali su u ovom slučaju to „temeljna ljudska prava“. U ovoj zajednici socijalne naknade i zdravstveno osiguranje imaju službena supruga i njezina djeca, ali i ostale sa svojom djecom, koje su službeno životne partnerice. Svaki od tih muškaraca ima braću i sestre, a oni opet imaju svoje supružnike i djecu i tako nastaje klan.

Arapski klanovi ne samo da drže četvrti nekih gradova, već i čitave gradove. Na ulicama Hamburga se mogu vidjeti automobili ili minibusevi s natpisom „šerijatska policija“. Ove neslužbene „policijske snage“ zaustavljaju žene i traže da nose nikab i pokušavaju ih kazniti.

U drugim naseljima ljudi s prslucima s natpisom “šerijatska policija” traže od prolaznika da se pridržavaju šerijatskih zakona koji se odnose na izgled i odjeću i brane im posjećivanje barova i mjesta za zabavu.

Ali kada je izbio skandal u Wuppertalu, lokalni sud je presudio da „šerijatska policija“ nije prekršila nijedan njemački zakon. Bi li isti slučaj bio da se osnuju „stranačke milicije“ u Njemačkoj? Vjerojatno ne, ali je u ovoj presudi ulogu igrala poznata „politička korektnost“.

FOTO: „Šerijatska policija“ u Wuppertalu

Mreža arapskih klanova prožima sve savezne državeNjemačke, velike i ne baš tako velike gradove. Samo u Berlinu je nekoliko tisuća ljudi uključeno u kriminalne klanove. Ali to su službene brojke, koje su u velikoj mjeri podcijenjene. Zapravo, govorimo o najmanje nekoliko desetaka tisuća ljudi.

U isto vrijeme, njemačlka policija i druge službe izvještavaju o suzbijanju kriminalnih aktivnosti arapskih klanova. Samo od početka godine, samo u Sjevernoj Rajni i Vestfaliji izvršeno je više od 700 pretresa kriminalnim klanovima, a ministarstvo unutarnjih poslova je objavilo detaljno izvješće o tim aktivnostima.

Pretrage su provedene nad 26 000 osumnjičenih koji su pod kontrolom, a čak 350 osoba je pritvoreno. U pritvoru u Njemačkoj su bile čak i osobe osumnjičene za silovanje u Kölnu u Novogodišnjoj noći, ali su vrlo brzo puštene “zbog nedostatka dokaza”.

Nedavno je deportiran vođa libanonskog klana Ibrahim Miri, ali se brzo vratio u Njemačku. Ponovno je poslan, ali će se s velikom vjerojatnošću opet vratiti u Njemačku.  Miri je jedan od najvećih, a možda i najveći vođa arapskog klana, kojim ima 3000 članova samo u Bremenu. Od njih je 1800 u datotekama policije kao prekršitelji zakona. Osim Bremena, članovi klana aktivni su i u Berlinu i Essenu.

Klan Miri bavi se raznim vrstama ilegalnih aktivnosti, ali mu je prioritet prostitucija, trgovina ljudima, oružjem i drogom. Kriminalni klanovi imaju milijunsku zaradu. Šteta za njemačko nacionalno gospodarstvo se procjenjuje na stotine milijuna eura. Jasno je da dugovječni libanonski klanovi ne bi u Njemačkoj mogli postojati od sedamdesetih bez podrške ili suradnje s policijom i političarima. To pokazuje koliko je ovaj kriminal dobro organiziran.

A glasne riječi ministra unutarnjih poslova Njemačke o nemogućnosti “postojanja paralelnog svijeta u njihovoj zemlji” zvuče lijepo, ali neuvjerljivo.

Desetljećima se zanemaruje postojanje ove paralelne stvarnosti. Sami članovi klanova su prkosni, ne poštuju ne samo njemačke zakone, već ni elementarna pravila ponašanja. Pokušavaju provoditi svoja pravila i tjeraju sunarodnjake da se pridržavaju zakona koje oni pišu.

Mediji ponekad daju informacije o ruskim, talijanskim, rumunjskim ili čečenskim kriminalnim skupinama. No, opseg njihovih aktivnosti je zanemariv u odnosu na štetu koju su počinili arapski klanovi.

Ovo je također jedan od razloga zbog kojeg Merkel drhti pred Erdoganom, bez obzira što on nije Arap, ali ima „rezerve“ njegovih privatnih Arapa s kojima ucjenjuje Berlin.

Malo je vjerojatno da će se policija i tajne službe moći nositi sa sve većim brojem kriminalnih klanova i sve više njih, jer dolaze nove etničke skupine i samo im treba vremena da se povežu. I ovdje ostavimo lažnu političku korektnost. Novopridošli muslimani su poznati po visokom demografskom prirastu, koji u razvijenim europskim zemljama zbog nametanja novog morala propada, dovodi do smanjenja plodnosti i uništenja obitelji kao institucije.

Ne postoje izgledi za deportaciju članova kriminalnih bandi ujedinjenih  na etničkoj osnovi. Štoviše, čak i oni zakoni koji bi to omogućili se opstruiraju od mnogih političara. Imigracija je u Njemačkoj postala tema na kojoj se dobivaju ili gube izbori. Optužujući protivnike za apsolutni manjak empatije, nehumanost i neonacizam i fašizam političari poput Zelenih dobivaju sve veću podršku, a oni traže još više izbjeglica u Njemačkoj. Po zakonima fizike na drugoj strani raste popularnost onima koji se protive masovnoj ilegalnoj imigraciji, a njih predstavljaj AfD. I ovo je razlog zbog kojeg će Merkel vjerojatno radije platiti Erdoganu i zvati Vladimira Putina da pokuša zaustaviti Assada da oslobodi svoju zemlju, samo da novi val migranata ne preplavu EU, Njemačku prije svih.