Mitovi o socijalističkom raju u Skandinaviji

Olof Palme
45 komentara

Jedan od čitatelja nam se javio kako Tuzlom kolaju bajke o Švedskoj kao zemlji socijalne pravde i blagostanja, gdje svatko radi koliko može, a dobiva koliko mu treba, gotovo kao u dovršenom komunizmu. U nastavku ćemo objaviti pismo čitatelja koji demantira ovaj mit.

No prije toga podsjetimo da je 1984. ugledni švedski dnevni list Dagens na naslovnici objavio članak “Švedska će 2000. biti socijalistička“.

Naime, Dagens u uvodniku nije pisao “proročanstvo” po uzoru na tadašnju sovjetsku Pravdu, nego je članak bio poziv na uzbunu da bi se nešto slično stvarno moglo dogoditi. Diljem Švedske su poduzetnici i znatan dio luksuznih automobila imali plakate i naljepnice na kojima je pisalo “Zaustavimo sindikalne fondove – kažimo NE socijalizmu“.

U proljeće 1984. se u Stockholmu dogodilo nešto što u povijesti nije zabilježeno. Grad je preplavila gomila luksuznih automobila s livriranim vozačima s bijelim rukavicama, koji su otvarali vrata svojim gospodarima kako bi izašli s obiteljima i poslugom da prosvjeduju ispred parlamenta.

Okupili su se Wallenbergovi, najbogatija obitelj Švedske, vlasnici tvornica Volvo, Electrolux, Saab, svih poduzeća, banaka i osiguravajućih društava. Okupila se i “elita” švedske visoke tehnologije, a ukupno je bilo 90 000 prosvjednika.

Do tada su u zemlji prosvjede, bolje rečeno proslave, održavali samo sindikati za praznik “1. Maja”, jer je zemlja zaista živjela desetljeća blagostanja i bila prototip blagostanja i društvenog konsenzusa.

Švedska poduzetnička i financijska elita je izašla na ulice kako bi se suprotstavila reformama Palmea, čija je vlada tada sindikate htjela učiniti gospodarima burze. Tadašnji revolucionarni zakon je predviđao osnivanje “Fondova zaposlenih”, koji bi imali zadaću i ovlasti kupovati pakete dionica velikih kompanija, upravljajući njima u skladu s interesima radnika i svih zaposlenika. Predviđeno je da tada pa do 1990. velike švedske kompanije daju 20% svog profita, ali fondovi tom novcem nisu mogli steći 50% plus zlatnu dionicu. Nakon eksperimentalnog razdoblja su fondovi trebali posjedovati 8% nacionalnog dioničarskog paketa i raspolagati s tadašnjih 15 milijardi kruna.

Početkom 1984. se dogodila prva takva kupnja, kada je Fond za istočni dio zemlje kupio dionice pet velikih kompanija, među kojima su bile i Electrolux, Saab i Ericsson. Ljutita švedska oligarhija je tužila vladu Sudu Europskog vijeća u Strasbourgu, a Federacija poduzetnika je tražila od vlade da provjeri je li zakon u skladu s Ustavom i Europskom poveljom, koji štite pravo vlasništva.

Poduzetnici su Palmea okrivili da provodi skrivenu socijalističku revoluciju i da izaziva građanski rat, što je nepojmljivo za Švedsku koja glasi za miroljubivu zemlju.

To je bio vjerojatno jedini prosvjed kapitalista takve vrste u povijesti Europe, ali su fondovi ipak prošli kroz parlament. No, iako je 1984. švedski Dagens pisao da će Švedska 2000. biti socijalistička zemlja, to se nije dogodilo, a od svega što je učinio Olof Palme nije ostalo ništa. Samo što to naši prijatelji u Tuzli, ali ne samo oni, još nisu čuli.

Naš čitatelj nam je poslao tekst kojeg ćemo objaviti u cijelosti, uz zahvalu za trud i vrijeme “izgubljeno” na internetu da raskrinka ovaj mit, koji se možda i mogao ostvariti, ali se švedska oligarhija uspjela otrgnuti iz ralja mrskog komunizma i zemlju survati u divlji neoliberalizam.

Švedska – Glavni nositelj skandinavskog mita

Švedska je dugi niz godina bila primjer socijalne sigurnosti i stabilnosti, ali za taj dugi period relativnog blagostanja je najmanje zaslužan kapitalizam.

Činjenica je da je Švedska bila snažno pogođena krizom ’30-ih godina. Izravna  reakcija na krizu je bila uspon Socijaldemokratske radničke partije, koja je nakon toga vladala gotovo 65 godina apsolutnom većinom, bez ijednog koalicijskog partnera. Mukotrpnom borbom su radnici u Švedskoj stvorili su sustav koji je bio dostojan čovjeka, a

Radnička partija tih godina je opravdavala svoje ime.

Unatoč izraženom revizionizmu i zalaganju za socijaldemokraciju umjesto socijalizma, partija se ipak usko vodila temeljnim idejama marksizma iz kojih su i nastali brojni socijalni programi.

Ranih ’70-ih premijer Švedske postaje Olof Palme, također član Radničke partije. U svojoj politici je otišao korak dalje i otvoreno podržavao brojne marksističke države i pokrete diljem svijeta. 1975. bio je prvi predstavnik zapadne demokracije koji je otišao u službeni posjet na Kubu. Tamo je održao velik govor na poznatoj Plaza de la Revolución, hvaleći Fidela Castra i socijalističku revoluciju na Kubi. Također je bio i žestoki kritičar američke politike i južnoafričkog aparthejda.

Nije nikada dokazano, ali brojni povjesničari smatraju da je upravo zbog tih stavova život skončao s hicem u glavu na ulicama Stockholmu 1986. Dakle, samo dvije godine nakon svoje “skrivene revolucije” i pobune oligarhije.

Švedski model je zaista bio primjer modernog i progresivnog upravljanja državom, ali, baš kao i u slučaju Islanda, sve što su Šveđani i švedska radnička klasa gradili palo je u vodu dolaskom neoliberalizma.

Brian Palmer, švedski profesor antropologije komentirao je ulazak neoliberalizma sljedećim riječima: “Govoriti o današnjoj Švedskoj u nekim socijalističkim terminima bilo bi potpuno krivo. Neoliberalne reforme u Švedskoj su provedene u mnogim sektorima rigoroznije čak nego u Americi. Švedska je zapravo postala laboratorij za privatizaciju.”

Unatoč uvriježenom mišljenju kako u Švedskoj na stanovnike pazi snažna država, prava istina je sasvim drugačija. Posljednjih godina Švedska je po opsegu privatizacije prestigla SAD i brojne europske države. 80% svih novih škola je u privatnom vlasništvu. Željeznice i gradske podzemne željeznice također.

Švedska je imala dugi period ekonomskog razvoja, što ponajviše može zahvaliti i neutralnosti za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Od nekoć uglednog modela, Švedska je već sredinom ’90-ih počela naglo tonuti u surovi neoliberalni kapitalizam, koji danas potpuno dominira zemljom. Tako je primjerice 2004. imućna obitelj Wallenberg, ista ona koja je 1984. s limuzinom i poslugom došla prosvjedovati pred parlament, kontrolirala čak 40% svih dionica na burzi u Stockholmu.

Pogodnosti se naglo ukidaju, a novi švedski premijer se otvoreno hvali kako je Švedska postala “svjetski rekorder po rezovima javne potrošnje”. Uskoro dolaze i velike pohvale od strane MMF-a, koji od sada ističe Švedsku kao reprezentativan primjer kako bi trebalo voditi modernu ekonomiju.

Uskoro kreće masovna deregulacija svih ključnih industrija i Švedska privatnom sektoru prepušta poštu, telekomunikacije, pa čak i električnu energiju. Brojne banke koje su bile pod upravom države sada se prepuštaju privatnom sektoru.

Posljednjih godina krug je zatvoren kada su privatizirane i brojne klinike i bolnice.

U Švedskoj je dugi niz godina marljivo stvaran sustav koji bi bio na usluzi stanovništvu, a isti je nemoguće srušiti preko noći. Ali situacija u kojoj se trenutno nalazi Švedska donosi joj sudbinu vrlo sličnu Islandu.

Govoreći o skandinavskom modelu možemo samo govoriti o skandinavskom modelu iz prošlosti i iz njega bi se zaista moglo učiti. Ali najvažnija pouka je ta da model nema nikakve veze s kapitalizmom. Upravo suprotno, sve beneficije koje su život u nekadašnjoj Švedskoj činile ugodnim su proizašle iz socijalističke misli. Glorificirati Švedsku kao neku vrstu kapitalističkog uspjeha potpuno je krivo, jednako kao što je 1984. bilo pogrešno tvrditi kako će ta zemlja već 2000. postati socijalistička.

Jedino što je kapitalizam uspio u Švedskoj jest da je tamo njegova konačna neoliberalna verzija srušila jedan progresivan i pravedan sustav.

ekonomski modelNeoliberalizamOlof Palme
Pretplatiti se
Obavijesti o
45 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Željko
6 godine prije

Hvala vam na odličnom tekstu!

Arkaj
6 godine prije

Ubistvo Olafa Palmea nije slučajno, to je pomno odabran cilj. Kome je njegovo ubojstvo moglo bit na korist? Da li su oni kojima je to ubojstvo bilo na korist imali sredstva da ga organiziraju i sakriju tragove koji bi ih demaskirali? Zapitajte se koliko je poznatih političkih figura stradalo u atentatima, nesrećama ili od sumnjivih bolesti a koliko njihovih suparnika desničara koji su puhali u istu tikvu s američkom imperijom?

Natovac za novac
6 godine prije

Sad nek se javu nasi ljudi iz Svedske s svojim shvacanjem i iskustvima!!!

Koča Popović
6 godine prije

Kapitalizan je klasno drustvo koje uvazava jedino novac i njegovo vlasnistvo. Lijevi pokreti su izgubili borbu vec unaprijed kada su pristali na zamku ideologa krupnog kapitala prije 40 godina i postali korektiv kapitalizma te odustali od revolucionarne uloge.

Bracki Kamen
6 godine prije

Pozdrav…
Jednom sam na Alter..u vec napisao da je vecina radnickih prava na zapadu izborena zbog postojanja Sovjetskog Bloka…

Misljenja sam da je to bio smisljeni uzmak kapitalističkih elita da bi usporili Crvenu Prijetnju sa Istoka…
Padom Komunizma i Socijalizma kreće se u otvoreni obračun sa pravima na racun radnika i naravno seljaka poljodjelaca..

Potpuno sam siguran da ce exploatacija robovske radnicke klase biti brutalnija od one krajem 19st… Ustvari vec je…
Isto tako je potpuno jasno da ce bitka za povrat tih prava biti nemilosrdnija nego unazad 100g…
Na zalost nasu… Vecina Radnicke Klase…
Jedu g… I sanjare… Da parafraziram Stulica…
Poz

Matija Vlačić
6 godine prije

ja jesam nekakavnarodni ljevičar po vokaciji, ali moram reći da je ‘pismo’ prilično suhonjavo, hvata se za neke načelne ideologije a ne za stvaran život:(
Ako je onomad, kako i reče, bilo blagostanje i Olof išao nešto mijenjat- bilo bi dobro pojasniti zašto, kad se već piše. Ili ako je sad sve privatizirano, znači li to da narod grca u neimaštini?
Koliko ja čujem iz Švedske, najveći problem su im imigranti koji se ne ponašaju sukladno uljudbi…
A da su Švedi miroljubiv narod.. možda jesu otkad su od Rusa dobili po čkipi.. prije su harali kojekuda

F*Europe - America First
6 godine prije

Ljudi moji nema one drzave na svijetu gdje zanatlija dobro zivi.
Ima samo destak drzava na svijetu gdje zive dobro vrhunske profesije, samo desetak od 190 drzava.
( Znajte da su cijene iste za zanatliju i ostale ).

Tko ima pet milona kuna kapitala zajedno s kucom, spada u 1% onih odabranih u svijetu.
To je oko 70 miliona stanovnika zemlje.

Koncentracija ovih 1% je neravnomjerno raspordjena.
Najveca koncentracija je u anglosaksonskim i germanskim zemljama.

Jos je manji broj super bogatih
a oni cine 1 na 2000 ljudi, to je 3.5 miliona superbogatih.
Oni imaju po glavi preko 10 miliona dolara.
Ti ljudi korise ideologiju i ispiranje mozga da oni zadrzu svoje pozicije i polozaje.
Oni su elita a najveca koncentracija je ponovo u anglosaksonskim i germanskim zemljama.

Zvrk
6 godine prije

Vidim da nije baš najpametnije ostaviti link jer je veliki rizik da se ne prikaže komentar. Nije mi bilo puno teško naći tekst ako se dobro pamti sadržaj. Riječ je o jednom starijem tekstu s advansa (djelomično kopiranom) u kojem se naveliko raskrinkava mit o socijalnim državama skandinavije. Uz taj, bio je još jedan sličan o islandskoj propasti jer tada je bio aktualan islandski bankrot, pa i mit o čudesnom turskom uzletu koji je zapravo bio napuhani balon i dr….

Guest
6 godine prije

Ma sve vam je to do perspektive. Kad zivite u Svedskoj i imate redovnu placu, niste gladni, djetetu mozete kupiti knjige za skolu i pribor itd ovaj nacin zivota dobroj vecini ljudi u bivsim Yu republikama zvuci kao da je Karx Marx predsjednik, kakav kapitalizam ali….kada pogledate wealth distribution u odnosu na GDP ne na income distribution u Svedskoj, sve vam postane jasno

Bilo kuda, kiki svuda
6 godine prije

Radim sa njima i ponekad se pitam, kako moze takva zemlja da izradi Volva, kad jim je kvaliteta gotovo ispod nivoa.

cimbula
6 godine prije

u švedskoj je , do prije useljavanja “muje i hase iz doboja” , kad si bolestan, bilo dovoljno javiti na posao u kakvom si stanju, poslodavac je automatski “otvarao bolovanje” , nikakove provjere se nisu vršile, jer je svijest ljudi bila takva da se na poslu – ne laže.

nakon što su iza 1992. u švedsku uselili muje,hase,idriz i ramiz i “otkrili blagodati švedske socijale”, kraljevina švedska je po tom pitanju MORALA promijeniti nekoliko zakona…….

Trojan
6 godine prije

Sjajan tekst!svaka čast

Kada22
6 godine prije

Vjerujem autoru …uopće ni najmanje ne sumnjam u gospodina Babića ali dosta ljudi poznajem koji su i prije rata živjeli u švedskoj i onih koji su otišli za rata…a odličan prijatelj je prije oko 6 godina otišao…često zna reći “moj crni ovdje netrebaš o ničemu mislit ovdje država na sve misli” i drug odlično živi sretan je i zadovoljan..ma drugi čovjek jedino sa nostalgijom ima problema…dakle siguran sam dobro se živi a i kultura je drugačija..dal će sutra bit gore…neznam.sudeći po textu hoće ali znam da drug prodaje bmw 535 xd i namjerava kupit porsche panameru…i tako…idem se okupat ubitačno je vruće

Duke
6 godine prije

Ono kada hrvatska država subvencionira Todorića a salonski leftardi to nazivaju “neoliberalnim kapitalizmom”.

Jedino što će učiniti progresivan i pravedan sustav promoviran od ljevičara i liberala koji vladaju u Švedskoj je taj da će Švedska postati zemlja Trećeg svijeta, demografski, kulturno, gospodarski, sve u ime tolerancije i ljudskih prava.

Loky
5 godine prije

socijalizam/komunizam je glupost jer polazi od casti i postenja kao odlike covjeka sto je idiotizam. kapitaliza je svakako los ali za razliku od komunizma ima provedivost jer upravo i”igra”na nepostenje kao odliku prosjecnog covjeka. daje mu (nerealnu) nadu da bi i on mogao postati kapitalist i ako su mu sanse za to krajnje nerealne ali to je mrkva koja mu neprekidno visi pred nosem i tjera ga naprijed

dege
5 godine prije

gdje počinje pismo?

Jurišić maja
5 godine prije

pravi i jedini socijalistički raj bila je Jugoslavija a za partijaše je bila i više od raja u Skandinaviji se moralo raditi ako ste htjeli uživati plodove socijalne države dok u Jugoslaviji od10 zaposlenih radila su trojica

verica veric
5 godine prije

ljudi ništa nisu naučili iz povijesti

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI