Moskva i Vatikan zajedno protiv liberalizma i fragmentacije katoličkog i pravoslavnog svijeta

Povodom četvrte obljetnice povijesnog susreta pape Franje s patrijarhom Moskve i cijele Rusije Kirillom, 13. veljače se delegacija iz Moskve, predvođena mitropolitom Hilarionom, zaustavila se u Vatikanu kako bi potvrdila katoličko-pravoslavni dijalog i zajednički provedene projekte, te raspravljalo o međunarodnim pitanjima koje ujedinjuju agende Svete Stolice i Kremlja.

Jedno od gorućih pitanja za dvije najvažnije kršćanske konfesije je i suprotstavljanje prodoru protestantskih crkvi sa sjedištima i Sjedinjenim Državama, što dovodi do osipanja vjernika Rimokatoličke crkve, dok je za Moskvu važnija tema fragmentacija pravoslavnog svijeta i razgovori o autokefalnosti nekanonskih crkvi koje podržava Carigradski patrijarh Bartolomej.

Službeni dio susreta

Kako prenose vatikanski mediji, tijekom važnog bilateralnog procesa razgovaralo se o programima koji su provedeni u četiri godine od službenog početka suradnje. Prema Hilarionu, Moskovska patrijaršija i Sveta Stolica do sada su svoje napore usredotočili na zajedničke inicijative kulturnog, socijalnog i humanitarnog karaktera, ali ambicija je i želja obojice da prošire opseg djelovanja na globalnoj razini, baveći se drugim pitanjima i većom pažnjom po pitanju progonjenih kršćana u svijetu.

Mitropolit je izložio papi projekt posvećen sirijskoj djeci koja su pretrpjela ratne strahote, terorističku okupaciju i ostala su osakaćena tijekom rata i ere „kalifata“ Abu Bakra Al-Bagdadija, kada su im „šerijatski sudovi“ sjekli ruke zbog „nedozvoljenog ponašanja“.

U temelju plana, kojeg je osmislila Moskovska patrijaršija, postoji volja da se pomogne toj djeci implantacijom sofisticiranih proteza koje im mogu omogućiti da povrate motoričke sposobnosti i pokretljivost. Mitropolit želi uključiti Katoličku crkvu iz dva razloga, da produbi suradnju s Vatikanom na humanitarnom području, što je kamen temeljac dokumenta iz Havane, tako da podijele troškove kako bi cijela operacija bila održivija i izvediva.

Što se tiče situacije na Bliskom istoku, Hilarion je rekao da je tamo u tijeku “genocid nad kršćanima” i da je upravo to motiv zbližavanja dviju crkava. Ali bilo je prostora i za raspravu o Zapadu, „pretvorenog iz kolijevke kršćanstva u bastion nihilizma i u osnovi protukršćanskih društvenih i političkih projekata“.

Bitka protiv dekristijanizacije europske civilizacije predstavlja još jednu temu obrađenu prije četiri godine u Havani i zbog izvrsnih i konkretnih rezultata dobivenih na humanitarnoj i ekumenskoj razini došlo je vrijeme da se ispita učinkovitost svetog saveza novog stoljeća na najneprijateljskijem polju, na Zapadu, rekla su dvojica vjerskih poglavara.

Tko je mitropolit Hilarion

Mitropolit Hilarion, zvani Grigorij Valerjevič Alfejev, mladi je i karizmatični mitropolit. Rođen je 1966. godine i brzo se popeo na vrh Moskovske patrijaršije, gdje je postao čelnik odjela za vanjske poslove i stalni član Svetog sinoda od 2009. godine.

Ugledan autor s preko 600 publikacija i vješt diplomat, može se smatrati državnim tajnikom Moskovske patrijaršije, kolega vatikanskog tajnika Pietra Parolina. Nepokolebljivi je zagovornik dijaloga između Prvog i Trećeg Rima i antisektaške bitke  Kremlja. Hilarion je jedna od najvažnijih sivih eminencija u Putinovoj službi, odgovoran za obnovu dijaloga katolika i pravoslavaca i dao je veliki zamah vraćanju religijskog diskursa u geopolitičkoj viziji Moskve, koja se s padom utjecaja iz vremena Sovjetskog Saveza vratila doživljavanju sebe kao duhovnog nasljednika Carigrada ili Trećim Rimom.

Geopolitička bitka

Ranije smo pojasnili kako procesi fragmentacije u pravoslavnom svijetu imaju vrlo malo veze s religijom i dio su geopolitičke bitke Washingtona, baš kao što je to „otimanje“ vjernika Rimokatoličke crkve u Latinskoj Americi, koji masovno prelaze u protestantske crkve, često i sekte, kojima je sjedište u Americi.

Hilarion je Rim posjetio 2018. i tada se papa Franjo sastao s delegacijom Moskovske patrijaršije. To je bio susret u jeku sukoba s frakcijom u Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi-Kijevske patrijaršije, koja je tražila priznanje autonomije od Moskovske patrijaršije, a papa je otvoreno podržao prorusku frakciju.

Primivši tada skupinu Rusa pod vodstvom mitropolita Hilariona, na kraju bratskog posjeta Vatikanu, papa Franjo je rekao: “U vašoj nazočnosti, posebno pred vama, dragi brate, još jednom želim naglasiti da Katolička crkva nikada neće dopustiti da djela s bilo koje strane izazovu podjele. Nećemo to dopustiti. Ja to ne želim. U Rusiji postoji samo jedna patrijaršija, vaša, i nećemo priznati nijednu drugu.”

Primjedbe pape su bile svečane i smislene, također zato što pitanje “ukrajinske autokefalnosti” izaziva vrlo ozbiljnu krizu u pravoslavnom svijetu. Ukrajinski biskupi koji su zagovornici razdvajanja, poput patrijarha Filareta, ali i mnogi prelati tada s nadležnostima vezanim za Moskvu, čekali su „Tomos“ o autokefalnosti kojeg je carigradski patrijarh Bartolomej na kraju dodijelio Kijevu na 1030. obljetnicu krštenja Kijevske Rusije, koje se dogodilo 988. godine.

Čini se da stav pape Franje, koji je ostao isti, ide protiv namjera koje su pripisane Bartolomeju, univerzalnom “primatu” pravoslavaca. Štoviše, papa je tada s Rusima ponovio da se bez sumnje unijatizam ne može smatrati prihvatljivom metodom postizanja crkvenog jedinstva, obzirom na današnje odnose pravoslavaca i katolika. Umjesto toga, papa je napomenuo da je samo bratski dijalog put ka većem jedinstvu.

Riječi pape su bile upozorenje i za ukrajinske grkokatolike.

“Katoličke crkve ne bi se trebale miješati u unutarnje stvari Ruske pravoslavne crkve, posebno iz političkih razloga. Ovo je moj stav i trenutni stav Svete stolice. Oni koji postupaju drugačije, ne podvrgavaju se Svetoj stolici”, rekao je papa u onome što je zvučala gotovo kao ekskomunikacija za one koji ne budu poslušni.

Neposredno prije nego što je otišao u Rim, mitropolit Hilarion, desna ruka moskovskog patrijarha Kirila, govorio je protiv ukrajinskih “unijata”, koji su, prema njegovom mišljenju, odgovorni za pokušaje Kijeva da ostvari autokefalnost, što je cilj ukrajinskih političara i bivšeg predsjednika Porošenka.

Prema Hilarionu, “retorika povezana s projektom takozvane jedne autonomne crkve u Ukrajini često je povezana s grčkom-katoličkim Ukrajincima, na čelu s nadbiskupom Svjatoslavom Ševčukom. Potonji je nastavljao davati izjave u prilog projekta autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve, rekavši da se jedinstvo ove crkve treba temeljiti na nasljedniku apostola Petra, a to je papa u Rimu. Riječi pape Franje stoga su bile izravan odgovor u prilog Hilarionovoj izjavi.

Mitropolit je tada došao objasniti papi zašto se moskovski patrijarh Kiril neće pridružiti papi Franji i patrijarhu Bartolomeju na proslavama svetog Nikole u Bariju, koje su se održale u srpnju 2018. U svjetlu “ukrajinskog pitanja” razumljivo je da ruski patrijarh želi izbjeći kontakt sa svojim “velikim bratom” Bartolomejem, kojeg ruski tisak i dalje opisuje, posebno sada, kao poglavara marginalne grčke pravoslavne zajednice u Turskoj, a ne poglavara svih pravoslavnih vjernika.

Kontroverza protiv “turskog patrijarha”, kako se Bartolomej često spominje u ruskim medijima, nije ništa novo u odnosima ruskih i grčkih pravoslavaca. Naime, 2016. je to pitanje bilo razlog ruskog odbijanja sudjelovanja na prvom povijesnom svepravoslavnom saboru na Kreti, koji je zbog toga i propao.

Istovremeno, mitropolit Hilarion je prije  dvije godine dao je do znanja da je novi susret između Franje i Kirila više nego poželjan i nije isključeno da su iza zatvorenih vrata dvojica vjerskih poglavara razgovarala o terminu tog susreta. Nema sumnje da su, nakon odluke carigradskog patrijarha Bartolomeja da prizna autokefalnost Ukrajinske pravoslavne crkve, ali u državnim, a ne kanonskim granicama, što je presedan u pravoslavnom svijetu, teme bile i situacija u Crnoj Gori i nešto manje Makedoniji, kao što je Vatikan zainteresiran za ruska iskustva u borbi protiv „sektaštva“, kako u Rusiji vide prelazak vjernika u protestantske crkve, iako su tamo puno manje zastupljene nego u Europi i Latinskoj Americi, a u posljednje vrijeme i u Aziji.

Bivši i najnoviji posjet Rusa u Rimu čine susret pape Franje i patrijarha Moskve i cijele Rusije Kirila sve bližim. Za sada nema naznaka kada bi se i pod kojim okolnostima sastanak mogao održati. Ono što je ipak jasno jest da će se to dogoditi na neutralnom terenu, dakle ni u Moskvi ni u Rimu. No, najnoviji susret formalno „ministra vanjskih poslova“ Moskovske patrijaršije Rimu sugerira da bi se to moglo dogoditi prije nego se očekuje.

ANALIZA: Pravoslavni raskol istočnih Slavena nema veze s religijom već geopolitikom