ANALIZA: Pravoslavni raskol istočnih Slavena nema veze s religijom već geopolitikom

Ruska crkva u Moskvi

Nedavno smo pisali o “Karavani migranata” iz Hondurasa u SAD, koja je okupljena iz Središnje Amerike prema sjedinjenim Državama krenula u lipnju ove godine, a nešto ranije smo pokušali objasniti raskol unutar pravoslavnog svijeta nakon što je ekumenski patrijarh Bartolomej iz Carigrada ukrajinskim pravoslavnim crkvama priznao pravo na autokefalnost.

U oba slučaja je jasan plan američke nekonzervativne i atlantističke elite, kojeg je u svom navodnom predviđanju u knjizi “Sukob civilizacija” predvidio američki politolog Samuel Huntington, vrlo blizak pokojnom Zbigniewu Brzezinskom, Fukuyami, Kissingeru, Sorosu i “staroj gardi” koja je vjerovala da je pobijedila u borbi za unipolarni svijet na čelu sa Sjedinjenim Državama.

Kao što smo ranije podsjetili, tko je bolje razumio ovo djelo, baš kao i “Veliku šahovsku ploču” Zbigniewa Brzezinskog, dobro zna da to nisu pretpostavke i predviđanja, nego je riječ o konturama detaljno razrađenih planova za djelovanje u budućnosti. Tako gospodin Samuel Huntington previđa “kako će neizbježno doći do sukoba između Zapada, islamskog svijeta, pravoslavnog svijeta, Latinske Amerike, istočnog svijeta koji kao zasebne cjeline sadrži budističke zemlje istočne i jugoistočne Azije, države pod kineskim utjecajem, države pod indijskim utjecajem, Japan kao specifične civilizacije i civilizacije subsaharske Afrike.

Na djelu već vidimo sukobe unutar svih tih svjetova, a svi su potaknuti djelovanjem krugova kojima pripada Samuel Huntington. Zapad, posebice Europska unija, puca po šavovima, islamski svijet potresaju izvana izazvani ratovi i sukobi, civilizacije subsaharske Afrike, sve do jedne po francuskim i američkim utjecajem, razaraju vjerski, sektaški i građanski ratovi, a pravoslavni svijet, uz sukobe ranije u Gruziji, trenutno u Ukrajini, proživljava povijesni raskol.

“Treći Rim” i novi veliki raskol u kršćanskom svijetu

Raspad odnosa između Moskve i Konstantinopola, nakon odobravanja autokefalnosti pravoslavnih crkvi  u Kijevu ima izrazito političko i geopolitičko značenje, daleko više od Velikog raskola iz 1054. godine. Američki politolog Samuel Huntington je u svojom poznatom eseju “Sukob civilizacija” odredio da granice zapadne civilizacije završavaju tamo gdje počinje pravoslavni svijet, koji je po svojoj sklonosti kontemplaciji i poštivanju tradicije od oca geopolitike Rudolfa Kjellena nazvan  “ogromnim prostorom Istoka”. Ono što Huntington nije uspio uočiti, dok je razvijao svoju teoriju u trenucima neposredno nakon završetka Hladnog rata, bila je činjenica da će Zapad, kojeg u toj viziji čine Sjeverna Amerika i zapad Europe, uspjeti proširiti svoj domet djelovanja i utjecaja daleko unutar granica “pravoslavnog svijeta”.

Naime, nakon implozije Sovjetskog Saveza i takozvanog socijalističkog bloka, dominantni američki utjecaj na europskom kontinentu je potaknuo brze procese ekonomskih i monetarnih ujedinjenja i širenje budućeg saveza na istok, kako bi se u njega uključile bivše zemlje članice Varšavskog pakta i sam SSSR.

Poznati američki strateg Zbigniew Brzezinski je bio svjestan procesa u tijeku i poznata je njegova izjava iz tog razdoblja prema kojoj sve teče po planu.

Svako širenje europskog političkog područja djelovanja je automatski je širenje američkog utjecaja. Proširena Europa i prošireni NATO poslužit će kratkoročnim i dugoročnim interesima europske politike. Proširena Europa će proširiti doseg američkog utjecaja, bez da se istodobno stvara integrirana Europa koja se može suprotstaviti Sjedinjenim Državama u pitanjima od geopolitičke važnosti, osobito na Bliskom istoku“, rekao je u vrijeme euroatlantske ekspanzije Zbigniew Brzezinski.

Tako je nekoliko balkanskih zemalja s područja pravoslavne tradicije prije svega Bugarska i Rumunjska, brzo ušle u EU i NATO. Ovdje nismo u obzir uzeli Grčku, koja je također dio tog svijeta, a desetljećima je dio Sjevernoatlantskog saveza. Taj je proces još uvijek u tijeku. I nedavno se Zapad uspio proširiti i uključiti u svoju sferu utjecaja nove zemlje čisto pravoslavne tradicije, kao što su Gruzija, Crna Gora i Ukrajina, a nakon promjene naziva, po svemu sudeći, tom će se društvu pridružiti i takozvana “Sjeverna Makedonija”.

Više ili manje svjesni činjenice da je svaka velika geopolitička orijentacija prvenstveno i duhovna orijentacija, stratezi u Washingtonu su nakon kraja komunizma i završetka katastrofalnog doba Borisa Jeljcina vidjeli da Moskva sve više i ponovno postaje središte duhovne privlačnosti i da se počinje oživljavati mit “Trećeg Rima”.

Namjerno su odlučili podržati i potaknuti sve moguće podjele unutar “pravoslavnog svijeta”, što će u budućem sukobu, kojeg predviđa Huntington, dati velike prednosti Zapadu. U tom kontekstu, priznavanje autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve, koja je neovisna od Moskovske patrijaršije i prekid euharistijskog zajedništva između Moskve i Carigrada, koji je vrlo malo popraćen u zapadnim medijima, može biti izuzetno zabrinjavajući presedan koji bi mogao imati ozbiljne posljedice i utjecati na budućnost cijelom području bizantsko-pravoslavne kulture. Jedan od utjecajnih pravoslavnih poglavara je i srpski patrijarh Irinej, koji je prepoznao geopolitičku dimenziju raskola u pravoslavnom svijetu.

Crkva u Ukrajini

Crkva u Ukrajini

Ovdje se ne radi o nikakvim temeljnim teološkim razlikama, nego se jednostavno instrumentaliziraju religija i određeni nacionalistički osjećaji“, rekao je patrijarh Irinej nakon odluke Bartolomeja da prizna autokefalnost dvije ukrajinske pravoslavne crkve.

Prevratnički predsjednik Ukrajine, Petro Porošenko, dugo je vršio pritisak na patrijarha Bartolomeja u Carigradu, koji ima status prvog među jednakima među istočnim patrijarsima, da ukrajinskim crkvama prizna pravo na autokefalnost. Kijev i njegovi sponzori znaju da će se time dodatno osigurati “odvajanje” od Moskve i da će se završiti proces fragmentacija, koji traje do danas.

Ukrajinska crkva je u stvari bila je podijeljena u tri različite jurisdikcije. Prva i najveća je Ukrajinska pravoslavna crkva – Moskovske patrijaršije, kao što ime govori, ujedinjena s Moskvom. Ovu crkvu vodi mitropolit Kijeva i sve Ukrajine Onofrije i ova je crkva do sada jedina priznata kao kanonska crkva, i  stoga je u zajedništvu s drugim pravoslavnim crkvama.

Druge dvije nekanonske crkve su Ukrajinska pravoslavna crkva-Kijevske patrijaršije, osnovana 1992. od strane samozvanog patrijarha, bivšeg mitropolita Filareta, te Ukrajinska autokefalna pravoslavna crkva koja je ponovo uspostavljena 1990. godine, nakon što je prvi put proglasila autokefalnost  od Moskve tijekom političkih previranja i  rata 1921. Na čelu ove ponovno osnovane crkve je mitropolit od Kijeva Makarije.

Atlantistički državni udar 2014. i posljedični politički sukob s Rusijom su pogoršali i dalje pogoršavaju jaz između Moskovske patrijaršije i Kijeva, do te mjere da je patrijarhu Moskve i sve Rusije Kirilu zabranjen ulazak u Ukrajinu, dok je mitropolit Hilarion bio odbijen na ukrajinskoj granici.

Crkva u Moskvi

Crkva u Moskvi

Konačnim priznavanjem pravo na autokefalnost dvije nekanonske crkve, carigradski patrijarh Bartolomej je ponovno u puno kanonsko zajedništvo s ostalim crkvama primio Kijevsku patrijaršiju sa spomenutim samozvanim patrijarhom Filaretom Denišenkom. Ali je ova odluka dovela do raskola s Moskvom i razbijanje zajedništva s ostalim pravoslavnim crkvama. Uz Carigrad, to su i patrijaršija Antiohije, Jeruzalema i Aleksandrije.

Ova odluka carigradskog patrijarha je u prvom redu ozbiljna jer bi mogla potaknuti nove podjele. Crnogorske i makedonske crkve, država koje su već uključene u sferu utjecaja Zapada i NATO pakta, tražit će da se i njima prizna pravo na odvajanje od Beograda, koji još uvijek nije sklon kompromisima s “atlantistima”.

Pravoslavna crkva u Crnoj Gori je već podijeljena na dvije struje, od kojih jedna zagovara, a druga podržava održavanju sadašnjeg statusa. Kod Makedonaca, nakon nedavnog dogovora s Grčkom o promijeni imena, kako bi se pogodovalo procesu integracije u NATO i EU, situacija je slična. Dakle, podjele između Rusa i Ukrajinaca, kao i među narodima biše Jugoslavije, se vrlo učinkovito provode oko kanonskih pitanja, jer temeljnih teoloških razlika u nauku tih crkava nema.

Ni situacija u Moldaviji nije najbolja, gdje je zemlja podijeljena između mitropolije Kišinjeva, pod jurisdikcijom Moskve i mitropolije Besarabije, pod jurisdikcijom Rumunjske pravoslavne crkve.

Ovaj proces fragmentacije nema samo kanonsku dimenziju, nego dovodi do fragmentacije pravoslavlja kao cjeline, što se na kraju ogleda u teškim podjelama između zemalja i naroda koji dijele svoje vjerske i kulturne baštine.

Crkva u Moldaviji

Crkva u Moldaviji

Ovdje se ne smije izgubiti iz vida da u  bizantsko-pravoslavnoj političkoj kulturi domovina i zemlja, a time i njena obrana ili ekspanzija, ima sakralno značenje. Nasljeđe Bizanta je odigralo odlučujuću ulogu u svim carskim i državnim entitetima koji su ga dijelili. Na primjer, uoči bitke za Kosovo 1389. godine, srpsko plemstvo, iako svjesno nemogućnosti pobjede protiv Osmanlija i činjenicu da će po svoj prilici biti poraženo i pogubljeno, što se i dogodilo, izabralo je žrtvu u ime nekog vrhunskog i svetog ideala koje bi bilo primjer budućim generacijama. Paradoksalno, čak je i Osmansko Carstvo na neki način preuzelo bizantsko nasljeđe.

Prvi ekumenski patrijarh Carigrada u vrijeme osvajanja Osmanlija, Georgios Scolarios (1405. – 1473.), za razliku od današnjeg patrijarha Bartolomeja je odbio bilo kakav oblik kompromisa sa Zapadom. No, pravo nasljeđe Bizanta se vidi u Moskvi s tendencijom da se Sveto carstvo iz Rima i Bizanta preseli u Moskvu, zbog čega je i stvoren mit imena “Treći Rim”.

Već na prijelazu iz četrnaestog i petnaestog stoljeća, tadašnji patrijarh Carigrada, uplašen osmanskog pritiska na granicama imperijalne prijestolnice, sve nade je polagao u Moskvu. Međutim, Moskva je već 1589. dobila status patrijaršije i umjesto Carigrada se suprotstavljala Rimu i širenju na istok onoga što su zvali “latinskim krivovjerjem”. Priča u bizantsko-pravoslavnoj verziji o tome kako kršćanstvo proširilo na područja Rusije i kako je služilo kao ujedinjujući faktor vrijedna je za daljnje razmatranje i razumijevanje razloga koji su doveli do današnjeg raskola.

Bizantski izvori navode da je geografski naziv “Rus” dodijeljen zbog posebnog “crvenog” ili “crvenkastog” tijela i kose stanovništva koji je nastanjivalo ovu regiju. Međutim, čak i prema zapadnim povjesničarima, taj naziv je posljedica činjenice da je ta zemlja bila uključena u prostor okružen rijekama čija drevna imena bila Ras / Rus / Ros’/ Rus’, ovisno o rijetkim pisanim izvorima iz tog vremena. Čak i Avesta i Rig Veda, na primjer, pišu o određenom nazivu rijeke Volga i zovu je Rangha / Rankha i Rasa. Prelazak stanovništva ovog ogromnog teritorija na kršćanstvo je bio dugi povijesni proces, tijekom kojeg je bilo pet različitih “krštenja”, iako je tek u posljednjem Rusija u svim pogledima uključena unutar kršćanske ekumene. Prvo “krštenje” je bilo propovijedanje apostola Andrije u porobljenim zemljama u prvom stoljeću nakon Krista, drugo je propovijedanje Ćirila i Metoda, tvoraca slavenske abecede, također u zauzetim zemljama po nalogu bizantskog cara Mihaila III (842. – 867.). Treće krštenje ili prelazaka na kršćanstvo je bilo krštenje Rusa u Carigradu u vrijeme patrijarha Fotiusa (829. – 891.). Četvrto je bilo krštenje princeze Olge i peto obraćenje na kršćanstvo Velikog kneza Vladimira od Kijeva (980. -1015.), nećaka princeze Olge.

Priče o prošlosti ili kronika Kijevske Rus’ pripisuju se monahu Nestoru od Pečerska. Tamo se govori kako su Rusi prešli na pravoslavlje oko desetog stoljeća. Veliki knez Vladimir pokušao je slavenske klanove objediniti kroz religiju. Pokušavao je najprije s poganstvom, ali to nije uspio. Nakon toga je dobio ponude bugarskih muslimana i židovskih Hazara. Prve je odbio zbog činjenice da Rusi, ljubitelji alkoholnih pića, nikada ne bi mogli prihvatiti zabranu da piju. Druge je odbio, prema Velikom knezu Vladimiru, jer su Židovi raspršeni i odbačeni od strane vlastitoga Boga i kao takvi nisu mogli nikoga poučavati vjeri. Tako je izbor pao na kršćanstvo u istočnoj verziji. Otišli su Grcima i vidjeli kako  služe u čast svoga Boga i da tamo Bog koegzistira s njima i da je njihov ritual bolji od svih ostalih zemalja.

Međutim, kako je istaknuo ruski teolog i filozof Pavel Florenski, kršćanstvo u ruskim zemljama je pomalo pomiješano s nizom poganskih uvjerenja koja su specifično odredila njihovu evoluciju. Ne treba podcjenjivati činjenicu da je oko desetog stoljeća nekoliko kršćanskih zajednica kružilo oko područja Kijeva i da je svaka pokušavala nametnuti svoj utjecaj. Neki povjesničari čak tvrde da su tamo čak bili prisutni i irski redovnici sa svojom keltskom vizijom kršćanstva.

Pravoslavna Rusija se odmah suočila s rastućim prijetnjama i uvijek je bila okružena neprijateljskim snagama, od teutonskih vitezova do moćne Poljsko-Litavska Unije, koji su Rusiju namjeravali uključiti u katolički svijet.

U tom smislu, sovjetski antropolog Lav Gumilev tvrdi da je kriza Kijevske Rusije nastala zbog davanja prednosti kratkoročnim ciljevima nad dugoročnim interesima, što je dovelo do nesposobnosti da se zaštiti od vanjske agresije. Za brži kraj su odlučujući bili bliski susreti s dva posebno agresivna naroda, mongolskim i zapadnoeuropskim u kojem su još uvijek dominirale herojske vrijednosti tipične za germanski feudalizam.

U tom kontekstu, lik Aleksandra Nevskog, koji nije slučajno postao svetac Ruske pravoslavne crkve, imao je posebno važnu ulogu u budućem razvoju specifičnosti ruske etnokulture. Naime, Aleksandar Nevski je odabrao savez s Mongolima u suprotstavljanju zapadnjačkoj ekspanziji, čime je postao prvi vladar koji je Rusiju svrstao u čisto euroazijske redove.

Kao što vidimo, ništa nije slučajno i sve čemu svjedočimo je logičan slijed događaja i novi pokušaji prodora na Istok u kojem se nikako ne može zanemariti vjerska komponenta, čak i ako su sve današnje države formalno sekularne.

Savez s Mongolima, koja je zbog načina isplate za taj savez dobila ime Zlatna horda, omogućio je Rusiji da u top vrijeme očuva pravoslavnu kršćansku vjeru, što je element koji ujedinjuje sve Ruse u trinaestom stoljeću. Aleksandar Nevski je istovremeno zaustavio ekspanzionizam zapadnih oblika kršćanstva. Mongolski etički kod ide facto zakon, “yassa”, predviđao je značajnu vjersku toleranciju u zamjenu za potpunu političku odanost. Iako iz današnje perspektive nerazumljivo, tada je to omogućilo da se u embrionalnoj fazi zaštiti novi ruski etnos, iako je bio slabiji. No jednako tako, Rusi svoje imperijalne ambicije više duguju savezu s Mongolima i od njih dobivenom nasljeđu, nego Bizantu, od kojeg je Rusija naslijedila svoje administrativne imperijalne funkcije. Pravoslavna crkva je nesumnjivo zaslužna za političko stvaranje Velike Rusije. Uz prijenos Kijevske mitropolije, koja je bila okupirana od strane spomenute Poljski-Litvanske unije i njezinih ideoloških i vojnih aspiracija, Vladimir i kasnije Petar I mitropoliju sele u Moskvu, danas glavni grad Rusije, kojem se enormno povećao status enormno i cijela Moskva se u to vrijeme pretvorila se u pravu pravoslavnu teokraciju.

Bitka kod Kulikova 1380. dobiva dvostruko značenje – oslobođenje od mongolskog jarma i konačno razdvajanje Rusije od Zapada. Suočeni sa zahtjevima pobunjenika Manaja, koji nije bio podoban za prijestolje Zlatne horde, zato štop nije bio izravni potomak Džingis-kana, Rusi su se odlučili stati na stranu legitimnog nasljednika prijestolja Tuqtamışa, posljednjeg velikog kana Zlatne horde.

Nakon toga se 1480. dogodila bitka kod Ugra i Rusija se počela trajno rješavati mongolske prisutnosti i razvijati na tri glavna pravca – pravoslavlju, autokraciji i ruralnim sredinama. Stoga je svijest da predstavlja jedinu neovisnu pravoslavnu silu konsolidirala uvjerenje o posebnoj sudbini Rusije u svijetu.

Moskva, koja je već u 1448. zbog odbijanja da prihvati ishod unionističkog Koncila u Firenci izabrala vlastitu mitropoliju bez suglasnosti Carigrada, postaje “Treći Rim” i sva kršćanski carstva bi trebala biti ujedinjena u njemu, kao što je recitirao starac Filofej na Vasiliju III, ocu Ivan IV Groznog.

Međutim, tek od dinastije Romanov ideal Svete Rusije u geopolitičkom smislu postaje obrana pravoslavnog svijeta u cijelosti, planira se ponovno osvajanje Carigrada i linija komunikacije između Crnog mora i Sredozemlja, te obrane svetih mjesta u Palestini. Mistik i filozof Vladimir Solovjev, koji je živio u drugoj polovici devetnaestog stoljeća, u svom djelu “Tri dijaloga i priča o Antikristu” je kroz lik Generala pozvao carstvo da odustane od uloge branitelja kršćanstva i širenja izvan Konstantinopolja, sve do samog Jeruzalema. Naravno da je da filozofski rad, prožet mesijanskim instinktima, ne može zastrašiti bilo kojeg potencijalnog “geopolitičkog neprijatelja”.

Ovdje je zanimljivo da je Velika Britanija, tijekom cijelog devetnaestog stoljeća nastojala suzbiti bilo kakve težnje  pravoslavnih balkanskih naroda za neovisnošću, samo zbog činjenice da bi to moglo dati geopolitičke prednosti carskoj Rusiji. Nije slučajno da se borba za neovisnost Grčke, na čelu s Alexanderm Ypsilantisom i Ioannisom Kapodistriasom vodila duž rute puno povoljnije za britansku vlast, a na čelo novog kraljevstva dolazi predstavnik obitelji Wittelsbach iz Bavarske, koja nikakve veze nema s mediteranskom zemljom. Zapravo, svi “balkanski ratovi” su kasnije evoluirali na više ili manje isti način.

Mit o Moskvi kao “Trećem Rimu” je preživio u nezakonitom obliku i tijekom sovjetskog razdoblja, a danas doživljava renesansu zahvaljujući institucionalnoj obnovi filozofskog i geopolitičkog neoeurazijatizma.

Zbog toga je, kao što je bio slučaj stoljećima, potrebno potkopati taj “mit”, što se pokušava nasilnom fragmentacijom i podjelama unutar Moskovske patrijaršije i svih Rusa. Spomenuti Vladimir Solovjev je identificirao hipotetsku prijetnju koja je dolazila s Istoka zbog kraja “Trećeg Rima”. Ruski mistik, za razliku od svog suvremenika i sunarodnjaka Konstantina Leontijeva, koji se smatra utemeljiteljem eurazijatizma, upio je shvatiti da prava prijetnja “Trećem Rimu” dolazi sa Zapada, a ne iz zemlje prema kojoj se, kako je rekao Sveti Ivan iz Damaska, “moramo okrenuti oči kada se molimo i klanjamo Bogu”.

Nakon svega, nema se puno toga za reći. Posljednji raskol između Moskve i Carigrada i priznavanje autokefalnosti ukrajinskih nekanonskih crkvi nisu samo crkvena posla, kako bi mnogi voljeli da jest. Nažalost, to je vječna borba koja traje više od tisuću godina, koja je tijekom XIX i XX stoljeća dobila svoje konture u geopolitičkoj misli dva suprotstavljena tabora. U ovom trenutku se može reći da su jednu bitku dobile zapadne sile, uz pomoć Carigrada, ali sve dok se do kraja ne uništi jedinstvo istočnih i južnih Slavena, nikakvi dekreti i namjerno izazvani ratovi, koji nisu nužno vjerski, iako im se često pripisuje to značenje, ne mogu odrediti tijek povijesti.

Karavane migranata – BiH-Hrvatska i Honduras-SAD

Treći Crkveni raskol u režiji patrijarha Bartolomeja i Fethullaha Gülena

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
shumadinac
Gost
shumadinac

Sa Velikim raskolom se ne može ništa uporediti. Zapadna crkva je sve promenila, sve okrenula kao lik i njegov odraz u ogledalu ali i više od toga u zavisnosti od oblasti koja se gleda. Išlo se i dotle da su bačene anateme (nisu u pitanju antene Umpah).
Iako je Carigrad da kažemo administrativni centar pravoslavlja Moskva je glavni centar vekovima. Ako je ko imao priliku da sluša sveštenika dok izgovara molitvu čuo je rusku verziju crkvenoslovenskog – do skora celo služenje na tom jeziku a sada bar deo. Iako je razlog za ovo učenje teologije iz ruskih knjiga, ta povezanost je mnogo dublja. Ova sadašnja kriza čak može dobro da dođe, da bude povod za uklanjanje zapadnog uticaja koji se značajno proširio i na ovim prostorima i došao čak do Rusije.

Sukob civilizacija se teško može odnositi na pravoslavlje. Muslimani su mnogo više ujedinjeni oko religije dok je kod pravoslavlja nacionalni identitet neuporedivo jači od verskog. Katolicizam je kompaktniji od pravoslavlja i ima veći uticaj (ovde nevezano za materijalnu moć) ali ne bih rekao da je ni on sposoban za formiranje većih snaga. Hteli mi to da priznamo ili ne ali hrišćansto je svedeno na neku vrstu folklora (ali ne znači da uticaj ne može da jača – primer je Rusija).

Možda Zapad ne želi ništa da prepusti slučaju ali već su razvili mnogo bolje alate za ostvarivanje uticaja pa im je bolje da njih apdejtuju jer ruski hakeri ne spavaju.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Što se tiče islama, on je definitivno u raljama “Sukoba civilizacija”. Nema tamo ujedinjenja, nego su sve veće frakcije okrenute jedna protiv druge, i to oružjem, doslovno….. Zato je Hamnei i pozvao na ujedinjenje , bez obzira na teološke razlike, ali , naravno, Saudi, Katar, Bahrein i ostali ni da čuju. Revno, kao paščad, izvršavaju zapovijedi . sad je pravoslavni svijet definitivno u velikom sukobu, što nije slučajno. Kao što piše, da ne ponavljam citate.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Laki:
Cuvajte ralje”Sukoba civilizacija”
kao zjenicu oka svoga!

shumadinac
Gost
shumadinac

U hrišćanskom svetu verski poglavari nemaju preveliki uticaj na same vernike, političari su neuporedivo jači. U muslimanskom svetu čak i ako su političari uticajni to može preko noći da se promeni.
Što je najveća ironija (ali je plan) islam neće ujediniti njihove verske vođe već neprijateljstvo prema Zapadu.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@shumadinac:
Poglavari zasluzuju par po glavi?

Gordan
Gost
Gordan

@Umpah

“Pozivam sve da se ujedine poda mnom.”

“I ja isto!”

Zasto se ne mogu sloziti kad svi zele isto?

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Gordan:
Podijeli pa vladaj!
Jer im je “loziti” korisnije!

Gordan
Gost
Gordan

Stefica Cvek u raljama sukoba civilizacija.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Shumadinac:
Pa posto su te anateme kada ih obe strane tako lako odbacuju(ili nisu tek tako za bacanje)?Imaju li GPS navodjenje,ili se bacaju od oka,ili od uha?

shumadinac
Gost
shumadinac

Nekada s’ ramena a sada ne znam – odavno nisu trenirali.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Koliki je rekord?

Siniša
Gost
Siniša

Čini mi se 1000 godina.

kiki
Gost
kiki

Kod anatema je najvažnije da se mogu prvo baciti, a onda odbaciti….i nema se tu što misliti…vjeruj…

Sarka
Gost
Sarka

Orvesto anateme se u vodu bacaju

Sarka
Gost
Sarka

Orvesto???
Bem ti pametni telefon.
Prve anateme…prve.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Geopolitika istocnih Slavena nema veze sa istocnim Slavenima nego sa USA itd?

Siniša
Gost
Siniša

Provaljeni su.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Kakav visokoumni komentar, to je nevjerojatno. (…) Usput, zanimljiva je potraga Velikog kneza Vladimira kojom bi religijom ospio ujediniti ruska plemena, pa je odbio ponudu bugarskih muslimana, jer Rusi više ne bi smjeli piti, 🙂 , kao i židovske Hazare, koje je odbio jer su “prognani od Boga i nisu baš kompetentni” , da bi na kraju izbor pao na Grčku i njihove popove. Interesantno.

shumadinac
Gost
shumadinac

Još je interesantnije Laki da je Sveti Sava prvo prihvatio katolicizam pa se predomislio – možeš li da zamisliš istoriju da se nije predomislio?

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@shumadinac:
Laki sigurno moze,
a ja ne.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Shumi:
Samo se ulijeva u Dunav?

Sarka
Gost
Sarka

shumadinac

Još je interesantnije Laki da je Sveti Sava prvo prihvatio katolicizam pa se predomislio – možeš li da zamisliš istoriju da se nije predomislio?

Mozda bi presao na islam?

Gordan
Gost
Gordan

A car Vladimir se samo morao prisjetiti koju je ono odluku knez Vladimir napravio. Malo obrisati prasinu, uglancati i to je to.

Ivan
Gost
Ivan

Odbio je Judaizam zbog toga sto vise ne bi smeli jesti svinjetinu. Temelj Hriscanstva je ipak zasnovan na Judaizmu, Isus je tek sin Judejskog Boga, ma koliko svi to stavljali u stranu. Pitanje je uopste koliko vas uopste poznaje religiju, vise vam lezi Marx i Staljin. Velika vecina vernika nema pojma o osnovnim stvarima, tako da vama nije ni zameriti. Uostalom ako Srbi imaju svoju SPC, zasto jedna velika Ukrajina ne bi imala svoju crkvu?

Moreno
Gost
Moreno

A šta bi falilo jedna hrvatska pravoslavna i jedna hrvatska katolička crkva . . . Papa Frane je ionako NWO igrač u ekipi sa Georgom Sorosom . . .

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Pise u Kuharici!

Gordan
Gost
Gordan

Ekstra, ekstra… religija se koristi u politicke svrhe!

U drugim vijestima, mjestanin N. Babic otkrio toplu vodu.

Kakav pravoslavni svijet, kakvi bakraci. Povampireni kardinali, reis-al-ulemi i patrijarsi u bivsim bratsko-jedinstvenim zemljama radnickog svijeta jedva docekali da ih netko vrati u relevanciju, pa neka je i preko trupla vjernika a posebno nevjernika.

kiki
Gost
kiki

Nemoramo brinut. Bog radi što hoće. Može pomoći i nevjernicima…

davor
Gost
davor

Drugi vatikanski koncil također ima malo veze s religijom a puno sa geopolitikom – ali naš kler još uvijek nema morala, hrabrosti i kršćanske volje se suočiti s tim. Bez obzira kako na podjele gledaju u Washingtonu ili među običnim europskim pukom, ili u Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi, ruska pravoslavna crkva mora sagledavati stvari ekumenski, (kao što i Vatikan za sebe kaže da radi ali ne radi, Vatikan sagledava cijeli svijet a kod sagledavanja pravoslavlja ima crnu rupu u pamćenju i tabuizira pravoslavlje). Onaj tko ne sagledava stvari ekumenski a predstavlja se kao da je od religioznog morala taj će kad tad izgubiti utjecaj, neizbježno je. Mi smo kršćani svi ili nitko, ne može biti posebnog morala za ukrajinsko a posebno za rusko kršćanstvo, kao ni u bivšoj Jugoslaviji, ili ga ima ili ga nema. Možeš ti poškropiti, slaviti na svetog Ivana Krstitelja pa za svetog Jovana Preteču dvjesto puta, ali ako si rokao po drugom kršćaninu ništa ti to ne vrijedi.

Siniša
Gost
Siniša

Ekumena ne znači aman baš ništa,ekumena znači prilagođavanje u smislu “ja dam nešto,daj ti nešto”….to tako ne ide;Pravoslavce zovu Ortoksnima,s pravom ali i sa obavezom da tako i ostane i nemamo pravo da se toga odričemo da bi neko rekao da smo napredni i u skladu sa vremenom….nemamo pravo na ekumenu ali imamo obavezu da sarađujemo sa drugima.

Igor021
Gost
Igor021

Nemamo nikakvu obavezu.Bas naprotiv.A ekumenizam?To je jedna djavolja izmisljotina koju je taj lukavi dugo pripremao jer su mu ostale prevare pale u vodu odlukama 7 Vaseljenskih Sabora.Naravno kanoni ovih sabora vaze i za Srbe i Hrvate podjednako,samo sto ih ne postuju ni jedni ni drugi…Zato i jesmo tu gde smo…Duboko,jako duboko smo zagazili u zacarenje antihrista.

Siniša
Gost
Siniša

Rekao sam sa obavezom.

Igor021
Gost
Igor021

A Obama na nekoj konferenciji kaze…ako bismo kao Hriscani postovali ono sto je Gospod isus Hristos rekao u Besedi na Gori,onda bi smo morali da ukinemo ministrstvo odbrane?Hteo je da napravi dobar vic,ali…videli smo kako to kod njih ide,posebno u slucaju Gadafija…gotovo smo uzivo pratili jedno odvratno masakriranje.

Piretis
Gost
Piretis

@davor- Nema se što dodati. Samo to da ekumenizam (svekršćanstvo), što zbog materijalnih interesa što zbog vjerske tvrdoglavosti, neće još dugo zaživjeti.
Svi koji tu komentiramo ovaj slučaj bavimo se političkim implikacijama toga. Nitko ne govori o kršćanstvu, onom koje se živi a ne od koga se živi. Kad bi slučajno govorili o tome ne bi spominjali konfesije i države, govorili bi da smo u osnovi(kao kršćani) vrlo slični, gotovo identični.
Ali ne vrijedi. To bi bilo predosadno. Zanimljivije je tražiti dlaku u jajetu.

kiki
Gost
kiki

Nisam sigurna da je sve loše u Drugom vatikanskom koncilu. Pitanje koliko je zaživio….

Miki
Gost
Miki

Crkva je politizovana i kriminilizovana, pa se možemo jedino okrenuti svome narodu.

Amater
Gost
Amater

Jako dobra analiza

Perun
Gost
Perun

I Bog rece neka bude sloboda rijeci ,misli i djela. Svijetlo i razum ljudskom rodu oko sredozemlja a i sire sve do Amerike. DaBogda vjerovali u to sto propovijedaju .Osobno nisam vezan za rimsko ,judeo ,kriscansko ,faraonske inscenirane tragikomedije s politickom konotacijom. Hej Sloveni jos ste zivi .zalud prijeti ponor pakla zalud vatra groma .Stijena puca duh se lama.Bog neka pise memoare a ja cu da citam VEDE i donosim vlastite prosudbe.Ono si o cemu razmisljas.Tat Tvam Asi. Slaven Bijelac Slobodan Strijelac

Perun Kritičar Portala
Gost
Perun Kritičar Portala

Ovo je veliki problem što nema foruma pa imamo iste nickove što ljude dovodi u zabludu. O kršćanstvu i islamu sam sve rekao na nekim drugim temama, nezamislivo je da te bliskoistočne bajke netko ozbiljno shvaća u 21. stoljeću. Forum uz bolju preglednost tema i jednostavnije vođenje rasprave i moderiranje omogućio bi da rezerviramo nickove. I ne moram ja biti Perun, tko prvi uzme njegov je nick. Ja mogu uzeti i Thora ili nešto deseto. U najgorem slučaju istih slova dodaju se brojke npr. Perun, Perun1, Perun2 pa i to je već neka razlika. Forum po defaultu ne dopušta doslovno iste nickove. Takve stvari samo nas zbunjuju i nadam se da će se iz redakcije prestati s floskulama da je forum u pripremi, eto samo što nije. Obećanje ludom radovanje. Sve kritike upućene su redakciji a ne imenjaku odozgor. Pa i ta cenzura; ako vam nešto smeta a vi ukinite komentare i samo pišite tekstove. Regionalni portal a najmanje vijesti iz regije???

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

U određenom si smislu u pravu, ali ima li ta REGIJA uopće svoju politiku? Ako izuzmemo nekoliko aktera koji nisu na vlasti.

Miroslav
Gost
Miroslav

Regija ima more problema. Treba otvoreno, sa respektom diskutirati i debatirati mnoge teme, bez vulgarnosti i vrijedjanja. Nista nebi smjelo biti tabu tema, sto nazalost nije slucaj sa ovim portalom. Urednistvo dopusta samo njima dozvoljene halal/kosher teme.

Perun KP
Gost
Perun KP

Regija nisu samo političari, tu je i narod i krajolici i more problema kako reče Miroslav. Ima se o čemu pisati. Ničim nisu opravdali naziv regionalni. Nemam ništa protiv vijesti iz svijeta ali više ima tekstova o Bliskom Istoku nego iz regije. Trebali su se onda nazvati globalni portal. I ostali portali najviše idu s vijestima iz svoje državice i regije. Za razliku od prozapadnjačkih portala ovdje se koristi jedna lukava strategija – hvali Putina i Rusiju dok vam se ne ogade, usput da vidimo koliko se kačite. Ne zaboravimo da dosta njih iz rukovodstva žive na Zapadu svojom voljom. Nisam zamjetio da netko živi u Rusiji dok poneki možda živi na Balkanu. Lukavo ali i providno. Nema tog portala koji će kreirati moje mišljenje a iskustava imam i suradničkih i raznoraznih. Logičari nema crno-bijelog svijeta, sve je u koloru.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Netko je napisao da crkva ne bi trebala imati veze s politikom. Jedno je NE BI TREBALA, a drugo koliko ima, a ima. U Armeniji je izuzetno utjecajna, prvi postkolonijalni predsjednik Cipra je bio mitropolit ciparskih Grka, u Gruziji je također jaka, ali slijedi zapadni kurs, tko je gledao Maidan , vidio je dan-noć Filareta i Makariusa na bini na prevratu. Možemo i dalje. Dakle, tako je kako je.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Dakle, Ukrajinu da bi se zemlja podijelila, bilo je potrebno podijeliti ne samo po političkim taborima, nego i crkvenim, što je i učinjeno, Filartet je podržao Maidan u zamjenu za buduću autokefalnost. Ali je zanimljivo da je 2015. ili 2016. iz velikih gradova (Harkov, Odesa, Dnjepropetrovsk itd, pod kontrolom ukrajinske vojske) promoskovski mitropolit Onofrije vodio pješke stotine tisuća ljudu na Maršu mira u Kijev u središte grada. Nitko ga nije dirao, čak ni Desni sektor. Što je znak da je čak i u njima, koji su najradikalniji, ostalo poštovanje, strahopoštovanje, osjećaj nekog autoriteta, a da je marš vodio bilo koji proruski političar, a ne popovi, kamenovali bi ih na prvom kilometru. Ovdje su SAD odigrali vrlo mudro. Vidjet ćemo kako će sve na kraju završiti, jer u pravoslavlju postoje kanonski teritoriji, a ne državni, zato je odluka Bartolomeja de facto nelegalna, nevažeća po kanonskom pravu.

Brave new world
Gost
Brave new world

Naravno Laki, pun pogodak. Jer oni koji su zakuhali euromajadan vide da bi se lonac mogao ohladiti kroz dijalog pravoslavne crkve u ukrajini jer narodu je generalno dosta ovog kaosa pa baš iz tog razloga treba posijati novo sjeme zla, a za to je idealan vjerski raskol jer nakon njega lonac ponovno vrije. Sve ostale teorije su filozofiranje.

Piretis
Gost
Piretis

@Laki- Ja sam to rekao. I kod toga stojim. Da se crkve, posebno to vrijedi za tradicionalne tj katoličku i pravoslavne, vole miješati u politiku, vole. Da im to neke države omogućavaju isto stoji. Najposlije i mi živimo u takvim zemljama. No, ima zemalja gdje ni one nemaju utjecaja na politiku, Albanija, Austrija pa i Francuska.
Kad god je u prošlosti došlo do crkvanog raskola (šizme), a tu ne mislim samo na velike nego i male frgmantacije unutar iste vjerske zajednice, u pitanju je bio novac (kroz kontrolu nekog područja i vjernika na njemu) ili tološko-doktrinarna razmimoilaženja. Ovo drugo dešava se rjeđe, najčešće u protestantskim zajednicama, i nikada nema političke posljedice.
Nezgodno je, barem danas, kad je ideja o pripadnosti naciji povezana sa pripadnošću određenoj crkvi. Dosta je ljudi oko nas koji ne mogu razumjeti da se može biti Hrvat (može se uzeti za primjer bilo koji narod sa ovih prostora) protestant, ili nevjernik, ili musliman. Slabo pomaže ustavna garancija slobode vjerskog izbora.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Dao sam ti plus, zbog aktivne rasprave, čak i kritike, nema veze, cijenim. Ali malo opreznije s Austrijom i Bavarskom, gdje je vrlo jak utjecaj lokalne biskupske konferencije RKC

kiki
Gost
kiki

E, da. Gdje bi trebala ići crkvena ‘desetina’? U Rim ili Carigrad?

kiki
Gost
kiki

Donedavno sam i ja mislila da izraz ‘Rus’ dolazi od boje kose…no u jednoj nordijskoj mitologiji (ispričala priču o vuku Fenriru kod onih nogometaša, i dobila – 1minus… :)) ) , dakle tvrdi se da su Rusi bili – Švedsko pleme.
Mislim da je moguće. Svi smo mi barbari, Germani i Slaveni, bili crvenokosi i plavokosi; baš Bizantinci razlikuju (napomena: Bitant sam sebe nije nikad tako nazivao…)

kiki
Gost
kiki

I bog Thor je crvenokos…

Gordan
Gost
Gordan

Pa tako i jest. Rusi su bili vikinski osvajaci a Slaveni se tako zovu jer su bili – roblje. Dakle, Rusi se zovu po svojim uzurpatorima. A Ukrajinci su cak svoj nedovrseni nosac aviona nazvali po njima Varjag (a sada se zove Liaoning, vjerovatno ne po Vikinzima.)

kiki
Gost
kiki

Ne, izraz je od pojma ‘slovo’, kao glas, za razliku od Germana koje su Slaveni nszivali ‘nijemcima’ zbog njima nerazumljivog govora…
A i nemojmo po sebi pljuvati, ako to većrade drugi. I naši političari…

Perun KP
Gost
Perun KP

Izraz Slaven dolazi od riječi Slava. Zbog nepostojanja pisma ne možemo odgonetnuti gdje je bila protodržava Slavja (Slavija) ali ostala je zapamćena kod svih slavenskih naroda. Originalni izraz je Slavjan (od Slavja) dok su Slaven, Sloven, Slovin, Slovak, Slovenac, Slavonac samo varijacije na temu. Ni Rob ni Slovo (koje možda ima veze s “o” varijacijama) nego Slava.

Miroslav
Gost
Miroslav

Rimsko i Bizntijsko “krscanstvo” kroz vijekove je tako zastranilo i udaljilo se od temeljnog dokumenta na kome se temelji pravo krscanstvo, Biblije/Svetog Pisma, da teologija koju zestupaju je irevelantna. Stoga moderne podjele dolaze uglavnom motivirane politickim razlozima.
Sta ima lose u tome da Rusija i cijeli pravoslavni svijet budu u jednom zajednickom bloku sa Europom, Sjevernom i Juznom Amerikom, Izraelom. Sve ove zemlje imaju slicnu uljudbu i pripqdaju zajednickom judeo-krscanskom pogledu na svijet. Ovaj block je svojim naucno-tehnickim dostignucima obogatio sveopcu ljudsku civilizaciju, tako da danas ljudi nisu nikada manje radili a bolje zivjeli od Vrta Edenskog, kako sada zive u zemljama gdje je protestantska Reformacija dala prostora pravom krscanstvu.
Ovo jedinstvo i zblizavanje danas ugrozavaju Tajna Drustva, te rimska i bizantijska hereza koje se predtavljaju kao autenticno krscanstvo i drze u sljepilu stotine miliona i imaju ogroman uticaj na politiku i vlast u svim ovim zemljama.

kiki
Gost
kiki

A istina je da je protestantizam bio ‘glavni’ zadnjih 100, 200 godina….

bbbb
Gost
bbbb

Rasturaju pravoslavlje isti koji su ga i stvorili kao i kad je stvor-itelj katolike rasturio sa protestantima a onda svima ostalima……….bolje da smo ostali ono što smo bili prije………….nebi nas imali sad sa čime rasturati…….ali prevelika je ta apsolutna moč……..vedri i oblači milenijima po mozgovima zemljana……….

Carlosan
Gost
Carlosan

Već je bilo diskusija na ovu temu. U pravoslavlju izgleda da je došlo do primjene učenja poznatog hrvatskog filozofa koji je briljirao u 20. stoljeću Ljube Ćesića Rojsa, tj. ko je jamio -jamio.

Sa jedne strane poznavatelji kanonskog prava će uvijek naći razloge zašto npr. Ukrajina, Makedonija, CG….ne mogu imati autokefalnost (u biti – ne daju im druge već prizate crkve), sa druge strane ostali vele šta ste vi pamentniji i bolji od nas?

Crnogorci npr. ne mogu imati autokefalnost jer im Srbi ne daju, a očito imaju alate da ne daju. Vrlo jednostavno.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Dobro si naveo, ali mi ne poznajemo te 2debele knjižurine” i kanonske teritorije. Npr, da je stvorena Makedonska pravoslavna crkva sa sufiksom – Srpske patrijaršije, ona bi bila autonomna, priznata od svih kanonskih crkvi i nema nikakve obveze , financijske ni bilo kakve prema SPC, ali nije mijenjala granice kanonskog teritorija. Samo formalno ne bi bila autokefalna, a imala bi sve oblike autonomije od Beograda. Tu je ključ, Ukrajinska PC -Moskovske patrijaršije je zato odmah priznata i od Moskve i svih drugih. Kanosnko pravo su dogme i one se ne mijenjaju, osim na nekim povijesnim koncilima jednom u 1000 godina. Kontaš razliku?

Carlosan
Gost
Carlosan

Da ti pravo kažem kontam i ne kontam. Kada čitam o tome jasno mi je a kad gledam sa strane ništa mi nije jasno.
Vidim da ovi bi nešto, a ovi drugi im ne daju to nešto i ja kao totalna truba za ta pitanja sam nekako uvijek na strani nejačeg.

Kad gledam (sa strane naravno) Srbi imaju to nešto, a crnogorci (Ukrajinci……) nemaju to nešto.
Jesu su li Crnogorci manji vjernici od Srba? Možda, a možda i nisu.
Slična mi je stvar u Islamu. Kao Islam je miroljubiva religija itd. E sad jedan Hoža poziva na odsjecanje glava ćafirima, a drugi se toga kao odriče, a svi citiraju Kuran.
Sad bi ja trebao puštiti fore kao isilovci su loši muslimani, a erdoganovci su dobri ili tako nešto.
Neka se oni dogovore međusobno

Weteran
Gost
Weteran

Ponavljam:
Glavna, ozbiljna prepreka Globalističkoj Eliti je Pravoslavlje!?
Udari dolaze, i trajaće.
Prava i tvrda Vera pobeđuje!

moje ime nije važno...
Gost
moje ime nije važno...

“…Ćirila i Metoda, tvoraca slavenske abecede…”
?!?

Piretis
Gost
Piretis

G. Babića izuzetno cijenim kao političkog komentatora. Zato sam ga slijedio iz portala u portal. Ali kad su u pitanju vjerske (ili crkvene) teme o njih se redovno spotiče. Sa povijesnog stanovišta uspostava nove autokefalnosti nije presedan. Do jedanaestog stoljeća bile su samo četiri patrijaršije. Sve ostale nastale su kasnije. Sa administrativnog stanovišta imat ćemo jednu pravoslavnu crkvu više.
S vjerskog, i ta nova, ostat će na liniji tradicionalnog pravoslavlja.
Što će biti i kako će ta nova situacija utjecati na politiku netko ne zna. Gledajući na događaj kroz svoje protestantske naočale teško mi je razumijeti razloge za zabrinutost. Civilizacijska tekovina je odvojenost crkve od države, barem bi tako trebalo biti u zemljama koje sebe smatraju suvremenim i slobodnim. Crkvene fragmentacije u pravilu (posebno u današnje doba) ne dovodi do ozbiljnih političkih promjena. Da nije tako SAD bi se sastojale od više stotina država.

Siniša
Gost
Siniša

Griješiš,nije u pitanju još jedna Pravoslavna Crkva već način na koji je nastala;patrijarh istambulski nema pravo poglavara/papinstva,nema pravo da bez Svetog sinoda donese konačnu odluku ovog značaja,nema pravo da se miješa u strukturu neke Pravoslavne crkve. Gledajući dešavanja oko Ukrajine,suludo je reći da istambulski patrijarh činio dobru stvar i da je dobronamjeran kada sarđuje sa zločincem koji ubija svoj narod u Ukrajini.

Minus Collector
Gost
Minus Collector

A trebao je surađivati sa zločincem koji ubija tuđi narod u Ukrajini?

Siniša
Gost
Siniša

Naravno da ne treba sarađivati sa USA ali on im je izuzetan saradnik.

Piretis
Gost
Piretis

@Siniša- Kontam ja što govoriš ali to je sve političko i organizaciono pitanje. Teološki gledajući sve će ostati isto. Vjera, obred, slave. Mora li se taj događaj tako tragično odraziti na ukrajinski narod? Ja mislim da ne mora.
Jedan narod, ma koji, čine vjernici (vrlo često različitih vjera), formalni vjernici (oni su svugdje najbrojniji i vjerski život im se svodi na slavljenje Božića, Uskrsa i tome slično) i nevjernici. Teško mi je razumijeti kako se crkvena previranja mogu odraziti na politički ili ekonomski život nacije. Ako mogu, onda nešto opasno ne štima sa uređenjem te države.
P.S. Nisam ni na jednoj strani. Ni za ni protiv, u stvari mi je u konkretnom slučaju svejedno. Ali u XXI stoljeću vjerske trzavice ne smiju utjecati na funkcioniranje države.

Siniša
Gost
Siniša

Generalno…država odražava narod a u Pravoslavlju se ide da svaki narod ima svoju crkvu pa otuda imaš Srpsku,Rusku ili neku drugu Pravoslavnu crkvu koja generiše punu samostalnost i zrelost naroda;dakle autokefalnost nije ne moguća ali za to postoji procedura i vrijeme.Ukrajinska Pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije je u suštini samostalna ali joj je RPC “majka crkva” i postojat će kao takva sve dok se većina naroda u Ukrajini identifikuje sa RPC.U dogledno vrijeme možda postane i Hrvatska Pravoslavna Crkva….ko zna.
Teološki je jako bitno kako se i šta radi jer bez blagoslova Majke crkve smatram da ti “popovi” mlate praznu slamu zavaravaju narod jer bez toga nemaju ni Božiji blagoslov.

Savio
Gost
Savio

Nisi u pravu, jer ne poznajes pravoslavnu teologiju.
Ovo keste vjersko pitanje,

Ne moze jedan patrijarh da se uplice u druge patrijarsije i da namece svoju volju, i da namece svoju vlast cijeloj crkvi, iz perspektive pravoslavne teologije to je “jeres papizma”. Odnosno pravoslavna crkva vjeruje da covjek, ma ko on bio (papa rimski, ili patrijarh carigradski) , ne moze imati vlast nad crkvom.Ona pripada samo Bogu. A Patrijarsi mogu imati autoritet i cast, ali ne i vlast.

A sa ovim presedanom patrijarh Bartolomej bi da se nametne kao “papa istocni”, sto apsolutno nije u skladu sa pravoslavnom vjerom i teologijom.

Takodje, postoji nesto sto se zove apostolski kontinuitet. Apostoli su rukopolozili svoje ucenike (prvi episkopi), oni sledece, i tako do danasnjeg dana.
Po pravoslavnim kanonima moraju se sastati 3 ili vise episkopa da bi rukopolozili (“proizveli”) novog episkopa. A samo episkop moze postati patrijarh.

Jedan od ove dvojice nepriznatih patrijaraha u Ukrajini nikada nije ni bio episkop, vec se sastala grupa nacionalista i proglasili ga za patrijarha. Dakle, nekoga ko nikada nije bio episkop.
Dakle neko ko nema apostolski kontinuitet.
Samim tim priznajuci njega takvog, patrijarh carigradski Bartolomej je pogazio sve kanone pravoslavne crkve.

To su itekako vjerska pitanja.

Takodje, uzalud ih patrijarh Bartolomej carigradski priznaje za crkvu, ako ih ostale pravoslvne crkve ne priznaju, onda u teolskom smislu oni nisu i ne mogu biti crkva.

Ja kao pravoslavni hriscanin mogu da se pricestim u Ruskoj crkvi, u Bugarakoj, u Srpskoj, u Rumunskoj, u Jerusalimskoj, u Grckoj
itd, ali ne mogu da se pricestim u nepriznatoj Ukrainakoj. I to ce vaziti za sve pravoslane crkve i za sve pravoslavne hriscane, osim carigradske, jer niko drugi nece priznati kanonicnost nekanonske crkve Ukrajine.

Dakle, oni ne mogu biti “jos samo jedna u nizu pravoslavnih crkava” kao sto si rekao, jer nece biti prihvaceni kao kanonska crkva od ostalih pravoslavnih crkava.

A posledice ovakvog ponasanja carigradakog patrijarha mogu biti katastrofalne, prije svega za Ukrajinu i krhki mir u toj zemlji.

Jer ce se na suprotnim, “zaracenim stranama” naci sa kedne strane grupa Ulrajinaca kojima je nacionalizam vazniji, (pod nepriznatom crkvom), a sa druge strane grupa Ukrajinaca kojima je pravoslavna vjera vaznija (pod kanonskom Ukrajinskom crkvom Moskovske patrijarsije).

I mogucnost izbijanja civilnog rata velikih razmjera, izmedju ovih grupa, naglo raste…

Željko
Gost
Željko

…tom će se društvu pridružiti i takozvana “Sjeverna Makedonija”. Nekorektno od Babića, nema pravo nikomu imputirati! Babiću ne spominjete da je Crnogorska pravoslavna crkva ukinuta i da se treba vratiti autokefalnost CPC i priznati autokefalnost buduće Sjeverno Makedonske pravoslavne crkve!

parip
Gost
parip

staljin je¸jedini ujedinio sve slavene

Siniša
Gost
Siniša

Staljin ujedinitelj?

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Ujedinio je svoja dva brka u Hitlerov jedan?

Ivan
Gost
Ivan

Ha-ha-ha, nasmeja me dobro Umah Pah, svaka ti cast.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Ivan:
Hvala sreco!

davor
Gost
davor

Jedini zasad tko je bio aktivni i istinski kršćanin-panslavist je Juraj Križanić. Naravno mnogi slaveni se neće s tim složiti.

Minus Collector
Gost
Minus Collector

Ali nije bio hrišćanin. Sloveni nikad čuli za njega.

giordano bruno
Gost
giordano bruno

Juraj Križanić se rodio između 1617. i 1619., po nekim izvorima potkraj 1617. odnosno tijekom 1618., od oca Gašpara Križanića i majke Suzane rođene Oršić, u plemićkoj kuriji Obrh, koja je pripadala župi svetoga Ilije u Lipniku. Križanić je završio gimnaziju u Zagrebu, a filozofiju je studirao u Grazu, bogosloviju u Bologni i Rimu gdje je i doktorirao.
U Collegium graecum u Rimu potanko proučava crkveni raskol i rusku povijest. Godine 1642. vraća se u Hrvatsku gdje boravi do 1646. godine kao župnik u Nedelišću i Varaždinu, a 1646. godine putuje preko Beča i Varšave po prvi put u Rusiju.
U Moskvu stiže potkraj listopada 1647. godine i tu ostaje nepuna dva mjeseca, a zatim se vraća u Poljsku i putuje po Europi.
Od listopada 1650. do svibnja 1651. godine nalazi se na putovanju za Carigrad. Godine 1652. ponovo dolazi u Rim, stupa u Zavod sv. Jeronima i unatoč izričitoj papinoj zabrani po drugi puta putuje u Rusiju.
U Moskvu stiže potkraj rujna 1650. godine, te se vraća u Rim gdje je dvije godine (1656.-1658.) boravio je u teutonskom zavodu Campo Santo u neposrednoj blizini bazilike Sv. Petra.
Nakon ponovnog putovanja u Rusiju, 8. siječnja 1661. prognan je carskim ukazom u Sibir.
U progonstvu u gradu Tobolsku proveo je punih petnaest godina, do 1676. godine kada je poslije smrti cara Alekseja pomilovan.
U listopadu 1677. definitivno napušta Rusiju, dolazi u Vilno, gdje – kako ne bi umro od gladi – stupa u dominikanski red.
Otada pa sve do svoje smrti progone ga i onemogućavaju mu književni rad jer mu kao Slavenu i rusofilu ne vjeruju.
Juraj Križanić poginuo je 12. rujna 1683. godine u redovima poljske vojske prilikom opsade Beča.-hr wikipedia

Igor021
Gost
Igor021

Veoma postujem sve sto pise Babic,pa evo samo mali dodatak.Pad 1.Rima je 1054.Pad 2.je 1453.i pad 3.je 1918.Vakum od ovih 100 godina je zapravo ispunila najgora od najgorih jeresi a to je po Svetom Justinu Popovicu Svejeres Ekumenizma.Zasto je ovo samo jedna mala predstava o takozvanom raskolu izmedju Carigrada i Moskve?Veoma prosto.Zato sto ne moze,sve i da hoce, jeretik da se odeli od jeretika.U Sambeziju u Svajcarskoj u januaru 2016.su predstavnici svih 14.pravoslavnih Crkava potpisali da je Papa iz Vatikana br.1 ,kao da se nije desila 1054.godina.I sve ovo ne bi bilo mozda toliko ni bitno ni interesantno,da upravo sve to nije preduslov za dogadjaje koji sada treba da se dese a to je naravno tesko razumljivo obicnim ljudima, ali idemo u pravcu rusenja one dve dzamije i izdradnje 3 hrama u Jerusalimu.Jasno je naravno i zbog cega.

Siniša
Gost
Siniša

hm…kako da nađem to?

Igor021
Gost
Igor021

Pa recimo ima najboljih tekstova na sajtu Pravoslavlje Zivot Vecni.Zadnji tekst je od nekog grckog svestenika Papadopulosa, ali je sve receno.Nema sta da se doda.Ja sam licno iscitao sve sto mi je palo pod ruku.Tu se na primer vidi da je trenutno najopasniji covek na celom svetu jedan ruski svestenik,koji se cesto moze videti pored Putina a zove se Vladika Ilarion Volokolamski.On je opasniji i od Djavola.

kiki
Gost
kiki

Evo i mog dodatka. Suočena s nevjericom vjernika, naletim na ovo…’čvaknula sam s jednog portala, kojeg sam već ovdje reklamirala…
” Др Никола Добречић је био српски римокатолички свештеник, један од најпознатијих надбискупа барских и примаса Србије, патриотски Србокатолик, обновитељ римокатоличке цркве у Црној Гори, реформатор, песник, добротвор, теолог и филозоф, задужбинар, оснивач надбискупске резиденције у Бару.

Добречић је рођен у месту Бартула код Старог Бара, 28. јануара 1872, у католичкој породици Станичић,  а умро у Загребу, 14. новембра 1955.

Savio
Gost
Savio

To sto ti govoris je jeres, prema pravoslavlju.
Jer ne postoji nikakav vakum od 100 godina.
Jer po pravoslavnoj vjeri, ne postoji vrijeme kada crkve “biti nece”.

Odnosno od Hristovog stvaranja crkve, pa na dalje, crkva ce uvijek postojati, bez da ce i na trenutak da nestane.

Jer Hristos rece da je crkva vjecna, rekavsi:” Osnovacu crkvu svoju i vrata paklena nece je nadvladati”.
I takva je pravoslavna vjera po pitanju crkve, oduvijek bila.

Tako da tvoja prica o vakumu od 100 godina nije nista drugo do jeres, prema pravoslavlju.

Vi ziloti se od “branitelja vjere i crkve” pretvoriste u progonitelje crkve i vjere.

Ti si napravio miks od raznih ideja, mitova, zabluda.
Ali to nije u skladu sa pravoslavnom vjerom.

Otac Makarije i cudotvorac
Gost
Otac Makarije i cudotvorac

Kad vec govorimo o geopolitici, geopolitika je i dovela do stvaranja Srpske pravoslavne crkve. Pre I sv.rata, Crna Gora je imala svoju autokefalnu crkvu (jos od 1485) godine sto Srbija naravno, negira. Jedine dve autokefalne pravoslavne crkve pre I sv rata su bile Karlovacka Mitropolija i Crnogorska pravoslavna crkva.Nakon nasilne aneksije Crne Gore, 1920.godine zakonom (koji nije donela crkvena, nego svetovna vlast) osnovana je Srpka pravoslavna crkva i ukinuta Crnogorska pravoslavna crkva. Od tada pocinje srbizacija Crne Gore (koju danasnji kleronacionalisti optuzuju za crnogorcenje srba). Treba reci da je pre nego sto je osnovana Srpska pravoslavna crkva, postojala Beogradska Mitropolija do I sv. rata. U Srbiji se pozivaju i na Pecku Patrijarsiju ciji rad je obnovila turska vlast, dakle Otomanska imperija sa zeljom da poboljsa polozaj pravoslavnog stanovnistva, ali njenu nadleznost nije priznavala Crnogorska crkva jer Crna Gora nije priznavala ni vlast Otomana,pa tako nije mogla da prizna ni nadleznost crkve koju su turske vlasti obnovile u jednom periodu (oko 150 godina). Naravno da sa ponovnom uspostavom Crnogorske pravoslavne crkve slabi uticaj srbijanskih kleronacionalista i dalja asimilacija crnogoraca, sa cime se ne miri Beograd jer je to njihova politika jos od sredine XIX veka i pojave vec cuvenog pamfleta “Nacertanije” za koji ce se ispostaviti da je zvanicna politika Srbije u zadnjih 150 godina. Kad smo vec kod geopolitike dobro je sto su Amerikanci poceli da se zanimaju za pravoslavni svet, jer su videli poguban uticaj koji mogu imati Ruska i druge pravoslavne crkve pod njihovim uticajem,na pravoslavno stanovnistvo, drugih nacionalnosti.

kiki
Gost
kiki

Ovdje se nesmiju zaboravit dinastičkr borbe. Dinastija Petrovića je bila priznata na Zapadu. Onog Nikolu su zvali ‘punac Europe’…npr. Talij.kraljica je bila Crnogorka…kad su se slikavali, on se uvjek morao penjati na stolčicu….
Kad se srpska vojska morala povlačit u 1. svj.ratu, navodno im nisu dali preko C.gore, pa su morali preko Albanije…

POVEZANE VIJESTI

Izbornik