NATO obvezuje EU na provedbu ciljeva definiranih u Washingtonu

Europska unija i NATO će do kraja ove godine održati prve paralelne vojne vježbe, sa zadovoljstvom je izjavila čelnica EU za vanjsku politiku Federica Mogherini.

“Po prvi put u jesen ćemo održati prve paralelne vježbe NATO saveza i Europske unije“, rekla je Mogherini uoči sastanka ministara obrane NATO pakta, bez otkrivanja pojedinosti o vježbama.

“Suradnja između EU i NATO-a nikada nije bila tako jaka, tako duboka i tako široka na svim poljima, od računalnog kriminala i cyber-ekonomske sigurnosti do pomorske suradnje”, rekao je ponosno “ponosno” Mogherini, te dodala su u posljednjih šest ili sedam mjeseci, Europska unija i NATO proveli 42 zajedničke operacije.

Trenutak…?! Četrdeset i dvije zajedničke operacije? Nitko službeno nije naveo jesu li je operacije provedene na kopnu ili na moru, na kojim područjima i koja im je bila svrha?

Ono što sigurno znamo je da NATO vodi operacije podrške “pobunjenicima” u Siriji, gdje Washington još nije odustao od svrgavanja vlade u Damasku i uspostave salafističkog kalifata u Siriji pod pokroviteljstvom Saudijske Arabije, saveznice Sjedinjenih Država i NATO pakta.

Jednako sa sigurnošću možemo tvrditi da NATO vodi operacije Libiji u kojima pomaže libijskim islamističkim frakcijama nastalima iz skupine Ansar Al-Sharia, koje se bore protiv generala Haftara i Zastupničkog doma od Tobruku, budući da general Khalifa Haftar surađuje s Rusima. Gdje god postoje Rusi, NATO ima razlog za podršku njihovom neprijateljima, a to su u Libiji islamističke milicije koje drže Tripoli, Misratu i Sirte.

No, Libija je uz potporu Rusije ojačala vojsku koju vodi general Haftar, koji također uživa potporu Egipta i predsjednika Abdela Fataha Al-Sisija, dok NATO i europske vlade podržavaju sektašku vladu Fayeza Al-Sarraja sa sjedištem u Tripoliju. No, Fayez Al-Sarraj kontrolira samo nekoliko četvrti bivšeg glavnog grada, a ostalo pod nadzorom drže radikalni islamisti.

Takozvana vlada Fayeza Al-Sarraj ne kontrolira ni obalu, odakle stotine brodova s ilegalnim imigrantima kreću put Italije.

Vjerojatno ovim zajedničkim operacijama treba dodati i likvidacije bespilotnim letjelicama onih koje SAD smatraju, a one se provode iz američkog zapovjedništva u talijanskom gradu Sigonella,  koje je nagomilalo zastrašujuću brojku civilnih žrtava u Somaliji, Sudanu, Iraku, Siriji i Libanonu. NATO daje logističku i obavještajnu podršku svima onima za koje dobije zapovijed iz Washingtona i služi američkim interesima. Stoga glupa izjava Federice Mogherini, koja EU navodi kao neovisni čimbenik koji ravnopravno surađuje s NATO paktom, da nije žalosna, bila bi smiješna.

Suočene s porastom potrebe za vojnim djelovanjem i potporom brojnim misijama, vlade EU namjeravaju prihvatiti poziv Washingtona za povećanje proračunskih rashoda i tako podržati američku vojnu industriju, koja većini NATO zemalja prodaje oružje.

No, to i nije neka tajna, ali je sporno koje su to misije i koji kontingenti, vojni odjeli, jedinice i kojih zemalja Europske unije u posljednjih šest ili sedam mjeseci surađujući s NATO paktom proveli 42 zajedničke operacije. O bilo kakvom aktivnom uplitanju u sukobe na sjeveru Afrike i na Bliskom istoku bi europska javnost trebala biti informirana. Ili se Federica Mogherini izlanula, nadajući se kasnije da će ovaj detalj proći neopaženo? I to je moguće, posebice ako se u obzir uzmu njene diplomatske “vještine” i “iskustvo“.