U geopolitičkoj šahovskoj partiji između svjetskih sila, nafta već dugo predstavlja jednu od najvažnijih figura na ploči. U posljednjih nekoliko mjeseci svjedočimo dramatičnom zaoštravanju odnosa između SAD-a i Kine, s Venezuelom u središtu energetskog sukoba. Dok Washington nameće sve oštrije sankcije, Peking tiho, ali odlučno pronalazi načine za njihovo zaobilaženje, demonstrirajući promjenu ravnoteže moći u globalnoj ekonomiji.
Američka strategija izolacije Venezuele
Donald Trump je u ožujku 2025. godine poduzeo radikalan korak u američkoj vanjskoj politici, ne samo pojačavajući sankcije Venezueli već objavljujući ekonomski rat svim zemljama koje održavaju energetske veze s Caracasom. Uvedene su carine od 25% za sve zemlje bez iznimke, dok je američkim kompanijama, uključujući naftnog giganta Chevron, naređeno da napuste zemlju u roku od 30 dana.
Ova odluka nije bila usmjerena samo prema Venezueli. Pravi cilj bila je Kina, najveći kupac venezuelanske nafte. Iza retorike o nacionalnoj sigurnosti, ova strategija predstavlja pokušaj blokiranja kineskog pristupa jeftinim energentima, korištenjem venezuelanske nafte kao poluge u trgovinskom ratu.
Venezuelanska perspektiva
Venezuela posjeduje najveće dokazane rezerve nafte na svijetu – oko 18% svjetskih zaliha s procijenjenih 300 milijardi barela. Unatoč tom bogatstvu, zemlja prolazi kroz tešku ekonomsku krizu. U siječnju 2025. proizvodnja nafte dostigla je oko milijun barela dnevno, što predstavlja oporavak od povijesno niskih razina, ali i dalje daleko ispod potencijala zemlje.
Američki pritisak iz 2017. godine uzrokovao je drastičan pad proizvodnje s 1,9 milijuna na samo 350.000 barela dnevno između 2017. i 2020. godine. Za ekonomiju u kojoj nafta čini trećinu BDP-a i više od polovice fiskalnih prihoda, posljedice su bile razarajuće.
Kineski odgovor: Ignoriranje sankcija
Umjesto da se povuče pred američkim pritiskom, Kina je iznenadila svijet intenziviranjem uvoza venezuelanske nafte. U ožujku 2025. procjenjuje se da je Venezuela izvezla oko 400.000 barela nafte dnevno u Kinu, što predstavlja najvišu razinu od lipnja 2023. godine.
Ova odluka nije impulzivna. Kina je tijekom proteklog desetljeća investirala više od 55 milijardi dolara u venezuelansku energetsku infrastrukturu, razvijajući model “nafta za zajmove” koji obje zemlje smatraju strateškim. Oko 68% venezuelanske proizvodnje, otprilike 500.000 barela dnevno, završava na kineskom tržištu.
Nova geopolitička stvarnost
Kineski odgovor na američke sankcije mnogo je širi od samog ignoriranja trgovinskih ograničenja. Peking je uspostavio složenu mrežu alternativnih kanala nabave energenata:
- Pojačana suradnja s Rusijom i Iranom u energetskom sektoru
- Razvoj “Pojasa i puta” koji osigurava nove pravce transporta energenata
- Strateška partnerstva s Brazilom i Argentinom za regionalnu energetsku suradnju
- Ulaganje u diverzifikaciju venezuelanskog izvoza izvan naftnog sektora
Kao odgovor na američke carine, Kina je podigla vlastite tarife na američke proizvode s 10% na 15%, ciljajući posebno energetski sektor, poljoprivredu i strojeve. Ova kontraofenziva izazvala je pad američkog izvoza u ključnim sektorima i stvorila pritisak na američku ekonomiju.
Posljedice globalnog energetskog sukoba
Paradoksalno, američki potez nanio je značajnu štetu samim Amerikancima. Carina od 25% na uvoz energenata stvorila je dodatni trošak od 5,2 milijarde dolara godišnje za američke potrošače. U Teksasu, srcu američke naftne industrije, oko 260.000 radnika našlo se u neizvjesnosti zbog potencijalnog gubitka međunarodnih ugovora.
Istovremeno, Venezuela je uspjela povećati svoje izvozne prihode izvan naftnog sektora za 66% u posljednjem tromjesečju, uz kinesku pomoć. Kineski model “infrastruktura za energiju” pomaže Venezueli da se postupno oslobodi ovisnosti o jednom izvozu i razvije diversificiranu ekonomiju.
Što dalje…
Energetski sukob između SAD-a i Kine oko venezuelanske nafte razotkriva duboku transformaciju globalnog poretka. Dok SAD pokušava izolirati svoje geopolitičke protivnike sankcijama, Kina razvija alternativni ekonomski model koji zaobilazi zapadni utjecaj.
Ova situacija ilustrira novu geopolitičku stvarnost u kojoj energenti nisu samo ekonomski resurs već instrument moći i utjecaja. Svaki barel nafte koji putuje između Venezuele i Kine nosi više od samog goriva – nosi sjeme novog multipolarnog poretka u nastajanju.
U ovoj energetskoj partiji šaha, nijedna strana ne igra za neriješen rezultat, a konačni ishod mogao bi redefinirati globalne ekonomske odnose za nadolazeće desetljeće.
🇨🇳🇻🇪👍
Nece biti lako pobijediti anglosase, mnogo su iskusniji i pokvareniji od ostalih. Preselit Ce proizvodnju u Indiju, Indija ima pet puta manje place od Kineza, zakuhati Ce Jos nešto, jednostavno se uvijek u padu docekaju na noge. Biti Ce im kraj, kad to visa sila odluci
Vrlo mudro.
Bez dogovora Amerike,Rusije i Kine,niti jedan litar iz venecuele ne moze da izadje.Sve je to po planu,ostalo su narativi i predstava za publiku.Sto se tice same venecuelanske nafte,o tome se moze svasta reci.Toliko raznih likova izlazi po medijima,svima je dozvoljeno da zaludjuju ionako vec zaludjen narod,samo je izgleda onima koji se ozbiljno bave energetikom zabranjeno.U strucnim krugovima to sto se zove venecuelanska nafta,nije prava nafta.laicki receno svasta se zove rakija,ali nije sve rakija.Sutra kad bi hrvatskoj,spaniji,srbiji,belgiji…poklonili milion barela samo ven nafte i rekli radite sa njom sta hocete, samo ne sme da izadje iz zemlje niti da se proda,ona bi za nas bila skoro pa beznacajna.Samo amerikanci imaju rafineriju koja koja obradjuje ven naftu i pravi donekle kvalitetna goriva (naravno uz obilato mesanje sa kvalitetnom naftom koja stize vec decenijama iz Rusije) Najveci udeo u venecuelanskim rafinerijama imaju rusi.Kad se sve stavi na papir (rusi deonice,amerikanci tehnologija i mornarica za… Čitaj više »
Pogledajte malo Kinu… “Kina je daleko najveći proizvođač čelika u svijetu, s proizvedenih nešto više od MILIJARDU TONA u 2024. godini, prema podacima udruge proizvođača World Steel Organization. Na drugom je mjestu lani bila Indija s proizvedenih otprilike 150 milijuna tona Kina je u prvom ovogodišnjem tromjesečju proizvela 259,3 milijuna tona čelika, otprilike kao i lani. Indija je pak povećala proizvodnju za 6,8 posto, na 40,1 milijun tona. Kineski izvoz čelika dosegnuo je lani najveći obujam u devet godina, od 110,72 milijuna tona. Zbog većih carina izvoz će ove godine biti manji za oko 15 milijuna tona, rekao je predsjednik izvršnog odbora Baosteela Zou Jinxin. 👉Neizravni izvoz bit će manji za 20 milijuna tona, naveo je Zou, aludirajući na isporuke industrijskih proizvoda poput kontejnera, vozila i strojeva. SAD je u ožujku uveo carine na uvoz čelika i aluminija od 25 posto, a predsjednik Donald Trump ponovo je objašnjenje iz prvog… Čitaj više »
Realno je da su Ameri, Angli, Franci, u zadnjih 30 godina ukrali novca i zlatnih zaliha deponovanih u njih preko 100 milijardi dolara. Sjećate se prošlog predsjednika Venezuele? I svih 💩 što su provodili nosioci “vrijednosti”…j**o ih otac.
Dok se mi ovdje ne ujedinimo, bar u duhovnom smislu, koga briga za Ukrajinu, Venezuelu , što će Njemačka propasti.
Idemo mi zajedno se voliti i pomagati protiv neprijatelja vanjskog i domaćih izdajnika. Ne govorim o državnom ujedinjenju nego o ljudskom. Ionako smo ezoterični ujedinjeni.