Rusi već kucaju na vrata Slovjanska i Kramatorska dok ukrajinski generali izvlače topove na krivu stranu rijeke

Situacija na bojištu 17. srpnja 2026. ne ostavlja mjesta diplomatskom foliranju. Ruske snage izbile su na svega 500 metara od sela Osikova, zakoračivši u predgrađe Kostjantinivke. Proukrajinski izvori izvještavaju o prvim diverzantsko-izviđačkim grupama infiltriranim u okolna naselja. Neovisni vojni analitičari otkrili su znatno dublji problem: Rusi su zauzeli dominantne strateške visove istočno od Kramatorska i Slovjanska, čime su stekli potpunu vizualnu i vatrenu kontrolu nad nizinom u kojoj su smještene ukrajinske snage.

Ukrajinci više ne vide što im se sprema iza brežuljaka, dok rusko topništvo i bespilotne letjelice satima mogu mirno promatrati i uništavati ciljeve bez straha od uzvrata. Ta asimetrija znači da bi bitka za dva ključna grada Donbasa mogla završiti znatno brže nego što su mnogi očekivali, a potencijalno i početi znatno žešćim udarom nego što ukrajinsko zapovjedništvo može apsorbirati.

Dok se steže obruč oko aglomeracije, posljednja crta obrane od istoka doslovno se topi. Ukrajinske postrojbe započele su povlačenje prema Mikolajivki, selu koje predstavlja krajnji obrambeni bedem ispred samog Slovjanska. Ako ruske snage pregaze Mikolajivku, više neće postojati nikakva prirodna ni urbana zapreka do ulaska u slovjanski konurbacijski prsten, što bi otvorilo ravnu cestu za munjevit nastavak ofenzive dalje prema zapadu. Udarac ne dolazi samo s istoka. Na južnom dijelu bojišnice ukrajinska protuofenziva ostvarila je taktički uspjeh južno od Stjepnagirska, pokušavajući presjeći logistiku ruskim džepovima otpora u trećem mikrorajonu, no ta operacija riskira rasipanje ionako oskudnih pričuva.

Prava katastrofa odvija se na rijeci Vovčij gdje su Ukrajinci prebacili snage na rusku stranu rijeke i natjerali branitelje na predaju u Andrijivki. Zauzimanje Ivanivke i potiskivanje Rusa prema Zelenom Polju prijeti urušavanjem čitave ruske obrane na tom sektoru, a pad Zelenog Polja razotkrio bi naselja Filiju i Novopavlivku i stvorio golem problem za Ruse na pravcu prema Dnjepru. Obje strane sada jure kako bi pregrupirale snage u ovoj iznenadnoj krizi koju je izazvao ukrajinski desant, a Rusi će najvjerojatnije pokušati stabilizirati stanje i usporiti ukrajinsko napredovanje prije nego što ono ugrozi vitalnu Novopavlivku.

Sjeverni sektor donosi kombinaciju sustavnog ruskog napredovanja i neobične informacijske šutnje. U gradu Kupjansku ruske zastave vijore se nad 80 posto teritorija, a ukrajinski garnizon drži tek jugozapadne rubove iz kojih će, sudeći prema konfiguraciji bojišnice, biti prisiljen pobjeći u roku od nekoliko dana. Gubitak Kupjanska omogućit će Rusima prodor duž autoceste R79 prema jugu i stvaranje tampon-zone na zapadnoj obali rijeke Oskol, što potpuno razgoljuje istočne i sjeveroistočne dijelove Harkivske regije. S druge strane, bitka za Liman i dalje je obavijena velom tajne. Prošlo je više od četiri mjeseca otkako su Rusi objavili da ih dijeli samo 149 zgrada od kraja borbi za grad, a pomaka na terenu nema. Ili su Ukrajinci žestokim protunapadima potpuno zaustavili ruski zamah na tom ključnom južnom džepu ili Rusija namjerno skriva stanje stvari uoči parlamentarnih izbora u rujnu. S obzirom na to da se izbori bliže, svaki dan bez velike pobjede na ovom pravcu predstavlja politički rizik za Moskvu.

Dok se bitke vode na rubovima gradova, ukrajinska pozadina tone u kaos koji podsjeća na najcrnje dane političkih kriza. Kijevom su tijekom dana protutnjala najmanje dva vala prosvjeda, a za 20 sati najavljene su nove masovne demonstracije s izravnim zahtjevom za smjenom vrhovnog zapovjednika Oleksandra Sirskog. Predsjednik Volodimir Zelenski izašao je u javnost s izjavom da ne namjerava smijeniti Sirskog, no upravo je ta izjava djelovala kao okidač za eskalaciju bijesa na društvenim mrežama. Problem je u tome što nitko nije zaustavio mobilizacijske ophodnje dok se tisuće ljudi okupljaju na ulicama, a svaki incident s nasilnim odvođenjem muškaraca u vojsku usred prosvjeda mogao bi detonirati situaciju i izvesti desetke tisuća građana na Majdan. Povijesne paralele s 2013. godinom i svrgavanjem Viktora Janukoviča više nisu teorijske, nego opipljiva prijetnja režimu koji se ljulja pod teretom neuspjeha na bojištu.

Ruska kampanja uništavanja infrastrukture dodatno ubrzava ritam, a posljednji udar na tvornicu Vizar pretvorio je taj kompleks u prah i ruševine. Snimke prikazuju sekundarne eksplozije i projektile koji su divljali postrojenjem nakon udara, što sugerira da je meta bila više nego isplativa. Istodobno, ministar obrane Ruske Federacije izvijestio je o napadima na deset letjelica u području Odese, dok se bitka za Crno more rasplamsava podjednako na zapadnom i istočnom dijelu akvatorija. Uz najave da će u sljedećih 48 sati Rusija lansirati stotine bespilotnih letjelica i desetke raketa na Odesu, Kijev, Zaporižje i Dnjepar, tajming je sve samo ne slučajan. Spoj vojnog pritiska na svim bojišnicama, unutarnjih prosvjeda i predizborne kampanje u Rusiji stvara eksplozivan koktel u kojem se sudbina čitave specijalne vojne operacije može prelomiti u nekoliko ljetnih tjedana.