Iran je u “vrlo lošem stanju” i nema novca ni za vlastite vojnike, tvrdi američki predsjednik Donald Trump, koji poručuje da Sjedinjene Države s Teheranom “samo polovično pregovaraju”.
U razgovoru za Axios, Trump je kazao kako Iran guši visoka inflacija i financijska kriza, a američka pomorska blokada dodatno produbljuje njegove probleme. “Bit će sve u redu. Uvijek bude. To je poput partije šaha”, rekao je američki predsjednik, dodajući da SAD “to drže pod kontrolom”.
Račun za američke porezne obveznike
No, ono što Trump nije spomenuo jest cijena koju za ovu politiku plaćaju sami Amerikanci. Više cijene goriva već su koštale prosječno američko kućanstvo oko 80 milijardi dolara, dok su vojne operacije progutale više od 100 milijardi dolara. Dok Washington broji troškove svojih intervencija, postavlja se pitanje tko zapravo snosi teret ove “partije šaha” — Iran ili američki građani koji pune rezervoare po rekordnim cijenama?
Trumpova retorika o iranskoj slabosti nije nova, no ovoga puta dolazi u trenutku kada se američka administracija suočava s vlastitim gospodarskim izazovima. Inflacija u SAD-u, iako u blagom padu, i dalje pritišće kućne budžete, a ratni troškovi ne jenjavaju. Dok predsjednik govori o iranskoj nemoći, američki građani sve glasnije propituju svrhovitost vojne angažiranosti na Bliskom istoku.
Pitanje koje se nameće
Ako je Iran doista u tako lošem stanju kako Trump tvrdi, postavlja se logično pitanje: zašto SAD uopće pregovara, pa makar i “polovično”? Povijest pokazuje da Washington često precjenjuje slabost svojih protivnika, a podcjenjuje otpornost režima koji su desetljećima pod sankcijama. Iskustvo s Kubom, Venezuelom i Sjevernom Korejom govori da gospodarske mjere rijetko dovode do političkih promjena koje Zapad priželjkuje.
Istodobno, ostaje nejasno što točno Trump misli pod “polovičnim pregovaranjem” — je li riječ o taktičkoj igri prije konačnog dogovora ili o priznanju da administracija nema jasnu strategiju? U svakom slučaju, američki predsjednik svojim izjavama šalje miješane signale i Teheranu i vlastitoj javnosti, dok se na terenu situacija ne mijenja.
Jedno je sigurno: dok se dvojica igrača šaha nadmeću za prevlast, pijuni — obični građani s obje strane — plaćaju račun. A to je, čini se, jedina konstanta u ovoj dugogodišnjoj partiji koja ne donosi pobjednika, već samo nove gubitnike.
Urednistvo Logicnog,zamolio bih Vas da napisete jedan tekst o trovanju gradjana kontaminiranim otpadom u Lici i Gospicu.
Misljena sam da je ta tema krunski dokaz i prikaz, koliko su politicke stranke i politicari na vlasti u bivsim republikama SFRJ zastranile i do kud seze njihov kriminalni nagon, da su u stanju radi par eura vise,otrovati vlsstiti narod.
ko da on ima , sve ide na kredu kod usranaca
Zato se trenutno zapravo igra igra pritiska:
SAD računa da Iran neće moći dugo izdržati financijski pritisak.
Iran računa da SAD neće moći dugo trpjeti visoku cijenu nafte i inflaciju.
I tu je, po meni, najzanimljiviji dio cijele situacije: nije dovoljno gledati samo koji je gospodarstvo “jače”.
Treba gledati tko može duže izdržati ekonomski pritisak bez političkog pucanja.
Čitav svijet plaća obmane i samoobmane mentalnog bolesnika.