Turska i njeni odnosi s terorističkim saveznicima nameću vojno rješenje za Idlib

Turski konvoj u Idlibu je upao u zasjedu i bombardiran je od strane islamističkih terorističkih skupina. Ovo nije običan događaj dugog rata i znači da se jedan od ključnih sporazuma Rusije i Turske dovodi u pitanje. Nakon granatiranja i ovakve reakcije terorističkih skupina je ruski predsjednik Vladimir Putin nazvao sirijskog kolegu Bashara Al-Assada i raspravljali su o provedbi rusko-turskih sporazuma od 5. ožujka za stabilnost u regiji Idlib. Ruski čelnik je posebno naglasio „nastavak kršenja ovih sporazuma, kao i cijelog političkog procesa, od strane terorističkih organizacija“. Tko je napao turske snage i zašto ih je ovo iznenadilo?

Incident, koji se pretvorio u pravu bitku, dogodio se ujutro 19. ožujka na magistrali M4 u blizini sela Muhambal. Ovo je geografski središte rute koja povezuje Latakiju i Aleppo, otprilike između glavnih gradova Jisr Al-Shugura i Arihe. Južno od Muhambala se ide ka dolini Al-Ghaab i planinama Jabal Zawiya, koje sada kontrolira sirijska vojska. Uz Jisr Al-Shugur, selo Muhambal, koje prije rata nije imalo više od tri tisuće ljudi, sada je znatno veće zbog obitelji militanata. Uz to je ključno mjesto na magistrali M4.

Prema moskovskim sporazumima, samo zajedničke rusko-turske patrole se mogu kretati duž autoceste, a Turci od militanata moraju očistiti šest kilometara sjeverno od autoceste. Rusi na istoj udaljenosti moraju osigurati područje južno od ceste. Patrole su trebale započeti 15. ožujka, ali su militanti, skrivajući se iza civilnog stanovništva, blokirali prvi pokret.

Ruska strana dala je Turcima još tjedan dana da shvate situaciju, ali su procesi u Idlibu sada potpuno različiti.

Turski konvoj pao je u klasičnu zasjedu u ovom ratu. Prvo je po jedna mina eksplodirala s obje strane ceste dok u Turci napredovali, nakon čega su teroristi počeli granatirati sam konvoj. Turci su legli i ušli u bitku. Neki izvori izvještavaju o gubicima među turskim trupama, ali Ankara to ne potvrđuje.

Kasnije su priznali da su život izgubila dva vojnika, ali jedan od „zastoja srca“. Nakon napada su odmah povukli svoje snage iz Sarmina i Binnisha, naselja na samim jugoistočnim i sjeveroistočnim prilazima gradu Idlibu.

Sarmin je mjesto na samoj liniji fronte, pa se povlačenje iz tih gradova može smatrati jakim znakom pritiska na islamiste.

Postoje dokazi da Turci šalju pojačanja prema Muhambalu. Sirijski izvori također navode da se militanti slijevaju na isto mjesto i pojačanja šalju Hayat Tahrir Al-Sham i formalno proturska skupina Jabhat Watania Al-Tahrir.

Zasad su tamo militanti terorističke organizacija Huras Al-Din, koja se prije nekoliko godina odvojila od Al Qaide. Naime, Al Qaida nije bila dovoljno radikalna za njih. Ranije je Huras Al-Din u više navrata izjavljivao da ne prihvaća nikakve moskovske sporazume i da neće poštivati primirje. Ovo je nekontrolirana skupina, koja teži „nametanju šerijatskog načina života cijelom čovječanstvu“.

Huras Al-Din su proglašeni terorističkom organizacijom i više puta su ih bombardirale svi akteri u Siriji. Jedan je od vođa grupe ubijen tijekom američkih udara, a drugi u ciljanoj akciji ruskih zračnih snaga.

Ranije, na vrhuncu moći ISIL-a, među ovom skupinom je nastala takozvana Hizba, šerijatska policija koja je stvorena da nadgleda ponašanje ljudi i zaustavlja ih na ulicama zbog nepoštovanja šerijatskih pravila. Hizba znači odgovornost. Njihov moto je: “Uživajte u dobru i osuđujte loše.” “Dobro” i “loše” je  u ovom slučaju “halal” i “haram”, odnosno ono što šerijat dozvoljava, a što osuđuje. U nekim zemljama, poput Saudijske Arabije i Sudana, Hizba je pravni dio sustava, dok, na primjer, u Egiptu vodeći teolozi oštro osuđuju ovu praksu, nazivajući je “zastarjelim i srednjovjekovnim razumijevanjem islama”.

U Siriji su ove prakse dovele do sadističkih okrutnosti prema nemuslimanima i muslimanima koji se na bilo koji način nisu pridržavali šerijata.

Posljednji put je “Hizba” viđena krajem 2018., upravo u Saraqibu, gdje su se „čuvari vjere“ vozili ulicama i putem megafona pozvali lokalno stanovništvo da se “vrate šerijatu”. Štoviše, “branitelji vjere” su djelovali širom Sirije, od Dara’ae na jugu do Idliba na sjeveru. Među njima ima puno stranaca, na primjer Ujgura. S početkom stvaranja „rezervata Idlib“, „branitelji vjere“ su iz cijele Sirije, zajedno sa svojim obiteljima, preselili u Idlib i okupirali Muhambal.

Zapravo je većina izrazito radikalnih skupina, s velikim brojem stranaca, koncentrirana na dijelu autoceste M4 od Jisr Al-Shugura do Arihe i sada su se Turci prvi put suočili s tim.

Unatoč činjenici da su čak i prema Sporazuma iz Sočija, Turci morali razoružati sve ove bande i za to su dobili dozvolu da budu u Idlibu, oni to nikada nisu ni pokušali. Njihov odnos s radikalima svodi se na zakulisne pregovore i poticanje terorista da provode napade na vladine snage. Sada su i sami postali meta.

Za Turke je ovo pravi test. Autocestu M4 moguće je očistiti samo s borbama u kojima će sudjelovati pješaštvo, a turski dronovi, koji su se ponovno pojavili na nebu iznad Idliba uz pristanak ruske strane, malo mogu pomoći.

Ali temeljna je dvojba ili će turska vojska uništiti džihadiste, ili će propasti moskovski sporazumi.

Istina, postoji jedan neobičan detalj. U zajedi je napadnut turski konvoj, a ne turska patrola. Postoje dokazi da je u konvoju bio i tenk Leopard, samo što se nije kretao, već je bio na „labudici“. Konvoj je također mogao uključivati sustave protuzračne obrane „Atilgan“, a to je daleko od onoga što je predviđeno moskovskim sporazumima. To nije patroliranje, već premještanje teške opreme duž autoceste koja bi, prema odredbama sporazuma, trebala postati demilitarizirana zona.

U proteklom tjednu je turska strana aktivno povećavala svoju vojnu prisutnost u Idlibu. Tamo se konvojima takve vrste dovozila vojna oprema, a inženjerija utvrđuje turske položaje. U području zapadno od Aleppa Turci žurno grade pravu vojnu bazu. Ali moskovski sporazumi nisu predviđali ništa slično.

Svo ovo vrijeme na frontu se stvarno primjećuje primirje. Čak su se i turski dronovi pojavili na nebu, ali uz pristanak Rusije i neizravno Damaska, jer je Ankara rekla da će letjeti „isključivo u izviđačke svrhe“. U stvari Turci potajno opremaju vlastitu vojnu infrastrukturu u Idlibu, štoviše, prema novim načelima i čini se dugoročno.

Turci se ili ne mogu ili ne žele baviti razoružavanjem ili uništavanjem radikalnih skupina na svom području odgovornosti duž magistrale M4. Bitka u Muhambalu je bila prvo testiranje snage. Ali razoružanje militanata i stvaranje demilitariziranog koridora uz autocestu jedna je od ključnih točaka moskovskog sporazuma i to znači da će Turci ili ispuniti dogovor ili ne.

Zauzvrat je sirijska vojska premjestila velike snage na planine Jabal Zawiya, što odaje jasnu namjeru da napade usmjeri na Jisr Al-Shugur, ključnu točku na autocesti M4 i neformalnu prijestolnicu stranih terorističkih bandi, uključujući one koji su došli iz bivšeg Sovjetskog Saveza, ruskog Sjevernog Kavkaza i zapadne Kine.

Sve ukupno to ukazuje da, nažalost, trenutno primirje vjerojatno neće preživjeti do sredine travnja. I ranije je bilo dovoljno znakova takvog negativnog scenarija, ali sada se to vrlo jasno ističe.

Naravno, turski predsjednik Erdogan i dalje optužuje „režim“ da opstruira provedbu sporazuma i da Turska čini sve što je u njenoj moći da očisti autoput M4, što pokušava dokazati radovima na nekim dionicama na kojima vojnim buldožerima uklanja barikade. No turska vojska dobro zna da je to „Sizifov posao“ i da će tijekom noći militanti ponovno podići barikade na istom ili obližnjem mjestu.

Hayat Tahrir Al-Sham više nije pod turskom kontrolom?

Jedina točka prijepora, neovisno o borbi Turaka protiv fanatika iz Huras Al-Dina u području Muhambala, bi mogao biti novac.

Turska je u krizi i od turističke sezone vjerojatno neće biti ništa. To je dovelo do činjenice da Turska već dva mjeseca nije isplatila plaće teroristima Hayat Tahrir Al-Shama. Moskvi je rečeno kako je to dio dogovora Erdogana s Putinom, ali to navode i izvori bliski teroristima na društvenim mrežama.

Podsjetimo, Turska otvoreno podržava takozvanu „umjerenu oporbu“, iako tako što u Idlibu ne postoji. Štoviše, unatoč neisplati plaća, sirijska Al-Qaida i Turska su u ožujku zajedno vodili operacije protiv sirijske vojske, dok su vladine snage vodile drugu fazu antiterorističke kampanje „Zora Idliba“.

Međutim, ovih dana ima naznaka da dolazi do previranja unutar islamističkog saveza, gdje su učestale ciljane likvidacije suparničkih terenskih zapovjednika, a dogodio se i ovaj sukob protiv Turaka u području sela Muhambal.

Vodeće terorističke skupine odbacuju sporazum iz Moskve, a Turska, navodno, pokušava osigurati autocestu M4 za zajedničke rusko-turske patrole.

Sudeći po navedenom i ostalim „manje važnim“ informacijama, situacija će se razjasniti već prije ljeta i ponovnim pokretanjem kampanje „Zora Idliba“, za koju neko kažu da će početi sredinom travnja, drugi najkasnije s početkom ljeta, ali gotovo nitko ne dvoji da se ovaj problem mora riješiti vojnim putem.