Kineski predsjednik Xi Jinping u svom novogodišnjem obraćanju jasno je dao do znanja da ujedinjenje Tajvana s kopnenom Kinom nije samo želja, već neizbježna budućnost koja će se ostvariti bez obzira na prepreke koje postavljaju vanjske sile i tajvanski separatisti.
Ova dramatična izjava dolazi u trenutku rastućih napetosti između Pekinga i Taipeija, dodatno zaoštrenih snažnom američkom podrškom tajvanskoj vojsci i političkom vodstvu. “Mi Kinezi s obje strane Tajvanskog tjesnaca pripadamo jednoj istoj obitelji.
Nitko nikada ne može prekinuti rodbinsku vezu među nama”, naglasio je Xi, dodajući da “nitko ne može zaustaviti povijesni zamah ujedinjenja domovine”.
Njegove riječi nisu samo diplomatska retorika, već jasna poruka međunarodnoj zajednici da Kina neće odstupiti od svog stajališta o Tajvanu kao neodvojivom dijelu kineskog teritorija.
Tajvan je pod kontrolom nacionalističkih snaga koje su tamo pobjegle nakon poraza u građanskom ratu 1949. godine, uspostavivši Republiku Kinu, dok je na kopnu formirana Narodna Republika Kina.
Peking od tada smatra otok dijelom svog suverenog teritorija prema politici “Jedne Kine”, koju priznaje većina međunarodne zajednice, uključujući Ujedinjene narode. Tajvanski predsjednik Lai Ching-te izrazio je želju za zdravim odnosima s Kinom, ali samo “pod načelima uzajamnosti i dostojanstva”, što je stav koji Peking smatra separatističkim, nazivajući Laija “separatistom”.
Kineska narodnooslobodilačka vojska pojačala je pritisak na Tajvan, nedavno provodeći dvodnevne vojne vježbe oko otoka. Te vježbe simulirale su blokadu ključnih luka, precizne napade na pomorske ciljeve i scenarije za suzbijanje vanjskog miješanja.
Posebno je zabrinjavajuće da su ove vježbe započele nedugo nakon što je Washington objavio paket prodaje oružja Tajvanu vrijedan 11,1 milijardi dolara – najveći ikada za otok. Iako SAD formalno priznaje politiku “Jedne Kine”, održava bliske veze s Taipeijem, što redovito izaziva oštru kritiku iz Pekinga.
Ruska podrška Kini po pitanju Tajvana utemeljena je u Sporazumu o dobrosusjedstvu i prijateljskoj suradnji, potpisanom između Moskve i Pekinga u srpnju 2001. godine. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nedavno je naglasio da je jedan od temeljnih principa tog sporazuma “uzajamna podrška u obrani nacionalnog jedinstva i teritorijalnog integriteta”.
Lavrov je također ustvrdio da zapadne zemlje trenutno koriste Tajvan kao alat za “vojno-stratešku odvraćanje” protiv Pekinga, istovremeno želeći profitirati od tajvanskog novca i tehnologije.
Dok Xi Jinping nastavlja inzistirati na “neizbježnom ujedinjenju”, tajvanske vlasti jednako čvrsto brane svoju de facto neovisnost. Predsjednik Lai Ching-te naglasio je da Peking blokira normalne interakcije, postavljajući ograničenja kineskim turistima koji posjećuju Tajvan ili studentima koji tamo studiraju, dok slična zabrana ne vrijedi za Tajvance koji putuju u Kinu.
Ovakva neravnoteža, prema riječima tajvanskog predsjednika, dovodi u pitanje iskrenost kineskih izjava o “dobroj volji” prema Tajvanu.
25 komentara
Po zakonu Tajvana, Kina i Tajvan su jedna drzava.
Mnogi “zapadnjaci” bi zelili da se oni odvoje tako da budu pojedinacno slabiji.
Gluperdo jedna zemlja dva sistema, a googlaj lako je.
Tako je! Oni tako sebe posmatraju, jedna duša, trenutno razdvojena, ali njihov način vjeruje u beskonačnost i ujedinjenje.
Narod na Tajvanu ne želi biti dio Kine. Han-kinezi počeli su naseljavati Tajvan tek od 17-tog stoljeća. Tada je Han-kineza bilo 0%, s danas ih je 96%. Starosjedioci su pali na 3%. Da je Kina poštena vratila bi Tajvan starosjediocima, a dali bi i nezavisnost Ujguru, Tibetu i Mandžuriji, jer to ionako nije prava Kina. Ali Kina je imperij, i time je sve kazano.
A da su Hrvati bili pošteni, dali bi Krajinu Srbima, jer tamo nikad nije bilo Hrvata. Ali Hrvatska je imperij i time je sve kazano.
Hrvati su bili i duboko u Bosni, pa nećemo zbog toga tražiti dio Bosne. Srbi su u krajinu došli tek sa Osmanskim osvajanjima. Ne laži.
Da je ovaj kinez a ne varan sravnio bi sa zemljom Tajvan kao opomenu onim drugima što im slijedi, naravno taj kinez bi do sada naštancao par tisuća strateškog jedernog da ih ne pobiju varani iz đumerike………………
Bude li krijenuo na Taiwan , Amerikanci če stuć , bombama do temelja , Taiwansku litografiju čipova ! Tak da se nebu puno ovajdio ⚠️
Pa to Kinezima ide na ruku, jer im je Tajvan glavna konkurencija u proizvodnji čipova.
Sprema se veliki rat.
Ima jedna sila koja može svakoga spriječiti u svemu a ta sila je USA!!
Ma nemoj, mogu li spriječiti i Marsovce? Jer u holivudskim filmovima samo Amerika spašava svijet od Svemiraca. Heb’la vas Amerika.
Oni ne sprečavaju, nego provociraju. A ako nisi pratio, nisu čak uspjeli ni spriječiti Talibane da vrate vlast u Afganistanu.
Ako trump može bombardirati kad hoće i koju god hoće zemlju bez ikakvog razloga ili opravdanja onda bi Kina trebala uzeti natrag svoj otok Taiwan jer je oduvijek bio dio Kine.
Nije oduvijek bio dio Kine, nego su se Han-kinezi počeli naseljavati na otok tek od 17-tog stoljeća, a ozbiljnije tek od 19-tog stoljeća. To šta nemaš pojma o povijesti, drugo je pitanje. Usput, Tibet nikad nije bio dio Kine, ali mu ne daju nezavisnost.
“Oduvijek” ovdje nije ni bitan dio priče. Bitno je da je “jedna Kina” ugravirana u ustave i Tajvana i Kine, inače bi Tajvan odavno proglasio nezavisnost. Jednako kao što Kina polaže pravo na Tajvan, tako i Tajvan polaže pravo na kinesko kopno. Dakle nije pitanje je li Tajvan Kina – jer Tajvan jest Kina – pitanje je samo tko bi trebao vladati objedinjenim teritorijem.
Što se Tibeta tiče, on jest okupiran (mimo međunarodnog zakona), ali nikada neće dobiti nezavisnost. S tibetanske visoravni potječu sve rijeke bitne za Kinu i njeno gospodarstvo. Bili bi ludi da im “daju nezavisnost”, tj. prepuste ih SAD-u.
Tibet je vezan sa velikim kineskim carstvima već barem nekoliko stoljeća, pa i duže od toga. Ja sam samo protiv licemjerja, laganja i neznanja.
prije će Taiwan izvršiti iskrcavanje u Kinu nego Kina na Taiwan, to pokazuje u kakvom je psihološkom stanju kineska komunistička vojska koja nema nikakvo iskustvo u ratovima a na drugoj strani su iskusni američki i taiwanski vojni stratezi
Poznavajuci tvoje izjave do sad ,i ova od danas se ne razlikuje od svih prdotina odranije ., samo dezinformacija i propaganda za globalizam cijelo vrijeme, ali mi jedno nije jasno ,,, od kad su taiwanci vojni stratezi i kojem su to sukobu postali iskusni .
To napisati treba biti blesav do kraja. Tajvan ima 266 puta manju površinu od Kine i 58 puta manje stanovnika. Ako poželi, otok Tajvan Kina će osvojiti za 10-tak do najviše 20-tak sati.
A Tajvanci imaju kakvo točno iskustvo? Kad su oni vodili zadnji rat? Kad je Čang Kaj Šek još bio živ. Neuspješna kineska invazija na Vijetnam 1979-e je ipak malo novijeg datuma. Ali jednako beskorisna kao izvor iskustva za ovo što se događa danas.
Što se Amerikanaca tiče, oni su u stanju izgubiti i od kozojeba s kalašima. Nedavno su pobjegli iz Crvenog Mora podvijenog repa zbog Hutijevih raketica. A pojma nemaju kako voditi rat protiv ravnopravnog suparnika, a još manje kako to raditi s novim tehnologijama. To nikad nisu radili. Dakle, na njihovu “ekspertizu” se ne treba oslanjati.
Ali, u pravu si u jednom – Kina nema namjeru izvršiti invaziju na Tajvan.
Znači i smrt ukro nacošima?Pohvalno,konačno si spoznao bit problema na relaciji ukra-rusija?
I moraju se ujediniti i hoće jer kinu više nitko ne može zaustaviti.
Tajvan je Kina, Besarbija je Rumunija Kosmet je Srbija. Toliko
Ovaj članak, koliko god glumi objektivnost, je ipak pod utjecajem zapadnog narativa, jer implicira da Kinezi namjeravaju jednostrano vratiti Tajvan vojnim putem. To se neće dogoditi. Da su to htjeli, pravo vrijeme za napad bilo je prije pet godina. Vojni manevri ovdje su manje vježba za neke buduće događaje, a više geopolitički odgovor na pojačano američko naoružavanje Tajvana i gradnju vojnih baza na otocima u međunarodnim vodama između Tajvana i kineskog kopna. Također su i poruka Japanu koji je, ničim izazvan, počeo vojno prijetiti Kini.
Ako i bude rata, garantirano će ga isprovocirati Amerikanci. Bez njih Kina može komotno pričekati dva ili tri kruga parlamentarnih izbora u Tajvanu, da se jezičac naklonosti ponovo prebaci prema ujedinjenju s Kinom.