U svom članku za USA Today, “stručnjak za obranu” Daniel DePetris piše kako je za SAD najrazumnije rješenje prisiliti Rusiju da snosi svu odgovornost za poslijeratnu obnovu uništene Sirije, koju je sama skrivila. Prema njegovim riječima, podrška Sirija ne samo da nije odgovornost Sjedinjenih Država, nego nije ni u interesu Washingtona.
Daniel DePetris iznosi niz “zanimljivih” prosudbi, ali istovremeno daje razloga za optimizam. Naime, Sjedinjene Države ne samo da neće sudjelovati u poslijeratnoj obnovi Sirije, nego će se gotovo sigurno povući i tamo će biti prisutne u istoj mjeri kao u Iranu ili Sjevernoj Koreji. Osim toga, iako to DePetris i ne tvrdi, Damask nikada nije uputio nijednu poruku koja bi sugerirala da će prihvatiti pomoć agresorskih zemalja. No, američki stručnjak iz sektora “obrane”, iako nije jasno kada su se SAD u pravom smislu riječi posljednji put “branile”, govori o Rusiji, ne toliko o Siriji.
Sirijski rat još uvijek traje, iako je prije nekoliko mjeseci postalo jasno da je pobjeda u ratu na strani vlade predsjednika Bashara Al-Assada, piše stručnjak “Defense Priorities”, Daniel DePetris.
Autor napominje “kako je nakon tri godine vojne kampanje u Siriji Moskva ojačala svoj položaj u zemlji, ali se sada suočava s nizom novih problema”.
“Naime, Rusija će morati pronaći načine za rješavanje problema gotovo šest milijuna raseljenih sirijskih izbjeglica, ali i za financiranje poslijeratne obnove Siriji, što zahtijeva značajna ulaganja. Rusija se nada pomoći iz Washingtona i već raspravlja o ovom pitanju s europskim i američkim kolegama”, rekao je DePetris i savjetuje predsjednika Donalda Trumpa da njegova administracija “uljudno odbije Rusiju i da ne preuzima tako težak teret s pleća Vladimira Putina, te da ne šalje novac poreznih obveznika u zemlju koja ne predstavlja nikakav interes za američku nacionalnu sigurnost”.
Točno je da su se uoči i tijekom nedavno završene ofenzive na jugu Sirije ruski visoki dužnosnici sastali s predstavnicima Izraela, kako bi se izbjegao sukob izraelskih i sirijskih snaga. Prije toga je održan sastanak s predstavnicima Sjedinjenih Država i Jordana u Amanu kako bi se osiguralo njihovo nemiješanje u protuterorističku operaciju na jugu zemlje, što je uspješno odrađen posao i vidjelo se po poruci američkih predstavnika terorističkim skupinama u pokrajini Dara’a “da ne računaju na njihovu vojnu pomoć i da donose odluke za koje misle da su najbolje za njih i njihove obitelji”.
Jordan je zatvorio svoje granice i otvorio ih tek po završetak kampanje, a kasnije je s Rusijom pregovarao o organiziranom povratku izbjeglica iz Jordana u Siriju, koje su Ammanu počele predstavljati veliki problem. O istoj temi su ruski ministar Sergej Lavrov i načelnik Glavnog stožera ruske vojske, general Valerij Gerasimov, razgovarali u Europi s kancelarkom Merkel i francuskim predsjednikom Macronom. Glavna tema je bila povratak sirijskih izbjeglica u domovinu, vjerojatno i politička podrška mirnom rješenju s Assadom na čelu države, što je bila tema pregovora Moskve i s Ankarom, te vlastima u Beirutu. Nijedna agencija ili medij nisu izvijestili da je Rusija od bilo koje zemlje “tražila financijsku za poslijeratnu obnovu Sirije”, tako da nije jasno s kojim je ciljem Daniel DePetris “savjetovao Trumpa da ne sudjeluje u tom poslu”.
Zanimljiva je i procjena potrebnoj iznosa o kojem piše američki “stručnjak”.
“Prema najkonzervativnijim procjenama Ujedinjenih naroda, Siriji će za oporavak trebati najmanje 250 milijardi. S druge strane, svjetska dječja humanitarna nevladina organizacija World Vision navodi kako će rat do 2020. Siriju koštati 1300 milijardi dolara”, piše Daniel DePetris.
Uopće nije poznato na temelju čega World Vision, navodno humanitarna organizacija sa sjedištem u Kaliforniji, procjenjuje da će rat trajati do 2020. godine, možda i duže, te da će samo do te godine šteta iznositi navedeni iznos.
“Možda je Assad i dobio rat, ali pod njegovim vodstvom su ostali gradovi u ruševinama, uništeno gospodarstvo i medicinska skrb, a nacionalna armija je potpunosti ovisna o stranim saveznicima. Stanovništvo je očajno i iscrpljeno”, piše američki “stručnjak”.
“Istovremeno, Moskva ne može nikoga kriviti za ovu strašnu situaciju, osim sebe i svog saveznika Assada. Trogodišnje neselektivno bombardiranje Moskve je već uzrokovalo katastrofalnu humanitarnu krizu i pretvorilo se u najstrašniju katastrofu XXI stoljeća”, kaže DePetris, vješto zaobilazeći temu Raqqe, koju su oslobodili američki zrakoplovu i grad je ostao nerazminiran i u ruševinama, isti kakav je bio na dan povlačenja terorista “Islamske države” na istok prema granici s Irakom.
Autor objašnjava kako je traženje novca od strane ruskih dužnosnika bio i cilj posjete europskim prijestolnicama, te poziva američke kolege i akcije u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda da “Putinu prepuste situaciju koju je sam stvorio, za koji ne može ili neće platiti”.
“Donald Trump, koji je ispravno izjavio da je obnova konstruktivnog dijaloga s Moskvom u interesu američke nacionalne sigurnosti, može biti sklon da obnovu Sirije upotrijebi za tu svrhu. Međutim, ako je Moskva strateški konkurent Sjedinjenim Državama, kao što kaže nacionalna strategija za sigurnost zemlje, takva će odluka biti pogrešna”, piše Daniel DePetris, koji insistira “kako bi najrazumljivije bilo prisiliti Rusiju da osigura poslijeratnu obnovu Sirije, jer bi Moskva upravo to učinila na mjestu Washingtona”.
Nevjerojatno je da u Sjedinjenim Državama netko radi u navodno “renomiranom institutu u području obrane”, a ne prati što se događa u Siriji i pitanjima kao što su budućnost energetskog sektora, obnove i financiranja ovih aktivnosti, ali o tome ćemo nešto kasnije.
VIDEO: Stepen uništenja Homsa, snimljen dronom posle oslobođenja
“Osim toga, SAD nemaju potrebe ulagati u obnovu Sirije. Politika Washingtona na Bliskom istoku treba služiti samo jednoj svrsi – kako zaštititi Amerikance i interese zemlje u regiji. Ti su interesi borba protiv međunarodnog terorizma, promocija diplomatskog rješenja za probleme u regiji i uključenost regionalnih vlasti da preuzmu odgovornost za svoje zemlje, te osigurati partnerstvo sa zemljama proizvođačima nafte. Iskustvo pokazuje da pokušaji da se učini nešto uvijek uzrokuju veće štete”, uvjeren je Daniel DePetris.
“Assad je nemilosrdni tiranin koji je ubijao vlastiti narod i uništio svoju vlastitu zemlju samo kako bi ostao na vlasti, ali SAD nisu odgovorne za to. Porušena, nesposobna i relativno siromašna s energetskim resursima, Sirija nije osobito važna ili utjecajna zemlja na Bliskom Istoku”, piše DePetris, što je slaba utjeha za poraz i već izvjesno povlačenje nekoliko tisuća američkih vojnika iz ratom razorene zemlje.
Također ističe “kako bi raspodjela sredstava za obnovu Sirije rusko-iranski problem pretvorila u američki”.
“Sirija je bezvrijedan cilj ulaganja, kako financijski tako i geopolitički”, kaže Daniel DePetris u članku USA Today.
Međutim, nije jasno zašto je Washington uložio vjerojatno milijarde dolara u svrgavanje Bashara Al-Assada, ako je Sirija “financijski i geopolitički bezvrijedan cilj ulaganja, zemlja s malo prirodnih resursa i nimalo važna za američku sigurnosti”? Ovo retoričko pitanje je ujedno odgovor na “smisao” ovog članka, iako od Sjedinjenih Država nitko i ne traži da se uključe u obnovu Sirije.
Njihova pomoć i potencijalni dolazak američkih stručnjaka bi automatski stvorili obveze za sirijsku vladu koja odbila bilo kakvu pomoć onih koji su bili i još su uvijek agresori u sirijskom sukobu.
Točno je i da Rusija nema ogromna sredstva za obnovu Sirije, ali su već sklopljeni sporazumi za obnovu stare i izgradnju nove energetske infrastrukture, čime će Sirija biti u poziciji da sama snosi dio troškova.
No, zemlja koju Daniel DePetris vješto izbjegava imenovati je Kina. Naime, odavno je poznato da se Peking obvezao sudjelovati u obnovi Sirije i voljan je Damasku dati sve pogodnosti samo kako bi zemlja stala na noge i da se život Sirijaca vrati u normalu.
Najvažnije od svega je da su u proteklih godinu dana predsjednik Bashar Al-Assad i njegove oružane snage uništile ISIL i oslobodile najveće terorističke enklave u zemlji.
VIDEO: Sirija prije i posle razaranja
Točno je da, unatoč očitom zadovoljstvu vlade i stanovništva zbog oslobađanja velikog dijela zemlje, sada dolaze novi veliki izazovi. Nakon sedam godina rata je većina zemlje u ruševinama, s razorenim domovima, školama, bolnicama i tvornicama.
Sirija treba pomoć u obnovi i to bi mogao biti problem. Zapadni donatori s najviše novca ne žele financirati režim, a s druge strane Assad taj novac ni ne želi.
Prošle godine se 70 zemalja i institucija sastalo u Bruxellesu kako bi razmotrili kako pomoći obnoviti Sirije, a da istovremeno ne pomažu Assadu. To bi značilo slati novac u područja koja su tada kontrolirali teroristi ili Kurdima. Na tom su sastanku shvatili da u izravnom prebacivanju novca tvrtkama i nevladinim udrugama ne mogu izbjeći uključivanje legitimne sirijske vlade.
Kao odgovor, Damask je dobio i druge ponude kojima više vjeruje. Assad je “istaknuo kako Sirija ima dobre odnose” sa zemljama poput Kine i Rusije, dok je sirijski veleposlanik u Pekingu, Imad Moustafa, rekao “kako te zemlje trebaju igrati važnu ulogu u obnovi Sirije”.
Tu je i Iran, ali nijedna zemlja ne može ponuditi koliko može dati Kina, barem u financijskom smislu. Peking je još prošle godine obećao uložiti 2 milijarde dolara u sirijsku industriju. No, to je ništa u odnosu na 23 milijarde dolara u povoljnim kreditima i pomoći za arapsku regiju, najviše u Siriju, ali i Jemen, Libanon i Jordan, koju je Peking najavio na nedavno održanom Kinesko-arapskom forumu za suradnju.
To još uvijek nije cijeli iznos potreban za obnovu zemlje, ali je znatna svota koja može pokrenuti rad industrija i poljoprivrede, čijom bi se dobiti paralelno financirala i obnova.
Damask je izračunao kako bi se šteta mogla sanirati sa 195 milijardi dolara, dok Svjetska banka i UN procjenjuju da će trebati 250 milijardi dolara, što je četverogodišnji BDP Sirije iz 2010. godine.
Kina nije tekla koliko točno će od predloženih 23 milijarde dolara ići u Siriju, ali je ranije poručila kako Sirija imala isto ekonomsko značenje za Kinu kao ostale države bogate naftom i plinom u regiji. Čini se da je računica vrlo jednostavna, ulaganja u energetski sektor, industriju i poljoprivredu i reinvestirati dobit u obnovu. U svakom slučaju bolje od milostinje Zapada, koja bi se kasnije vraćala sa stostrukim kamatama.
Ruska vojna prisutnost je također jamac kineskih ulaganja, jer bi bilo teško pronaći kompanije koje bi ulagale u Siriju, ako postoji mogućnost inozemne invazije. Zbog toga je vrijednost ruske zrakoplovne baze Hmeymim i pomorske baze Tartus neprocjenjiva.
Naravno vlada u Damasku mora stvoriti zakonske okvire koji će stranim ulagačima uliti povjerenje, a ljudi će dobiti socijalnu i zdravstvenu skrb, škole i radna mjesta.
VIDEO: Istočna Gouta, okolina Damaska, posle 7 godina sukoba
Američki stručnjak Roger Mac Ginty je u srpnju rekao kako je obnova nemoguća bez povratka izbjeglica, što su razumjeli i u Moskvi, nakon čega su pokrenuli diplomatsku kampanju u Europi i zemljama regije i sklapali dogovore o načinu i modelu povratka ljudi njihovim domovima ili barem u gradove i sela odakle potječu, gdje će im se osigurati stambeni objekti u kojima će živjeti. Uz to Damask mora donijeti političke odluke kako bi se osigurala društvena i politička kohezija.
Unatoč sadašnjoj snazi sirijske vlade, Damasku su potrebni resursi i ulaganja. Kina je stoga u jakoj poziciji da oblikuje poslijeratnu političku budućnost Sirije. Do sada to nije činila i inicijativu je prepustila Rusiji i Iranu. Slučajno? Teško bi se ovakav stav mogao nazvati slučajnim, posebice zbog velikog posla kojeg su Sirija, Rusija i Iran na bojnom polju obavili za buduću sigurnost Kine. Naime, Kina se službeno nije uplitala u sukob u Siriji, iako su tamo otputovali brojni kineski državljani, Ujguri iz pokrajine Xinjiang, koji su se pridružili islamističkim teroristički skupinama u rušenju vlade u Damasku. Veliki broj ovih militanata je poginuo u borbama proteklih godina, ali ih u Idlibu još uvijek ima dovoljno da u Pekingu razmatraju slanje vojne pomoći sirijskim vladinim snagama. Ova priča se prvi put pojavila u veljači ove godine kada je službena internetska stranica kineske vojske, China Military Online, objavila dijelove strategije za uključivanje kineskih snaga u sirijski sukob.
Kina ima i svoje interese, koje će odrediti mjeru sudjelovanja Kine u poslijeratnoj obnovi Sirije. No, u Rusiju i Iran, te druge sirijske partnere, kojih je u svijetu možda više nego što misle Washington i takozvani “Prijatelji Sirije”, ovaj proces sigurno neće teći glatko, ali je važno da se pokrene, a prije svega da se ljudi iz izbjeglištva vrate u domovinu.
Stoga, što manje američke pomoći, tim bolje i za dobro Sirije se treba nadati da će Donald Trump poslušati savjet američkog “stručnjaka za obranu” Daniela DePetrisa i da će ovu tešku zadaći prepustiti “krivcima za razaranje Sirije” – Vladimiru Putinu i Basharu Al-Assadu.
Konačno, sama činjenica da se sve više govori o poslijeratnoj obnovi zemlje, a sve manje o ratu, znači da će rat uskoro biti gotov, iako još treba riješiti problem Idliba i kurdsko pitanje, ali to je već druga tema.
dobro, već je neko vrijeme izvijesno da je Sirija dobila rat.
NE vidim u tekstu mogućnost tužbe nekoj međunarodnoj organizaciji za naknadu štete.
Naravno uz brutalnu kamatu.
Tužba, da.
Iako svi dobro znamo da od toga ništa zanima me ipak postoji li mogućnost da Sirija kao država iznese tone i tone dokaza o najbolesnijim degenericima kojima je ovaj užas pao na pamet.
Samo to.
Neće biti ništa od toga?
OK.
Pisalo se tu i na mnogo mjesta o ekonomskom trenutku u svijetu i davno sam već pomislio na jednu mogućnost.
Paz’vako:!
Kina POKLONI Siriji trilijun dolara američkih obveznica
BWAHAHAHAHHAAHHA
zamislite samo mogućnosti!
Zapad predvodjren SAD nije tu da obnavlja Siriju, Libiju, Irak… njihovo poslanstvo je da razaraju, kako bi se stvorile izbijeglice koje onda dolaze raditi na zapad, i tako pomoci razvoju zapada a ne Sirije.
Ima.tu jos posla u siriji a nisam.siguran ni da ce s iranom izaci na dobro ,posebno sad kad se EU usudila odbitii sprovodjenje sankcija.prema iranu..
Rusija,Kina,Iran sagrade 10x “novih Sirija” i još jedno barem 5 umjetnih otoka. USA debili nikako da prihvate realnost.
Ezopova basna o lisici i grozdu,kad lija nije mogla dobavit grozde,mudro je zakljucila:”I tako je kiselo”.I gorko za USeA,Eu,NATO,jer su isti toliki popusaci,koliki su zlotvori.Brokva(caval)su in zakucali i Rusi i Iranci i Kinezi,kako u ratu tako i u obnovi.Ne samo da vise nikad nece njihove pljackaske horde(banke i kompanije) prismrdit u Siriju,vec bi Siriska vlada u svim skolskim librima,one prostore di se nalazi USrA i ostali olos,obojit u crno,pod naslovom”Zona sumraka”(uz put,sta su tribali ucinit i Srbi),a u Ustav Sirije ugradit stavku:”Po procjeni Siriske anti kuga medicine,za narednih 999 godina svi kontakti su opasni po zivot’ i opstanak ljudske race”
Kako god ,Idlib se mora odraditi vojno,previše se tu nakupilo šljama da je sama pokrajina postala Sirijska deponija ljudskog otpada.Preveliki su teret te ojebine i za Tursku i Izrael.Veće igrače će vjerovatno skloniti pošto im uvijek mogu zatrebati negdje drugo a ovaj maloumni ,zatucani ološ gurnuti pred gusjenice Tigrovih T90 .Kurdi se rješavaju ekonomskim putem,to mi izgleda kao najrealnija opcija.Onaj tekst vezan za branu u Tabki mi izgleda kao obrazac za sjever zemlje…mada koliko smo preokreta vidjeli nikad se ne zna,tamo se preko dana mnogo toga promijeni ali ovakav scenarijo meni je najizgledniji.
Mozda je sada jasnije zasto su ” procurile” informacije o ” pozivu ” Rusa Amerima za pomoc u obnovi.
Dobro je što su odustali, nadam se da će nakon ovog poraza zavladati medijski mrak u propagandnim glasilima po ugledu na Libiju pa će i botovi izgubiti izvore lažnih informacija o “strasnom” Asadu i “režimu” u Damasku , i kako Sirijci ne mogu da žive tamo zbog ograničene slobode govora kako ga niko ne podržava itd…
Sirija sirijskom narodu, a ne zapadu i Rusiji. Da je tako bilo prije, nikada rata ne bi bilo, nego su se SAD i Rusija potukle preko svojih posrednika (teroristi su došli i sa zapada i sa istoka), a sirijski narod stradao. Najbolje će biti da Rusija vojno napusti Siriju nakon što pomogne u oslobađanu Idliba, i da Zapad napusti sjeveroistok Sirije i da se Kurdi i Sirijci dogovore. Siriji je potrebna međunardona pomoć bilo koje zemlje.
U svom članku za USA Today, “stručnjak za obranu” Daniel DePetris piše kako je za SAD najrazumnije rješenje prisiliti Rusiju da snosi svu odgovornost za poslijeratnu obnovu uništene Sirije, koju je sama skrivila”. Ovo sama skrivila-tipicno demokratskocivilizacijskozapadnoeuropskoatlantski. Hmmm, ima onih koji su veliki talenat za razaranje jos vise razvili kroz dugotrajnu praksu, a ima i onih koji svoje talente usmjeravaju na obranu i gradnju. I nema se vremena, brate mili, treba sada krenuti na Iran. I da, Kina se cesto zaboravlja, a ne bi trebalo. Kineska mudrost mi se cini ravna onoj od prije vise tisuca godina, i da, kap po kap napravi vise nego bujica kad prohuja. To zapadnjaci ne shvacaju, mada; i ne znajuci , u svemu osjecaju. Sto se tice izbjeglica- dobro, mozda ce se veci dio sirijaca i vratit. Sto sa onima koji su pod krinkom i izlikom rata u Siriji i izbjeglica iz Sirije, dovedeni… Čitaj više »
Ovo je priznanje poraza u stilu “bolje išta nego ništa”. Nismo uspjeli staviti svoje šape na Siriju kao što smo uspjeli na Irak i Afganistan, ali smo ipak ostavili pustoš iza sebe koju će netko drugi morati sređivati. Tipičan teroristički mentalni sklop koji je ovaj put ukorijenjen ne u jednoj marginalnoj skupini, nego u vrhu (još neko vrijeme) najjače države.
Oni koji su započeli rat u Siriji svoj su posao odradili isto kao u Iraku, sad ciljnike okreću prema Iranu.