Dok muškarci tvrde, odlučuju i određuju kako se trebamo ponašati, okupljati se, držati se podalje, što je sa ženama? Koje uloge i odgovornosti one preuzimaju? Dok muškarci pokazuju okosnicu, žene radije predstavljaju tijelo čovječanstva, uživajući u određenoj vrsti fleksibilnosti i kreativnosti svojstvene njihovoj prirodi.
Slučajno ih je dvanaest, vrlo simboličan broj… Sudjeluju u svojim postupcima kombinirajući zdrav razum s inteligencijom, vježbanje s velikodušnošću, znanje i odvažnost. One se potvrđuju prema svom socijalnom porijeklu i profesiji. Trebao bih ih predstaviti u krug, jer, čak i ako su njihovi doprinosi vrlo različiti, njihove vrijednosti zaslužuju jednako mjesto za svaku.
Ariane Bilheran – Psiholog predstavlja različite psihičke pokrete koji utječu na trenutno društvo i dijele ga do točke koja može biti dramatična. Svoje izlaganje završila je potvrdivši svim svojim bićem: “Sav ljudski život na zemlji je kratak, a mi ovdje dolazimo kako bismo naučili voljeti, živjeti, okusiti radost i ljepotu, kako bismo pronašli sklad.”
Alexandra Henrion-Caude – Genetičarka kombinira svu strogost svog znanstvenog znanja sa svojim ljudskim iskustvom: ona vraća elemente u njihovu konkretnu stvarnost: “U teoriji je koronavirus trebao biti puno ubojitiji”. Izražava svo svoje samopouzdanje i svoju percepciju života: „Život je puno solidniji i otporniji nego što bi se moglo pretpostaviti mogućim vračevim šegrtima koji bi izvodili manipulacije na SARS-CoV-2. …životu nije lako pobjeći od zdravog tijela…
Nicole Delépine – Jedna liječnica svim svojim bićem brani ljudsku dinamiku: „Prvi je prioritet razbiti naše lance. “Izražava suosjećanje s onima koji pate od političke situacije:” Francuzi su još uvijek u zatvoru, studenti počinju samoubojstvo, a stanovnici bolnica, siromašni tonu u krajnju bijedu, djeca nose maske i sve više su uznemirena ”
Valérie Bugault – Žena doktorica prava, specijalistica poslovnog prava, snažno osuđuje manifestaciju pomaka u odnosu društvenih snaga u isključivu korist ekonomskih lidera bez državljanstva. S velikom čvrstinom brani identitet Francuske i definira što je uništava: “Francuska je pod carstvom ovih dominantnih financijskih sila definitivno izgubila svu suverenost, a posebno svoj pravni suverenitet. Ova ne-zemlja sada je transformirana, bez obzira na površnog predsjednika, u Francusku. ”
Suzette Sandoz – Počasni profesor obiteljskog prava, ova žena od srca izražava: “Kad nedostaje mrtvih, kako se bojati? Ona je dobro svjesna onoga što izražava: “Oprostite na tom naslovu, ali priznajem da više ne trpim kolektivnu histeriju straha u kojoj smo držani od kraja lockdowna. (Bilo je to u kolovozu). Snažno izražava svoj zdrav razum suočen s psihološkim manipulacijama: “Novi način zastrašivanja, u ovom trenutku kada se čini da su slučajevi bolesti koronavirusa u porastu, ali biti – tome se veselimo! – nebitni, njime se maše prijetnjom ozbiljnih posljedica, još uvijek malo poznatim. “Završava vrlo kreativnim razmišljanjem: “Sanjamo da, 46 godina nakon skandala Watergate, neki novinari čiji su istraživački izvori često zapanjujući, otkriju, na primjer, mogući ‘farmagate’. ”
Astrid Stuckelberger – Znanstvenica, nastavnica na medicinskom fakultetu, ima multidisciplinarnu pozadinu koja joj omogućuje panoramsku i živu viziju kodemije, što izbjegava njezino fokusiranje na modele ili na slogane kojima se brzo maše kako bi uzbunili stanovništvo. S liječnikom bogatim nekoliko terapijskih alata, osnovala je Collectif Santé – Réinfo Covid Suisse. Inspirirani njihovom senzibilitetom i majčinim iskustvima, u empatiji sa svom djecom koja pate pod njihovim maskama, sazvali su konferenciju za novinare kako bi razotkrili problem što nam brane govoriti zbog čega bi svi oni koji su svjesni moći disanja postali izvor naše vitalne energije.
Barbara Stiegler – Filozofkinja koja surađuje sa zdravstvenom zajednicom, sveučilišna profesorica, dijeli s nama svoju široku viziju u videu koji traje duže od sat vremena: “Od demokracije do pandemije: zdravlje, istraživanje, obrazovanje”. Na taj način želi vratiti tijelo odnosima u svijetu u kojem zdravstveno upravljanje fragmentira sve, pojačava socijalne nejednakosti, guši privatne tvrtke i prijeti sveučilištu raširenom digitalizacijom.
Martine Wonner – Žena liječnik i parlamentarna zastupnica predstavlja vrlo bogatu karijeru svog osobnog, majčinskog, profesionalnog obrazovanja u nekoliko službi, politici. Zna se postaviti s velikom jasnoćom i snažno osuđuje liberticidne i protusanitarne mjere, dok predlaže mjere izvan jedinstvenog mišljenja.
Ema Krusi – Dizajnerica iz umjetničkog i kreativnog područja se pridružuje znanstvenicima spomenutim u svom žaru kako bi obranila ljudsku i društvenu stvar. U potpunosti se predaje misiji koja nije laka: “U šest mjeseci postala je katalizator stanovništva koje više ne razumije ništa o naredbama i kontrastima vlasti, koje izražava svoje strepnje pred tamnom budućnošću i kome trebaju pripadanje u doba socijalnog distanciranja. “Ima drskosti da javno govori jezikom koji se tiče svih: “Ima glas koji nosi. U osnovi je poticala sve da se obrazuju na izvoru – to jest da čitaju zakone i istražuju službene brojeve. ‘Više nismo u crkvi. Ne vjerujemo: provjeravamo i pretpostavljamo!’, dozivala je gomilu ljudi.”
Chloé Frammery – Učiteljica u srednjoj školi ne prolazi nezapaženo, ne boji se javno govoriti i pokretati okupljanja. Slobodno i jednostavno izražava ono što opaža i vrlo glasno kaže svoju želju za istinom: “Alergična sam na laži i nepravdu”. Može se dobro pomisliti da njezino profesionalno iskustvo među tinejdžerima drži u njoj snažan zamah da ustane tamo gdje drugi pritisnu kočnicu!
Victoria Abril – Španjolska glumica snažno je govorila na dodjeli priznanja za svoju karijeru: “Troškove i kolateralnu štetu tih sanitarnih mjera, mi ćemo platiti i plaćamo ih skupo i jako dugo. Taj čarobni novac Europske unije koji pada s neba nije besplatan, skupo ćemo ga platiti 40 godina.”
Te su žene prekrasno svjedočanstvo da je moguće ustati uz teške riječi podržane žarom srca.
Izvorni ovog članka je The Wellness Blog
17 komentara
Ovim ženama svaka čast. Iako su napravile ili rekle samo ono što bi svaki normalan čovjek napravio. Razmišljale su i na osnovi razmišljanja i zdravog razuma formirale stav i javno ga iznijele. Ispravno postupanje, ali zašto je potrebno naglašavati da su u pitanu žene? Zašto od svakog ženskog postupka praviti podvig i od svake žene koja bilo što uspješno i ispravno učini praviti heroinu? Zašto, da tako kažem slaviti svaku ženu koja uspije prdnuti a ne ukakiti se pritom?
Da i bi netko uopće spominjao njihove postupke i izjave da su u pitanju muškarci? Ne bi. nitko ne bi za to ni znao.
S druge strane nitko ne naglašava iznimno velik broj žena, političarki, liječnica, novinarki, “intelektualki”, učiteljica, sindikalki, koje su se vrlo revno upregle u korona kola i bespogovorno i vrlo entuzijastično guraju agendu? Države, pokraine, gradovi gdje su na vodećim položajima žene provode najrestriktivnije mjere korona terora. I najduže.
Pogledajte samo u medijima, sve vrvi liječnicama, biologinjama i drugim stručnjakinjama koje memilosrdno kao neurotični papagaji bez prekida šire strah i paniku. Takvih žena je nažalost daleko više nego ovih gore. Ali to se nikad ne naglašava. Gura se pod tepih.A na svaku od ovih dvanaest žena gore nabrojanih ja iz glave mogu nabrojati dvanaest koje igraju užasno negativnu ulogu u ovom hororu. Pa zabogam barem tri četvrtine zaposlenih u zdravstvenom sustavu, glavnoj polugi korona terora čine baš žene. I ne da se ne bune, nego provode agendu s velikim žarom.
Po meni bi bilo puno zanimljivije analizirati i napisati zašto je među onima koji se ovom maltretiranju javno suprotstavljaju tako malo muškaraca. To je prava priča. Što se dogodilo s muškarcima pa da u ovakvim situacijama žene često preuzimaju glavne uloge, nažalost bez puno uspjeha, dok se muške gnjide skrivaju iza njihovih suknji umjesto da uzgoje muda i bore se za sebe, svoje obitelji, narod. Za svoja prava i slobode. Gdje su u samo dva desetljeća nestali muškarci?.Jer ovi današnji nosioci pimpeka se tako ne mogu nazivati. I zato svaki puta kad se krene hvaliti žene za nešto dobro što naprave, zapitajmo se zašto muškarci to već odavno nisu napravili. Jer uz sav moralni integritet i hrabrost ovih žena, one neće uspjeti izboriti ono što žele bez punog angažmana muškaraca. Ako ih još uopće ima.
„Jer uz sav moralni integritet i hrabrost ovih žena, one neće uspjeti izboriti ono što žele bez punog angažmana muškaraca. Ako ih još uopće ima.“
Mislim da je ovo najpametnija i najbolja vaša izjava na ovu temu 🙂 U prirodi, pa tako i u među ljudima, ravnoteža je bitna. Ona donosi prosperitet i uspjeh. Ako jedan spol prevagne, od toga nema napretka. Možda će vama biti ironično, ali osobno sudjelujem u emancipaciji muškaraca jer smatram da muško-ženska konkurencija dovodi do međusobnog napretka, a toga ima sve manje, posebice u znanosti. A razlog? Muškarci su lijeni, tromi i pasivni, a žene gaze! I treba intenzivno raditi na pokretanju muškaraca jer je baš to što kažete – žene ne mogu izboriti ono što žele bez muškaraca i suprotno! Moj savjet vama, a i svima koji ovo budu čitali, je da se ne ide u napad na žene, nego u osvještavanje muškaraca, mladića i dječaka da i onu mogu i da bi trebali, ali ne na štetu žena, nego na zajedničku korist. S napadima se dobije kontraefekt i ne dovodi nigdje, ali s poticanjem se raste.
Nekoliko primjedbi. Ovo nije napad na žene. Osobno sam puno manje uzrujan zbog ženske tzv. “emancipacije” nego zbog muške kilavosti zadnjih 20-30 godina. Istina je da se ta kilavost ne samo potiče, nego i forsira i silom nameće putem propagande, novokreiranih društvenih normi, “političke korektnosti” pa i putem zakonske prisile. Svejedno ja sam puno više ljut i ogorčen na muškarce nego na žene.
Drugo i možda najvažnije. Muško ženska konkurencija nikada nije postojala, niti će postojati. I ne treba postojati jer muškarci i žene nisu istovjetni i nisu se evolucijski razvili za iste uloge pa da jedni drugima konkuriraju nego su po prirodi komplementarni i trebali bi jedni druge nadopunjavati.
Nažalost, upravo nasilno nametanje te neprirodne konkurencije i jeste glavni uzrok muškog sveopćeg slabljenja i demaskuliziranosti. Jer žene jednostavno u mnogim područjima ne mogu konkurirati muškarcima (a u nekim drugima muškarci ne mogu konkurirati ženama) i jedini način da se žene nametnu i “osnaže” je oslabiti i hendikepirati muškarce. Žene nisu postale bolje u zadnjih 20, 50 ii 100 godina. Nisu ni pametnije ni snažnije ni hrabrije nego njihove majke, bake i prabake. Pa kako su onda uspjele dominirati tolikim područjima? jednostavno tako da su muškarci oslabljeni. Današnji muškarci, budimo realni, ne mogu ni u čemu konkurirati svojim očevima, djedovima i ostalim muškim precima.
Danas se muškarci intenzivnom demaskulinizacijom lišavaju svih onih osobina koje su ih činile muškarcima i koje su im omogućile da izgrađuju civilizacije. Postali su pasivni slabići, kukavice i konformisti. A ništa od toga nisu osobine onog što se obično naziva pravim muškarcima. A bez takvih sviet i ljudska vrsta je osuđena na propast.
S druge strane i žene su zavedene i nagovorene da se odreknu ženstvenosti i svega onoga što ih je činilo toliko dragocjenima i važnima i prihvate muške osobine. Ali kako nemaju tih sposobnosti da usvoje ono što je kod muškaraca dobro, prihvatile su ono što ne valja. Jer je to neusporedivo lakše. Pa se tako danas “emancipirane” žene javno hvale činjenicom da ne znaju ispeći jaje ili uključiti peglu. To je dokaz “emacipacije”. Dokaz “osnaživanja” je također i pušenje, pijenje alkohola, drogiranje, psovanje i promiskuitet, tetoviranje, nasilnost i koruptivost. Skoro svaku manu karakterističnu većinom za muškarce žene su usvojile kao dokaz i oblik “emncipacije”. Ali zato nisu usvojile one tipično muške vrline i usput su se odrekle vlastitih kvaliteta i odbacile ih kao “zaostale” i “patrijarhalne”. I što je najgore još ih se zbog toga i slavi i hvali.
I nie da na nekog generalnoj društvenoj razini žene nešto “gaze”, jer nigdje gdje se neka djelatnost intenzivno feminizirala ne vidimo nikakav napredak. Dapače vidimo stagnaciju i nazadak.
Ali feminizam i posljedično demaskulinizacija društva nije krivica žena, nego prije svega muškaraca. Ne samo da su mnogi kao slabići prihvatili te procese i predali sebez ozbiljnog otpora, nego su cijelu priču i osmislili i ustvari provode muškarci. Psihopati željni moći pri čemu su feminizam i demakulinizacija društva samo dio “paketa mjere” zajedno s procesima kao “multikuturalnost”, bujanje kojekakvih “rodova” i “seksualnih orjentacija”, militantni sekularizam, antinacionalni globalizam i sveopći raspad morala. Sve zajedno s jednim ciljem – pretvaranjem ljudskog društva u amorfnu masu atomiziranih, usamljenih jedinki bez identiteta i samosvjesti kojima se puno lakše upravlja. Isti oni psihopati koji su osmislili i korona teror ili “globalno zatoplenje” kao oblik ograničavanja sloboda i prava ljudi i vladanja njima.
I za kraj, napredak i ponovno osnaživanje muškaraca i mladića ili dječaka ne samo da ne idu na štetu žena, nego nikako ne mogu ni ići. Tvrdim da su kvalitetni i snažni, dakle muževni muškarci u interesu čitavog društva pa tako i žena. Jednako kao što su i ženstvene žene u interesu muškaraca i čitavog društva. I dok muško ženska konkurencija može samo biti “zero-sum” operacija u kojoj jedna strana mora izgubiti da bi druga nešto dobila, tradicionalni (a tradicionalan je postao zato jer je prirodan i dokazano najefikasniji) sustav u kojem su muškarci i žene komplementarni i obavljanjem svaki svojih zadaća nadopunuju jedni druge stvara sinergiju i donosi napredak.
“…Ali kako nemaju tih sposobnosti da usvoje ono što je kod muškaraca dobro…”
‘Ajde? 😛
“…nigdje gdje se neka djelatnost intenzivno feminizirala ne vidimo nikakav napredak. Dapače vidimo stagnaciju i nazadak.”
?
Na primjer? Gdje to?
Hmm… Eto, žene kuhaju. Svi vrhunski kuhari jesu muškarci.
Žene zato bježe od kuhanja? 🙃
Kako ti se da toliko pisati? Mislis da ces pisanjem nesto promjeniti? Pa se cudimo sto je ovakva sit danas. !!I ti ljut i ogorcen na muskarce?Takvih muskaraca je danas sve vise,nazalost!
Žene žive duže od muškaaraca 10 do 15 godina. Stoga tražim da se ta očigledna diskriminacija ispravi. Muškarci su obespravljeni i moraju se izboriti za svoja prava.
Donekle se slažem s vašim komentarom. Neke stvari bodu u oči, ali ću se fokusirati na konkurenciju i komplementarnost.
Prvo se moram složiti da „muškarci i žene nisu istovjetni“ samo što bih dodala da nisu biološki istovjetni. Biološka ženina uloga je rađanje i odgajanje potomstva i zato ima određene biološke (spolne) karakteristike, a biološka uloga muškarca je zaštita žene i potomstva pa stoga ima drugačije karakteristike. Dok će žena biti ranjiva dok nosi ili othranjuje potomstvo, muškarac će, kao fizički jača jedinka, pružiti toj zajednici zaštitu. Shodno tome, žene su prirodno sumnjičave, sporije donose odluku jer više puta preispituju, a muškarci su nagli, brže donose odluke. I to je biološka razlika i to je prirodna komplementarnost.
Društvena komplementarnost je naučena, ali bila je uvjetovana biološkim razlikama. Kako dolazi do napretka tehnologija, određene uloge koje su uvjetovane samim XX i XY kromosomom se gube. Ne mora se više uzeti sjekira pa udarati po stablu dok ne padne, nego se uzme motorka; ne cijepaš drva, nego ih strojno narežeš na koji god oblik želiš itd. Dakle, fizička snaga više nije uvjet da bi se obavljali određeni poslovi. Nadalje, industrijalizacijom i odlaskom iz sela u grad, u potpunost se gube neke naučene muško-ženske uloge. Tako da govoriti o standardiziranoj komplementarnosti, posebice društvenoj, je promašaj jer svako si društvo, zajednica, veza određuje svoju karakterističnu komplementarnost u ovakvom vremenu.
Komplementarnost nema nikakve veze s kompetitivnošću. Muško-ženska konkurencija je nešto poželjno, tjera pojedinca da još više radi. Ako oboje konkuriraju na isto radno mjesto, onda komplementarnost nema nikakvu ulogu. Intelektualno nadmetanje između muškarca i žene je nešto fenomenalno, i ako jedna strana zakaže, sve pada u vodu. Ovakvim stvarima svjedočim iz dana u dan i zato naglašavam važnost takvog tipa konkurencije. Ako ja vidim jedno rješenje, time tjeram vas da pronađete drugačije i bolje rješenje, tj. s takvom konkurencijom oboje rastemo jer ćemo u svakom trenutku težiti ka boljem.
Neka na par dana nestane struje, ili na par mjeseci, ili, još bolje na par godina, pa da te čujem da “fizika” kao razlika ne igra ulogu!
“Komplementarnost nema nikakve veze s kompetitivnošću.“
Nemojte zamjeriti, ali ovo je zaista glupost. Komplementarnost i kompetitivnost su direktno suprotstavljeni jedno drugom i isključuju se međusobno. Kako očekujete surađivati s nekim na zajedničkom poslu, ako međusobno konkurirate?
I te konkurencije između muškaraca i žena prirodno ne može biti. Ona je umjetno stvorena. S jedne strane, žene se uspjelo uvjeriti da su zbog svog položaja i zadaća u društvu bile na neki način potlačene i zakinute i da im je “karijera” puno bolji izbor od tradicionalnih uloga domaćice i majke, a s druge strane čine se ogromni napori da se muškarci na sve moguće načine hendikepiraju kako bi im žene mogle uopće konkurirati u mnogim djelatnostima. Muškarci se društveno uškopljuju da bi potisnuli ili izgubili svoje osobine koje im donose prednost pred ženama na nekim područjima. Pa onda imamo ovakve “muškarce” kakve imamo.
Jer da postoji nekakva stvarna i prirodna konkurencija, onda bismo imali podjednak broj patrijarhalnih i matrijarhalnih društava i ženama ne bi trebali kojekavi “poguranci” u vidu kvota, “pozitivne diskriinacije”, različitih kriterija i slično ako su zaista dovoljno sposobne konkurirati muškarcima u mnogim djelatnostima. I pritom nije u pitanju samo fizička snaga. Reći da je prirodna konkurencija između muškaracai žena je isto kao reći da u organizmu recimo srce i mozak trebaju oboje i misliti i pumpati krv i jedno drugom konkurirati. ili da bi u vlaku trebala vladati konkurencija između lokomotiva i vagona.
Netko može reći da bi to bilo sasvim u redu kad bi se primjenjivali zaista isti kriteriji i tretman u svemu za muškarce i žene, pa tko je bolji neka dobije posao i sve što uz njega ide. Ali i tu postoji jedan problem. Žene naime ipak imaju biološki određen okvir za ispunjavanje svoje osnovne zadaće. One koju muškarci nikako nisu sposobni obaviti. A to je naravno rađanje potomstva. A danas se događa da zbog “konkuriranja” muškarcima žene svoje najplodnije godine protraće na studiranje, zabavljanje i građenju karijere (što samo malom broju zaista uspije) i tek u poznoj dobi eventualno odlučuju za rađanje djece i možda osnivanje obitelji.
Naravno, tada više nisu mlade. zdrave, plodne pa ni privlačne kako su bile i teže malaze kvalitetne partnere i rađaju vrlo mali broj djece, nedovoljan za održavanje biološke supstance. to dovodi do demografske propasti društva, odnosno “bijele kuge”. Time se naravno sječe grana na kojoj se sjedi jer kad dođe starost, netko drugi, a to su potomci treba zaraditi za njihove mirovine i treba ih uzdržavati u starosti. A tih potomaka nema ili barem nema dovoljno. Pa ako smatrate da je biološko odumiranje neke grupe ili naroda nešto poželjno, onda je i muško-ženska konkurencija zaista poželjna.
A da ne spominjemo kako je pojava žena na tržištu rada dovela do pojave viška radne snage što neminovno, po zakonu ponude i potražnje dovodi do pada cijene te iste radne snage, odnosno do smanjenja plaća, kresanja radnih prava i općenito pogoršanja položaja zaposlenika koji se uzdržavaju svojim radom. A takvi su većina Pa tako tamo gdje je nekad muškarac mogao sam bez većih problema uzdržavati obitelj, daleko brojniju obično nego današnje. danas se i dvoje zaposlenih muče da bi im to uspjelo. To je još jedna od “prednosti” te “poželjne” muško-ženske konkurencije.
Jednostavno – moram dati stopostotnu suglasnost napisanom.
Odnos kitova i kitonosaca je takav da ima više kitova.
šta pričaju ovi kod nas je alemka glavna i ona maja šuput ima rodit
slijedom neumitnih okolnosti, nisam mogla izbjeći jutros na tv sabor marija selak raspud. zabrinuta za spomenik Indijancima (napravio Meštrović) kojeg amerikanci hoće bacit, ma neka ga je stoput napravio je li sad vrijeme da o tome brineš, o, Marija!
Naši a i ogromna većina svjetskih političara se ponašaju kao autistična djeca i ostavljaju dojam kao da ne žive u ovom svijetu i nisu uopće svjesni realnosti oko sebe i stvarnih problema s kojima se velika većina ljudi suočava. Kao da se baš ništa ne događa oni su i dalje zabavljeni svojim sitnim igricama, političkim trgovinama i intrigama za koje osim njih nikoga drugoga nije briga.
Ovo bice povodom dana zena? Ne vidim zbog cega treba naglasavati da se neke zene bore za nas. Ima ih jos. I neki muskarci se isto bore za nas. S druge strane, i gamadi isto ima i muske i zenske,dok vecina, sto muska sto zenska, samo suti… Spol je najmanje bitan ako si covjek, isto tako i ako si stoka…
Ali u zadnje vrijeme je jako postalo bitno spominjati kojeg je tko spola, a jos bitnije je ljude dijeliti na “rodove”,iako rod kod ljudi tehnicki ne postoji, a pogotovo ne neki trans i ostali neprirodni rodovi. Imas spol i to je to. Imenice se dijele na rodove.
Dobar komentar – naročito drugi deo gde ste lepo napravili razliku između pola i roda.
Žene se trebaju puno više uključit u zaštitu života jer one i donose plod i život