EU i inicijativa suzbijanja napada na slobodu medija od strane totalitarnih režima

Europska unija, “otok slobode i istine u svijetu diktatura, represije i laži”, podigla je internetsku stranicu, koju možete pratiti i na Facebooku, kojom se bori protiv “dezinformacija” i “lažnih vijesti”. Otprilike svaki treći članak ili analiza su posvećeni Rusiji, ali i drugim zemljama.

No, posebno je zanimljiv članak u kojem se pojašnjava kako se EU treba boriti protiv ovog zla. Ako pažljivo pročitate, primijetit ćete da je riječ i cenzuri neviđene razine i davanju prostora samo režimskim i korporativnim medijima, dok se na drugoj strani guši sloboda govora i suzbijaju protuargumenti.

“Posljednjih nekoliko godina raste dezinformacija na međunarodnoj sceni, što je sve veći problem. Na čelu bitke za istinu su novinari koji podržavaju jedan od najvažnijih stupova slobodnog i demokratskog društva: slobodne i nezavisne medije”, stoji u članku.

“Reporteri bez granica (RSF) i njihovi partneri su ranije ove godine pokrenuli inicijativu s ciljem borbe protiv dezinformacija – #JournalismTrustInitiative. RSF je također nedavno objavio novo izvješće pod nazivom “Online uznemiravanje novinara – napad trolova”, na temu napada na novinare na internetu i objavljeno je 25 preporuka za vlade, međunarodne institucije, internetske platforme, medijske organizacije i oglašivače”, piše “EU vs Disinfo”.

Dakle, već u početku nešto ne štima. Agencija Europske unije šalje preporuke vladama, međunarodnim institucijama, internetskim platformama i medijskim korporacijama, privatnim i državnim, kako postupati s onima koji na neki članak daju negativan komentar na njegov sadržaj i time “uznemiravaju jadnog novinara koji se trudi prenijeti istinu”.

Jesu li među tim “novinarima”, na primjer, Julian Röpcke iz njemačkog Bilda ili poljski i baltički paranoici, čije napise može pobiti dijete iz osnovne škole s malo informatičke pismenosti? Vjerojatno jesu, kao i njihovi pandani u Hrvatskoj i regiji.

“U izvješću, Modus operandi predatora slobode tiska, koje je posvećeno onima koji “orkestriraju svoje internetske napade na novinare”, RSF je definirao u tri faze.

1. Dezinformacije – Novinarski sadržaj na društvenim mrežama je utopljen u poplavi “lažnih vijesti” i “provladinih sadržaja”.

2. Pojačavanje – Utjecaj provladinog sadržaja umjetno poboljšavaju komentatori koje plaćaju vlade za objavljivanje poruka na društvenim mrežama ili “botovi”, računalni programi koji automatski stvaraju objave.

3. Zastrašivanje – Novinare se osobno napada, vrijeđa i prijeti im se, kako bi ih se diskreditiralo i prisililo na šutnju.

Vrlo zanimljivo, posebice u vrijeme kada režimski novinari imaju neograničeni pristup informacijskom prostoru, a onima koji se usude razmišljati drugačije se gase internetske stranice, računi na društvenim mrežama i medijskim platformama.

“Izvješće također uključuje i vodič za novinare o tome kako se nositi s vojskom trolova i daje spisak autoritarnih režima koji ih koriste. RSF također zaključuje da ću ženske novinarke vjerojatnije biti meta nego muške kolege, a uznemiravanje žena često je ponižavajuće i sadrži prijetnje seksualne prirode. Ovdje je 25 preporuka s ciljem rješavanja ovih novih digitalnih prijetnji.

Vladama:

– Jačati zakona koji odobravaju kazneni progon za internetsko uznemiravanje “novinara”.

– Ojačati odgovornost internetskih platformi za sadržaj koji se dijeli na njihovim mrežama. Ova je stavka posebno interesantna, jer su u dogovoru s vladama ili elitom, ako ne, onda pod pritiskom, proteklih dana počinju gasiti računi pojedinaca, novinara, agencija i medijskih kuća iz takozvanih “autoritarnih režima” iz izvješća.

– Implementirati sustave za praćenje i brzu intervenciju u slučajevima uznemiravanja.

– Jamčiti da se pravila za borbu protiv mržnje provode pošteno i dosljedno.

– Provesti postupak oporavka žrtve internetskog zlostavljanja kroz financijsku, medicinsku i psihološku pomoć ili pomoć pri preseljenju.

– Zabraniti mogućnost pristupa interneta agentima destabilizacije – trolovima – kako ne bi manipulirali javnim mišljenjem i maltretirali novinare.

– U Ujedinjenim narodima vlade moraju pozvati na stvaranje posebnog predstavnika za sigurnost novinara.

– Europske vlade moraju potpisati i ratificirati Dodatni protokol Konvencije Vijeća Europe o cyberkriminalu.

– Vlade moraju poticati multidisciplinarna međunarodna istraživanja o tehnikama cenzure.

– Vlade moraju ojačati digitalno obrazovanje.

– Sve javne politike vezane uz internetsko nasilje moraju uzeti u obzir njegovu spolnu specifičnost .

“Međunarodnim” organizacijama:

– Nastaviti poticati vlade da podrže načelo da “jednaka prava koja ljudi moraju imati izvan interneta moraju biti zaštićena na internetu, posebice sloboda izražavanja”.

– Pridonijeti istraživanju metoda internetskog uznemiravanja.

– Međunarodni i regionalni zaštitni sustavi ljudskih prava moraju uključivati  u praćenje internetsko zlostavljanje novinara.

Za internetske platforme:

– Internetske platforme moraju biti transparentne u vezi s njihovim pravilima za “moderiranje” online sadržaja.

Dakle, imamo i eufemizam za cenzuru. To nije cenzura i zabrana iznošenja stavova, nego se po novogovoru “EU1984” zove “moderiranje”.

– Mora se osigurati da se ta pravila ne pretvaraju u metode za ušutkavanje novinara.

– Uspostaviti sustav za uzbunjivanje u hitnim slučajevima za žrtve novinare koji su meta internetskih prijetnji i napada.

– Aktivno surađivati s nadležnim tijelima za provođenje zakona u istrazi internetskog nasilja protiv novinara, uz mjere koju uključuju javnu objavu imena počinitelja.

– Boriti se protiv kampanja uznemiravanja na društvenim mrežama koje su orkestrirane od tvornica trolova ili “botova”.

– Razvijanje komunikacijskih kampanja i svijesti o internetskom nasilju.

Medijskim organizacijama:

– Prepoznati prijetnju i naučiti predvidjeti napade.

– Potaknuti stvaranje mreža za razmjenu dobre prakse razvijanjem holističkog pristupa.

– Od uznemiravanja novinara napraviti glavni problem.

Oglašavačima:

– Odbiti oglašavanje na internetskim mjestima koja sudjeluju u širenju sadržaja mržnje

– Razviti etičke kodove i najbolje prakse za oglašavanje na mreži.

Totalitarni režimi koji sustavno “guše istinu i novinarske slobode na internetu”:

Ovo je najzanimljiviji dio. “Totalitarni režimi” koji koriste ove zloćudne prakse su na prvom mjestu Rusija sa svojom “tvornicom trolova” i “internetskim brigadama”. Na drugom mjestu je Kina s  “mali ružičasti palcima”, novom verzijom Crvene garde. Tu je i Indija o kojoj postoji nekoliko primjera uznemiravanja novinara u komentarima na njihove članke ili na njihovim Facebook stranicama,  što se događa uz podršku vlade Narendre Modija.

Naravno, sljedeća na spisku je Turska, koja je vrijeme dobrih odnosa s EU slijedila primjer europskih stranaka i AKP je utemeljila veliku organizaciju od svojih mladih članova koji promiču interese Erdoganove strane u internetskom prostoru. No, Turska država je danas “internetski predator” i AKP ima “trolove” koji provode “online čistke”.

U toj je skupini i Alžir, sa svojim online plaćenicima koji dominiraju na popularnim Facebook stranicama.

Niste slučajno pomislili da je zaboravljen Iran u kojem postoje “virtualne milicije Islamske Republike”. U Egiptu mediji predsjednika Abdela Fattaha Al-Sisija napadaju online novinare

Vijetnam ima 10 000 “cyber inspektora” kojima je posao tražiti disidente, a vlada Tajland je zaposlila studente kao “cyber skaute”. Za subsaharsku Afriku se općenito navodi kako je tamo prisutan progon novinara na internetu, ali se ne navodi koja zemlja, vlada ili oporbena, teroristička ili bilo koja druga skupina sudjeluje u tom zlostavljanju.

Ako bolje pročitate inicijativu u naputak Reportera bez granica (RSF), jasno je da se radi o medijskoj čistki u punom smislu te riječi. Naime, izvješće navodi nekoliko primjera uznemiravanja novinara na njihovom Facebook ili Twitter računu na koje vlasti nisu reagirale, ali nigdje nema dokaza da su to provele ove navodne skupine gore navedenih “totalitarnih režima”.

Osim toga, sama povijest Reportera bez granica i njihovo djelovanje u zapadnom informacijskom prostoru je velika i duga povijest širenja propagande i lažnih vijesti, tako da je ovo posljednja “međunarodna” organizacija novinara koja može davati sugestije Ujedinjenim narodima. Međutim, uopće ne treba sumnjati da će ovaj dokument biti prihvaćen od strane europskih vlada i da ulazimo u novo razdoblje cenzure i  cilj ove kampanje uopće nije zaštita novinara i njihove profesije.

Ipak, ovo je s jedne strane dobra vijest, jer panika s kojom reagiraju i uvode mjere usmjerene na suzbijanje slobode govora je znak da se Europska unija najviše od svega boji istine.

Facebook – EUvsDisinfo