Trump šokirao saveznike: “Ne želimo biti svjetski policajac, jer ta zaštita košta”

Američki predsjednik Trump je ponovio svoje obećanje iz predizborne kampanje i rekao kako Sjedinjene Države više ne žele biti svjetski policajac, žaleći se da je to vrlo nepovoljna situacija za Amerikance.

“Mi sve manje želimo biti svjetski policajac, što smo bili desetljećima i potrošili puno novca na održavanje reda u svijetu, a to ne bi trebao biti naš prioritet, jer želimo urediti stvari u kući i obnoviti našu zemlju“, rekao je Trump na zajedničkoj konferenciji za novinare s nigerijskim predsjednikom Mohammadom Bukhariem.

Međutim, nije da se Sjedinjenim Državama odjednom probudila savjest ili da su odlučile poštivati međunarodno pravo. Trump jednostavno razumije da SAD više ne mogu učinkovito voditi geopolitiku svjetskog koncentracijskog logora, koji je izgrađen od strane njegovih prethodnika. Ako američki predsjednik uspije provesti u djelo ovaj naum, bivši čuvari tog koncentracijskog logora, koji su desetljećima radili pod američkom zastavom, morat će tražiti drugo zanimanje. Posljednji istinski uspješan rad Sjedinjenih Država kao svjetskog policajaca i tamničara je bilo svrgavanje Gaddafija, koji je ubijen jer je pokušavao pobjeći od sustava petrodolara.

Gaddafi je počeo provoditi plan za stvaranje panafričke valute i namjeravao je trgovati libijskom naftom u izračunima bez uporabe dolara. Time je njegova sudbina  bila zapečaćena i na likvidaciju pukovnika nije trebalo dugo čekati.

Ali nakon toga više nije bilo “čistih pobjeda”, dok je u Siriji došlo do potpunog poraza, kako u vojnog, tako i po imidž Sjedinjenih Država.

Bashar Al-Assad je živ i vodi Siriju iz nepobjedivog Damaska. To znači da svjetska hegemonija, na koju su se SAD naviknule tijekom proteklih 30 godina, više ne postoji.

Do nedavno je glavni način da se “unovči” američka vojska, što je i glavni razlog njenog postojanja, bio zaštititi dolarski sustav. Ako je netko jednostrano pokušao izaći iz njega, uglavnom je mogao očekivati američke trupe i invaziju ili bi se na glavnom trgu u zemlji pokrenuo scenarij provedbe “Obojene revolucije”. Nakon toga bi na čelo pokorene zemlje dovedene prozapadne elite koje nisu ni pokušavale voditi  neovisnu politiku.

Sada je za SAD problem što ova shema više ne funkcionira kao prije, a američka vojska troši više sredstava nego ikada. Zbog toga pragmatični američki predsjednik mora tražiti načine da unovči vojsku, koja se više neće koristiti za rješavanje nekih globalnih problema. Ovo bi se moglo dogoditi u slučaju vojska preuzme upravljanje Washingtonom. Ne državnim udarom, naravno, nego poštujući sustav i uspon kroz institucije.

Ovo i nije tako nevjerojatan scenarij, kako se čini na prvi pogled, pogotovo ako uzmemo u obzir da je prema istraživačkom Pew Research Centru 2017. godine povjerenje Amerikanaca u američku vojsku iznosilo 72%. To je puno više od razine povjerenja u predsjednika (32%), američke korporacije (21%) ili Kongres koji uživa podršku svega 12% Amerikanaca.

U ovoj situaciji je Trump prisiljen raditi kao trgovački putnik i prodajni agent američke vojske, koja je spala sa statusa “branitelja globalne demokracije” na ulogu najveće plaćeničke vojne skupine na planeti.

U tom smislu je vrlo znakovita Trumpova izjava da će Saudijska Arabija morati platiti, ako Rijad želi da SAD zadrži svoju vojnu nazočnost u Siriji.

To je bio izravni govor američkog predsjednika: “Saudijska Arabija je vrlo zainteresirana za naše rješenje i rekao sam, pa znate, ako želite da ostanemo, možda ćete morati platiti.”

Osim toga, ovo nije stav samo Donalda Trumpa, nego je novo razumijevanje stvarnosti, primjetno i kod brojnih američkih stručnjaka i dijela medija.

Američko časopis The National Interest je nedavno objavio analizu koja se može smatrati znakom spremnosti da se prizna gubitak hegemonije i potrebe da se pregovara s američkim vanjskim vjerovnicima o restrukturiranju američkog državnog duga. Sve do nedavno se takvo što smatralo nezamislivim.

Čudno je da je prijedlog objavila publikacija koju financira Centar nacionalnih interesa, utjecajna nevladina organizacija povezana s umjerenim krugovima Republikanske stranke, osnovana od strane predsjednika Nixona. Sada je čelnik ovog centra Henry Kissinger, koji je utemeljio standarde američke škole političkog realizma. Ako se istovremeno postavi pitanje koliko koštaju prekomorske eskapade američke vojske i da glavni neprijatelj Sjedinjenih Država nisu Kina i Rusija, već nacionalni dug, očito je da je dio američke političke elite shvatio da je hegemonija gotova. Sada ovaj dio elite počinje tražiti načine kako živjeti u miru.

Kao što je poznato, za gubitkom hegemonije bi u Americi mnogi tugovali. Za njih bi to bila tragedija epskih razmjera, koja bi prošla kroz pet faza, od poricanja, bijesa, pregovaranja, depresije do prihvaćanja.

Najglasniji dio američke elite, Hillary Clinton, John McCain, Nikki Haley i Mike Pompeo su trenutno još zaglavili u fazama poricanja i ljutnje, stoga se i ponašaju u skladu s tim, pokušavajući prijetnjom i nasiljem povratiti izgubljenu “slavu”.

Napredniji, pragmatičan i hladnokrvni dio američke elite, od Kissingera do Trumpa, već je ušao u fazu pregovaranja, pokušavajući izvući maksimalnu korist od prodaje ili drugih oblika zarade “američke imperijalne ostavštine”.

Za Rusiju, kao i za druge sile, sada se otvara jedinstveni prozor u novi multipolarni svijet, što će budući povjesničari najvjerojatnije opisivati kao epizode u borbama za “nasljeđe” propalih carstava u prošlom stoljeću.

No, zemljama koje su povezale svoju sudbinu i civilizacijski izbor s umirućim američkim carstvom se ne smiješi blistava budućnost. Kao što nas uči povijest, tijekom likvidacije ili propasti jednog carstva, kao u slučaju stečaja poduzeća, prva na rasprodaju ide imovina koja ne čini njegovu jezgru. Tada im nikakva jamstva o lojalnosti i skakanja po trgovima neće pomoći.

SAD-u ne trebaju neprijatelji – Tempirana bomba je u srcu Washingtona