Casu marzu – sir za koji je potrebno stegnuti stomak

Casu Marzu Sir
30 komentara

Casu marzu je specifičan ovčji sir sa Sardinije koji u sebi ima žive crve. Iako postoji mogućnost da ih odstranite, veliki broj ljudi konzumira sir zajedno sa njima, tvrdeći da su veoma ukusni. Zbog te specifičnosti, sir je zabranjen za proizvodnju i prodaju.

Skoro nepoznata široj javnosti, ova posebna vrsta ovčjeg sira ima jednu osobenost. Pri konzumiranju morate odlučiti da li ćete jesti sa crvima koji su ga proizveli ili bez njih.

Italijanski sir, poreklom sa Sardinije, služi se uz papirnu kesu u koju možete staviti režnjeve sira i sačekati da crvi… uginu. Pri tom se čuje specifičan zvuk, verovatno nastao tako što crvi skakuću po kesi i guše se. Kada taj zvuk nestane, sir je spreman za konzumaciju. Ipak, mnogi ljudi obožavaju ukus i crva, pa ih sa zadovoljstvom konzumiraju zajedno. Možda je ovo razlog što je EU komisija za hranu zabranila prodaju ovog sira i nezvanično ga proterala na crno tržište.

Crvi Casu Marzu

Crvi Casu Marzu

Crvi, ma koliko bilo gadno, namerno se stavljaju u sir kako bi fermentisali mleko svojom želudačnom kiselinom. Tokom tog postupka ubiraju višak masnoće, što ovaj sir pretvara u gotovo bezmasni. Otud taj rezak i gorkast ukus koji, kažu znalci, ostaje u ustima i satima nakon konzumacije. Zbog tog specifičnog odnosa masnoće i tečnosti, sir je praktično suv. Može se naći u gromuljicama i sa vrlo malo vode, poput kapljica. Njih Italijani zovu „suze“ odnosno „lakrima“. Najčešće se služi kao otvoren kolut sira sa gromuljicama unutra koje se mogu grebati kašikom.

Crvići u siru izrastu do 8 milimetara, providni su i imaju običaj da se razbeže unutar sira ukoliko ih nešto uznemiri. Oni koji ih konzumiraju kažu da nema lepšeg ukusa, dok oni drugi tvrde da crvi ubijaju uživanje u siru. Nije dokazano da su ovi sirevi na bilo koji način opasni po zdravlje.

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
viktor
Gost
viktor

Idealan za pecarose.

Baba
Gost
Baba

Meza + mamac u jednom? ?

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Zanimljiva vrsta sira. Po opisu se ne bi reklo da je baš primamljiv, ali opet – kako komu. Mi ljudi smo poznati kao svejedi. Netko voli crve, netko mrave, netko kombinacije crva sa sirom:)
Znamo za poučak sira: Veći sir – više rupa. Više rupa-manje sira.
Sir se pravi od mlijeka (otkrio sam Ameriku), ali to nije uvijek točno. Jednom mi je došlo dijete iz škole i reklo da je učiteljica pitala tko bi mogao u školu donijeti domaći sir pa se ono sjetilo bake i eto ‘ja ću’. Ništa lakše za baku, ali nema mlijeka. Kupim pet-šest litara mlijeka, baka se potrudi, sve napravi kako valja i od sira – ništa. U kupovnom mlijeku nema mliječnih masti.
Dok nešto traje, čini se da će tako biti do kraja svijeta. Kao da je oduvijek bilo ( i jest, od dana kad si se rodio) i kao da će zauvijek trajati…a onda ti život pokaže kako nisi gospodar ni od čega, od vremena najmanje. Uvijek smo imali ovčjeg sira jer smo uvijek imali i blago. U proljeće bi mlijeka bilo najviše, ‘viškove’ mlijeka je valjalo pretvoriti u sir. Opet – i tog sira je bilo previše, svaki dan po jedan, tko će toliko pojesti!? Svjež bi škripao pod zubima, onako kao potplat od cipele po keramičkim pločicama. Zato bi se sir sušio nekoliko dana, a onda s njim u kantu s uljem. Tamo bi zrio cijelo ljeto i u jesen je bio zreo.
Trebalo ga je gristi u malim komadima jer bi se u ustima stalno uvećavao, svaka molekula je u ustima željela pokazati se i zasititi čovjeka s malim.
Jesen nije bila najljepša zbog svih pristiglih plodova (rada), nego i zbog ovčjeg sira iz ulja.
Dogodilo bi se ponekad da iz kante sa sirom izvučeš onoga s crvenim točkicama. Zbog tko zna kojeg razloga, takav sir bio bi ljut, na granici jestivosti, palio bi usta.
Jednom je svratio prijatelj s još jednim svojim prijateljem Austrijancem. Na stol pršut, sir, ali …uf, onaj s crvenim točkicama. Rekao sam da ću donijeti drugi, ali oni su željeli probati. Austrijanac je bio oduševljen – Sehr pikant, ( a dašta je nego pikant jebate, ljut za popizdit, ne moš ga ist) ich liebe pikante kaese, nein, das ist gute, nicht andere.. Uf, da smo znali, mogli smo ovakvima uvaliti svaki takav sir:)))
Čovjek s vremenom obogati…Netko. U nečemu.
Čovjek s vremenom osiromaši.
Nemamo više blaga.
Nemamo više sira.
Mogu sir samo kupiti. Ali kakav sir? Onaj industrijski koji tek izgleda kao sir. Mogu kupiti i onaj s Paga, skup i dobar. Ali ni blizu kao onaj kojeg smo godinama imali besplatno, uvijek na stolu.

Alen
Gost
Alen

Grickam pršut ,sir , izdajem apartmane i pricam o kapitalizmu ??? , dok mi guza sjedi u debelom socijalizmu…

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Ne Alene. Radim. I imam svega. Svi moji rade. Imam zemlju i svašta na njoj. Država mi je ‘dala’ samo zrak da ga udišem. Sve ostalo je mojih ruku djelo.

Alen
Gost
Alen

Elhamdulillah ! ( Hvala Bogu ! ) .

Ivo
Gost
Ivo

hahah….!!!! Da nešto imaš, ne bi trolao od jutra do sutra. Navike te izdaju, majstore.

Cenzor po glavi stanovnika
Gost
Cenzor po glavi stanovnika

Ogledalo, ogledalce moje.

erogvnerwgfvaewrfverw
Gost
erogvnerwgfvaewrfverw

Muljaš koleriće

Crodaemon
Gost
Crodaemon

Dala ti i je i obrazovanje, zdravstvo, infrastrukturu…?

kojekude
Gost
kojekude

Ima dovoljno mlečne masti u kupovnom mleku (2,8%mm); problem je što je obrađeno na temperaturi preko 90C, a za sir je neophodna niska pasterizacija (do 75C za kačkavalj, do 72C za polutvrde sireve). Najbolji sir je od termički neobrađenog mleka, ali za indutrijsku proizvodnju ne biva, jer propisi to ne dozvoljavaju. Ili stručno: Kalcijum na visokoj temeraturi prelazi u nerastvoran oblik, pa je takav neupotrebljiv što dovodi do stvaranja mekšeg gruša. Obrada gruša je otežana i duže traje, a sinerezis surutke se sporije odvija.

Sarka
Gost
Sarka

Pricaju mi moji…
Tamo 50-tih dosla neka vazna delegacija u “Preduzece” i da se lokalni mali misevi dodvore guzonjama, nabave svakakvih nafaiza. I moj deda “klepne” komadic gorgonzole da njegova Andja, moja baba, proba malo stranjkskih specialiteta.
Kako je dosao kasno uveve, ostavi sir u frizider. Ujutro, kada se probudio, napa ga Andja…
Ivane je#bo te ko te nije je#bo, kakav si ono ubudjani smrad kuci donio?
Sir bona nebila…da probas…
Ja sam to bacila u Neretvu. Smrdi da te Bog sacuva…

Malomorgen
Gost
Malomorgen

Bljak….?

Dub Miroslav
Gost
Dub Miroslav

Liči na druženje našeg sabora sa tajkunima!?

antiimperijalista
Gost
antiimperijalista

delicija…par excelance!
u potpisu: čistokrvni yorkširski pietren gos. bojis miletić, gradonačelnik pule!

srbin u duši
Gost
srbin u duši

fuj..kao da imaš komad mrtvaca na tanjuru…gade mi se… jebo ih takav sir..

Bozon
Gost
Bozon

Koliko je zapravo ovakvih “delikatesa” poteklo od najgore sirotinje iz srednjeg veka, a danas se smatra poslasticama. Pizza na prvom mestu. Kad malo bolje razmisliš, ukus pizze je nesto najblize ukusu smeća. Svi moguću otpaci od hrane su tu na jednom mestu zbrčkani na jedan bedni tanjir od testa. A tako je zapravo i nastala. Kad se vlastelini najedu i bace otpatke niz zidine zamka, sakupi se sirotinja i jede sva srećna. Vlastelini su jeli čiste komade mesa i najbolje delove povrća, a sirotinja crevca, džigerice, papke i ostali otpad. Baš takvi su i narodni recepti koji vuku poreklo iz srednjeg veka. Tako i ovaj crvljivi sir. Bogatuni to sigurno nisu jeli.

prvi od 7
Gost
prvi od 7

Ne znam od kud ti sve ovo….
Sirotinja se (uglavnom) zdravije hranila od bogataša jer je sirotinja i proizvodila tu hranu , jeli su malo i kretali se puno pa su bili i zdraviji od tih bogaraša, jedino što su im stambeni i higijenski uvjeti bili lošiji.
Kad je bakar krenuo u proizvodnju, bogataši su svo srebrno posuđe davali sirotinji , dok se nisu počeli trovati od bakra.
Dok su bogataši jeli svinjetinu i govedinu sirotinja je jela zečeve i divljač.
Srdelu je jela sirotinja a lignje i sl su prodavali bogatima.Šti je od toga zdravije, mislim da ne trebam govoriti.
Pizza je nastala na Sardiniji (ili Korzici ) kao uravnotežen i jeftin obrok a ne iz otpadaka , u ove krajeve je došla sa Napoleonom, a prije pizze je na Visu postojalo slično (i bolje) jelo koje se zove viška pogača (ima i komiška).
Da bi se razumjeli treba viditi o kojem povijesnom kontekstu uopće govorimo.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Ne znam kakve su viška i komiška pogača, ali znam kakav je soparnik. Neki dan joj je otac poslao malo soparnika. Tanko tijesto ispod, u sredini blitva i tanko tijesto iznad, pečeno na kominu. Poslije se namaže maslinovim uljem, pospe mljevenim orasima i češnjakom. Tamo svi znaju ispeći soparnik, ali Antin je najbolji. Tko zna zašto, možda je tajna u načinu rezanja blitve, možda u dozi maslinovog ulja, a možda u tomu što Ante stavlja isključivo svoju blitvu, onu koju je posadio, zalijevao i ulje od svojih maslina.
I ona zna napraviti soparnik, ali u pećnici. Nije ni blizu Antinoga. Kod nas se to nije nikad spremalo pa ja ne znam što ni kako. Rado bih joj pomogao s vatrom i žeravom, kominom, a njoj oko toga ne ide pa je pećnica sigurno rješenje.
Za soparnik su isto govorili kako je to jelo sirotinje.
Sa soparnikom je išla zajedno i roditeljska ljubav, a soparnik je na adresi primatelja naišao na zahvalnost i ganutost. Tako da…soparnik ni u kom slučaju nije jelo sirotinje, nego onih najbogatijih koji uvijek imaju za dati ljubav drugima.

eorvfaqnbfebwfqwedfwedwzede
Gost
eorvfaqnbfebwfqwedfwedwzede

Dubok si uvijek sedmico

prvi od 7
Gost
prvi od 7

pozdrav i tebi protustvore 😉

Lucija
Gost
Lucija

“…sirotinja je jela zečeve i divljač”…
Ma gdje to? Zemljište i sve na njemu pripadalo je vlastelinu, feudalcu.
Kazna za krivolov bila je drastična, često vješanje. Ne samo za ‘kraljevskog jelena’, nego i fazana.
Takvih stvari ima u puno knjiga (Robin Hood).
Znalo se i npr, da klasa trgovaca smije nositi zečje krzno, ne drugo.
Sva druga krzna, lisičje i vučje, ne samo ‘hermelin’ bila su rezervirana za plemiće i ratnike.
Zapisano je što je jela sirotinja: kruh i pivo i vino. Vina je bilo puno ali slabije kvalitete…
Sad još oduzmite ono što je došlo iz Amerike (grah, kukuruz, krumpir, paradajz, paprika) i što se dobije? Kupus, grašak, rotkvu, luk.

prvi od 7
Gost
prvi od 7

Sa poštovanjem Lucija , ali ako je tebi Robin Hud relevantno povijesno štivo…
Kažeš kruh ?
U vremenu o kojem govorimo kruh se pravio od pra pšenice ,tzv. pir, taj kruh je toliko energetski izbalansiran da čovjek može živit na njemu i vodi.
Druidi su savjetovali ljudima da jedu što više tog kruha da bi mogli duže fizički raditi (nisu znali za termin ugljikohidrat)
Vina nije bilo puno,a slabije kvalitete, nego malo ali vrhunske kvalitete.
U povijesnom periodu o kojem piše(mo)š , također , ljudi nisu znali za pojam KONKURENCIJA nego pojam SURADNJA.
Pojavom (parnih) stojeva dolazi do postupne dekadencije civilizacije jer upravo tada dolazi do “konkurentnosti”.
Stroj (ako ti je to teško razumjeti onda umjesto stroj čitaj mobitel) je čovjeku oduzeo dušu.
Razmisli, kako to da npr ručno kovana sjekira duže ostaje oštra, duže traje, od one koju je izradio stroj?
A,kako je tema gastronomija ,svako jelo koje je kuhano sa ljubavlju uvijek ispadne odlično.
U zadnjoj rečenici ti se nalazi i odgovor za sjekiru koju je iskovao kovač svojim rukama.

Lucija
Gost
Lucija

1 od 7
Pričao si o feudalizmu.
Nikakvi druidi. Drži se povjesnih razdoblja.
Nakon toga, zemlju su posjedovali veleposjednici, koji nisu uvijek bili plemići.
Ali su zakoni o krivolovu – ostali isti – i za vrijeme parnih strojeva.
Btw baš me zanima koliki je životni vijek ako se živi na ‘piru’?
I još nešto. Sve ovo što pišem, tipično je za Zapad.
Na velikom djelu Balkana, rodovska uređenja su se održala na ovaj ili onaj način.
Tu je bilo suradnje. Dakle, paziti i o kojim zemljopisnim područjima govorimo.

mladen3x
Gost
mladen3x

@Lucija-to je samo tako bilo po zakonu,sve se je jelo ako se narod toga domogao,meso su pojeli ljudi a kosti cucki…I danas se puno toga nesmije pa se radi,krade i otima od prirode….

Lucija
Gost
Lucija

Dragi Mladene.
Naravno.
Ali da bi nešto suvislo rekli, ako već idemo u povjest, treba pročitati pokoju knjižetinu (Robin Hud je samo ilustracija poznata svima). A i ekonomska povjest je zanimljiva. Postoje grafikoni sa kulturama u eu za svako stoljeće. Postoje slike starih trgovačkih puteva.
Nemožemo od druida do sekira.
Vino jest bilo slabije kvalitete, u prosjeku. Dodavali su mu – začine. Prije Magelana, koji je drugim putem došao do otoka začina – to je bio pravi cilj puta- mjerica začina vrijedila je kao mjerica srebra.
I, samo da te nadopunim, nije bilo neobično, u Skandinaviji, npr da zimi, ako jedna farma ostane bez hrane, jednostavno ode opljačkati susjednu. Toliko o suradnji. Ako se nađe neki zakon koji bi takve progonio, otploviš malo dok se vlast ne promjeni/ prođe vrijeme.

Bozon
Gost
Bozon

Kmetovima je bilo iskljucivo zabranjeno loviti. Mozda u nekoj totalnoj divljini.

Bozon
Gost
Bozon

Bili mi tako jednom u Lisabonu, setali se starim delom grada, nas nekoliko i bili mnogo gladni. Odlucimo da udjemu u neku malu gostionicu. Mala, starinska gostionica, ko neka birtijica, stolovi za kariranim stolnjacima. Jedva su nas pustili unutra. Nisu hteli turiste, al mi bili gladni i uporni. U izlogu bila tepsia sa nekim mesom u saftu. Oni nekako pristase da nas usluze, a meni je tek posle bilo jasno zasto su nas isprva odbijali. To je naime, gostionica sa posebnim menijem koji nije za svaciji zeludac. Ni rec engleskog nije znao, al nam konobar opisao glavni meni. Zecijje sapice, kokosiji vratovi, svinjski obrazi, tripice, nogice, papci, opanci, sta ti ja znam sta sve tu nije bilo. Ja sam narucio svinjske obraze, al nisam bas siguran da je to sto sam jeo bio svinjski obraz. Pre mi je licilo na muda. To je gostiona sa starinskim portugalskim jelima. Jela sirotinje jer sve sto se tu sprema sprema se od ostataka i otpadaka. Ono najbolje je islo bogatima, tj vlastelinima, a otpaci … sirotinji.

Sarka
Gost
Sarka

U Spaniji postoje restorani pored Florida, samo za bogate…
I tako, dobio Mujo sedmicu na lotu i odluci posjetiti Spaniju.
Ode on tako u taj bogataski restoran i naruci najskuplje jelo.
Konobar mu objasni da su to kohones tek ubijenog bika danasnje koride.
Svidi se Muji jelo i eto ga opet sutradan.
Kad…na tanjuru dvije male okruglice…ni nalik jucerasnjem jelu.
Konobarovo objasnjenje-ponekad pobjedi bik.

Siniša
Gost
Siniša

Obozavam sve sireve i jedino mi je bitno da je domacica cista,nije mi jasno da budjola moze biti na trzistu a ovaj sir ne;ove gliste nesto kao kalifornijske,vjerujem da su i ove gliste plemenite kao i sve druge.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik