Sve više potrošača primjećuje da voće koje kupujemo u trgovinama, usprkos savršenom izgledu, često razočara bezukusnim okusom. Prema istraživanjima, više od 60% ispitanika smatra da današnje voće nije dovoljno zrelo ni slatko. Kako je moguće da breskve tvrde poput kugli za boćanje i jagode bez ikakve arome postaju norma na tržnicama i u supermarketima?
Od rajskog okusa do industrijske proizvodnje
Vlasnici malih obiteljskih imanja koji čuvaju tradiciju uzgoja voća generacijama danas su poput oaza u moru betona, okruženi prometnicama i trgovačkim centrima. Unatoč pritisku urbanizacije, ostaju vjerni svojoj filozofiji uzgoja voća prema prirodnom ritmu.
Stručnjaci objašnjavaju da savršeno voće mora imati čvrstoću, ali i elastičnost kad se lagano pritisne. Najvažnije je razumjeti proces sazrijevanja: arome u voću razvijaju se u posljednja četiri dana sazrijevanja na stablu. Ako se ubere prije, dobit će se kiseli i bezukusni plod. Ako se poštuju ta četiri dana, rezultat je savršeno slatko i aromatično voće.
Ovaj pristup uzgoju znači da se mora višekratno obilaziti svako stablo, brižljivo birajući samo one plodove koji su dostigli savršenu zrelost. Za ubiranje jedne sorte potrebno je 10 dana, a stabla se obilaze svaka dva dana. Ponekad su potrebna i do 10 obilazaka po stablu.
Model brze proizvodnje: brzo, jeftino i bez okusa
Nažalost, ovakav pristup danas je rijetkost. Većina voća koje konzumiramo dolazi iz industrijskih nasada. Na velikim imanjima od preko 100 hektara može se vidjeti kako izgleda moderna proizvodnja.
Ovdje nema višekratnih obilazaka stabala. Berači opremljeni prijenosnim ljestvama ubiru gotovo tri četvrtine plodova s jednog stabla u samo nekoliko minuta. Voće se bere tvrdo, daleko od idealne zrelosti. Kad ga se pokuša zagrist, unutrašnjost je zelena i bez soka.
Odgovor na pitanje zašto se to radi leži u impresivnim pogonima za preradu voća gdje rade stotine ljudi u tri smjene, 24 sata dnevno. Ovdje se voće sortira, pakira i šalje u hladnjače. Stručnjaci objašnjavaju da je određeni indeks tvrdoće idealan za transport. Voće bi se moglo brati i mekanije, ali tada bi roba stizala na odredište previše mekana za prodaju.
Voće se dakle namjerno bere nedozrelo, kako bi izdržalo dugi lanac distribucije: od berbe, preko hladnjače, transporta kamionima, distribucijskih centara i konačno do trgovina. Ovaj proces može trajati od tri do čak deset dana. Upravo zato je voće tako bezukusno – ono jednostavno nije imalo priliku razviti svoje arome koje nastaju u posljednjoj fazi dozrijevanja na stablu.
Klopka industrijalizacije za male proizvođače
Mnogi vlasnici malih poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini upali su u neočekivanu klopku. U želji za većom produktivnošću i zaradom, nekritički su kopirali španjolski model masovne proizvodnje, bez prilagodbe lokalnim uvjetima i tržišnim potrebama. Rezultat je danas poražavajući – proizvode voće i povrće koje nema ukusa, osjetljivije je na vremenske prilike i bolesti, a nije ni približno konkurentno cijenom kao ono iz velikih proizvođačkih zemalja.
Umjesto da prepoznaju gdje je stvarni problem, ovi proizvođači često okrivljuju državu za svoje poslovne neuspjehe, iako su stope poreza na dobit i dohodak među najnižima u Europi. Mnogi su se, nažalost, naviknuli na sustav potpora koji više služi za osiguravanje političkih glasova nego za stvarno unapređenje poljoprivredne proizvodnje.
Paradoksalno, trenutak kada bi trebali mijenjati poslovni model prema kvalitetnijem proizvodu s dodanom vrijednošću, oni se još jače uhvate za model industrijalizirane proizvodnje koji ih je i doveo u probleme. Tako se začarani krug nastavlja, dok potrošači i dalje dobivaju voće i povrće koje izgleda savršeno, ali nema okusa.
Genetika i hibridi: dizajniranje voća bez okusa
No, problem nije samo u berbi nedozrelog voća. Nove sorte voća često se uzgajaju prema specifikacijama koje favoriziraju izgled, prinos i otpornost na štetnike, dok je okus tek na zadnjem mjestu.
Kreatori novih sorti voća u svojim rasadnicima pokazuju najnovije hibride marelica s atraktivnim imenima. Njihove marketinške brošure naglašavaju impresivan izgled, veličinu, otpornost na bolesti i transportabilnost, ali rijetko spominju okus.
Stručnjaci napominju da je prirodno da potrošače privlači ono što je lijepo. Prvo privuče izgled, zatim ime, i onda se kupuje. Nove sorte omogućuju dulju sezonu berbe – marelice koje su se nekad mogle jesti samo nekoliko tjedana, sada su dostupne gotovo tri mjeseca. Također, ove sorte daju veće plodove, što znači veću produktivnost.
Mali plodovi su skupi za berbu jer treba više vremena za punjenje košare. S velikim plodovima berači brže pune košaru, što znači veći profit.
Cijeli ovaj proces razvoja novih sorti skup je i rizičan poduhvat. Poljoprivrednik koji želi posaditi nove sorte mora investirati značajna sredstva po hektaru samo za sadnice. Ovo je ozbiljna industrija s velikim ulaganjima.
Stručnjaci za voće pojašnjavaju da su određene sorte pogodne za proizvođače jer donose veću zaradu, ali njihova kvaliteta okusa nije spektakularna. One su “osvježavajuće,” ali ne pružaju izvanredne arome.
Spašavanje okusa: pokret za povratak autentičnom voću
Nije sve izgubljeno. Male skupine entuzijasta bore se za očuvanje starih sorti i promociju voća uzgojenog s fokusom na okus.
Postoje stručnjaci koji uzgajaju stotine sorti bresaka iz cijelog svijeta koje su pred izumiranjem. Ove stare sorte često ne zahtijevaju pesticide ni umjetna gnojiva, ali imaju jedan “nedostatak” – manji prinos.
Ove sorte nemaju nužno visoke prinose. Stručnjaci objašnjavaju da je kvaliteta važnija od količine – bolje je ubrati manju količinu plodova fantastičnog okusa nego veću količinu bezukusnih. Zbog logike produktivnosti i fokusa na “više je bolje”, stotine ukusnih starih sorti su nestale.
Diljem svijeta uzgaja se samo nekoliko sorti rajčica, iako postoji više od 10.000 sorti. S breskvama je slično. Nove sorte dobivene znanstvenim manipulacijama ciljaju na čvrstoću i otpornost, dok je kvaliteta okusa na zadnjem mjestu.
“Vitezovi okusa” – nova nada za potrošače
Stručnjaci koje neki na Zapadu nazivaju “vitezovima okusa” na svojoj su misiji vratiti ukus na police supermarketa. Oni putuju tražeći proizvođače koji se drže tradicionalnih metoda uzgoja i berbe voća u punoj zrelosti.
Stvorili su posebne oznake koje garantiraju da je voće ubrano u punoj zrelosti, a koje mogu koristiti samo proizvođači koji zadovoljavaju stroge kriterije. Dodjeljuju pravo korištenja oznake proizvođačima nakon što ih posjete, te testiraju i ocijene njihove proizvode.
Stručnjaci naglašavaju da se izgubio osjećaj zadovoljstva pri konzumaciji voća. Ali još uvijek postoje ljudi koji proizvode iz strasti i koji zaista žele ponuditi kvalitetan proizvod od početka do kraja. Potrebno ih je pronaći i istaknuti njihove proizvode kako bi svi konačno mogli konzumirati dobru hranu.
Njihov trud počinje davati rezultate. Stotine supermarketa sada ima povjerenje u njihove proizvode. Iako su takvi plodovi znatno skuplji – poput određenih sorti jagoda koje koštaju tri puta više od uvoznih – potrošači su spremni platiti više za autentičan okus.
Potrošači imaju moć promjene
Iako su moderni trendovi doveli do dominacije bezukusnog voća, potrošači imaju moć to promijeniti svojim izborima. Podrškom lokalnim proizvođačima koji beru voće u optimalnoj zrelosti i traženjem oznaka kvalitete koje jamče okus, može se pomoći promjeni trendova u industriji.
Savjet stručnjaka za prepoznavanje pravog okusa uključuje traženje elastičnosti kombinirane s čvrstoćom, miris i boju koja odgovara sorti. I najvažnije – ne suditi knjigu prema koricama. Neke od najukusnijih sorti možda izgledaju manje atraktivno, ali pružaju nezaboravno iskustvo okusa.
U svijetu gdje je savršen izgled postao važniji od okusa, potrebno je podsjetiti industriju na ono što je zaista važno – užitak konzumiranja voća punog soka i okusa koje je priroda namijenila.
Povezani članci:
Super hrana koju velike korporacije mrze i “ne žele” je u vašoj prehrani
82 komentara
U marketima kupujem pomidore samo za Božić.
Onda su lipi, sjajni, bez ijedne falinke…
Jeftinije je, za umjesto kugli, objesit na bor.
P.S.
Čelnik WHO-a preporučio zabranu aroma u duhanskim proizvodima kako bi se mladi zaštitili od ovisnosti.
Očekuje se da uskoro preporuče da se u cigarete stavi i nešto duhana…
Nekada su ljudi pušili sasušena guščija govna… papir, novine!
A nekada (tj. relativno skoro) su ljudi pravili rakiju od kokošijih govana, tzv. rakiju “govnaru”.
Prihvatljivom cijenom i ukusom služila je svrsi, što mogu potvrditi i iz prve ruke.
Kupiš je za Božić pa ti traje do Uskrsa .Kad kupiš pomidoru u trgovini ili na pazaru opali je u zid ,ako ti se ne zalipi za zid i vrati se ka teniska loptica prokini je nogom .
Ne znam Mladene@ koliko imaš god, ali ja se sjećam pomidora iz vrta koje je moja nona sadila i kd bi je ubra, ruka ti je još pol ure mirisala na pomidor.
kakvo pranje vodom, uberi i onako ka jabuku. Ali da ne bude zabune, od današnjeg <GMO sjemena samo možeš sanjati takav pomidor. Onda se je sjemenje spremalo za sljedeću sadnju i zato su ti pomidori bili nikad prežaljeni. A danas ni šušta ni gušta. Današnja dica nemaju majpo što je ukus nekadašnjeg voća.
Lp
Sedamdeseti god. kupali smo se ka mulci na Splitskoj plaži Žnjan uz koji je bila velika površina s uzgojem povrća ,onako umoriš se i ožedniš u moru pa ubereš pomu i krastavac pa onako neopranu i neoguljene krastavac za obnovit energiju .A paštete niko nije nosija 😂Vidim da si primorac zbog none a mi vlaji zovemo baba .Razlika između none i babe je šta nona zna plivat a baba ne zna .😃
Bitnu cinjenicu ste zaboravili a to je da danasnje stanovnistvo ne zeli da bere, ogroman broj napustenih vocnjaka, jer “vidjeti ce ih susjed, “prijatelj”, rodbina, itd.” i “ispod casti” im je! Ima i “ljudi” kojima vocke otpadaju jer nema ih tko obrati ali bi ubili nekoga tko bi pokusao to voce obrati ili pokupiti im opalo voce! Pisem o “dobrocudnim” Bosancima oko Tuzle! Otici petkom na glavnu trznicu kada se donosi preostalo organsko povrce i voce, odgovorno tvrdim, necete vidjeti osobu mladju od 50 godina, opet “ispod casti” im! Rezime, trujte se GMO pesticidima “st.ko”!
+
Da, to je točno, ali i osim toga tu ima još puno problema jer mlađi od 50 godina puno teže mogu živit od poljoprivrede. Problem je šta dosta onih koji imaju pogodnu zemlju ne žele to radit, a dosta onih koji bi to radili nemaju dovoljno zemlje ni po količini ni po kvaliteti.
Opća pojava je da se rad na zemlji zgadio generacijama naših očeva pa su sljedeće generacije ostavljale zemlju i odlazile u gradove i inozemstvo, ali nebi sad o politici bivšoj, sadašnjoj ili budućoj jer se politika nemože promjenit bez pomaka u svijesti.
Tko hoce personaliziranu jagodu mora ili sam ili platiti. Stvar je trzista.
One kutije 70% prazne svi kupuju. Covjek mora biti discipliniran da cita gramazu i mentalno preracunava na brzaka. Pakovanje bez praznina bi moralo biti jeftinije ali ima manju potraznju, stoga manju masovnu proizvodnju, tako da dodje skuplje. One kemikalije za pranje sadrze akvu, zamisli koju rijec su stavili, nije voda nego akva. Vidis da te mulja i tko ne zna sto je akva taj misli kako je to dobro. Onda moras gledati udio kiseline jer samo kiselina vrijedi novaca.
Gledam neki rizoto, piletina velikim slovima kad ono 8% piletine. Znaci da placas zacinjenu rizu.
Izvode razne mustre i uvijek se moras cuvati trikova. Neces ih sve ni pohvatati jer boris se protiv profesionalaca.
Ah kavi ljudi – tako i sve ostalo.
ispravak
Ah kakvi ljudi – tako i sve ostalo.
ispravak
Ah kakvi ljudi – tako i sve ostalo.
kako nadimak tako i klon
Ako magija djeluje na nadimak djeluje i na klona.
Kad sam pod uticajem magije, koji god nadimak da odaberem opet će i taj nadimak bit pod uticajem magije kao i svi moji klonovi.
neka ga.. ‘pajo je tu da nam pravi ugodu.
RE- Eh davno bilo! Kad sam bio mlad dame su bile jedre,zdrave i spremne….. a danas?
da, nije im trebalo pomade i kozmetičke industrije.. jeo se pšeničen i ražen kruh.. a zemlja zdava bile, bez umjenjanka i pesticida.
Ako hoćeš kvalitetno i zdravo moraš se uhvatiti posla. Čim se pojave posrednici dobiješ ovo opisano u članku. Svi režimi mrze seljaka jer je samodostatan i manje podložan svakodnevnim manipulacijama.
Bogami srpski seljak je opasan po život – jedna bašta za njih bez hemije druga za pijacu puna hemije.
I onda problem gmo, uvoznički lobi,…
Mnogi gladuju jer su primanja mizerna, a cene astronomske.
Jel bitno odakle je sirovina? i zasto je bitno? Ako je dobre kvalitete moze biti i iz Danske.
Zbog trovanja.
U centru Novog Beograda, iza moje firme veliki dud.
Beremo i jedemo samo ja i cigani.
I ostali bi jeli da je reklamiran, standardizovan i upakovan.
Naravno u Big marketu.
+
Berem dud proslo ljeto sa suprugom,prilazi nam mladi par i pitaju sto je to ! Svukuda je isto!
Kada berem, prolaznici me gledaju sa mešavinom iznenađenja i prezira.
Nekada na Karaburmi iza moje zgrade dud do duda. Nismo mogli da se penjemo, ali kako koji padne, skupljali smo, prali i jeli. Ispred zgrade dženarike – zvali smo ih “šljvicige”. Jeli smo i zelene i zrele, neoprane i nikad nam ništa nije falilo. Komšije koje su živele u kućama puštale nas da beremo kajsije. Donosili smo kući tovare voća.
PS šljivcige.
Divlje šljive, dženerike, ringlovi, niču duž staze za Ada Huju.
U svim mogućim dezenima i više vrsta ukusa.
Obilno rađaju svake godine, mada su neprskane pa nenavikli mogu da imaju stomačnih tegoba.
A ima i gomila fazana, ali jaja kriju.
🙂
Tu blizu Ade Huje sam i stanovala.
Uvek su dobro rađale, a ukus je bio fenomenalan. Nikad nikakvih tegoba. 🙂
Kažu da je postojala prastara civilzacija, kontinent Lemuria – gdje se živjelo u skladu sa prirodom i intuicijom..
Da li nosiš Adidas kozne tenisice ili plasticne, Name ili no Name?
To je odgovor zasto su neke civilizacije propale
Btw, nekidan kupih Puma, antilop sive I koža bijele,
Po 56 eur svake
Dakle, ima dobro I jeftino, treba se potruditi
Jesu to Puma Speedcat?
Original kinez, jbg 😛 😛
Skupo buraz, ja u TK MAXX-u kupio nedavno kozne crne Adidas u onom stilu za trcanje dakle lagane i super udobne za 30 evrica.
Nije skupo! Ovde takve koštaju 110 evra.
Po izboru u TkMax se najboje vidi koliko Njemacka propada.
….👍
Tacno,zato od 60tih nemamo ” uzemljenje” zbog plastisch djonova. Svako imalo normalan bi skuzio,gore-doke,plus,minus,dvije ruke,plus dervisa,gore punis dole praznis. Treba hodat bos stalno,ako ne bolje je zivotinjska koza nego Plastik. Uzemljenje nam fali
Čak postoje karte na kojima je ta Lemuria.
Nisam čitala baš nešto o njoj. Što joj se dogodilo?
Ivana, mnogo prije Atlantide, mnogo prije verzije povijesti koju se uči u školi, postojala je drevna civilizacija koja je živjela u savršenom skladu sa zemljom, prirodom i zvijezdama”… drugi put malo više.
Ah da, Anunnaki! Samo drugi naziv za pale Anđele. Proučavala sam malo to i čitala Henokovu knjigu. Ne poznajemo svoj planet Zemlju. Vjerujem da su oni preživjeli potop u podzemnom svijetu kojeg su si izgradili. Navodno postoji cijela podzemna mreža tunela kojom se može putovati na bilo koji dio svijeta naprednom tehnologijom u tren oka s razvijenom mrežom podzemnih gradova. Vjerujem da iza leda Arktika i Antarktika postoji kopno s naseljenim naprednim civilizacijama koji imaju baze u najjačim svijetskim silama(prve 3) gdje s njima komuniciraju i daju upute. Mislim da su zlonamjerni i da su ovi instalirani veliki vođe njihove marionete. Postoji sigurno i podvodna napredna civilizacija, a mi smo kopnena. Ova podvodna bi bila dobronamjerna civilizacija i to bi bilo realno jer 2/3 Zemlje je pod vodom. Možda je istina možda nije ali na nama se lome koplja! Bila to istina ili ne, slabe koristi imamo od toga, samo gubimo jer nas iskorištavaju za svoje ciljeve i vjerojatno nas žele istrijebiti. Vole jako zlato pa ga i konzumiraju pa zato žeđ za zlatom.
Lemuria je jedna od tih mitskih zemalja, kontinenata. Mislim da je H.P. Blavatska izmislila.
Lemurija, gondwana, mu, atlantida, pangaea, laurasia … da ih vise ne smisljam. Mitske i geoloske onda novomitolozi posudjuju imena. Vidi kontinent Zealandia, stvarni, pod vodom. Po definiciji stima i ne stima. Ima i prica o nekoj tibetanskoj karti sto prikazuje 14 kontinenata. Ja mislim da je zvrljotina i izmisljotina.
Imas tu post-okult smišljače, pisali knjige, kompilacije, nadodavali. Ovaj jedan izmislio upotrebu rijeci rase, u smislu duhovnih historijskih klasa, ideolozi zla poslije primjenili na ljude. Vole pricu o rasama jer im se kaci na instikt copora i matematicki ritam. (Matematicki ritam ide uz industrijsku eru, strojeve. Ljudi stvaraju orudja, orudja vrse povratni utjecaj. Ima tu price.). Rijec arijevci ide uz takvu mitologiju a poslije uz ideologiju, potrazi sama.
Vidi drustvo Thule i nazi. To su ti “prisilni” okultisti. Utuvi sebi u glavu pa tupi li ga tupi. Proizvode memee. Memei su ideje; kao vjere, mitologije, kulture, politike, ideologije, folklor i sitnije price. Ljudi ih odrzavaju i proslijedjuju novim narastajima.
Mnogi se furaju na neki okult a cak i najbolji medju njima su 5% pravi okult. Proizvedu meme pa se proslave a meme je bas protiv, opsesija nad cistim umom, parazit ideja. Nije esencija.
Evo malo za inspiraciju: https://www.youtube.com/watch?v=VXNVOVVfWdU
Uci cistu stvar ne price uokolne.
Tvoje zanimanje za stare zemlje i karte – mislio sam o tom, cini mi se kao zelja uma za seoskim i starinskim nacinom zivota. Privlaci te priroda prostorom i predmetima. Ako kazem da je reinkarnacijsko sjecanje onda previse spekuliram ali evo, nabacit cu.
Zašto Lemurija kad nitko nema blage veze kako se tada i tamo živjelo. Sjevernoamerički starosjedioci, tzv indijanci!
“U svijetu gdje je savršen izgled postao važniji od okusa, ”
Ma kakav izgled. CIJENA
Drugo. Nije ukus niti najbitnije.
Pitanje je koliko vitamina i drugog uopće ima u nekom voću danas.
PS one bezukusne i neslatke jabuke su iz Poljske.
PPS jagode bi jeo samo lud. Zadnjih 30 godina.
Jel ti stvarno ne mozes nekog naci da te kresne da ne zivcanis po portal? Daj plati nekog klinca.
Odlicne jabuke 4 eur
Fake jabuke 3eur
I?
Narod kupuje jeftinije
A onda,
Cijelu vecer pise komentare kako voce nema okusa
Da preduhitrim komentare,
U svakom gradu, kvartu ima mesnica gdje se prodaje odlicno meso, moj mesar mi dao par imena malih farmi, dobavljaca da mogu otići vidjeti kravicu koju cu kasnije pojesti 🙁 , crnjak, znam..
Ista cijena ili Max 15% skuplje nego u marketima
Mjesecno, nije udar na obiteljski proračun
GDJE VI KUPUJETE MESO!!!!???
60% kupujem iza brda, Lećevica, Koprivno itd. Janjetina i kozletina cca 11 kg oderano, teletina polovica grla od cca 50 kg po grlu sve oko 14 eura.
Za govedinu me zove mesar kad ima dobar materijal, a to je par puta godišnje i uzmem 6 – 7 kg šnicela, štrakula, mulama, bržoli.
Ostalih 10 – 20% u mesnicama okolo.
Nedavno je u Šestanovcu otvoren Tommy i mesnica preko puta zatvorila jer je meso u toj mesnici iz okolice bilo 10 – 15% skuplje od Tommyja koji nabavlja meso malo ili puno dalje.
Sad više neznam di kupit janjeće tripice, a i bravetina je problem jer mi se ne uzima cjelog, pa ni pola brava.
U Slavoniji, Lici je sigurno lakše. U BiH je daleko bolje, ali nas u Hr jebe Schengen.
Sad iza Svetoga Ante idem po kozlića kojeg sam prije nekoliko dana već vidio i treba uzet muškog jer ima manje loja.
I pripazi da uzmeš kozlića koji nije ušao i prošao pubertet.
Bolje bi bilo da ih pitaš je li im se povećao prdež kad jedu meso iz lidla ili kauflanda ,odnosno špricane crkotine da ne iztrule.
Ja u peskariji u centru!
Pa uhvatili ste samu bit. Gledala sam neku emisiju o rajčici i ostalom povrću i stvar je upravo u tim starinskim sortama i uzimanju vlastitog sjemenja jer hibridi imaju i do 70% manji hranjivih sastojaka od autohtonih starih sorti. Zato ja uzimam svoje sjeme. Ima starinska sorta rajčice koja kad naraste plod može biti teži i od 1kg i to stalno sadim ali ona ne može ko hibridna rajčica dugo stajati kad se ubere već bereš i jedeš. Isto je i s voćem. Osim toga postoje preparati za špricanje gdje povrće ili voće prisilno pocrveni i izgleda kao zreli plod, a da to u stvarnosti nije ali može dugo stajati u frižideru da se ne pokvari. Kome to koristi kad je neukusno? I dalje sam mišljenja da se ipak najkvalitetnije hrani onaj tko sam proizvodi hranu kod kuće.
Da i ja sam to primjetila. Rajčice i paprike, mahune i krastavce, luk, grašak, salatu, češnjak… Sve to sadim u plastenik jer Inače se poslije kiše upali ili dobi neke srneđe fleke i gnjili, s i ranije mi dođe i i a obilniji rod. Ja nemam jabučar nego krupnu sortu koju smo oduvijek tako zvali “starinski paradajz”, a i trgam zaporke i vežemo ih narastu visoki koliki je plastenik. Fini je za jelo, a najbolji je od svih sorti za sok od rajčice ili plasirani rajčicu za zimnicu jer je slatkasti, a ne kiseo ko neke druge sorte. Osim toga sadim cherry rajčice vani jer nisu tako osjetljive.
Što se voćka tiče najveći nam je problem mraz, a ne prskamo baš sa pesticidima. Treba prirodno prskati. I a i za kupiti te bio špriceve, a mi i napravimo od gaveza i koprive. Dobro je i ulje Nima ili prah i pognojimo s prirodnim gnojivom i uvijek bude dovoljno za nas jer smo posadili puno sorta voćaka pa onda uvijek nešto rodi. Imamo svo voće i stablašica i bobičasto . Probaj i ti s tim prirodnim špricevima i prihranama pa možda bude dobro.
Nikad nisam bio opsednut prskanjem bilo čim, pogotovu u plasteniku nisam nikad prskao, jedino mi je propao taj najlon, a i ova drvena konstrukcija plastenika, pa se napravio neki vakuum da fizički to odradim što se poklopilo sa nekom privatnom gužvom pa smo prekinuli proizvodnju. Da, postoje i druge domaće sorte paradajza, autohtone koje isto sa uživanjem jedem, ima neki ružičast, a ima i neki duguljast, svi su slatki, nisu plastični. Paprike i pasulj sam sadio i na otvorenom(ali to je bilo davno, još pre plandemije) i tad je rodilo nenormalno, prodavao sam pasulj u firmi, tražili su kilo više, a papriku smo ubacili u zimnicu, bila je preterana količina. Za voćke, orijentisali smo se na dunje većinom jer se manje prskaju i ima generalno manje posla i kasno cvetaju(zaobiđu mraz). Ali ne vredi, kad te isprskaju odozgo. 2023. sve je krenulo normalno, a na kraju smo imali rod 0(da li su možda chemtrailsi u pitanju?). Prošle 2024. smo i digli ruke, imali smo ulaganje 0, pa šta bude, ne zavisi od nas, ako nas puste nešto će nam i dati da rodi-bilo bi previše providno da nijedna voćka ne rodi. Tako smo imali od prošlogodišnje berbe da smo prodali nekih 2 tone sirovih dunja nakupcima, a ostavio sam i za rakiju, pa sam isterao nekih 170 lit dobre dunjevače, u maju sam tek završio pečenje, ali vredelo je
Eto vidiš da se isplati! Inače ima jedna vaša Srpkinja koja je jako dobra s tom bio proizvodnjom i naletjela sam na njene savjete na YouTubeu i sad mi ih stalno nude. Ima stranicu na Facebooku -Trag boljke
https://www.facebook.com/share/1HENwjaV39/
Ima za sve i vrt i voćnjak i sve to špricanje s bio preparatima koje sam možeš napraviti.
Mi se raspričasmo. To od kopriva smo pravili ekološki kad smo sadili neki kupus i brokoli, ali baš na nekoj sitnoj parceli, samo za naše potrebe. A što se tiče onog čuvenog pasulja, ranije pomenutog, te godine je bila strašna suša. Mi smo samo izfrezali njivu i posadili neko jako dobro seme i ništa posle. Kasnije je nikla trava, ostavili smo ga u njoj i upravo mu je ona sačuvala vlagu. Svi domaćini koji su čupali travu(jer trava, jao uzima hranu od kultura koje smo posadili, čista glupost) su imali čisti efekat potpuno sprženog pasulja i rod 0. Mi smo jedini te godine u selu imali pasulj, jedino je malo teža bila ta berba kroz travu, ali isplatilo se. Ti ljudi koji se mnogo duže bave poljoprivredom nego ja imaju neke zacrtane limite i ne uključuju mozak. Ako smo spali na to da ja kao neko ko je relativno skoro došao na selo pravim najbolju rakiju i vino, jedini imam pasulj, treba da se zapitaju. Oni uzmu onaj total, isprskaju protiv trave i na razmišljaju dal taj total deluje osim na travu i na one biljke koje smo ciljano posadili
….👍
Ljudska bića su dio prirode, za sirovu hranu iz prirode (sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji i sva drveća rodna koja nese sjeme) ljudska bića su stvorena.
….👍
Sirovu? Gluposti New age. Ljudi treba da jedu jednom u 3 dana i to cadu hydromiele. Zar niste jos skuzili zadto kraljevi,carevu u srednjem vijeku,pired zlata i onolikog bogatstva nisu imsli wc? Jer su bili prljavi,smrdili,kazu u skoli. Ma nemoj,imas Tresore zlata i nista ti ne fali a smrdis.zato srednjevjekovni dvorci nemaju wc,jer im nisu trebali,niko nije morao da sere. Prezderavanje= preserqvanje. 1 u 3 dana casa hydromiele ili ko je jos napredniji gleda sunce,jer mi se hranimo samo svjetloscu koja je akumulirana u vocu,oovrcu utd. Ah nisu imali ni grijanhe u srednjem vijeku,Feudalismus. Kako tako glupi? Pa Zar vam nije logicno da je prosjecna temperatura bila +33C. A oni izmislise 14C. Pobogu ste,diskutieren o orstu,a neko vam pokazuje mjesec. Citava povijest je toliko smijesna da bi malo dijete( neskolovano) primjetilo odmah da je to sve glupost,ali bas sistem do 7 god nauci da je tako.vidi mog nalog pametan sa i godina zna za Darwina,halo budjenje ljudi moji dragi
Kod nabave hrane ljudi su se potpuno odvojili od prirode i nikakva literatura im nemože pomoć jer se radi o magiji koja utiče na svijest tako da se um prepušta vanjskim podražajima i racionalizaciji.
Svaka hrana prirodno ima svoje stađune kad je najbolja. To vrijedi za meso, ribu, voće, povrće. Točno se zna kad, šta i kako.
Na primjer zna se kako je lubenica najbolja u osmom mjesecu bez obzira bila napumpana kristalonom ili ne.
Nemože se cjelu godinu imat šta se poželi ili ono šta je ponuđeno.
Važnu ulogu igra i biodinamika, a to znači da je hrana najbolja u nekom rangeu gdje je uzgojena ili ubrana te na odgovarajući način transportirana.
Meso iz Lidla često ni mačke neće jest, slava Schwarz grupi.
Od svih vočki najviše volim kajsiju. U zadnjih petnaestak godina sam pojeo slovom i brojem jednu (1). Kupim jednu ili dvije u godini, probam, pljunem. I tako iz godine u godinu. Jeßeš takvo voče, jbg 😛 😛
svejedno je najzdravija, pogotovo sjemenka..vita b17
Roki, pitanje je ima li u njoj išta da vrijedi, a po ukusu i teksturi bezvrijedna.
Od svih bioaktivnih smutia najviše volim pečenu janjetinu…
I mladu kapulicu. jbg https://s.w.org/images/core/emoji/15.1.0/svg/1f61b.svg
Ništa kisela ljutika? Jbg 😛 😛
I ja tako. I ne samo sa marelicom, nego sa svim voćem. Ili napravim pekmez i podijelim. Sada probam svako voće (i paradajz) odmah u dućanu, po skrivečki, pa ako ne valja, ne kupim.
A ima tu još nešto, odnos prema hrani znatno određuje geografsko i klimatološko područje gdje smo rođeni i živili.
Mediteran je dosta različit od kontinenta jer su boje, okusi, mirisi, i sama priroda dosta različiti i teško je to ujednačavat.
Raštika i maslinovo ulje nemaju veze sa glavatim kupusom i svinjskom masti premda se u oba slućaja radi o kupusima i masnoćama.
Hrvatska ima minimalno 1.45 miliona hektara poljoprivrednog zemljišta, to je prostor (rajski vrt) na kojem može skladno živjeti 1.4 miliona obitelji bez hladnjača, herbicida, pesticida, umjetnog gnoja i ostale kemije i industrijske, prerađene hrane. Shema vrijedi svagdje i za sve.
Kopnena površina Zemlje je 1,85ha po glavi stanovnika. Uključene sve vrste pustinja i pustara, naravno i plodno tle. RH: 56.600km2, odnosno 5,66 miliona ha. Brutto. Jbg 😛 😛
Super, obitelj u prosjeku ima barem 4 člana, po hektaru, pa vidi da je talon vrlo, vrlo izdašan.
Aha, zato se kHraDeseZeovci sa svojim uhljebima trude da rasele stanovnike lipe njihove (u vlasnistvu a ne od “stoke sitnog zuba”) pa da njih 1.4 miliona obitelji mogu skladno živjeti bez hladnjača, herbicida, pesticida, umjetnog gnoja i ostale kemije i industrijske, prerađene hrane.
Skrećemo s teme, ali na dobrom si putu, sam što se ne radi o , kako kažeš, kradezeovcima, oni, i svi ostali u politici uopće ne znaju što rade, njima je važno sigurnost u džepu, pod svaku cijenu, funkcija upravitelja, autoritet, ugled makar bili i lažni, svaka roba ima kupca pa tako i oni, vidimo iz svakodnevnice, narod konstantno, već stoljećima kupuje i puši njihove fore.
Kad smo već kod prehrane,možda nekome pomogne ili nekoga spasi.
Budite oprezni s ugljenom za roštilj, onaj na kojem se ne vide konture drvenih grana ili komada, već liči na briket i sve iste veličine, taj ugljen se proizvodi od starih drvenih odbačenih željezničkih pragova, šlipera……
+ Slažem se, najbolje maslinovo ulje u mojem životu je bilo sa Kornata.
Za 5 eura ne možeš dobiti dobro ulje, osim možda u Španjolskoj. A talijansko ulje: ustanovilo se da Talijani potroše više ulja nego što proizvedu (oko 600 000 tona? a proizvedu 300 000). Dakle varaju, i kupuju kod Španjolaca (najveći proizvođač za sada).
Višanja nema ni za lijek, već godinama.
Švicarci su radili neku studiju i utvrdili da današnje voće nema ni 25% vitamina u odnosu na ono prije 30 – 40 godina. Mislim da su rekli da je razlog potrošeno tlo.
GMO EU smece. Hrana za goyime
Ako hoces jesti zdravo moras sam uzgajati. Oduvijek je bilo da su bogatasi imali svoje farme za svoju ishranu. I danas je tako. Ali plasticna hrana iz supermarketa je nama vrh napretka. Pogledajte statistike porasta raka u zadnjih 30g pa povezite konce u glavi.
Pa ne može da ima kad zemlja, kiša, vode…sve je zagadjeno. Čak i da ispoštujete sve uslove organskog uzgoja, planetu ne možete da popravite. Zdravlje nam je generalno ugroženo
Ne moze nikako da ima isti ukus, ukoliko su nam i zemlja i voda zagadjeni a kvalitet proizvodnje snizen jer je tako uslovljeno. Zdravlje nam je ugrozeno generalno.