Prolazite li ovih dana seoskim dvorištima ili voćnjacima, primijetit ćete nešto tužno – stabla koja su još lani obećavala bogatu berbu, danas stoje suha, gola, bez života. Ljudi s čuđenjem klimaju glavom, krive “čudne bolesti” i “promjene klime”, a rijetko tko se zapita – možda problem nije samo u nebu, nego i u onome što smo sami posadili.
Jer, istina je gorka: sve više naših voćnjaka puni se hibridnim sadnicama – ljepoticama iz kataloga koje obećavaju “velike plodove”, “otpornost” i “brzi rod”. No ono što prodavač ne kaže jest da te biljke dolaze iz sasvim drugih klimatskih uvjeta, često iz staklenika u Nizozemskoj, Italiji ili još dalje. One ne poznaju naše surove zime, naše bure, niti one ljetne žege kad trava puca pod nogama. I zato, kad dođe prva jača nepogoda – voćka se jednostavno preda.
Nekad je bilo drugačije. Naši stari su znali: ako želiš voćku koja će preživjeti, cijepi domaću sortu na divlje stablo koje je već odraslo u tvome kraju. Divlja jabuka iz šume, kruška što raste uz potok, drenak iz živice – to su bile podloge koje su znale kako se preživljava na Balkanu. Nisu bile “moderne” ni “instagramične”, ali su davale plodove desetljećima, bez vreća pesticida i bez svakog proljetnog straha hoće li mraz sve odnijeti.
Danas tu mudrost polako zaboravljamo. Uvozimo sjajne, sterilne sadnice koje umiru prije nego što djeca stignu zapamtiti okus njihovog ploda. Gubimo autonomiju hrane – a s njom i dio identiteta. Jer što će biti kad za deset godina shvatimo da se na našim brdima više ne može ubrati domaća šljiva, jabuka ili trešnja? Hoćemo li tada moliti nekoga iz uvoza da nam vrati ono što smo sami odbacili?
Ovo nije samo priča o voćkama. Ovo je priča o tome tko smo i hoćemo li biti sposobni sami se prehraniti. Možda je vrijeme da se vratimo starim znanjima i da opet cijenimo ono što nam je priroda već dala – a ne da trčimo za plastičnim obećanjima iz tuđih zemalja.
Jer kad se posuši voćka u dvorištu, nije se osušilo samo stablo. Osušio se komadić naše budućnosti.
A sada vas pitam – što ćete vi posaditi ove godine?
Hoćete li opet kupiti sjajnu, “garantirano rodnu” sadnicu koja dolazi s kraja svijeta, ili ćete potražiti staru sortu koju je netko čuvao desetljećima, možda baš vaš djed?
Podijelite u komentarima – imate li domaće sorte u svom vrtu? Znate li još nekoga tko cijepi na divlju podlogu?
Možda je baš vaša priča ona koja će nekome otvoriti oči… prije nego što ostanemo bez voća koje miriše na djetinjstvo.
76 komentara
Upravo to,kod mene dvije trešnje ko zna od kada,u međuvremenu stabla divovska,muka živa to obrati,jabuke prastare,rađaju redovno,šljivik poveći,okus onaj stari aromatični,a i rakija nije za baciti😉
a što je nažalost………..kemtrejlovanje di stradavaju i ta stara stabla a sada već kako sam prepisiva’ od nadzora Sunce se mjenja i opako je zračenje te čini na kori opekline……dobro je koristiti premaz stabla i grana barem dio vapnom i oprskati u proljeće bijelim uljem tako se ublaži ta opakost ali u biti kraj im ubrzava bez obzira na divlju podlogu -sve propada
Prije nekoliko godina sam napisala:
Gledam stablo uz cestu što raste…
krošnja mu je žuto-smeđa kao da su po njoj kraste.
A auti jure, ljudi u njima žure, neprimjećuju stablo kako im maše
i da je ono ogledalo budućnosti naše.
+
👍
….👍
Da…baš tako…
+
Ringlov-i su zakon! Jabuka “kožara” takođe…mušmula isto! Ove s obale Neretve ne vredi pitati za mandarine, biznismeni su to, samo u kvantitet se razum’u, da
+
Kod mene tu mušmulu suše sa šljivama,za nešto drugo baš i nisu.
Kako nisu…dok je sezona jesti sveže i dosta, od nje…ubrzo stiže nešto drugo!
Voća, povrća, samoniklog bilja u izobilju, ako živiš negdi u prirodi, ako si okruženj zgradama sretan si sa egipatskim krumpirima u zvjezda ulju.
+
Jbt. živa istina. Jednja dunja što je nekoliko godina imala plodove se osušila (razlog nepoznat)
Na njezino mjesto posadio sam mladicu stabla šljive kupljenu u rasadniku.Bacio stajskog gnoja ali izgleda nakon 1god. ništa od toga. Počeli otpadati listovi i žutiti. Nije bilo ni cvijeta ovo proljeće.
Na slijedeće prolječe idem u potražnju domaće sorte iz kraja.
Bila bi dugačka priča (i žalosna) da vam pričam o stablima smokava koja danas zlata vrijede. Ali zašto da ispred aprtmana rastu stabla smokve i pčele i ose smetaju gostima.
Lp
Nisam od onih koji žale za prošlim vrimenima ali ova mlađarija današnja ne znaju da su njihovi didovi i babe preživljavali i hranili se i trgovali s unutrašnjosti s maslinama, slanom ribom i smokvama. Ali kad im tako nešto kažeš, samo gledaju ka tele u šarena vrata.
Sjećam se kad je moja nona govorila, nedaj ti bože da probaš rat i glad.
A danas sidi po cio dan u kafiču i trese po pivi a ako se još usput da što ušmrkati, tim bolje.
Lp
A tko im dozvoljava takvo ponašanje?
I tko financira te pive?
Ne treba ništa posebno objašnjavati ni tebi ni većini onih koji malo razmišljaju svojom glavom. Sve je poznato i dokle god trodioba vlasti ne bude funkcijonalna onako kako ustav propisuje, ništa od napretka i katarze koju smo kao društvo morali već proći.
Lp
Neki vide onako, a neki ovako…🙂
Labirint
https://youtube.com/shorts/WVh83pqHPgw?si=Z47B-PNOn_xzQ4C4
Već više decenija dunje i mušmule teško opstaju bez obzira na sortu… zbog monilije. I višnje takođe a i šljiva može tako da strada. Od šljiva preporučujem “Čačansku Rodnu”, fantastičan ukus, zaista puno rađa a rakija je vrh. “Čačanska Lepotica” nešto manje rađa ali je još ukusnija. Naravno, ako možeš da nabaviš ove sadnice.
Ja sam imao stare sorte (“Madžarka”, “Ranka”…) i sve to povadio…
A je,mušmula još nekako i rodi, ali višnja nikako.
Misliš da je lako doći do tih sorti šljiva koje si naveo? Sadio ja neku šljivu iz malo gorskog kraja, ali ni da čuje. Vegetirala jedno 3-4 god. i na kraju morao izvaditi.
Ova naša bura je neodoljiva. Ona voćka koja se privikne na te vjetrove sigurno opstaje.
Lp
Ostavi da se same razmnoži, ak je gusto, prorijedi i presadi malo dalje, a smokve, sve više gostiju traži tradiciju, kad im objasnio da su ubodi pčela i osa zdraviji od bilo koje medicine imat ćeš duplu sezonu i zdravstveni turizam.
Da sigurno nije problem samo u izvanjskim utjecajima, pa rekao bih, niti toliko u hibridima, jer hibridi se nakon sedme generacije bez nasilnih utjecaja čovjeka, vračaju u prvobitne postavke. Glavni je problem u tome što ljudi danas ne trebaju, u ovom slučaju ,voćke, ljudi trebaju marmeladu, pekmez, kompot, plodove s police dućana, ali to ne raste u voćnjacima, pa voćke gube svoj zdravi smisao postojanja i ulaze u program samouništenja, jer čovjek za kojeg s radošću postoje, ne treba ih, tako da će čovjek nakraju dobiti ono što je tražio, čak i na plantažama biljke osjećaju da su tu sa mrzovoljnim gazdom ,samo radi profita pa tako i one gube smisao postojanja.
Preživjet će ono bilje koje se osjeća korisno u suživotu sa svojim domaćinom kojem služi na skladnom domaćinstvu.
Ova formula vrijedi za sve živo, i za čovjeka, tako, dobro se ponekad zapitati, zašto živim?
…👍
+
Po broju komentar vidljivo je koliko je ovakva tematika privlačna za ljude, a od životne je važnosti, šteta naraštaja.
+
Svakako je bolje posaditi domaće autohtone sorte otpornije su, ali ima puno i do prskanja sa neba. Ja uglavnom sadim domaće sorte koje traže minimalno ili nikakvo prskanje. Uglavnom imam dobre dunje i starinske šljive koje praktično traže minimalnu obradu jer sam lenj, i neke jabuke i kruške u tastovom dvorištu, ko zna koje su, ali nisu neki hibridi, i same su jako otporne, ali svejedno i one mogu da omanu. Evo i trešnja je omanula ove godine iako se ona ne prska nikad. Godine 2023. nisam imao ni zrno dunje, ne samo ja nego cela okolina. 2024. su nas malo pustili pa sam imao poprilično solidnu ekološku berbu, ispekao sam rakije nekih 170 lit, a višak sirovih dunja sam prodao nakupcima nekih 2-3 tone. I povrće je posebna priča. Istina da sam do pre par godina sadio paradajz jabučar i neke dugačke bugarske krastavce, sve zdravo i ukusno, nego u zadnje vreme nisam stigao, a najgore što je sve teže i nabaviti dobro seme jabučara. Inače u zadnjih par godina svi koji su povrće sadili na otvorenom su imali strašne gubitke, isplati se samo sadnja u plasteniku. Znači definitivno je prskanje odozgo. Rešenje je saditi sve domaće autohtono i zabraniti chemtrailse (to će već teže ići)
PS. Evo odgledah i Zvezdu protiv ovih Poljaka, dosta rutinski prolaz, nije utakmica bila nešto, malo i dosadna, posle pobede u gostima bilo je samo da se odradi. Neko mi reče: Srbi su jedini narod koga Poljaci ne mrze. Naša katolička braća. Mada u ovom timu C.Zvezde i nema baš puno Srba
Čudni su ti Poljaci,svake godine prođu Varšavom sa transparentima”Kosowo jeszcze Srbja”,a ovamo mrze Ruse ko kugu.Stvarno neznam što bih o njima mislio.Dokaz da ne treba generalizovati,eto baš čitam da je u ww1 cijela jedna divizija Iraca katolika u brit.armiji fanatično držala odstupnicu na jugu Srbije protiv Bugarskih gadova da bi srpska vojska mogla preko Kosova da se povuče pred navalom AU i švapske armije.
Šta misliš ti, ko je ovaj Anri Bujon… zagrizao za Srpsku stvar kao niko od naših? Ne bih ga poredio sa Arčibald Rajsom, ne
Mutan mi je taj lik, možda je i iskren, ako ga je neka Srpkinja očarala, ali više mi deluje da je mutan. A Arčibald je bio pošten i sasuo je Srbima i sve njihove mane
E da,Arno Gujon,jedan od rijetkih Francuza kome je stalo do pravde,da je takav neko na čelu Francije,a ne ovaj pedersko mafijaški ološ.
To je stvar dužnosti i hrabrosti.
Uz vjerojatno spoznaju da su vidjeli što Bugari rade…
Bugari su stvarno radili u ovom kraju jezive zločine, a za Hrvate prosto ovde narod nije ni čuo, nisu imali nikakav kontakt sa njima
Imam jednu jako dobru prijateljicu iz Poljske, dugo je živela u Bgd, dok sam i ja bio tamo. Kasnije smo malo izgubili kontakt, otišla je za London, znam i da je radila po onim brodovima što krstare belosvetskim morima i švercuju već ko zna šta. Još bih dodao da kad na tiket u kladionici stavim utakmicu iz Poljske 2.lige tu nema promašaja. Neko bi rekao da imam dojave, ali ja se ograđujem od toga
Vidi ovo…
Misliš da je lako…? 🙂
Badminton?
https://youtube.com/shorts/FU9v44pMP8w?si=PFR5jc7L9DU4liwx
Impresivno!
Ovo je baš teško i kad imaš obe noge zdrave, a kamo li za mene koji imam tromboznu nogu od saobraćajne nesreće od pre više od 30 godina. U svakom slučaju svaka im čast.
PS. Evo gledam ovaj neki moj izvrsni tiket, trebao sam da uzmem fine pare, jedino sam pao utakmicu Orenburg-Ahmat Grozni, ruski kup, sve drugo sam pogodio, vratili mi duple pare, ali to je bzv. Čitao sam izveštaj sa utakmice, Ahmat izjednačio u 91 minutu u nadoknadi vremena, što mi je odgovaralo, jer sam igrao x(nerešeno), ali nije tu kraj, nastavili nadoknadu i Orenburg u 95. minutu daje gol za 2:1. Smradovi, i to su naša braća? Pa Poljaci su veća naša braća, nego ovi koji igraju dok im ne dođe ono što im treba. Podseća me na onu legendarnu utakmicu Parma-Sparta Prag, sredina 90-ih, ali tad se sudija zahebao, Sparta dala gol..
Jesi kad čuo za medicinske pijavice?
I noto ginseng?
Jesam, mislim da mi je žena njih i nabavljala i stavljala ih na mene, nije to loša stvar, nego taj diler nam se isfušljerio i zadnja isporuka tih pijavica je bila dno, bile su polumrtve, pa smo stopirali to do daljneg
Slažem se,evo i ja u moj planinski kamenjar navratio,ne samo drveće,doli i ljudi obolijevaju.Mislim da je rak i autizam porastao,odokativno za nekih 15000% ,nitko ne zna zašto,a rekao bih da nitko i ne traži uzrok.
Da,trovanje zrakom i to je to.Ovo je postao rezervat NEprirode i plastičnih spodoba.
…..Znate li još nekoga tko cijepi na divlju podlogu?
pa,,,,,,naravnoooo – s e b e.
Ide i sa sjemenom za neke vrste uzetim sa postoječeg rodna stabla koje postoji duže vrime posijati,uzgojiti debljinu palca i uzeti plemku opet od postoječeg stabla i ucjepiti pod koru -sada ili na raskol početkom ožujka a sad već ima i odličan alat koji radi savršeni urez koji se zamaže voćarskim voskom i lagano učvrsti selotejpom ili sl.trakom a naki put posluži i žukva,mladica od vrbe pogotovo je odlična za trs…….eto tako….lipo se more na divlje samonikle podloge …. trešnju,sve vrste šljiva,breskve,kruške obožavam uzgojiti jabuke…a teže ide sa mandarina, limun iz sjemena duže traje i treba posebna briga u mom okruženju i u ovome ima neobično dobrih susretljivih uslužnih uzgajivača di na upit nesebično spakuju plemku,sjeme i pošalju te ovim putem svima hvala koji to čine drugima.
lp
Pokupila sam par plodova bijelog duda i uspijela odnjegovati dva lijepa drvca.. Neizmjerno im se radujem….Šteta da je dud zaboravljen a toliko je zdrav i ukusan..Što kaže Sparki skupljaju se insekti na slatke plodove….a to uzrujava danas ove svilene…A još je Marija Terezija naredila sadnju oskoruše u svakom dvorištu .. za ne daj Bože..
+ Prije ga je bilo na svakom uglu. A mlađe generacije često ni ne znaju što je to.
…👍
Evo još ovo da podjelom možda nekom pomogne! Naime ovo sam nedavno saznala pa probajte jer ima nešto u tome;
https://www.facebook.com/share/v/16m7QmfB6a/
Eto! I ja ću probati druge godine mada se ne mogu požaliti ni za vrt niti voćnjak.
Ne znam kako je to s voćkama, ali ako ti biljke počnu “ugibati” ne pipe se vlasniku dobro.
a nitko od vas pametnih koliko se busate da ste pametni da nitko nije pomislio da ono što posipaju iz zraka i to uvelike utjeće na biljke i stabla i voćke i ljude
Posadio sam one breskve bez dlačica ona se držala jedva i onda se osušila od neke bolesti. Dok ova domaće breskve i dalje rode i ništa im nije. Trebao sam špricati ali sam odustao od toga, jer ne želim jesti otrovanu breskvu.
Tužno.
sve to stoji da tu ima svakojakih otrova, kemikalija, GMO sastojaka.. i ostalih varanskih sredstava
međutim, veliki problem je također i zato što nema ko da bere voće, kao što nema ko i da njeguje brojne prazne kuće… nažalost sve veća opustjelost svih država regije…
tuge je to kad čovjek vidi… tuga i jad
pa ima ona stara ivčićeva pjesma, još iz 80-ih godina…(a danas je puno gore)
“…Maslina je neobrana
nima koga da je bere
prigiba se teška grana
slomit će se od nevere..”
Točno, nema tko da bere niti da njeguje , a i ako ima, ti smatraju da po voće i povrće treba ići u trg centar dok im njihovo propada. Koja je budućnost takvog roda, takav rod nema budućnosti, ili je deformirana da bože sačuvaj, tu je kraj.
Ljudi nežive u skladu s prirodom.
Život je život u skladu s prirodom.
+
Ja sam nov u obom “poslu”.
Učim I posmatram prirodu kako “diše”.
I ove zadnje tri godine sam primjetio da mi se oko posadjenog, a I divljeg, raslinja ne motaju insekti.
Za divno čudo, mogao sam ubrati pokoju voćku I povrćku, ali svejedno…vidim da nema insekata, pčela, bumbara.
Ni na šoferšajbu se nisu ljepili kao prije…
I, šta god ko mislio o onim “rešetkama” po nebu, povezujem te dvije “devijacije” u prirodi.
A ove godine…
Nebo uopšte nije kao prije, bar ovdje, iznad mene. Nijednu “rešetku” nisam vidio, osim onih normalnih kondenzacijskih tragova iza aviona.
Od početka proljeća, svaki put kada bi stao na pišpuš pauzu, oprao bi I šoferšajbu.
A priroda zuji kao kada sam bio djete.
Imao sam jednu višnju. Divljaku…Sva je zarasla u bršljen. Vrlo malo ploda daje I ove godine je posjećem.
Ali, prije tri godine donese mati neku sortu, kupila u Plantaži, I hoće da je posadi.
I posadim je jedno 10ak metara od ove divljake. Iste godine se I osušila iako sam je mazio I pazio.
Ove godine, u krugu od 5 metara oko ove divljake što sam posjekao, izbrojah 7 novih mladica koje su nikle u isto vrijeme kada posadih ovu kupovnu, dakle prije tri godine. Ili čak prije, jer su neke već I rodile toliko da smo napravili 3 litre višnje (dugosilazno i).
Niti sam ih mazio niti pazio. Na istom terenu kao I kupovna.
Nekoliko šljiva, onih malih žutih (zovu li se džanarike?) nisu radjale 3 godine. Ove godine rodile ko lude.
Kako?
Zašto?
Ne znam.
Sa sljivama, ali i sa drugim vocem, stvari vam stoje ovako. Ako jedne godine prerode, i biljka iznese dobar rod, dakle othrani te plodove, onda dogodine nece roditi ili ce rod biti mnogo, mnogo slabiji. Razlog je jednostavan. Biljka nema snage da formira nove pupoljke (to radi ljeti), jer hrani preveliki broj plodova. Rjesenje vam je pametno orezivanje (u zimu, naravno to treba znati) ili prorjedjivanje plodova. Otkidanje svih sitnijih, prorjwdjivanje plodova u gronji i sl. Ovo zadnje nije tesko, a zabavno je i rekreativno. Naravno, sve otkinute zelene plodove zakopajte negdjw dalje od vocke ili kompostorajte. Da ne ostaju ispod vocke, jer ce vam navuci neku infekciju. 🙂
+
Hvala na savjetima Merima.
🙂
Počeo si, ustraj do svog sazrijevanja, nije teško samo ne dopusti da ti modernisti pomute pamet. Ne trebaš ih mazit, samo budi prisutan i osjeti, bršljan uklanjaj odmah, on je beskompromisni parazit i stegnut će domaćina kao žena koja se udala radi imovine, dok ne izdahne. Promatraj, istražuj, zaključuj, osjeti povezanost, bit će ti dobro u tvom vrtu i voćnjaku kad legneš na travu ili sjedneš u naslonjač u hladovinu nakon uludo potrošenog vremena u svijetu stvari, obaveza, imovine, papira, maski i lažnih odnosa.
Već mi je dobro. Od prvog dana uprkos napornom radu oko zemlje I kultivisanja okoline zarasle u šumu.
+
E to mi ne ide u glavu,te džanarike sad ih ima,sad ih nema,a inače najbolji šnaps je baš od njih.
Konačno prava tema,o kojoj se malo priča,jer je sve prepušteno sudbini,prirodi ili Bogu.Kako to kome više odgovara,ili nečemu drugome.Tužni su naši voćnjaci ,njive torovi,staje u kojima ima sve manje domaćih životinja ,bez kojih se ne može.Prije neki dan ,gledam prilog o stočaru ,na nekoj planini.Stočar seljački jednostavno,priča kako stoka umire od žeđi,a meteorolog se smije seljaku, i njegovoj muci.Toliki požari tolika šteta.Nebo ljetno nije više plavo,već puno bjeloga pokrova,koje su ostavili avioni.Vjerujem da su temperature i pesticidi, jedan od razloga za sve ovo.Ali ubjeđena sam da to neki veliki humanisti,rade veliko spremanje.Trebamo biti gladni ,i na stazi smo koja nas vodi u to.Agenda.
Suši se sve i hibrid i stare sorte več kako na kojem mjestu. Intenzitet propadanja mogao se pratiti unazad više godina. U narednim godinama vjerojatno če biti toga više. A razlozi više manje vjerojatno svi koje ste naveli. Spominju se duže vrijeme.
Šteta.
Dr Poll je pričao odavno o tome što će napraviti zračenje sa tornjeva, pogotovo 5++ G.
Ja bi zasadio vocnjak, sto bi tocno trebalo posaditi. Slusam prijedloge
Što bi točno trebalo posaditi?
Stablo!
Sa korjenom u zemlji I krošnjom iznad.
……
Imao sam poznanika…onaj bum u Medjugorju, navalili hodočasnici.
I naravno, pronicljivi Hercegovački duh, koristi situaciju…na svakom koraku je bio štand sa suvenirima.
I sada će I taj moj poznanik praviti biznis…plan – izliće milion križeva I u Medjugorje.
Rečeno učinjeno…
Vraća se nakon par dana, ljut ko puška.
Dže e zapelo, pitamo ga…
Kaže, nisam prod’o ni jedan jedini, a oni oko mene, ne mogu osvojit od posla…
Jbga…nije skonto da je izlio pravoslavne krstove.
Jesi cito clanak?
Malo se zaješalim, RoPe…
Čini mi se da smo zaboravili da se zaješalimo…svi nakvi namrgodjeni I loši.
Nisam mislio ništa zlo, samo da znaš.
Ok 🙂
I ne samo Rope,
gotovo svi upali u isti modus, zdravi pogled na ẓ̌ivot,zamijenila tijeskoba,zluradost.. sve u svemu neka praznina je nastala u ljudima,s ĉim ju budu napunili…borga pitaj.
pozdrav
Svakako je problem širenje monopola nekolicine agrarnih koncerna po svijetu i njihova ideja da “patentiraju” sjemenke. I problem su naši političari koji dopuštaju tu praksu i ovdje. Ali možda to nasilje nad prirodom neće biti duga vijeka. Priroda ne trpi budale.