Čak i ako bi neko uzeo u obzir „dizajnere, organizatore, nadglednike“ i druge radnike angažovane na cijelom projektu izgradnje piramide, njihov broj bi i dalje bio manji od 7000, pretpostavlja istraživač.
Velika piramida u Gizi, jedno od legendarnih Sedam čuda drevnog svijeta, odavno plijeni pažnju naučnika koji razmišljaju o tome koliko je radnika bilo potrebno da se podigne ova masivna građevina teška približno 6 miliona tona i koja se sastoji od oko 2,3 miliona blokova krečnjaka i granita.
Ipak, dok je Herodot pisao da se oko 20.000 ljudi trudilo da dovrši taj projekat tokom 20 godina, a britanski fizičar Kurt Mendelssohn 1971. smanjio je ove brojke na „70.000 sezonskih radnika i do 10.000 stalnih zidara“, još jedan istraživač, profesor Vaclav Smil tvrdi da „možemo učiniti više koristeći jednostavnu fiziku“.
„Energija potrebna za podizanje mase blokova iznad nivoa tla jednostavno je proizvod ubrzanja usljed gravitacije, mase i centra mase, koji u piramidi iznosi jednu četvrtinu njene visine“, objasnio je Smil. “Masa se ne može precizno odrediti, jer zavisi od specifične gustine krečnjaka i maltera iz Ture koji su korišteni za izgradnju konstrukcije. Pretpostavljam da je prosječno 2,6 metričkih tona po kubnom metru, otuda ukupna masa od oko 6,75 miliona metričkih tona. To znači da je potencijalna energija piramide oko 2,4 biliona džula.”
Profesor je zatim nastavio da procjenjuje da je muškarcu od 70 kilograma potrebno „oko 7,5 megadžula dnevno“ da bi održao „bazalni metabolizam“.
“Stalnim naporima ta će se cifra povećati za najmanje 30 procenata. Oko 20 procenata tog povećanja pretvorit će se u koristan rad, što iznosi oko 450 kilodžula dnevno. Podjela potencijalne energije piramide sa 450 kilodžula znači da je bilo potrebno 5,3 miliona radnih dana za podizanje piramide“, tvrdio je Smil. „Ako se radna godina sastoji od 300 dana, to bi značilo skoro 18.000 ljudskih godina, što, tokom 20 godina, podrazumijeva radnu snagu od oko 900 ljudi“.
Profesor je takođe izračunao da je bilo potrebno oko 2.500 muškaraca da “postave kamenje na strukturu u izgradnji, a zatim ih izravnaju”.
„Čak i ako bismo taj broj udvostručili ako bismo uzeli u obzir dizajnere, organizatore, nadzornike i radnu snagu potrebnu za transport, popravku alata, izgradnju i održavanje stambenog prostora na terenu, kao i za kuvanje i pranje veša, ukupan broj bi i dalje bio manji od 7.000 radnika“, pretpostavio je Smil.
ma, egipčani su vladali hidraulikom .
jednostavno nil je plavio i kopali su kanale a poznavali su i zakon poluge.
Pod uvjetom da su svi super zdravi i puni volje. Što opet nje oibjašnjava kako su dopremali,klesali, , podizalii ugrađivali grote od par tona. Osim ako nisu imali vilinski prah.
Najbolje je bilo uzeti one koji ne znaju i ne razumiju ništa. Takav sam dođe do kamena od nekoliko stotina tona, uzme i nosi jer on ne zna koliko je težak i eto piramide za mjesec dana.
Same misterije oko nas …
Na clanku 10 komentara
Čitaš ,nađeš 5
Misteriozno isparili😊😊
Dobar račun na papiru, ali u praksi ne funkcionira.
zasto utrpati u 20 godina? gradili su 200 ili 500 godina.
katedrale su se gradile stoljecima.
Ako se ovdje ‘u komentarima’ ne razriješi tajna gradnje piramida u Egiptu, ‘neće nigdje’.
Ovo “stručnjaci” rješavaju enigme slično kao i astrofizičari – matematikom! Tesla se valja od smijeha u grobu…
7.000 malo li je?!
“Ipak, dok je Herodot pisao da se oko 20.000 ljudi trudilo da dovrši taj projekat tokom 20 godina, a britanski fizičar Kurt Mendelssohn 1971. smanjio je ove brojke na „70.000 sezonskih radnika i do 10.000 stalnih zidara“…?!!
Ne razumijem, kojim se to postupkom 20.000 SMANJI na 70.000 + 10.000!?
Nije to moglo ići tako.
Betoniranje….naravno ne ovo kakvo danas znamo. Nego, tzv. geopolimersko betoniranje, moguće samo u suhim krajevima. To je dobro objasnio J. Davidovits… i to je jedini mogući način da se to izgradi. Ne treba puno ljudi. Napoleonovi vojnici koji su bili u Egiptu, nakon povratka su u Nizozemskoj za 17 dana izgradili priramidu, još i danas stoji u mjestu Woudenberg pored Utrechta.
isus sa dinosaurima.