Ostajte ovde (Aleksa Šantić)

Kemal Bećirević - Most

Ne, ne želim sada da pišem o poeziji i stihovima, nešto posve drugo mi se mota po umu i to već danima. Koliko dugo smo spavali i da li smo se rasanili? Da, to je pitanje i nije retoričko.

Godinama unazad, a posebno u skorije vreme dolazi do izražaja, sve češće između ostalih, savet da idemo odavde ako možemo, da odemo i da se ne osvrćemo iza sebe, posebno ako smo mladi i obrazovani.

Zvuči divno, zar ne, tamo, negde drugde, daleko, što dalje će biti bolje. Ceniće nas, adekvatno platiti, držaće nas kao malo vode na dlanu, zar ne? Možda ćemo za nekoliko godina uspeti da napravimo kuće u zavičaju ukrašene kovanim metalom i gipsanim statuama na kojima će nam zavideti celo selo dok smo mi tamo, negde daleko, gde je trava zelenija, vetar povoljni i sunce prijatnije.

Iskreno? Teško je osetiti se živim kada smo u okruženju gde se ide dva koraka napred a pet nazad, gde bi i tapkanje u mestu bilo napredak. Gde se polazi od toga da su svi pametniji od nas i gde je uobičajen savet: drži se sredine i ne talasaj. A ako se neko usudi da talasa, da pokaže svoj san, svoju viziju, svoju različitost, svoj svet, on nailazi na podsmeh i omalovažavanje od strane onih koji jedva smisle prosto proširenu rečenicu koja ima smisla, a kada to uspeju to obično nije ni njihova misao već besmisleno trabunjanje koje su upili sa malih ekrana i drže ga se kao apsolutne i univerzalne mudrosti primenljive na sve sfere života. Da, veliki broj brilijatnih umova je napustio naše prostore (exYu) da bi mogli da zablistaju u svojim delima. Zamislite samo da su ostali i da su imali ovde uslova za to? Rekla sam da neću o poeziji ali nisam pominjala naučnu fantastiku.

Šta će se desiti ako ogroman broj mladih napusti zemlju (što se i masovno dešava) jer su primorani na to? Zemlja, u kojoj vlada nepotizam, dogmatizam, netolerancija i još bezbroj negativnih egzotičnih termina, nije baš pogodna kao mesto za život. I nije, priznajem. No, ko će tada ostati? Stari i nemoćni, prema kojima se ponaša kao da su građani drugog reda, koji, istini za volju, dolaze u centar pažnje jednom u nekoliko godina i to kao uzdanica demokratskog poretka od koga umnogome zavise plate onih koji zalutaju nekoliko puta godišnje u parlament, verovatno iz restorana se prošetaju do poslaničkih klupa dok im se ne slegne obrok. Samo pogledajte donete zakone i videćete da uglavnom ne odgovaraju realnosti, ne odgovaraju našoj realnosti.

Da je stanje u zemlji teško ili bolje rečeno očajno to retko ko može da ospori. No, pitanje je da li trebamo da se ponašamo kao životinje koje napuštaju brod koji tone ili da ostanemo da radimo na tome da ne potone? To zvuči da je u rangu Sizifovog posla ili borbe protiv vetrenjača. Unapred osudjeno na propast.

Ako država koja se trudi da na sve moguće načine uzme od građana porez i rasporedi ga ko zna kako i ko zna na šta (verovatno na nelikvidna državna preduzeća kojima treba dodeliti medalju jer uspevaju da posluju sa minusom iako je to skoro pa logički nemoguće) ako se ona pravi slepa, gluva i nehajna za probleme običnih ljudi, onda šta nam preostaje? Da sedimo i da se žalimo? Nerviramo? Kujemo plan za odlazak? Smišljamo teorije zavere? Plačemo jer nas svi mrze jer smo …. (možete sami dopuniti).

Našim zemljacima je u prirodi da se žale u svoja četiri zida ili u komentarima na raznim društvenim mrežama, a da u javnosti nabace osmeh ili neki kiseli grč koji asocira na osmeh i da se pretvaraju da je sve u redu. Odavno sam pročitala jednu vest koja mi se nesveno urezala u misli i iznova mi se vraća.

Naime, u jednom gradu u zapadnoj Srbiji udruženje paraplegičara i kvadriplegičara skuplja plastične čepove da bi ih poslali na reciklažu. Od skupljenog novca kupuju preko potrebna ortopedska pomagala. Oko pet tona čepova je potrebno za jedna invalidska kolica. Ako je ko na svojoj koži osetio životne teškoće i zaboravnost sistema da ih tretira kao ravnopravne članove društva onda su to osobe sa posebnim potrebama. No, oni ipak nisu kao većina koja sedi i kritikuje smatrajući na taj način da su dali neki doprinos društvu. Oni su zaista nešto uradili tj. oni zaista nešto rade. Koliko je potrebno čepova za pet tona? Koliko je tu želje i pažnje prema onima kojima je pomoć uskraćena?

No, većina nas postavlja pitanje koje su postavljali rimski pravnici kada bi pokušavali da reše neki zločin, a to je „Qui bono“ ili u prevodu kome ide korist. Kome ide korist ako pošumimo određene predele, kome ide korist ako očistimo korita reka i izletišta, kome ide korist ako recikliramo i tako u nedogled? Ako korist (opipljiva korist koju možemo u najboljem slučaju da unovčimo) ne ide direktno ili indirektno nama (po našoj logici) onda interesovanje rapidno opada. Iako se u komšiluku zna ko je kupio nove tapete ili kome je zagoreo ručak nekako izostane da nadležne službe saznaju ko se psihički i fizički iživljava i maltretira porodicu. Znate, naši ljudi ne vole da se mešaju u tuđe stvari.

Problem našeg društva (a kada kažem našeg mislim uglavnom na većinu država exYu) nije od juče, on datira mnogo godina unazad. Rat, razaranja, sankcije, otrovni nacionalizam koji se graniči sa fašizmom je toliko dugo bio prisutan (i dalje je, nažalost) da se nesvesno ukorenio u bića onih koji su bili svedoci svega toga. No, sada stasavaju mlade generacije koje se ne sećaju tih užasa. Mlade generacije koje žele saradnju, korektan odnos prema svima, koje žele napredak i šansu da stvore pozitivnije i odgovornije društvo gde bi bilo mesta za sve one koji su orni da rade i slede svoje talente. Pitam se da li takve mlade snage sa namerom sabotiraju? No, nada treba da bude u tim mladim generacijama, mladim umovima koji bi zauzeli aktivan i pozitivan stav prema okruženju i svojim delima inspirisali druge. No, takvim mladim umovima obično samo vidimo leđa kada napuštaju zemlju.

Ne ostaje mi ništa drugo nego na kraju da pitam ljude dobre volje da li misle da ima svrhe ostati i graditi odgovornije i otvorenije društvo u početku makar čep po čep? Da genijalni umovi koji tek dolaze ne zateknu zatvorena vrata i ne napuste nas kao i ogromna većina pre njih ili ako se pak odluče uprkos svemu da ostanu da ne učinimo sve da čovečanstvo ostane uskraćeno za njihove doprinose. Da svi građani budu adekvatno tretirani, a ne podeljeni u političke i socijalne kaste. Da bolesni ne umiru čekajući lekare satima i njihov pregled ne bude izvestan kao čekanje Godoa. Mogu da nastavim u nedogled ali vreme je neumoljivo, a svaki savet je dobrodošao.

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Koča Popović
Gost
Koča Popović

Ostajte ovdje!…Sunce tuđeg neba,
Neće vas grijat kô što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.

Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.

Kô pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat’te se njojzi u naručju sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na njenom polju gdje vas slava sreta!

Ovdje vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji i krševi goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.

Ovdje vam svako bratsku ruku steže –
U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta,

Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat kô što ovo grije –
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije…

Perun
Gost
Perun

Hvala na pjesmi….Hvala do neba…

Koča Popović
Gost
Koča Popović

I drugi put Perune naš sveslavenski.

Splitexpress
Gost
Splitexpress

Ljudi su odlazili sa ovih prostora od davnina,u boljoj varijanti da bi svršili studije(u Grazu,Beču,Pragu,Padovi ili slično)vratili se nazad i pripomogli razvoju vlastitog naroda ili u lošijoj su odlazili trbuhom za kruhom,sa namjerom da nešto zarade i vrate se?Istini za volju,često su ti hrabri nevoljnici ili stradali u nesrećama na početku puta ili nisu nikada uspjeli nešto zaraditi,pa se za njih nije vise čulo a sami zbog sramote i srama da nisu uspjeli nisu se nikome ni javljali(imam u familiji članova svih grupa)?
Ali najnoviji odlasci cijelih familija,bez namjere da se vrate,od starta,rezultat je rada ili nerada novonastalih elita,a kako vidim članovi tih i takvih elita niti u primislima nemaju svoju krivicu u ovim događanjima,opet izlaze na izbore,opet pobjeđuju,opet ih biraju,pa se iskreno pitam “tko je ovdje normalan”?

Perun
Gost
Perun

Citat …profesora Slobodana Markovica sa fakulteta za pravne i poslovne studije iz Novog Sada a tice se migracija i sigurnosti .Definira problem o kome pise prthodni text……… Bezbednost je prvobitno bila vezana za fizički opstanak ali kako se društvo razvijalo tako su se razvijali i načini ugrožavanja bezbednosti pa i načini i potreba postizanja što većeg nivoa bezbednosti. Bezbednost je fenomen koji kroz istoriju razvoja ljudskog društva okupira pažnju javnosti. Bez shvatanja pojma bezbednosti nemoguće je razumeti društvene odnose i suštinu interesa različitih organizacija i institucija u svetu politike i ekonomije za ostvarivanje ljudiskih potreba. Bezbednost u savremenim uslovima podrazumeva stanje zaštite životno važnih interesa ličnosti, društva i države od unutrašnjih i spoljašnjih pretnji političkog, ekonomskog, socijalnog, vojnog, tehnogenog, ekološkog, informativnog i drugog karaktera. U savremenim uslovima država se smatra bezbednom ako postoji politička, ekonomska i socijlna stabilnost u državi, bezuslovno ostvarivanje zakona i održavanje pravnog poretka i razvoj međunarodne saradnje na osnovu partnerstva. Bezbednost mogu ugroziti različiti sukobi, prodaja droge, prodaja oružja, kriminalne aktivnosti, degradacija životne sredine, rast populacije, migracije stanovništva i drugo. Mnogi smatraju da će se broj sukoba uvećati zbog vojno industrijskih kompleksa i neravnomerne raspoređenosti sirovina i energenata. Migraciona kretanja, o kojima ce biti reci u tekstu koji sledi, utiču da se nivo bezbednosti jedne države spusti do kritičnih granica. Ne mora da znači da među migrantima ima ekstremista, ali s obzirom da to može biti jedan od načina njihovog delovanja, mora da se obrati posebna pažnja na tu mogućnost. 2. Pojam migracija Migracija (od latinske reči migratio – seljenje) je preseljavanje stanovništva s jednog područja na drugo, trajnog ili privremenog karaktera, nezavisno od toga da li se zbiva u granicama nacionalne teritorije ili među dvema zemljama. Odomaćeni strani termin migracija u češćoj je upotrebi nego domaći preseljavanje stanovništva, koji označava samo prostorna preseljavanja, dok se izraz migracija upotrebljava u širem smislu, i u smislu promene zanimanja. Kroz istoriju su se migracije događale u obliku dobrovoljnih migracija unutar jedne oblasti ili između više njih, te prisilnih migracija (koje uključuju fenomene kao trgovinu robljem i etničko čišćenje). Ljudi koji se nalaze u migraciji se nazivaju migranti, a ovisno o kontekstu emigranti (iseljenici), imigranti (useljenici) ili doseljenici. Migracije su povezane sa: 1. razvojem proizvodnih snaga, 2. reprodukcijom stanovništva 3. teritorjalnim razmeštajem, 4. strukturom stanovništva, 5. urbanizacijom. Jedan od najvažnijih pokazatelja koji se koristi pri analizi migracija je migracioni saldo. On predstavlja razliku između broja iseljenih i useljenih u određenij zemlji ili regionu u toku jedne godine. Od migracionog salda zavisi: 1. dinamika broja stanovnika 2. polno-starosna struktura 3. obim radne snage. Prve velike migracije započele su nakon velikih geografskih otkrića. Samo u XIX i prvoj polovini XX veka iz Evrope se iselilo u Novi Svet oko 50 miliona ljudi, pretežno u Ameriku, Australiju i Novi Zeland. Međunarodne migracije predstavljaju sastavni deo procesa globalizacije i dobro se prilagođavaju njenim razvojnim procesima – tokom vremena se obim migracija povećava, a njihove društvene i kulturne karakteristke se umnožavaju. Tehnološki razvoj značajno povećava mogućnosti rasta obima privremenih i cirkularnih migracija, a sve… Pročitaj više »

Busola
Gost
Busola

Mladi većinom nisu spremni na odricanja , borbu i građenje društva, jer ih mediji i televizija obasipaju instant uspjesima i ugodnim životima zvijezda, uspješnih “poslovnih” ljudi, političara … Nekada su svi bili sličnog statusa pa bi im bilo lakše (npr. teško vrijeme nakon 2 svjetskog rata…) , danas razlike ih najviše tjeraju van… Teško je društvo ponovno izgraditi kada treba uložiti ogroman rizik, zaboraviti na karijere, novac,a stariji ih većinom uče suprotno.

Čast iznimkama…

Sjetio bi se samo kampanje na hrvatskim novinskim internet stranicama o Njemačkoj , Irskoj , Švedskoj (koje su bile plaćene…) kojima se ne može odoljeti.

Kamen zakotrljan niz padinu teško se zaustavlja,… Politika i elite su zakotrljale ovaj problem. Recept je zajedništvo, suradnja, pomoć , zrno po zrno samo većina ljudi niti imaju vremena niti žele nažalost odvojiti toliko vremena (surova realnost…

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Čini mi se da je ovo prvi tekst autorice Marije Lazović na portalu. Ako i nije prvi, onda je vjerujem jedan u nizu. Izvrstan stil, oštar intelekt, britak um, riječi je slušaju i slažu se po njenoj volji i energetici koju ima. Postavlja prava pitanja i tekst mijesi kao pogaču (bravo!).
Eh sad, što se tiče odgovora, dalo bi se odgovoriti nadugo i naširoko. Postavljanje pitanja ja put do otkrića i sigurno je najveseliji dio istraživanja, bilo kakvih. No, odgovori su su takvi da može doći do kajanja zbog pitanja. Ali ne želim kvariti entuzijazam:)
Jedan od odgovora glasi:Dogodilo se, a da nitko nije primijetio – krv i tlo, svetinje i preci, nacija i zavičaj, strpljenje i upornost, spremnost na patnju i žrtvu, sve to su postali pojmovi u kojima nove generacije ne prepoznaju nikakav sadržaj. Sadržaj je mem, sms, tweet, selfie, vanjština. Sadržaj je praznina.

Rabotnik
Gost
Rabotnik

@Alerik
‘Krv i tlo’ nikako ne stavljati u isti niz sa ‘strpljenjem i upornošću’. Također, ‘svetinje, preci, nacina i zavičaj’ su kategorije koje su iskrivljene do perverzije 90-ih. I zato, možda je i bolje da ih nove generacije zaborave u obliku kakvim su nam tada prezentirane. Trebalo bi ih naučiti iznova, na zdravim osnivama.

IVE iz pecalbe
Gost
IVE iz pecalbe

Sirotinjo i Bogu si teska!
Najteze je biti tudjinu suga na svome!
Tako je to kad MUFLJUZI vladaju.
Biti covijek kako to gordo zvuci.

Dakle zakljucak je mladi bi trebali ostati, posumiti, izgraditi urediti da se to onada moze privatizirati davanjem besplatno u ruke podobnima koji neznaju, a nikako uspjesnima koji znaju ili prodati strancima pa da podobni uzmu proviziju, a vi stoko sitnog zuba, mars tamo tko vas za sto pita, pustiti cu na vas pse sa lanca kao francuski Makaron.

…a tebi kao psu u sindziru
baci ce mrve o sram i grdoba.

Seljace goljo ti si prah na podu
tegli i vuci i u jarmu skapj

Friedrich Dr.
Gost
Friedrich Dr.

Dobar tekst,malo depresije u rano jutro ali sta je tu je?
Gdje otići, moje mišljenje u ovom zivotu ne dalje od planeta Zemlje.
Daleko vam polje dragi logicari ?

Balad
Gost
Balad

Ostajte ovde (Aleksa Šantić)

https://www.logicno.com/li…/ostajte-ovde-aleksa-santic.html…

“Genijalni umovi će otići tamo gdje je društvo, mada izrabljivačko, ipak toliko zrelo da izrabljuje i te umove pružajući im priliku da se dokažu i ostvare neku korist za tamošnji kapital. Prosjek ide van jer “skupljanje boca” pored fašističkih vlada koje treba rušiti na svaki mogući način – a danas nije zrelo vrijeme za “svaki mogući način” – nije njima prihvatljiv modus življenja, a ionako svi mogući napori prosjeka (recimo, radnika Uljanika, nezaposlenih koji su bačeni na cestu, socijalnih slučajeva, ljudi na minimalnoj plaći itd…) idu prvenstveno u korist fašistoidnih elita koje su i ostvarile svoj san.

Savjet “ostajte ovdje” po svaku cijenu, liči mi na loš vic – osim ako se ne nastoji srušiti vlast na “svaki mogući način” i ostvariti pravedni društveni sustav (vjerujem da znate na što mislim): kao, budi patriot, domoljub, rodoljub i ma koji blesoljub, pa jedi makar i miševe da dokažeš (kome?) kako voliš fašistoidnu državu. Kakav takav dokaz bi bio odstranjenje fašista sa svih javnih pozicija, pa je onda voli koliko ti srce ište.

Tko će ostati? Pa koga to – u današnjoj situaciji briga, osim upravo onih koji svojim postupcima tjeraju ljude van (“domovina je tamo gdje ti je dobro”). Zašto? Jer su zabrinuti da neće ostati nitko koga mogu iskorištavati! Što sa starim roditeljima i nemoćnima? – pa njima će kćerke i sinovi iz inostranstva slati novčane doznake, uz koje će bolje živjeti negoli dok su im djecu šutirali na zavod za zapošljavanje i upropaštavali poduzeća. Da, ostajte ovdje, ako se prije vaše odluke za bijeg iz vukojebina regije stvor uvjeti da srušite vlasti “na svaki mogući način”.

Dotle idite van, i vratite se kad se stvore uvjeti za rušenje vlasti, kao što su se i ustaše vratile kad im je postalo jasno da bivša propada.

Misli li netko da previše upotrebljavam riječ fašizam, onda on ne shvaća da je i on – od tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća – evoluirao. Nije više isti, a postoji i njegovo stupnjevanje.

Ima jedna pjesma, “Šume, šume, velika vam hvala – u vama se sloboda rađala!” Danas nema uvjeta za odlazak u njih, sem za izletničke gušteve i branje gljiva. Razmotrite pažljivo situaciju u svijetu, i shvatiti ćete kako se ruše vlasti. U demoNkracijama, samo se perpetuiraju izrabljivači na sceni.

Mark Twain je rekao otprilike: “Da se izborima bilo što može promijeniti, bili bi zabranjeni!” Humoristi najčešće pogađaju istinu “u sridu”, a kome ne paše, nek’ mašta, ostaje ovdje, radi za minimalac, skuplja plastične boce, i čeka da mu solidarnost građana – a ne zdravstvenog sustava – spašava na smrt bolesno dijete. 🙂 🙂 🙂

samo tako
Gost
samo tako

Da se izborima bilo što može promjeniti, može !
Dovoljno je izgubiti pola sata jednom u četiri, pet godina.
Izgleda da je mladima i to teško

Buzz
Gost
Buzz

Izborima se nista ne minja. Zar ti nije dovoljno proteklih 28 godina? Sta os jos? I kakva demokracija je u pitanju ? Da mos bit fasista ili pognit glavu i mucat ili pobic u drugu zemlju sa namjeron da se nikad vise ne vratis? . Strasan izbor u tome cirkusu i iluziji od slobode i demokracije.

Buzz
Gost
Buzz

Balad@ svaka cast za komentar. Svaka ti je na mistu i pogadja ravno u sridu. Triba imat big balls za napisat ovakvi tekst i sve nazvat jasno pravin imenon. Amen. ???‍♂️

Nagard
Gost
Nagard

Od patetike i pjesama se ne zivi danas da se netko zaposli bude rob samo zato da bi ostao je lud i kad se zaposli da financira političke likove Alan Forda i da u mirovini bude socijalan slucaj a Balkan nije ni zasluzio bolje kad je vecini stanovnista farme zadruge bacanje smeca kradja lopovluk itgdd glavne osobine cast onih par procenata normalnih ljudi ali takvi su manjina .pqrola je spasavjte se ko moze i kako moze

Rotor
Gost
Rotor

Masovne migracije su jedno od oblilježja NWO. SAD se sastoji od svjetske imigracije, nema stvarnu povijest, kulturu ili tradiciju, tako da me ne bi čudilo da je to, dobrim djelom, njen projekt. No budimo realni, što bi rek’o stari dobri Alebert Einstein, na svijetu je sve apsolutno relativno, pa bih dodao i rezultat migracija. Gledano s materijalne strane one su ok, ali gledano sa duhvone strane onda i nisu ok. U izboru između pune duše i punog novčanika ljudi, uglavnom, biraju ovo drugo. Osim toga i tehnološki napredak je olakšao odluku o odlasku. Komunikacije su toliko napredovale da su od planeta napravili globalno selo. Slijedeći korak je teleportacija koja će migracijama zadat završni udarac. A do tada ko li tamo kol li vamo, ko li gore ko li dolje?

https://www.youtube.com/watch?v=_FHhM3n_D6E

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata

Nemoze se pomoci onima koji ne zele pomoc!

ARBUN
Gost
ARBUN

LOGICNO/Regionalni INFORMATIVNI Portal

Kaktus
Gost
Kaktus

Aleksaaa, Aleksaaa vrati se doma skuvala sam ti Paštašutu! Hahahahaha

zapadnonjemacki njemac iz sjeverne istocne prusije
Gost
zapadnonjemacki njemac iz sjeverne istocne prusije

Ostajte ovdje!…Sunce tuđeg neba,
Neće vas grijat kô što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Bjezi Aleksa. Pusti suplju. Bjezite djeco i ne osvrcite se za sobom. Bjezite jer je sve bolje ”tamo”. ”Tamo” su i burazeri i sestre i pola familije. I sva raja. Niko ne osta. Nisi ti valjda najgori. A ako ko i ostane od rodbine, ima Skype, pa opleti. A sunce k’o sunce, svagdje isto grije, ako nije oblacno. I savjet nad savjetima: NE KUPUJTE I GRADITE NISTA U DOMOVINAMA, JER VAM TO NIKADA NECE TREBATI. Ni vama ni vasoj djeci. Nego radje te pare sparajte ”tamo” u nekretnini, djeci za skolovanja(jer je to jako skupo) ili sebi za penzije danas-sutra.
Bjezite svi odreda.

Alen
Gost
Alen

Tvoju prazninu nepopuni njemačka..

Nagard
Gost
Nagard

Malo brutalan ali iskren komentar od patetike se ne zivi u nekih utopistickih demagogija

Slavonac
Gost
Slavonac

Draga novinarka.Samo istina moze pomiriti ove narode.Kose boji istine.Oni koji su pisali povjest,a njhova djeca i unucad hoce pisat boducnost.Tosu oni koji i danas stuju kinu,a kodnji vjesaju one koji opsuju partiju.Imali smo mi i GOtok.Malo vise istrazivanja crveni manedzera i njihove djece ,koji danas vladaju kapitalom nebi skodilo.

Alen
Gost
Alen

Ne vjesaju ko opsuje partuju , naime pojedu ga !
Zali pretplate na internet sto je plaćas kad tako nesto mozes izjaviti..

POVEZANE VIJESTI

Izbornik