Njemački plinovod trebao je ići preko dna Baltika, a ronioci su umjesto kamenja i mulja pronašli ostatke broda starog četiri stoljeća.
Pripremni radovi za podmorski plinovod u zaljevu Greifswald na sjeveru Njemačke 2023. godine pretvorili su se u arheološku utrku s vremenom. Ronioci su poslani da uklone skup anomalija na dnu, a vratili su se s potplatima cipela, koloturnim blokovima i zahrđalim sidrom. Ispod mulja ležao je dotad nepoznat brod, izgrađen otprilike prije 400 godina.
Zaljev Greifswald je zaklonjena laguna, a olupina je mirovala na oko 7,5 metara dubine na mekom, muljevitom dnu. Vidljivost je bila gotovo nikakva — svaki pokret ronioca podizao je oblak mulja. Petočlana ekipa obavila je 22 zarona u nešto više od 12 dana, svjesna da bageri dolaze. Nalazi su na palubi dokumentirani i žurno premješteni u privremene spremnike s vodom u blizini kako se ne bi dodatno oštetili.
Što je preostalo od broda
Trup je preživio samo u fragmentima: jedan pojas vanjske oplate dužine oko 7,5 metara, uz razbacana rebra i grede po dnu. Upravo ti pojedinačni komadi otkrili su o kakvom se brodu radi. Daske su bile položene jedna preko druge, poput crijepova na krovu, zabijene željeznim čavlima, a pukotine zapečaćene mješavinom katrana i životinjske dlake. Riječ je o tehnici poznatoj kao klinker gradnja.
Starost broda utvrđena je preko godova drveća. Jedno od stabala korištenih u gradnji posječeno je između 1626. i 1639. godine. Istraživači su dokumentirali više od 60 predmeta — drvene stupove, uže, dužice bačvi i izdubljeno hrastovo deblo koje je vjerojatno služilo kao kaljužna pumpa.
Među nalazima je i zbirka stolarskog alata, uključujući ručku ručne bušilice, sličnu onima pronađenima na engleskom ratnom brodu Mary Rose. To upućuje na to da je stari klinker imao radionicu za duga putovanja. Od osobnih stvari posade nađeni su tek dva potplata cipela i prošiveni kožni remen. Kosti govore da su jeli svinjetinu te ovčetinu ili kozjetinu.
Jedan predmet i dalje zbunjuje istraživače: plosnata glinena opeka s nizom rupa, zaglavljena u bloku hrastovine. Takav predmet nije poznat nigdje drugdje. Pretpostavlja se da je bio improvizirano pomagalo za oštrenje tupih dlijeta i svrdala.
Ni potonuće broda nije razjašnjeno. Dio greda je izgorio, što navodi na požar, a dva sidra i bova predviđena za situaciju kad je sidro spušteno sugeriraju da je brod možda stajao usidren prije nego što je otišao na dno. Michał Grabowski, podvodni arheolog s Varšavskog sveučilišta, ostaje suzdržan: „Trudim se ne spekulirati. Inače riskiramo stvaranje alternativne povijesti.“
Plinski projekti kao slučajni arheolozi
Bez dodatnih dijelova olupine, identitet broda, matična luka i odredište ostaju nepoznati. Studija sugerira da bi se ostatak mogao nalaziti istočno od mjesta nalaza, u području koje nikada nije pretraženo. Plinovod je na kraju preusmjeren, a ostaci broda prekriveni su vrećama pijeska.
Ovaj brod pridružio se desecima drugih otkrivenih u zaljevu, jer offshore projekti plina, nafte i obnovljivih izvora sve češće nailaze na podvodne anomalije koje se pokažu olupinama. Većina se pronađe rano u planiranju projekta, pa se provode uredna iskopavanja, ali iznenadni nalazi se ipak događaju.
Zaljev Greifswald nekada je bio vrata između ledenog Baltika i rijeke Odre. Svaka nova olupina dodaje djelić slagalice o stoljećima plovidbe tim vodama. Grabowski to naziva vremenskom kapsulom — malim dijelom slagalice koji čini dio mnogo veće slike.
Ono što ovaj slučaj otvara nije pitanje prošlosti, nego sadašnjosti. Ako se olupina od 400 godina mogla skrivati na dnu zaljeva kojim stoljećima plove brodovi, koliko je tek neistraženog na dnu Jadrana preko kojeg se protežu plinovodi, kabeli i luke? I koliko će takvih nalaza završiti pod vrećama pijeska jer je raspored cijevi važniji od onoga što leži ispod njih?