Robotaksiji Tesle: mnogo opasniji nego što se prikazuje

Službeni podaci pokazuju da su autonomni Tesla vozila u četiri puta više nesreća od prosječnog vozača, a tvrtka kasni s prijavama.

Kada Elon Musk tvrdi da su njegova autonomna vozila “deset puta sigurnija od ljudskog vozača”, očekuje se da stvarnost barem donekle prati te izjave. Nažalost, službeni podaci koje je Tesla predala američkoj Upravi za sigurnost prometa (NHTSA) govore upravo suprotno.

Od pokretanja usluge robotaksija u Austinu u lipnju 2025. godine, flota autonomnih vozila Tesla Model Y prešla je oko 1,3 milijuna kilometara. Do siječnja 2026. prijavljeno je 14 nesreća, što znači da se nesreća događa otprilike svakih 92 000 kilometara. Prema vlastitom Izvješću o sigurnosti vozila (Vehicle Safety Report) Tesle, prosječni američki vozač doživi manju nesreću svakih 369 000 kilometara, a veću svakih 1,125 milijuna kilometara. Prema tim brojkama, robotaksiji Tesle sudjeluju u nesrećama četiri puta češće od čovjeka za volanom.

Ako se uzmu u obzir službene statistike NHTSA-e o nesrećama koje se prijavljuju policiji (otprilike jedna na svakih 805 000 km), taj omjer raste na osam ili devet puta. Zabrinjavajuće je i to što se pet od četrnaest nesreća (36%) dogodilo u posljednja dva mjeseca razdoblja na koje se podaci odnose. Drugim riječima, što je vrijeme prolazilo, flota je bilježila sve više incidenata.

Među prijavljenim nesrećama nalaze se udarci u pet vozila, pet nepokretnih objekata, jednog biciklista i jedne životinje. Jedan od sudara, pri brzini od samo 3 km/h s SUV-om, rezultirao je i hospitalizacijom. Taj je slučaj posebno zabrinjavajući jer je Tesla nesreću iz srpnja 2025. prvotno prijavila kao samo materijalnu štetu, a ispravak u kojem se spominje lakša ozljeda s hospitalizacijom podnijela je tek u prosincu 2025. – pet mjeseci kasnije.

NHTSA je već pokrenula istragu protiv Tesle zbog sustavnog kašnjenja u prijavama nesreća, pri čemu su neki izvještaji podneseni tek nekoliko mjeseci nakon događaja. Sami izvještaji uvelike su redigirani, što onemogućava neovisnu analizu. Zanimljiv je i detalj da se gotovo svih 1,3 milijuna kilometara prešlo uz prisutnost sigurnosnog operatera u vozilu. Svih 14 nesreća dogodilo se unatoč toj ljudskoj “sigurnosnoj mreži”.

Sve je to još više zabrinjavajuće s obzirom na odluku Tesle da krajem siječnja 2026. pokrene vožnje bez ikakvog operatera u vozilu, samo nekoliko dana nakon što je zabilježila četiri nesreće u prvoj polovici mjeseca. Elon Musk je sam priznao da je Tesli potrebno 16 milijardi kilometara podataka za “sigurnu autonomnu vožnju bez nadzora”, prag koji flota neće doseći prije srpnja 2026. Unatoč tome, komercijalna usluga bez operatera već je pokrenuta.

Tesla također planira proširiti uslugu na sedam novih američkih gradova u prvoj polovici 2026. i priprema lansiranje Cybercaba, vozila bez volana i pedala. Musk je izjavio da želi proizvesti “znatno više Cybercaba nego svih naših ostalih vozila zajedno”.

Ove brojke treba staviti u kontekst. Uzorak je statistički mali (14 nesreća na 1,3 milijuna km s četrdesetak vozila), a Teslini robotaksiji prometuju samo u gustim urbanim sredinama, gdje je rizik od sudara veći nego na autocesti ili u ruralnim područjima. Prosjeci za ljudske vozače uključuju sva okruženja, pa je stvarni omjer, pod jednakim uvjetima, vjerojatno nešto manje nepovoljan od navedenog.

Ipak, jaz između priča Tesle i stvarnosti je golem. Problem možda nije toliko sama stopa nesreća, koliko namjerno stvorena magla oko tih incidenata. U usporedbi, Waymo, autonomna usluga koju razvija Google, pokazuje znatno bolje rezultate. S više od 3000 potpuno autonomnih vozila u šest gradova, Waymo ostvaruje više od 400 000 vožnji tjedno. Njihova stopa nesreća je otprilike jedna na svakih 158 000 km, prešavši preko 204 milijuna kilometara bez ikakvog vozača u vozilu – što je znatno bolje od Teslinog rezultata, postignuto bez ljudske sigurnosne mreže.

Waymo se oslanja na arhitekturu s više senzora (LiDAR, radar, kamere), dok Tesla isključivo kladi na viziju pomoću kamera. Musk smatra da je LiDAR nepotrebna “štaka”, no podaci iz Austina ozbiljno dovode u pitanje tu postavku.