Sudari koji su prije stotinu milijuna godina mogli razoriti mali ledeni mjesec i danas oblikuju pitanje ima li pod njegovom korom oceana — a odgovor znanstvenika iz Southwest Research Institutea (SwRI) nije ono što su mnogi očekivali.
Znanstvenici su simulirali katastrofalne sudare na ledenim mjesecima poput Saturnova Encelada i Dione te objavili rezultate u časopisu Nature Astronomy. Njihov zaključak: razorni udari mogu utjecati na postojanje podzemnih oceana, ali ih gotovo nikada ne stvaraju.
Voditelj studije Marc Neveu sa Sveučilišta u Marylandu i NASA-ina Goddard Space Flight Centera, zajedno sa suradnicima Alyssom Rhoden i Ralucom Rufu iz SwRI-ja, kombinirao je dva modela — simulaciju sudara i toplinsko-strukturnu evoluciju mjeseca.
Energetski paradoks
Logika bi rekla: više energije od udarca trebalo bi otopiti led i stvoriti ocean. No simulacije pokazuju suprotno. Energija se prebrzo rasprši, a komadići razorenog mjeseca hlade se mnogo brže nego cijelo tijelo.
Rufu uspoređuje proces s pečenjem krumpira: manji komadići zagriju se i ohlade puno brže nego cijeli krumpir. “Kada razneseš mali mjesec, svi dijelovi vrlo brzo izgube toplinu”, kaže.
Rezultat je da manji mjeseci, radijusa manjeg od 1000 kilometara, nakon sudara najčešće gube ocean ili im se ocean uopće ne stvori. Veći mjeseci mogu zadržati ocean, ali ga sudar neće poboljšati — samo promijeni njegovu debljinu i dugovječnost.
Deblja kora, tanje nade
No sudari ipak ostavljaju traga. Tijekom sudara led se nakratko otopi, teži materijal tone prema jezgri, a voda se ponovno zamrzava u deblji sloj leda. Rezultat je mjesec s većom jezgrom i debljom korom — što dodatno otežava stvaranje oceana.
Ovo otkriće dovodi u pitanje ranije teorije o tome kako su nastali mjeseci poput Encelada i Dione. Znanstvenici su sumnjali da su ti mjeseci možda razoreni i ponovno sastavljeni u posljednjih 100 milijuna godina. Nova studija sugerira da je to malo vjerojatno jer bi takvi događaji ostavili mjesece bez oceana kakve danas vidimo.
Pitanje koje se nameće, a koje studija ne rješava: ako su manji mjeseci Saturna i Urana doista prošli kroz razorne sudare, kako to da neki od njih i danas imaju tekuću vodu ispod površine? Odgovor će možda dati buduće misije poput one prema Enceladu, koja bi mogla potvrditi ili opovrgnuti ovu simulaciju na terenu.