Vjeruj znanosti. Slušaj struku.

Iliti o „dobrim“, „provjerenim“ starim cjepivima, za razliku od „na brzinu složenih“ Covid pripravaka.

Struka tvrdi da su pedijatrijska cjepiva učinkovita i bez nuspojava, dapače struka uvjerava da su ta cjepiva spasila čovječanstvo i da bi bez njih izumrli. Nedavno mi je posredstvom prijatelja (kojem se zahvaljujem) došao u ruke znanstveni rad objavljen u franšizi Lanceta, koji ako nije najvažniji onda spada u 3 najvažnija znanstvena časopisa za medicinu. Navedeni znanstveni rad možete pročitati na ovoj poveznici.

Rad započinje sa :“ In the 20th century, childhood mortality decreased rapidly, and vaccination programmes are frequently suggested as a contributing factor. However, quantification of this contribution is subject to debate or absent.“

U prijevodu bi to bilo:“U 20-om stoljeću, smrtnost djece drastično opada a programi cijepljenja se često sugeriraju kao doprinoseći faktor. Međutim, kvantificiranje tog doprinosa je predmet debate ili čak izostaje“.

Sada bi se čovjek mogao naći zbunjen, budući da struka uvjerava da su cjepiva spasila čovječanstvo a znanstveni rad piše da je doprinos cjepiva u smanjenju smrtnosti djece predmet debate i to piše u radu iz 2016 godine. Kada roditelji dovode djecu pedijatrima na cijepljenje, pedijatri tvrde za svako od tih cjepiva da je učinkovito, a objavljuje se znanstveni rad koji govori da je doprinos tih cjepiva u sprečavanju smrtnih ishoda još uvijek podložan debati. Pa tko ne govori istinu, pedijatri ili ovaj znanstveni rad?

Prokomentirati ćemo rezultate koje su u navedenom radu objavljeni na slici 1, ali odvojeno za svaku „zaraznu“ bolest.

KRENIMO SA DIFTERIJOM

Gornji pano grafike prikazuje ukupan godišnji broj umrlih od dotične bolesti na 10 000 stanovnika. Donji pano prikazuje te iste smrti ali po 10 000 pripadnika određene dobne grupe. Isprekidana crta predstavlja godinu u kojoj je cijepljenje započelo.

 

Prije početka cijepljenja vidimo da je smrtnost u svim dobnim grupama podjednaka, uz iznimku da stariji od 80 godina ne umiru od difterije a da građani starosti od 1-4 godine umiru malo više od ostalih dobnih grupa od difterije. Usput samo napomenimo da se vidi i snažan porast umrlih od difterije u svim dobnim grupama tijekom Drugog Svjetskog rata, ali odmah nakon završetka rata smrtnost se vratila na predratno stanje.

Vlada je 1953 o svom trošku sugerirala cijepljenje onima starosti od 1-10 godina. Ako je cjepivo učinkovito i ako je ono smanjilo smrtnost od difterije onda bi se očekivalo da u tim dobnim skupinama koje su se cijepile smrtnost opadne a u drugima, onima starijima, koje se nisu cijepile da ostane ista. Međutim, vidi se upravo suprotno, dobne skupine kojima je sugerirano cijepljenje a na slici su one raspodijeljene u dvije skupine one starosti 1-4 godina i 5-13/14 smrtnost ostaje ista sve do 1962 odnosno 1963 godina, dok u onima koje nisu cijepljene u isto vrijeme ili čak prije padnu ne nulu. Ako je smrtnost u onim dobnim skupinama koje nisu cijepljene jednako ili prije pala na nulu od smrtnosti dobnih grupa koje se cijepe onda je očito da uzrok smanjenju ne može biti cjepivo, tj. da se cjepivo može razmatrati jedino u negativno kontekstu, da li je uzrokovalo smrtne slučajeve od onoga protiv čega navodno štiti. A tu sumnju još više potiče činjenica da se 1968, 1969 i 1983 pojavljuju smrtni slučajevi u dobnoj skupini od 5-13/14 godina i 1973 u dobnoj skupini od 1-4 godine dok vidimo da u dobnim skupinama od 14 godina pa sve do 50 nema umrlih od difterije sve od 1960 pa nadalje.

Da zaključim. Ako prije uvođenja cijepljenja podjednako umiru sve dobne grupe, a uvođenjem cijepljenja prije prestaju umirati oni koji nisu cijepljeni nego oni koji jesu, očito je nešto drugo uzrokovalo smanjenje broja umrlih a ne cjepivo.

HRIPAVAC

Na gornjem panou možemo vidjeti da ukupna smrtnost od hripavca kontinuirano opada od 1903 pa do početka uvođenja cijepljenja. Međutim iz ovog prikaza je teško odrediti da li je cjepivo imalo nikakav ili možda mali utjecaj na smanjenje smrtnosti jer je uvedeno kada je smrtnost već bila jako mala. A osim toga u godini dana po uvođenju, nije cijepljen veliki dio populacije nego mali postotak podgrupe mlađih od godine dana, točnije njih 20%. U drugoj godini se cijepilo 35 % onih starosti 11 mjeseci. Teško je za povjerovati da bi tako nizak obuhvat cijepljenih i to samo onih mlađih od godinu dana imao značajan utjecaj na smrtnost i ostalih necijepljenih vršnjaka a i onih svih starijih necijepljenih.

Međutim, postoji prikaz koji dozvoljava da se procijeni da li je uvođenje cijepljenja smanjilo smrtnost, a autori ovog rada nisu koristili takav prikaz. To je prikaz koji sam koristio u knjizi Cijepanje cjepivom, Dualnost. Inače knjiga se baš bavi ovim pitanjem kojim se bavi i ovaj članak, a to je pitanje jesu li cjepiva smanjila smrtnost od zaraznih bolesti. Više o knjizi se može naći na ovoj poveznici.

Ovdje prenosim sliku 6 iz knjige na kojoj je prikazana smrtnost stanovnika Engleske i Walesa od hripavca na 100 000 stanovnika. Važno je napomenuti da znanstveni rad kojeg komentiram se odnosi na populaciju Nizozemske, dok se podaci iz knjige odnose na Engleskoj i Walesu, koje su u isto vrijeme kada i Nizozemskoj uveli cijepljenje. Na grafu iz knjige koji je prikazan dolje niže vidimo pad smrtnosti od hripavca od 1900e, jednako kao i u slučaju Nizozemske. S obzirom da postoji višegodišnji pad za očekivati je da bi se takav isti pad nastavio i bez cijepljenja. Zbog toga, kako bi odgonetnuli utjecaj cjepiva, treba gledati da li će se taj pad povećati, smanjiti ili ostati isti nakon što se uvede cijepljenje. Pad prije uvođenja cijepljenja je prikazan sivom crtom, te pretpostavljamo da će takav pad ostati i nakon cijepljenja jer taj pad očito uzrokuju neki drugi uzroci a ne cjepivo. Nakon uvođenja cijepljenja vidimo da je smrtnost iznad te crte te zbog toga zaključujemo da cjepivo nije smanjilo pad smrtnosti koji je postojao i prije uvođenja cijepljenja. Stoga se možemo samo pitati da li je cjepivo povećalo broj smrtnih slučajeva koji su pripisani hripavcu.

TETANUS

Tetanus nije zarazna bolest te samim time se ne prenosi sa čovjeka na čovjeka. Nejasno je kojom osnovom se onda cijepljenje protiv tetanusa proglašava kao cijepljenje protiv „zarazne“ bolesti te ga se zbog tog razloga trpa u obavezno. Znači tetanusom se ne možete zaraziti niti od osobe koja je cijepljena niti od osobe koja nije cijepljenja. Zbog toga ne vidim uopće razloga da se ono nalazi na listi obaveznih cjepiva. Između ostaloga, koga zanima više, može u knjizi pročitati da niti ono nije odgovorno za smanjenje broja umrlih od tetanusa.

POLIOMIJELITIS

Problem s analizom poliomijelitisa je taj što je nakon uvođenja cijepljenja promijenjena definicija bolesti, pa nije moguće uspoređivati podatke prije i nakon uvođenja cijepljenja.

OSPICE (MEASLES)

Smrtnost ospica opada cijelo 20. st. te joj iznos gotovo 10 godina prije uvođenja cjepiva pada skoro na nulu. To se bolje očituje na gornjem panelu gdje je prikazana smrtnost cijele populacije. Prikaz po dobnim grupama može biti varljiv jer ista boja, svijetlo plava simbolizira sve vrijednosti od recimo 0.001 pa do 0.5 smrti na 10 000 tisuća pa shodno tome opadanje s 0.5 na 0.001 će biti prikazano istom bojom, tj. neće se raspoznati na donjem prikazu. Ali i na takvom prikazu se vidi da su smrti od ospica iščezle u cijeloj populaciji starijih od 19 godina i prije uvođenja cijepljenja. Zanimljivo je da čak i u populaciji mlađih od godinu dana nije zabilježen niti jedan umrli od ospica nekoliko godina prije uvođenja cijepljenja. Može biti da je za to odgovoran imunitet koji su necijepljene majke dojenjem prenosile na svoje bebe.

ZAUŠNJACI

Neposredno prije uvođenja cijepljenja od zaušnjaka se bilježe smrtni slučajevi kod najmlađih (dobne skupine 1-4 godine) i najstarijih (50-79 godina i više od 80 godina). S obzirom da se nakon uvođenja, cjepe djeca starosti od godine dana a smrtni slučajevi u najstarijim dobnim skupinama iščezavaju, očito cjepivo nije moglo prevenirati smrtne slučajeve kod najstarijih s obzirom da oni niti nisu cijepljeni. Očito je nešto drugo odgovorno za smanjenje broja umrlih. Osim toga valja primijetiti da je prije uvođenja cjepiva smrtnost bila 0.001 na 10 000 individua, tj. 1 smrt na 10 milijuna individua, to znači da bi recimo na 4 milijuna stanovnika tek svakih 2 i pol godine zabilježili jednu smrt od zaušnjaka. A to znači da je cjepivo maksimalno moglo spriječiti jednu smrt svake dvije i pol godine u populaciji koja ima 4 milijuna ljudi. A gore smo argumentirali da nije spriječila niti to jer je bolest isčezla i iz populacije koja nije cijepljena.

RUBEOLA

U godini prije uvođenja cijepljenja nije zabilježena niti jedna smrt od bolesti za koju uvode cjepivo. Dvije godine prije uvođenja cjepiva smrtnost je bila oko 0.001 na 10 000 individua, a treću i četvrtu godinu prije uvođenja je bila 0.0005. Petu i šestu godinu prije uvođenja je bilo nula umrlih od rubeole. Znači prosjek smrtnosti od rubeole 6 godina prije uvođenja cijepljenja je 0.0003 na 10 000 individua, tj. 3 na 100 milijuna individua, ili 1 preminuli na 33 milijuna ljudi. Hajdemo ilustrirati kako bi to izgledalo na primjeru države od 3.3 milijuna ljudi (Hrvatska je jako slična tom broju stanovnika.) U državi koja ima 3.3 milijuna stanovnika, svake desete godine bi preminuo 1 stanovnik od rubeole.

Može li mi netko pokazati računicu, i to pod pretpostavkom da je upravo cjepivo, a ne nešto drugo tu jednu smrt preveniralo, u kojoj se isplati cijepiti 10 godina da bi prevenirali jednu smrt. Koliko se novaca utroši na 10 godišnje cijepljenje? Da li se ta ista količina novaca možda može uložiti u nešto što bi spriječilo više smrti. A kako ćemo dokazati da to cjepivo tijekom desetgodišnjeg cijepljenja nije prouzročilo niti jednu smrt, tj. da nije prouzročila više smrti nego što je eventualno moglo spriječiti?

Naravno valja napomenuti da ne postoje dokazi da je cjepivo smanjilo već i tako malu smrtnost. A osim toga primijetite da se smrti povezane sa rubeolom javljaju i nakon uvođenja cjepiva. Znači smrtnost koja je bila mala prije uvođenja cjepiva, je malo manja nakon uvođenja cjepiva s time da se nakon uvođenja cjepiva smrti javljaju u dobnim grupama u kojima ih prije nije bilo.

VJERUJ ZNANOSTI

Nakon ovako interpretiranih podataka sa prve slike navedenog znanstvenog rada biste li zaključili da su cjepiva smanjila smrtnost?

Evo što su autori znanstvenog rada zaključili:“ Our historical time series analysis of mortality and vaccination coverage shows a strong association between increasing vaccination coverage and diminishing contribution of vaccine-preventable diseases to overall mortality. This analysis provides further evidence that mass vaccination programmes contributed to lowering childhood mortality burden.“

U prijevodu; Naša analiza niza vremenskih podataka smrtnosti i postotka cijepljenih pokazuje snažnu korelaciju između povećanja postotka cijepljenih i smanjenja udjela cjepivima preventabilnih bolesti u ukupnoj smrtnosti. Ova analiza daje nove dokaze da programi masovnog cijepljenja doprinose snižavanju dječje smrtnosti.

Stvarno? Pa kako ste iz navedenih podataka došli do takvog zaključka? Ako ste i vi dragi čitatelji došli do istog zaključka možete prestati s čitanjem, a oni koji nisu došli do istog zaključka neka slobodno nastave. Vratimo se još malo na podatke iz navedenog znanstvenog rada.

Na gornjem panelu je prikazan broj umrlih na 10 000 stanovnika od 1903 do 2012, dok je na donjem panelu prikazano isto ali po dobnim grupama. Zelena crta na gornjem panelu prikazuje da je pad smrtnosti od 1903 godine pa do 1950-ih skoro pa linearan. Naravno taj pad je prekinut tijekom dva Svjetska rata. Ali nedugo nakon što su ratovi završili smrtnost je nastavila padati kao da se ti ratovi nisu niti dogodili. Lijevom crnom crtom je označena 1953 godina, godina početka cijepljenja protiv difterije. (već sljedeće 1954. godine je uvedeno cijepljenje protiv zaušnjaka i tetanusa)a desnom 1962. kada se bilježi nagli porast smrtnosti.

Ako su cjepiva značajno smanjila broj umrlih na prikazu ukupnog broja umrlih trebali bi imati smanjenje umrlih nakon uvođenja cijepljenja. Navedeno smanjenje bi se trebalo vidjeti i nakon svakog novo uvedenog cjepiva ako su cjepiva stvarno spasila čovječanstvo i ako bi bez njega izumrli, što se često navodi kada se želi roditelje preplašiti da će njihova djeca umrijeti ako ne budu cijepljenja.

Ali na ovom prikazu se vidi nešto suprotno, nedugo nakon završetka 2 svjetskog rata i obnove gospodarstva, recimo malo prije 1950-e godine smrtnost je bila NAJNIŽA. Najniža u povijesti, barem što se tiče Nizozemske. Znači, najniža smrtnost je bila prija uvođenja cijepljenja. I već s godinom uvođenja cijepljenja 1953 se smrtnost neznatno povisila. Valja se prisjetiti da tada nisu u godinu dana procijepili sve stanovništvo, nego se to recimo u slučaju cjepiva protiv difterije postepeno povećavalo sa manje od 20% prve godine, na oko 35% druge godine, na oko 50% treće godine, da bi do 1960e došlo na 75%. Postotak cijepljenih jednogodišnjaka je dan na slici ispod crvenom bojom. I opet napominjemo nisu oni cijepili cijelu populaciju nego one rođene te godine. Da li je moguće da nakon što su procijepili 70% jednogodišnjaka se negativan učinak počeo primjećivati i u ukupnoj smrtnosti?

Prisjetimo se ponovo da smrtnost pada cijelo vrijede od 1903e do 1945e da bi oko 1950e bila najniža smrtnost. Potom se od 1953 uvodi prvo cijepljenje, sljedeće godine još dva a ukupna smrtnost se blago povećava da bi već 1962 godine bila značajnije povećana. Pa zašto se onda autori znanstvenog rada, koji brinu o javnom zdravlju nisu zapitali što bi to moglo preokrenuti 50godišnji trend pada smrtnosti? Ili pitanje struci zašto su uopće išli uvoditi cijepljenje kada smrtnost opada (barem) 50 godina? I nakon što su oni uveli cijepljenje smrtnost raste. Danas kada si zapad voli tepati da je na vrhuncu svog razvoja, da ljudi nisu nikada bili tako pametni Nizozemska ima veću smrtnost nego što je imala prije 70 godina.

Slično se dogodilo i u Engleskoj i Walesu, što se može vidjeti na slici preuzetoj iz knjige Cijepanje cjepivom Dualnost.

Na donjem grafu je prikazana prosječna dob umrlih u Engleskoj i Walesu od 1900 do 2000 godine. Može se vidjeti da prvih 50 godina prosječna dob umrlih naglo raste, da bi se baš nakon uvođenja cjepiva taj rast značajno usporio. Zašto se rast usporio baš kada je uvedeno cijepljenje? Pa stručnjaci će vas uvjeriti da je to slučajnost jer eto čovjek ima ograničeni životni vijek i baš se tako poklopilo.

A na temelju čega znaju za koliki je životni vijek čovjek sposoban kada vidimo da od 1900 do 1950 prosjek godina umrlih značajno raste? Kako vole tvrditi da smo mi sada na vrhuncu razvoja, onda valjda ljudi prije nisu bili na vrhuncu razvoja pa ne možemo znati koliko godina može životni vijek trajati. Ako uvjeriš ljude da je to 100 godina onda dobiješ priču koju im stručnjaci prodaju da je eto slučajno baš s uvođenje cijepljenja prosječna dob umrlih počela slabije rasti.

Međutim u neki svetim tekstovima se spominju metuzalemi i ljudi od 800 godina. Ali, tada su sigurno sa današnjeg gledišta živjeli nazadni ljudi i to su bajke tako da ih ne treba uzimati za ozbiljno.

Usput budi rečeno ovaj članak je objavljen u franšizi Lancet časopisa, pa je možda razumljivije zašto je jedan od urednika Lanceta izjavio:“  Medical Research is Unreliable at Best or Completely Fraudulent.“

U prijevodu, medicinska istraživanja su u najboljem slučaju nevjerodostojna ili potpuno prevarantska.

Za kraj valjda bi trebalo biti jasno da do dana današnjeg niti za jedno pedijatrijsko cjepivo nije napravljeno istraživanje (dvostruko prikriveno, nasumično) sa kojim bi se moglo potvrditi ili opovrgnuti da li je cjepivo smanjilo broj smrti. Umjesto da se naprave takva istraživanja u znanstvenim radovima se neadekvatnim istraživanjima koja ne mogu odgovoriti na to pitanje pokušava uvjeriti ljude da su cjepiva smanjila smrtnost. Samim time što se to radi u 2016. godini očito je da istraživanja koja bi na to mogla odgovoriti (dvostruko prikrivena, nasumična) nisu napravljena a da vas većina pedijatara i stručnjaka uvjeravaju da su cjepiva učinkovita i bez nuspojava.