U zlatnim godinama digitalne transformacije, ime Adobe bilo je sinonim za kreativnu slobodu. Photoshop, Illustrator i Premiere Pro bili su alati koji su osnaživali dizajnere, video montažere i stvaratelje diljem svijeta. No, četiri desetljeća kasnije, ta ista publika diže se protiv imperija koji je nekoć gradila. Što se dogodilo s tehnološkom ikonom? Kako je pionir kreativnog softvera razljutio zajednicu koju je stvarao?
Dok sjajna staklena zgrada Adobeovog sjedišta i dalje dominira sunčanom Silicijskom dolinom, iza fasade se odvija tiha kriza. Sve je počelo 1980-ih, kad su dvojica inženjera, John Warnock i Charles Geschke, napustili Xerox jer njihova tehnologija nije nailazila na prepoznavanje. Njihov izum — algoritam za precizno prikazivanje i ispis slika — dao je start Adobeu. Taj je algoritam postao okosnica revolucije u digitalnom izdavaštvu kada ga je Steve Jobs uključio u Appleove printere, čime su milijuni dizajnera prvi put mogli stvarati profesionalne publikacije iz vlastitog doma.
Adobe je zatim nezaustavljivo rastao. Prepoznavši potencijal Photoshopa, startup alat braće Knoll, Adobe ga kupuje i lansira 1990. godine. S vremenom dolaze Illustrator, InDesign i Premiere Pro, čineći Adobe kreativnom kičmom profesionalaca diljem svijeta. Jednom kupljeni programi koristili su se godinama bez dodatnih troškova. Korisnici su znali na čemu su. Do jedne ključne promjene.
Kraj 2000-ih donosi novi izazov: slabiju prodaju novih verzija softvera, stabilne korisničke baze koje nisu osjećale potrebu za nadogradnjom i — piratstvo. Tada Adobe uvodi revolucionarnu, ali i opasnu promjenu: prelazak na model pretplate. Creative Cloud, kako su ga nazvali, uveo je mjesečne naknade i ukinuo stalne licence. Tako korisnici više nisu posjedovali softver – samo su ga privremeno ‘iznajmljivali’. Prekineš pretplatu? Gubiš pristup svemu – programima, projektima, formatima.
Ovaj model poslovanja donio je Adobeu ogroman financijski uspjeh; prihodi su narasli na preko 19 milijardi dolara, uz nevjerojatne profitne marže. No, uspjeh je imao svoju cijenu – odanost korisnika pretvorila se u frustraciju. Profesionalci su se osjećali ucijenjeno i zatvoreno u sustav formatima koji ne rade s drugim alatima, uz sve više cijene i manjak stvarnih inovacija.
Ono što Adobe nije očekivao, bila je pojava novih konkurenata. Affinity serija aplikacija, DaVinci Resolve i Figma nude alternativu – pristupačne, često jednako moćne i bez obveznih pretplata. Figma, posebno, postaje novi standard među mladim dizajnerima. Sam Adobe to shvaća prekasno. Kad krenu u pokušaj akvizicije Figure za vrtoglavih 20 milijardi dolara, regulatori je blokiraju radi potencijalne tržišne dominacije. Adobe ostaje bez Figma karte – i dodatno ranjen u očima javnosti.
Vrhunac nezadovoljstva dolazi s razvojem Fireflya – Adobeove umjetne inteligencije. Umjesto očekivane pomoći, ona postaje simbol izdaje. Firefly koristi radove korisnika Creative Clouda za treniranje svojih algoritama, često bez informiranja ili suglasnosti autora. Drugim riječima, umjetnici sada plaćaju softver da bi proizveo alate koji će ih zamijeniti. Sukob interesa, nedostatak transparentnosti i osjećaj iskorištenosti izazivaju eksploziju bijesa u kreativnoj zajednici.
U tom kontekstu, novi trend postaje viralan: “deadobizacija” – napuštanje svih Adobe alata. Škole prelaze na Figma, mali timovi biraju Canvu, freelanceeri se oslanjaju na Affinity, a montažeri otkrivaju DaVinci Resolve. Adobeov nekadašnji monopol sada ugrožavaju igrači deset puta manji, ali brži, dostupniji i voljeni.
Umjesto da sluša svoju zajednicu, Adobe ju je pokušao kontrolirati. Umjesto da se otvori, odlučio je zarobiti. I tako je pogodio u srž prve poslovne lekcije: nikada ne izdaji one koji su te izgradili. Kreatori su odani, ali samo dok ih se poštuje. Kad povjerenje jednom pukne, teško ga je ponovno osvojiti.
Druga lekcija je još snažnija: kad previše kontroliraš, kad gradiš zidove umjesto mostova, ostaješ sam. Inovacija ne dolazi iz zatvorenih sustava, već iz suradnje, otvorenosti i sluha za zajednicu.
I dok se AI sve više nameće, budućnost kreativnosti danas nije u vlasništvu, nego u pristupačnosti. Adobe još uvijek ima priliku promijeniti kurs, ali samo ako je spreman prepustiti kontrolu – i vratiti povjerenje onih koji su ga i učinili velikim. Jer ako ne, kreativci će, kao i uvijek prije, pronaći novi put.
Hvala za članak. Trebali ste još dodati i Flash (koji je od Macromedia kupio Adobe). Flash je dugo godina bio vodeća aplikacija za interaktivne sadržaje pa i igrice na webu.
Nije mi Adobe nikada previše mirisao. Nešto kao Autodesk.
Pitam se kada bi nestao internet i aplikacije da li bi bilo “kolektivno samoubojstvo”, narocito mladjih lobotomiziranih generacija, i da li bi planeta Zemlja bila, ja mislim da bi bila, bolje mjesto za zivot!
Affinity trajna licenca za sva njihova tri programa (Photo, Publisher, Designer) koji je odlična zamjena za 3 najpopularnija Adobe programa (Photoshop, Illustrator, InDesign) košta 179.99 eura, a zna biti i popust na 79.99 eura.
Ponavljam, trajna licenca, uz redovito ažutiranje programa.
Postoje verzije za Windows, MacOS i iPad.
Otprilike tih 79 eura vas košta jednomjesečna pretplata na navedena 3 Adobe programa.
Na sve to, Adobe-u još morate plaćati penale ako odustanete od pretplate.
Affinity je proizvod britanskog Serifa, kojeg je kupila australska Canva prije nepunih godinu dana.
Adobe je firma iz SAD.
Odlican tekst. Onog dana kad je Photoshop presao na pretplatu, pomislio sam, ovo mu je kraj. Imao sam kupljenu licencu, koja nije bila jeftina i bas tako, osjecao se prevarenim. Adobe zasluzuje svoju sudbinu.
Ponosni što su krenuli iz podruma i povukli ljestve za sobom.
Još jedna dodatna stvar. Adobe nikada nije razvijao aplikacije za linux. Znam nekolicinu kompanija koje nisu prešle na linux samo i jedino zbog Adobe aplikacija. U jednom trenutku razne kompanije su sponzorirale linux wine projekat da bi se photoshop mogao pokrenuti na linux-u. Ne mogu dokučiti logiku Adobe-a osim da su ga Microsoft i Apple “podmazivali”.
UI koju spominjete je nastala između ostaloga tako što je – bukvalno – pokrala uratke i softvere, i autorska djela i sve ostalo…i ne, ne radi se samo o Adobe – redom oni kradu. Bez “pretplate”. Ipak su oni superiornije “inteligencije”, jel? Sigurno superiornije – jednom običnom softveru, zar ne?
Na pois bi dodao i Gimp besplatnu alternativu za Linux. kao i Kritu
Ono ”kad previše kontroliraš, kad gradiš zidove umjesto mostova, ostaješ sam” vazi za ceo glupi zapad sad.
Budale su krenule da izoliraju Svet. Sta se desava je da izoliraju sebe.
Adobe Acrobat Reader je isto jako popularan program.
Sada se zove Adobe Acrobat.
Godišnja pretplata košta 156 dolara.
I dodatnih 60 dolara za Acrobat AI assistanta.
Postoji potpuno besplatna i odlična zamjena za ovaj program – PDF24.
“Enshittification” ili, naški rečeno, “sranjifikacija”. 😀
https://en.wikipedia.org/wiki/Enshittification
Prešao sam na Affinity in nikada se više nisam vreatio Adobeu.
Nevolja je kad bankari preuzmu neki biznis. Oni znaju samo za profit – što više profita. Zato smanjuju čokolade, truju nas čime stignu – nije ih briga što će ostati bez mušterija.
Moras biti ili kreten, ili se neprofesionalno baviti s fotografijom, videom ili grafikom, da bi ovakvu glupost mogao napisati
Neke firme (npr. National Instruments – labview) su nakon kojih 5 godina pretplatničkih licenci vratili nazad trajne licence, očigledno su ozbiljno shvatili brojne negativne reakcije po njihovim forumima, a možda i nisu zaradili koliko su mislili