Priča o iranskom državnom udaru iz 1953. godine, koji je Washington stajao manje od 100.000 dolara, trajao svega šest dana i ostavio stotine Iranaca mrtvima, dok je desetljećima preoblikovao Bliski istok.
Kao i tijekom svih nedavnih prosvjeda u Iranu, jezik kojim se služe zapadni političari i mediji slijedi poznati obrazac: „sloboda“, „demokracija“ i „potpora prosvjednicima“ navode se kao ključni prioriteti Europe i Sjedinjenih Država. Washington i London predstavljaju se kao moralni akteri koji stoje uz prosvjednike nasuprot represivnoj državi.
No povijest pokazuje da se takav jezik rijetko pretvarao u stvarnu brigu za ljudska prava. Naprotiv, on je sustavno prikrivao daleko konkretniji i dugotrajniji cilj: kontrolu nad iranskim resursima, ponajprije naftom, i utjecaj na politički smjer zemlje.
Sloboda kao slogan, nafta kao strategija
Tvrdnja da SAD ili Europa podupiru iranske prosvjede iz solidarnosti s običnim ljudima raspada se čim se pogleda povijesni kontekst. Od samih početaka modernog američkog angažmana na Bliskom istoku Iran nije promatran kao društvo s političkim ambicijama, nego kao strateška imovina. Njegov zemljopisni položaj, golemi energetski resursi i smještaj između suparničkih sila učinili su ga plijenom vrijednim kontrole. Kada se iranska politika poklapala sa zapadnim gospodarskim interesima, vlast je bila tolerirana. Kada nije, „promjena režima“ postajala je prihvatljiva opcija.
Taj obrazac nastao je mnogo prije Islamske Republike. Godine 1908. otkriće golemih naftnih rezervi u Iranu dovelo je do osnivanja Anglo-perzijske naftne kompanije, kasnije preimenovane u Anglo-iransku naftnu kompaniju (AIOC), a potom u British Petroleum. Do 1914. britanska je vlada, pozivajući se na financijsku nesigurnost i potrebu da Kraljevska mornarica prijeđe s ugljena na naftu, stekla većinski udio u toj kompaniji.
Vrijeme je bilo presudno. Prvi svjetski rat potaknuo je globalni procvat potražnje za naftom, a iranska se proizvodnja naglo povećala. Kompanija je opskrbljivala znatan dio britanskih ratnih energetskih potreba. Od tog trenutka Iran je postao energetska arterija Britanskog Carstva.
Nakon rata, državnim udarom 1925. okončana je vladavina dinastije Kadžar. Reza Khan, tadašnji ministar rata, okrunio se za šaha i utemeljio dinastiju Pahlavi. Time je započelo razdoblje diktature koje je prethodilo Islamskoj revoluciji 1979. i koje je Iran pretvorilo u jednu od najbrutalnijih sigurnosnih država u regiji.
Reza Šah bio je odlučan modernizirati i centralizirati zemlju prema zapadnom industrijskom i državnom modelu. Istodobno je učvršćivao osobnu vlast uspostavom političke diktature. Zabranio je političke stranke, gušio ustanke, izgradio snažan policijski aparat i drastično ograničio utjecaj vjerskih institucija. Iran je pretvoren u strogo kontroliranu i izrazito centraliziranu državu.
Upravo je u tom razdoblju Iran u zapadnom diskursu opisivan kao „modernizacijski“ i „prozapadni“. Razlog je bio jednostavan: nafta je nesmetano tekla prema zapadnim tržištima, a Iran se jasno pozicionirao protiv Sovjetskog Saveza. Iako je šah uspio izboriti nešto povoljnije uvjete naftnih koncesija, povećani prihodi koristili su prije svega eliti oko Pahlavija. Nejednakost se produbljivala, a društveno nezadovoljstvo raslo.
Kada je Iran postao energetska arterija carstva
Britanska dominacija nad naftnim sektorom, uz šahovu nesposobnost da zaštiti nacionalni suverenitet, radikalizirala je velik dio iranskog društva. Posebno su pogođeni bili naftni radnici, koji su živjeli i radili u teškim i opasnim uvjetima, bez mogućnosti napredovanja, zarobljeni u krutoj kolonijalnoj hijerarhiji koja je oštro odudarala od privilegiranog života stranog osoblja.
Kršenja ljudskih prava nisu bila samo ignorirana – bila su tiho prihvaćena kao cijena strateške lojalnosti.
Tijekom Drugog svjetskog rata postalo je posve jasno koliko je monarhija služila stranim interesima. Nakon što su Britanija i Sovjetski Savez svrgnuli Rezu Šaha, pozivajući se na njegovu bliskost s nacističkom Njemačkom, na prijestolje je postavljen njegov sin Mohammad Reza Pahlavi, mlad i politički neiskusan. Njegova je uloga bila jasna: osigurati neprekinut pristup energetskim resursima i zadržati Iran u okviru savezničkih interesa. Kako bi se to jamčilo, britanske i sovjetske snage okupirale su zemlju sljedećih pet godina.
Po završetku rata i povlačenju okupacijskih snaga Iranci su ponovno počeli zahtijevati stvarnu neovisnost. Njezin prvi i najvažniji simbol bila je kontrola nad vlastitim prirodnim bogatstvom. Tu je borbu utjelovio Mohammad Mossadegh.
Mossadegh, europski obrazovani odvjetnik i vođa koalicije Nacionalne fronte, predstavljao je široki savez nacionalista, liberala i društvenih reformatora. Vjerovao je da Iran može biti istodobno demokratska i suverena država. Godine 1951. postao je prvi u potpunosti demokratski izabrani premijer Irana, potisnuvši šahovu moć i oslonivši se na golemu potporu javnosti.
Njegov uspon imao je međunarodni odjek. Godine 1952. časopis Time proglasio ga je Čovjekom godine i nazvao „iranskim Georgeom Washingtonom“, simbolom naroda koji pokušava povratiti neovisnost od imperijalne kontrole.
Sovjetski Savez, nakon pobjede nad nacističkom Njemačkom, povukao je svoje snage i nije težio dugoročnoj kontroli nad Iranom. Britanija i Sjedinjene Države, međutim, postupile su suprotno. London je ostao odlučan zadržati dominaciju nad iranskom naftnom industrijom i spriječiti svaki izazov svojim gospodarskim i strateškim interesima.
U tom se trenutku spor pretvorio u egzistencijalni sukob. Mossadegh nije samo reformirao iransku politiku – on je ugrožavao samu strukturu poslijeratne gospodarske moći na Bliskom istoku. Upravo je ta prijetnja, a ne strah od komunizma, zapečatila njegovu sudbinu i učinila državni udar iz 1953. neizbježnim.
ćifutska posla 🤬
Zato svi bježimo u Rusiju, multibilionari i oligarhija tamo cijeni vas život koji vrijedi otprilike jednu usranu ladu.
Kakvo čuđenje! Jeli tako Mrči?
Veneculea 2.0
razlika je što je ovo Iran. ovdje se neće napit vode onaj tko je došao mutit.
Trump je pošast iz svetega pisma. Zato nikoli ne bi smel zmagati volitev. Izdaja Kurdov je bila popolnoma ogabno dejanje nekoga, ki ni človek. Tisto s trgovino in znakom pošasti je dokaz, da je Trump pošast, ki se je dvignila nad morje.
Stari i dobro oprobani recept ali ne da mi se rasspredati o tome jer sam imao pakleni dan i noć.
Monetarni mehanizam je uvijek bio skriven. Njegova je uloga bila potcijenjena. Civilizacije su rušene iznutra kroz manipulaciju razmjenom, dugom i plemenitim metalima. Ista sila djeluje i danas. „Novčana moć“ sistematski razgrađuje psihologiju naroda i elita — to je psihopovijesni generator dekadencije i kolapsa. Civilizacije nisu nastale iz religije, nego iz administracije. Religija je bila samo fasada — stvarna moć ležala je u evidenciji, u kontroli nad informacijom. U psihopovijesnom smislu: Društva napreduju kada proizvođači i oni koji vode evidenciju ostanu u ravnoteži. Društva propadaju kada se administrativna kasta osamostali i počne živjeti na račun proizvođača. Babilon je prvi povijesni primjer gdje je moć zapisa postala sredstvo kontrole, a ne organizacije. To je najraniji oblik „skrivene elite“ — one koja drži sustav, a ne prijestolje. Ovo je ključ za psihopovijest: prvo nastaje kontrola nad informacijom, pa tek onda vlast nad ljudima. Ako u ranim civilizacijama postoji jedna istina koja je toliko… Čitaj više »
20. januara.
“Prognani prestolonaslednik Reza Pahlavi, sin monarha Irana koji podržava SAD, rekao je u intervjuu za Fox News da Iran treba bombardovati, dodajući da ga nije briga ko će vrši napad, bilo SAD, Izrael ili bilo koji drugi glumac …”
Da i na kraju što je amerika,izrael i eu postigla sa ovim posljednjim pokušajem rušenja iranskog režima ? Iran se riješio dobrog dijela stranih plačenika i domačih izdajica,a zapad nije postigao ništa.
Kada ste došli do Mosadeka i smrti, interesantno je i veza s italijanskom energetskom kompanijom i ugovorima. Direktor poginu u padu aviona, Mosadeka ode ća. Malo pročitajte, na neutralnom mjestu, ne na gooogglllll ili vikiciki, ugovor je bio 50:50.
Ništa nije slučajno i bez veze
Iran ima stvaran problem curenjem informacija i izdajom. Svu obaveštevajnu zajednicu mu je školovao Mosad, prije revolucije. Kanali su duboki…
kad je pao Assad i kad je nedavno pao Maduro znalo se da je sada Khemeni na redu, obračun je ionako neminovan i zato se nema puno što čekati jer Trump i Netanyahu neće dozvoliti da Iran proizvede još 1000 balističkih raketa i da dobije iz Rusije S-400, Su-35 i HQ 9 iz Kine iako dolaze vijesti da su Kinezi zadnjih dana isporučili transportnim avionima HQ 9 da pojačaju protuavionsku obranu Irana, zato Trump šalje pojačanja na bliski istok jer treba uzeti u obzir ne samo IRGC nego i Hezbollah, Houtijei iračke milicije jer i oni znaju da će ako padne Khameneia i oni propasti skupa s njim ali bez Saddama, Assada, Nasrallaha, Madura, Gadaffija i Khemenievo postojanje je besmisleno i nemoguće
Islam nije samo religija. Islam je prvenstveno način života. Kao takav treba se promatrati mimo bilo kakvih ideoloških pojmova i pojmova zapadnog liberalizma ili demokracije. Islam jedino,sam u sebi, može naći puteve demokratizacije i liberalizma ako je potrebno, a je u nekim svojim aspektima. Npr. dali je nošenje hidžapa čin čednosti, pobožnosti, vlastitog izbora, vjerske tradicije ili je po mišljenju zapada silom nametnut ženama kako bi se izbjeglo da žensko tijelo ne provocira …itd. Demokracija bi bila u tome da žena može sama, po svojoj slobodnoj volji odlučiti da li će nositi ili ne nositi hidžap jer je to nijedan tumač vjere ne može odrediti po onome što je u knjigi. Dali će žene u Iranu nositi hidžap ili ne, to ne može odrediti ni Pahlavi niti američko-izraelsko oružje. U islamu i šiti i suniti su svoju vjeru izgradili na istoj knjizi. Po kojim se je to prenosiocima Hidasa dogodilo… Čitaj više »
Realno gledano, nista tu nije novo. Samo je prije nekako sve to bilo u rukavicama a sada je to sve otvoreno, kao da te netko pljusne u lice i kaze ti OTVORNO. Znaci sve je isto, razlicite su nijanse. Svijet je odvratni zoloski vrt.
Ako ih napadnu Iran će odgovoriti možda još žešće na Izrael i okolne američke baze. Najbolje ih je rušiti iznutra i buditi nemire zar ne? Tako će kriviti svoj režim, a ne Amere i Izrael iako su im oni zakuhali, a tad će Iran biti na raspolaganju i doći će demokracija.