Temeljni obuzdavajući elementi međunarodnih odnosa danas se razgrađuju. Rat protiv Irana samo će ubrzati taj proces i produbiti kaos koji već oblikuje globalnu politiku. Kakav god bio ishod trenutne krize, napad SAD-a i Izraela na Iran imat će posljedice daleko izvan sudbine same Islamske Republike. Ono što je zapravo na kocki jest percepcija onoga što je moguće i prihvatljivo u međunarodnim odnosima. Ta se percepcija mijenja, i to ne na bolje.
Prije svega, svako pozivanje na međunarodno pravo, koje formalno podupire diplomaciju, izgubilo je čak i svoje simboličko značenje. Kad su se SAD pripremale napasti Irak 2002. i 2003., još su smatrale potrebnim tražiti rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a. Colin Powell pojavio se pred UN-om držeći epruvetu namijenjenu dokazivanju postojanja iračkog oružja za masovno uništenje, popraćenu pomno osmišljenom retorikom. Argument je propao, ali sam je pokušaj bio važan. Odražavao je uvjerenje da je neki oblik opravdanja još uvijek potreban.
Danas je čak i taj refleks nestao. Ni neprijateljstva prošlog ljeta ni trenutačna eskalacija nisu uključivala nikakav pokušaj pribavljanja odobrenja od međunarodnih institucija. U Washingtonu se rasprava preusmjerila unutra. Kritičari sada tvrde da Donald Trump nije imao ustavnu ovlast zapravo pokrenuti rat bez odobrenja Kongresa, nešto što je George W. Bush formalno pribavio prije invazije na Irak. No to je unutarnji američki spor. Vanjska se legitimnost više ne smatra relevantnom.
Sam diplomatski proces okrenut je naglavce. I najnovijem dvanaestodnevnom ratu između Izraela i Irana u lipnju prošle godine i trenutačnoj agresiji prethodili su intenzivni pregovori. Ti razgovori nisu bili puko teatralno izvođenje. Konkretni prijedlozi za rješavanje nuklearnog pitanja bili su raspravljani. Ipak, u obama slučajevima pregovori su prelijevali izravno u vojnu akciju bez ikad formalnog prekida.
U slučaju Izraela taj je pristup barem dosljedan. Izraelski čelnici nikad nisu skrivali svoj cilj uništenja iranskog režima i otvoreno su odbacivali diplomaciju kao uzaludnu. SAD je, nasuprot tomu, koristio dijalog cinično. Ne kao put prema kompromisu, nego kao sredstvo spuštanja iranskog garda prije udarca.
Koje će lekcije zemlje koje trenutačno pregovaraju sa SAD-om izvući iz ovoga? Očito je. Ne možete vjerovati procesu. Možete se osloniti samo na sebe i vlastitu snagu. U najmanju ruku trebate polugu utjecaja koju vaš sugovornik ne može zanemariti. Osim toga, logika postaje još mračnija.
Po prvi put od ubojstva Muammara Gaddafija čelnik suverene države eliminiran je ciljanim udarom. Štoviše, to je javno predstavljeno kao pozitivno postignuće, čak i kao doprinos miru. Ali Khamenei bio je legitimni čelnik članice UN-a, priznat od gotovo cijele međunarodne zajednice i potpuno uključen u međunarodne odnose. To je uključivalo pregovore s upravo onim akterima koji su organizirali napad, pregovore koji su se nastavili sve do trenutka kad je sila upotrijebljena.
Atentat na čelnika države od strane vojske druge države, proveden namjerno i slijedeći isti model koji se rabi protiv čelnika terorista ili narkokartela, predstavlja novu etapu u svjetskoj politici. Kontrast s prethodnim slučajevima promjene režima poučan je. Gaddafija su ubili Libijci usred unutarnjeg kolapsa. Saddam Hussein pogubljen je nakon suđenja provedena pred iračkim sudom, koliko god njegova pravičnost bila upitna. Slučaj Irana drukčiji je. On oponaša metodu koju je Izrael primijenio protiv čelnika Hezbollaha i Hamasa, metodu koju je u potpunosti podupro Washington.
Ono što se razgrađuje jesu posljednja preostala ograničenja naslijeđena iz ranijih razdoblja. Državna legitimnost više nije utemeljena na formalnom priznanju ili pravnom statusu, nego na okolnostima i osobnim preferencijama. Međunarodni odnosi počinju nalikovati igri ruskog ruleta. U prošlosti su norme često bile kršene, a moral se tumačio različito među kulturama. Ali postojali su okviri. Ti se okviri sada odbacuju.
Budući da je ta erozija bila postupna, mnoge političke elite tretiraju te događaje kao tek još jednu oštru, ali razumljivu epizodu geopolitičkog rivalstva. Varaju se. Za protivnike SAD-a zaključci su neizbježni.
Prvo, pregovaranje s Washingtonom besmisleno je. Jedine su alternative kapitulacija ili priprema za ishod utemeljen na sili.
Drugo, sve je vjerojatnije da više nema kamo uzmicati i ništa za izgubiti. U tomu je scenariju svaki „konačni“ argument legitiman, uključujući crveni gumb, bio on doslovan ili figurativan.
Ti zaključci vrijede bez obzira na to kako će se događaji u Iranu odvijati. Čak i ako se pojavi ishod u venezuelskom stilu, prijenos moći iza pozornice osmišljen da zadovolji vanjske dionike, šteta neće biti poništena. Mehanizam za nasilnu promjenu vlada demonstriran je i daleko je oštriji od obojenih revolucija iz 2000-ih. Otpor prema njemu očvrsnut će, ne omekšati. U određenim scenarijima posljedice bi mogle biti katastrofalne.
Postoji i šira regionalna dimenzija. Invazija na Irak 2003. ostaje ključna referentna točka. Ta je kampanja razbila poslijeratni bliskoistočni poredak. Brzi poraz Saddamove vojske stvorio je euforiju u Washingtonu i optimizam glede preoblikovanja regije prema američkim smjernicama. Dogodilo se suprotno. Kontrola je oslabila, neočekivani akteri dobili su moć, a nestabilnost se proširila. Ironično, uspon Irana kao regionalne sile i sam je bio proizvod uništenja Iraka.
Ako se Iran sada transformira vojnom silom, regija će ponovno ući u novu i nepredvidivu fazu. Trumpova vizija Bliskog istoka jednostavna je. Izrael treba postati dominantna vojna sila, dok se ekonomska integracija s monarhijama Zaljeva produbljuje u interesu Sjedinjenih Država. Iran stoji na putu – i kao izvor straha za svoje susjede i kao suvereni akter s vlastitim interesima i partnerstvima. Uklonite ga ili onesposobite i vojno-komercijalna arhitektura izgleda održivo.
No Irak bi trebao poslužiti kao upozorenje. Iran je previše središnji za političko, kulturno i povijesno tkivo Bliskog istoka da bi se bilo kakav takav plan nesmetano odvijao. Prema procurjelim informacijama, Trump je oklijevao prije odobravanja napada. Uvjerili su ga obećanjem ogromnih dobitaka: kontrola nad Zaljevom, poluga utjecaja na područjima koja se protežu od Kavkaza do Središnje Azije i nove komercijalne prilike usklađene s njegovim svjetonazorom. Na papiru je logika uvjerljiva. U stvarnosti se ti projekti rijetko odvijaju kako je planirano.
Konačni zaključak nije nov. Prisila i gola sila sve su glavni aduti u globalnoj politici. Sve je ostalo sporedno. Čak ni pretvaranje o moralnom ili ideološkom opravdanju više nije potrebno. Kako će države odgovoriti na tu stvarnost stvar je izbora. No pretvarati se da ona ne postoji više nije opcija.
Autor: Fyodor Lukyanov
Pa to je ” specijalna vojna operacija” tako da se ne treba tražiti međunarodno dopuštenje…..
Zar ne?
Nekad se za zatvaranje hormuskog prolaza i paljenje naftne infrastrukture govorilo da znaci rast cijena nafte i nestasice.
Ovaj put se dogadja a zabrinutosti nema.
Drzi li se to panika drzi pod kontrolom?
Da li bi trebalo poceti stvarati zalihe goriva?
@ Lenko…Citao sam tvoju “prepisku” sinoc, ti si poceo prvi a kasnije si se povukao ubacivsi Krlezu…Ti nas Hrvate koji smo na istoj strani kao ti prvi gnjavis, ti pokusavas staviti klin medju Hrvatima i Srbima koji podrzavaju visepolarni svijet, koji su protiv americko-izraelskog imperijalizma i europsko-ukrajinskog nacizma, koji su za pravedniju ekonomsku raspidjelu. Meni Hrvatu je najdraze ovdje tvoje pisanje, ne zato jer si mudar kao npr TG vec zato sto ti srce kuca junacki kao nikom da cemo mi, gore opisani, pobjediti i vjeruj mi, hocemo zato budimo slozni. Ako se ne mozemo sloziti oko povjesti budimo slozni oko zla koje nas svijuh muci.
Jap..ili sto bi rekli u bucha potoku… Jarane, ode sve u pishku.
Kazu da je Trump razgovarao s Kurdima, nudi im drzavu u Iranu
Pukovnik McGregor dao je jučer odličan 10-minutni intervju za India Today što se tiče napada na Iran i odgovor Irana:
Youtube ‘Iran Has Done A Spectacular Job’: Colonel Douglas MacGregor (R) On Regional Strikes | Iran War
Uništenje SFRJ je bilo startni pucanj za uništenje međunarodnog prava. Priznanje Kosova je bilo glazura na otrovanu tortu. Tada su se pozivali na ustav i koristili ga kao izgovor i sredstvo, da bi, priznavanjem Kosova, jasno pokazali da je ustav samo bio sredstvo za razbijanje države.
Sada je stvar uhodana, i ne trebaju im više nikakvi ustavi i slične drangulije za uništavanje neposlušnih i nepokornih država. Jednostavno izmisle nekakav izgovor i vojnom silom razvale nepokorenu državu, ili iskoriste petu kolonu u simbiozi sa studentima, aranžiraju obojenu revoluciju, odrade državni udar i postave svoje marionete na “vlast”.
Iran uništava energetsku infrastrukturu. Samo panika se za sad drži pod kontrolom, jer zaliha ima za nešto vremena. Vjeruju da če trajati nešto sedmica. A Trump vjeruje, da če prodavati svima svoju, američku naftu.
Iranci su kreteni. Rusija im nije platila za dronove kojima su Rusi preokrenuli tok rata u Ukrajini.
Ako je novi ajatolah pametan, zahtijevat će od Putina likvidaciju izdajničkih Alavita koji su pobjegli u Rusiju, Alaviti su glavni sponzori izdaje Sirije i posljedično Irana.
Izrael – frustriran što im ne ide u ratu sa Iranom – blokirao je ulazak goriva i hrane u konc-logor Gazu.
Izgleda da je Hezbollah iz Libanona napao britansku vojnu bazu na Cipru dronovima, kao i ispalio projektile na Izrael.
Izrael napao zauzvrat Libanon, 31 mrtvih i prijeti napadima na libanonske ključne infrastrukturne objekte.
Libanon zabranio Hezbollahu vojne aktivnosti, što je prvi puta do sada.
Najveća ironija u svemu ovome je što napadaju Iran da ne proizvede nuklearne bombe, dok ih u pustinjskoj bazi Dimoni Izrael ima minimalno 90, a dovoljno su ludi i oholi da ih i upotrijebe.
To svijet i izuzetne uopće ne brine.
Zato što pravi predsjednik SAD nije Trump, već Netanyahu.
IAEA tamo uopće nema pristup niti je ikada mogla doći, a ovi imaju nuklearke već pola stoljeća.
Evo kratkog Tukerovog odgovora na sve ovo:
Tucker Carlson:
“Why did this happen?
The answer is quite simple.
It happened because Israel wanted it that way.”
“Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi kaže da “američki narod zaslužuje bolje i da bi trebao vratiti svoju zemlju”.
Kada profesori počinju da predaju međunarodno pravo kažu:
“od 1999 ono je arheologija”
To je trenutak kada je napadnuta SR Jugoslavija od strane NATO-a i svojih susjeda. bez odobrenja UN.
Mađarska je odbila da učestvije.
Hvala joj.
Gdje je Izrael, tu je rat i kaos zbog njihovih bolesnih želja, ambicija i širenja Lebensrauma. Najveća kletva na svijetu je – dao Bog da živiš blizu Izraela. A kad ga se pogleda na karti, površine je Slovenije, a Gaza površine Brača. Realna mogućnost je da Kina i Rusija dođu vojno u pomoć Iranu. Ovo nije samo rat izuzetnih i odabranih kontra Irana, već i njihov energetski rat kontra Indije i Kine, ruskih saveznika. Indija – koja ima 1,4 milijarde stanovnika – prima skoro 50% svojih potreba za naftom i 55% potreba za LNG-em preko Hormuškog tjesnaca. Kina – koja isto ima 1,4 milijarde stanovnika – između 30% i 40% potreba za naftom i 15-20% za LNG-em prima preko Hormuškog tjesnaca. Što tek reći za 120-milijunski Japan? On prima oko 80% nafte i LNG-a koje troši preko Hormuškog tjesnaca. A Japan uvozi 90% svojih potreba za energijom. Nakon slučaja Fukušima… Čitaj više »
Postoji lažna fraza.
Amerikance pregovori ne obavezuju zato što drugu stranu posmatraju nižim od sebe.
–
Otkriće Satanističkog Matriksa u mozgu zapadnjaka pokazuje da je bilo kakvo drugo objašnjenje smešno.
–
Opet su usred pregovora pobili pregovarače.
Iransko rukovodstvo je bilo na sednici da razmotri predloge Trampa.
–
Srpski visoki oficiri i analitičari su na simpozijumima u Rusiji morali sa zaprepašćenjem da objašnjavaju.
“Ljudi, pa vi ne znate s kim ratujete.”
Po istraživanju Ipsos-a, tek 27% Amerikanaca podupire napad na Iran, 43% se protivi, a 29% nije sigurno.
Ovi postoci će protekom vremena biti sve gori po Trumpa.
Kruži (polu)vic da se ova operacija ne zove ‘Epic Fury’ kako su je izuzetni nazvali, već ‘Epstein Fury’.
SAD kad je povelja UN i međunarodno pravo povijest do 2000 g. Imamo moralni kodeks “čovjeka” kojem je poštapalica otpušten si budućnost ? , ?? i ???.
Državni tajnik SAD Marco Rubio izjavio je službeno medijski da je Izrael gurnuo SAD u rat sa Iranom. Rekao je da je Izrael najavio napad na Iran Amerikancima, da su oni znali da će Iran napasti temeljem izraelskog napada američke baze na Bliskom Istoku, te da je Trump odlučio da je bolje da oni prvi napadnu, nego čekati da Iran napadne američke baze temeljem izraelskog napada na Iran. Dalje je napomenuo da to nisu napravili, da bi se svi Amerikanci pitali zašto to nisu napravili, kao i da su preventivnim napadom poštedili živote mnogobrojnih američkih vojnika. Youtube – Netanyahu’s WARNING To U.S. Before Iran War I sada recite da Netanyahu nije stvarni predsjednik SAD? On je lutkar koji upravlja lutkom Trumpom. Sve maske su pale. U jednom komentaru na ovaj članak dao sam poveznicu na ono što je jučer rekao pukovnik Douglas McGregor o napadu na Iran. Pogledajte ga. Između… Čitaj više »