Trenutnu raspravu o preusmjeravanju ruskih tokova plina iz Europe prema drugim tržištima ne treba shvaćati kao kratkoročni politički manevar. Sudeći prema izjavama Vladimira Putina u srijedu, signal je mnogo dublji i prvenstveno namijenjen domaćoj publici.
U intervjuu novinaru Pavlu Zarubinu predsjednik je rekao da Rusija teoretski može odmah zaustaviti opskrbu plinom zapadnoeuropska tržišta, umjesto za mjesec dana kako je predložila EU. Moskva bi se, sugerirao je, umjesto toga mogla usredotočiti na perspektivnija tržišta drugdje.
Službeno, nikakva konačna odluka nije donesena. Putin je samo zadužio vladu da prouči to pitanje. Ali ni ovu uvodnu izjavu ne treba odbaciti kao retorički ukras. Ona nosi jasno značenje.
Suprotno mišljenju nekih promatrača, signal nije prvenstveno usmjeren na EU ili druge vanjske aktere. Upućen je gospodarskim subjektima u Rusiji koji se još uvijek nadaju povratku starom modelu u kojem je energetska industrija zemlje bila izgrađena oko “tradicionalnih tržišta” na Zapadu.
Ljudski rečeno, poruka bi se mogla protumačiti ovako: jeste li sigurni da je Zapadna Europa još uvijek pouzdan partner?
Upozorenje je jednostavno. Trenutačni porast interesa EU-a za rusku naftu i plin, djelomično potaknut nestabilnošću u Perzijskom zaljevu, mogao bi se pokazati privremenim. Kladiti se na takvu promjenjivu potražnju pri donošenju dugoročne strategije zemlje bilo bi rizično.
Stoga ne treba zanemariti naglasak na “perspektivnim tržištima” u predsjednikovim izjavama. Putin u javnim govorima rijetko koristi riječi olako. U ovom je slučaju taj izraz bio jasno naglašen, a implikacija je očita: na zapadnoeuropska tržišta sve se više gleda kao na tržišta u opadanju, a ne kao na perspektivna.
Iz dugoročne gospodarske perspektive jednostavno nema smisla ulagati politički kapital i administrativni napor u očuvanje pristupa tržištima koja se smanjuju.
Ako američki dobavljači žele dominirati tržištem plina u EU-u, Moskva ih izgleda sve spremnije pušta da pokušaju. No ironično je da se čak ni Washington ne želi u potpunosti prihvatiti te uloge. O tom pitanju u Sjedinjenim Državama postoji zamjetan dvostranački konsenzus. Naposljetku, zamrzavanje novih dugoročnih ugovora o UPP-u nije uveo Donald Trump nego administracija Joea Bidena.
Drugim riječima, budućnost europskoga plinskog tržišta ostaje neizvjesna čak i za one koji tvrde da će imati koristi od ruskog povlačenja.
Putin je također upozorio na šire strukturne trendove koji su preoblikovali europski energetski krajolik. Unatoč rastućim gospodarskim pritiscima, ambiciozna i skupa zelena tranzicija EU-a već je godinama u tijeku. Istodobno, geopolitički događaji suzili su pristup Zapadne Europe tradicionalnim izvorima energije.
Preokreti tijekom Arapskog proljeća zakomplicirali su pristup južnim izvorima, a sukob u Ukrajini zapravo je zatvorio istočni ruski koridor koji je EU dugo opskrbljivao plinom.
Na toj pozadini strateški zaokret Rusije prema Aziji, politika pokrenuta početkom 2010-ih, sada više nalikuje na dugoročno planiranje nego na kockanje. Analitičari unutar ruskog vodstva počeli su promicati tu promjenu mnogo prije nego što su je današnje geopolitičke napetosti učinile neizbježnom.
Ništa od toga ne znači da se Rusija namjerava u potpunosti odreći europskih kupaca. Moskva se i dalje predstavlja kao pouzdan opskrbljivač. Ali EU više nije središnji stup energetske strategije Rusije. Odsad će se tretirati kao rezidualno tržište, a ne kao prioritet.
A to postavlja teško pitanje kreatorima politika u Uniji. Je li mudro graditi dugoročne gospodarske planove na partnerima čija vlastita budućnost, i gospodarska i politička, izgleda sve neizvjesnije?
Autor: Dmitry Lekukh
LNG (ukapljeni prirodni plin) je gotovo uvijek skuplji od plina iz cijevi, najčešće 20–50%, a u kriznim razdobljima i 2–4 puta. Razlog su dodatni troškovi – ukapljivanje, transport tankerima i regasifikacija. Katar je zbog zatvaranja Hormuškog tjesnaca prestao izvoz svog LNG prema svim tržištima (uključujući i EU), a on je zadovoljavao 14% EU potreba. Inače nam oko 50% potreba LNG-a dolazi iz SAD, sada će i više. Cijena ionako skupog LNG-a je zbog toga porasla u EU čak 45%. Što bi rekao Trump – drill, baby, drill. Ruski plin EU sankcionira, američkom LNG-u porasla drastično cijena, katarski LNG više ne dolazi, a cijena nafte je doživjela najveći tjedni skok u povijesti od 35% i dosegla je 90 dolara po barelu. Ponavljam – Trump bi rekao drill, baby, drill. Ali odavno znamo da je EU gospodarski Titanic koji tone zahvaljujući EU političarima (njemačka Snjeguljica UvdL sa njezinih 27 poslušnih patuljaka gdje… Čitaj više »
Potpuno zavrnuo Europi , dotok plina 😳 ! Ništ više iz Rusije😱 ..Sad’ Madžari Slovaci , mogu dobijati i dalje no im problem pravi .Ukraina i Europska Komisija 👿 … A dobro ….Sada če nabavljati , Ruski gas – PREKO AMERIKE 🤷 ! Po četiri puta , višim cjenama a ako baš budu imali sreće – preko Indije 🤷 po tri puta , višim cjenama .Kako kane , održati Euro i konkurentnost roba , proizvedenih ne teritoriju EU , meni nije poznato …Jedno je sigurno , planirati , nekakve , alternartive za EU je Science Fiction .. Dotok iz Afrike , Azerbaijan i slično je toliko podložan DIVERZIJAMA 😎 da je to , nemoguće obezbjeđivati … Crno vrijeme za EU na obzoru …Crno da crnje bit nemre …….
zvaničnik’ Bijele kuće kaže da će SAD zaplijeniti svu naftu iz Irana.”
Kaze Bessent da ce trebati za mjesec dana dozviliti Rusima da povecaju proizvodnju nafte, promjenit ce “medjunarodne” zakone LOL…Vjerujem da to tako nece ici, Rusi ce traziti jos nesto za uzvrat. Kaze Putin, prepricano mojim rijecima, da on razumi pohlepu i grabez Washingtona ali da ne moze razumiti kako EU steti sebi. Ja mislim da je EU uhvatila bolest hiberizam a to je sebi naskodi s zadovoljstvom ako znas da si i Rusiji naskodio.