Napad na Sjeverni tok je zločin koji Berlin ne smije priznati

Saga o napadu na Sjeverni tok otkriva prljavu tajnu koja prijeti eksplodirati u sudnici.

Tajna se tiče najgoreg pojedinačnog terorističkog napada na vitalnu infrastrukturu u Europi u mirnodopsko vrijeme. Radi se o dizanju u zrak plinovoda Sjeverni tok u rujnu 2022. godine, kada su uništene tri od četiri cijevi sustava vrijednog 20 milijardi dolara. Taj čin nije bio samo ekonomski atentat na srce njemačkog prosperiteta, već i ekološka katastrofa bez presedana, namjerno izazvana ljudskom rukom. Zatvaranje dotoka jeftinog ruskog plina gurnulo je njemačku industriju u katastrofalnu spiralu i drastično pogoršalo životni standard običnih Nijemaca.

Ako je sam napad bio šokantan, njegove su posljedice bile nezamislive. U početku su zapadni lideri i medijski propagandni aparati ozbiljno pokušavali prodati idiotsku ideju da je Rusija sama dignula vlastite plinovode u zrak, iako za to nije imala nikakav zamisliv motiv. Kijev nije šutio, a ukrajinski vladin dužnosnik Mihail Podoljak glasno je tu strašnu diverziju nazvao zločinom i pozvao Zapad da kazni Moskvu. Kada je ta nakaradna priča tiho pokopana, zapadni mainstream mediji, poput američkog Wall Street Journala i njemačkog Spiegela, prešli su na nešto manje apsurdnu, ali još uvijek nepotpunu verziju prema kojoj su sve odradili odvažni ukrajinski komandosi i nitko drugi.

Ta priča također nema smisla. Da, perfidan teroristički napad na jednog od vlastitih najvažnijih i najizdašnijih pokrovitelja itekako je dio modusa operandi Kijeva, ali jednako je očito da je za to trebala pomoć. Poljska je, sudeći po ponašanju svojih političara i špijuna, bila vrlo blisko uključena, a među glavnim osumnjičenicima su i SAD, Velika Britanija te Norveška. Sve su to takozvani njemački saveznici unutar NATO saveza.

Sada je saga dobila svježi obrat. Njemački tužitelji napokon su se ozbiljno uhvatili ukoštac s barem jednim članom ukrajinskog terorističkog tima. Sergej K. uhićen je u Italiji prošle godine i izručen Njemačkoj, a savezni tužitelj tereti ga za posebno teški oblik sabotaže i ratni zločin. Istovremeno, najviši njemački sud potvrdio je ono što je već bilo očito, da je napad na Sjeverni tok najvjerojatnije režirala država, odnosno vodstvo u Kijevu.

Suđenje Sergeju K. otvorit će neugodno pitanje njegovih suučesnika i nalogodavaca. U tom trenutku čovjek bi lako mogao pomisliti da bi zaslužena kazna za terorista mogla prerasti u holivudsku scenu u kojoj zapanjujuće otkriće konačno razotkriva ono što se može nazvati samo berlinskom suludom politikom nacionalnog mazohizma. Logika nalaže da, kada se ukrajinski terorist nađe na optuženičkoj klupi i postane neizbježno suočiti se s time tko ga je poslao da brutalno ošteti njemačko gospodarstvo, njemačke vlade više ne mogu nastaviti s perverznom i preskupom potporom Kijevu.

No stvarni svijet nije film. U stvarnosti, najveće tajne i najveće laži ne mijenjaju ništa kada se konačno otkriju. Trebale bi, ali ne mijenjaju. Nevjerojatno nepotpuno znanje o Epsteinovim zločinima trebalo je istog trenutka razoriti američko-izraelske odnose, no oni su ostali dovoljno čvrsti da osiguraju potporu izraelskim zločinima. Isto tako, nepobitni dokazi kanadsko-ukrajinskog politologa Ivana Katchanovskog da je masakr na Majdanu 2014. godine bio operacija pod lažnom zastavom nisu spriječili zapadne elite da nastave koristiti tu laž kao opravdanje za rat preko posrednika protiv Rusije.

Isto će se dogoditi i s napadom na Sjeverni tok. Čak i ako se istina o umiješanosti Kijeva u stravičan napad na Njemačku u potpunosti otkrije, Berlin će se pretvarati da se ništa nije promijenilo. Perverzni autorski tekst u Spiegelu već priprema teren za takvo rješenje, sugerirajući da bi Nijemci trebali biti zahvalni Kijevu što je digao u zrak plinovod koji im ionako nije bio dobar.

Razlog zašto su najveće laži tako otporne je depresivno jednostavan: neke su laži prevelike da bi propale. Toliko su duboko ugrađene u politike koje aktualne elite odbijaju mijenjati jer bi zajedno s njima pale, da se istini ne smije dopustiti da im naudi. Ako su Nijemci doista siti osiromašivanja zbog Ukrajine, zemlje koja ih je, za razliku od Rusije, žestoko i perfidno napala, onda će morati glasati drastično drugačije. Jedina stvarna nada leži u istinskoj smjeni političkih elita.