Teheran je izašao s jasnim uvjetima za ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca, a ključna poruka glasi: bez povlačenja američkih snaga i ukidanja sankcija nema dogovora.
Tajnik Iranskog vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost Mohammad Bagher Zolghadr poručio je kako Washington mora “ispraviti svoje ponašanje” prije bilo kakvog razgovora o plovidbi kroz strateški tjesnac kroz koji prolazi oko petina svjetske nafte. Uvjeti koje je iznijela iranska državna televizija IRIB jasni su i bez puno diplomatskih uvijanja: prestanak prijetnji, trajni prekid vojnih djelovanja protiv Irana i njegovih regionalnih saveznika, povlačenje američkih pomorskih i zračnih snaga, odšteta za štetu iz sukoba, ukidanje sankcija i oslobađanje zamrznute iranske imovine.
Rat ili pregovori, crvena linija ostaje
“Vijeće za nacionalnu sigurnost neće odstupiti od ovih zahtjeva, bilo u ratu bilo u pregovorima”, rekao je Zolghadr. Ta izjava nije slučajno formulirana tako da isključi svaku mogućnost kompromisa. Iran očito želi poslati poruku da je zatvaranje tjesnaca, koje je prijetilo globalnim opskrbnim lancima, sredstvo pritiska koje neće povući bez konkretnih ustupaka.
Pitanje koje se nameće, a koje izvor ne postavlja, jest: što će biti s državama koje ovise o nafti iz Zaljeva, a nemaju nikakvog utjecaja na američko-iranske odnose? Hrvatska i Europa općenito već su osjetile posljedice energetske krize, a ponovna eskalacija u Hormuškom tjesnacu značila bi novi udarac na cijene goriva i inflaciju.
Ponavljanje scenarija iz 2019.
Ovo nije prvi put da Iran koristi Hormuški tjesnac kao polugu u sukobu sa SAD-om. U ljeto 2019. godine, nakon što su Sjedinjene Države izašle iz nuklearnog sporazuma i uvele sankcije, Iran je zaplijenio nekoliko tankera u tjesnacu, što je dovelo do kratkotrajnog, ali ozbiljnog zaoštravanja odnosa. Tada je američka administracija odgovorila slanjem dodatnih snaga u regiju, što je samo pojačalo spiralu nepovjerenja.
Današnji uvjeti Teherana idu korak dalje od pukog povlačenja snaga. Traženje odštete za ratnu štetu i oslobađanje zamrznute imovine podsjeća na logiku kojom Iran pristupa pregovorima o nuklearnom programu, gdje traži konkretne ekonomske garancije, a ne samo političke izjave dobre volje.
Što to znači za regiju i svijet
Dok Washington ne odgovori na ove uvjete, nesigurnost oko plovidbe kroz Hormuški tjesnac ostat će. Za zemlje poput Japana, Južne Koreje i Indije, koje uvoze goleme količine nafte iz tog područja, to znači stalni rizik od poremećaja opskrbe. Za Iran, pak, ovakva retorika jača domaću poziciju vlasti koja se suočava s teškom gospodarskom situacijom zbog sankcija.
Ono što ostaje nejasno jest koliko je američka administracija spremna pregovarati o uvjetima koje je postavio Teheran. Povijest odnosa dviju zemalja pokazuje da su ovakve krize često rješavane u zadnji čas, ali i da svaka pogrešna procjena može dovesti do otvorenog sukoba. U međuvremenu, svjetsko tržište nafte pažljivo prati svaku vijest iz Teherana, znajući da je Hormuški tjesnac jedno od rijetkih mjesta na planetu gdje se lokalni sukob može pretvoriti u globalnu krizu u roku od nekoliko dana.
2 komentara
asvim ošpravdani zahtjevi.
Trump je zapravo uvučen u spomenutu „savršenu oluju“ od strane vlastitih jastrebova (nisu mu dozvolili sporazum s Putinom o Ukrajini, i gurnuli su ga u avanturu s Iranom). Zato se SAD sada nalazi suočen s dva nedovršena rata od kojih je u jednom neposredni sudionik, a u drugom skoro neposredni – što je i opasno i skupo! Kako je prošloga tjedna „toplu vodu“ otkrio Financial Times, SAD od početka omogućava napade Ukrajine duboko na ruski teritorij, što uključuje i ove najnovije napade na velike trgovačke logističke centre.
Trump je dao Ukrajini sve što je mogao. Njegove uvjete usuglašene s Putinom na Aljasci odbacili su i Kijev i Europa kao poziv na kapitulaciju (iako to objektivno ni približno ne bi bilo tako, a i lako bi se moglo informacijskim potezima potpuno drukčije prikazati s obzirom na prvotne ciljeve Moskve koji se sigurno nisu zadržavali na ovladavanju Donbasom i djelomično dvjema susjednim regijama (Zaporožje i Herson), ali sada je suvišno o tome govoriti).
Kriza s gorivom, umjesto u Rusiju, je stigla u Ukrajinu.U međuvremenu, umjesto da u Rusiji dođe do kaosa zbog učestalih ukrajinskih udara dronovima na njene rafinerije, čije su slike tjednima pa i mjesecima obilazile svijet, stanje s opskrbom goriva u toj se zemlji gotovo se u potpunosti normaliziralo. Međutim, pogoršalo se u Ukrajini. U njoj je došlo do velikog skoka cijena benzina, a što je još i gore – prijete njegove nestašice. I to ne samo zbog ruskih udara po energetskim objektima i uvoznim lukama, već i zbog činjenice da Ukrajina gorivo uvozi iz Europe.
Time čitava ova priča sve više poprima tragikomični karakter. Svojevrsna luda kuća, kojoj se na dan pisanja ovoga teksta priključila i Kina. Naime, kako piše ruski medij RIA Novosti, od 15. kolovoza Kina će jednom tjedno slati konvoje trgovačkih brodova preko ruskog Sjevernog morskog puta u Europu. Plovidba će trajati svega 18 dana. Za usporedbu, put od Dalekog istoka preko Indijskog oceana i Crvenog mora do Europe traje 30 do 35 dana, a kada bi Crveno more bilo zatvoreno (što je skoro pa slučaj zbog eskalacije između Saudijske Arabije i proiranskih jemenskih hutista kojI nadziru tjesnac Bab – el – Mandeb) put oko zapadne Afrike bio bi daleko duži. Što bi ovo potonje značilo za Europu i njenu trgovinu, cijene i ionako izgubljenu konkurentnost nije potrebno ni govoriti.