Francuska će u narednim danima protjerati dvojicu iranskih diplomata, potvrdio je u utorak francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noël Barrot.
Odluka je uslijedila dan nakon što je Teheran priopćio da dvoje zaposlenika francuskog veleposlanstva, upletenih u diplomatski spor u srpnju, neće moći ponovno ući u Iran. Francusko ministarstvo tvrdi da su njihovi službenici bili zadržani i fizički zastrašivani od strane iranskih sigurnosnih snaga.
Barrot je u objavi na X-u poručio da je iranski narod glavna žrtva razdoblja ekstremnih napetosti na Bliskom istoku, “stisnut između krvave represije prosvjeda iz siječnja 2026. i bombardiranja”. Francuska, kako je rekao, stoji uz iranski narod.
Diplomatski rat bez presedana
Ovaj potez Pariza eskalira ono što se već mjesecima nazire kao sve dublji raskol između dviju zemalja. Incident u Teheranu, u kojem su francuski diplomati navodno pretučeni, nije izoliran slučaj — već je dio šireg obrasca obračuna s diplomatskim osobljem zapadnih zemalja u Iranu.
Pitanje koje se nameće, a koje izvor ne postavlja, glasi: koliko je ovakvo ponašanje Teherana zapravo poruka Europi da se ne miješa u njegove unutarnje poslove? Prosvjedi iz siječnja 2026., na koje Barrot aludira, pokazali su da Iran ima vlastite probleme s legitimitetom vlasti, a vanjskopolitički potezi često služe kao dimna zavjesa za unutarnje nemire.
Što to znači za EU?
Francuska, kao jedna od ključnih članica EU-a, ovim potezom šalje jasan signal da neće tolerirati ugrožavanje svojih diplomatskih predstavnika. No postavlja se pitanje hoće li se ostale članice Unije solidarizirati s Parizom ili će, kao i u slučaju nuklearnih pregovora, zauzeti pomirljiviji stav prema Teheranu.
Ovo nije prvi put da Iran i Francuska ulaze u diplomatski okršaj. Slični incidenti događali su se i ranije, posebice nakon što je Pariz zauzeo tvrđi stav prema iranskom nuklearnom programu i podršci terorističkim skupinama. Čini se da Teheran svaki put bira istu taktiku — pritisak na diplomatsko osoblje kao odgovor na političke pritiske.
U međuvremenu, iranski narod ostaje onaj koji najviše plaća cijenu. Dok se vlasti u Teheranu obračunavaju s prosvjednicima, a istovremeno igraju opasne igre s međunarodnom zajednicom, obični građani sve su dublje u ekonomskoj krizi i političkoj represiji. Francuska protjerivanja možda jesu snažan diplomatski potez, ali teško da će promijeniti ponašanje režima koji vlastitu opstojnost temelji na sukobu s vanjskim svijetom.
5 komentara
Dio špijunskog folklora…
U Teheranu se nije dogodio nikakav ”incident”…
Nego su Iranci uhvatili dvoje Francuza sa prstima u pekmezu.
Dok su pod krinkom ”diplomata”, radili svoj pravi posao.
Na aktivnostima usmjerenim protiv iranskih vlasti.
Da je kojim slučajem situacija obratna, uloge bi se samo zamijenile…
Macron će se načekati kad će brodovi povezani sa Francuskom proći kroz Hormuz.
A ako još više naljuti ajatolahe…
I kroz Bab al-Mandab također.
P.S.
Mali Marinko je danas shvatio da on, familija mu, a gotovo i nitko drugi, ne bi ništa znali o izvjesnom kardinalu Richelieuu, da Dumas nije napisao roman o četvorici lijenčina.
P.P.S.
Mačevalac u gostima je izazvao na dvoboj talijanskog arhitekta i umjetnika iz 16. stoljeća.
No kad je saznao da se planira boriti protiv samog Camilla Agrippe, bio je zapanjen vlastitom drskošću, tri puta se ispričao i otišao kući.
Bilo mu je korisno čitati knjige…
Inače možda ne bi prepoznao autora knjige o mačevanju i najvećeg mačevaoca svog vremena.
To da je Francuska uz iranski narod je 100 godina star obrazac izumitelja demokratske propagande Edwarda Bernaysa i taj obrazac još uvijek funkcionira jer ako tako kažu francuski diplomati, a mediji prenose to znači da je to tako. Tko zna koliko ljudi u svijetu je pročitalo tu vijest koja im je uploadirana u percepciju zauzimajući mjesto nečemu puno korisnijem za život bez obzira šta stvarno mislili o tome.
Francuska je svojeručno instalirala sistem mula u Iranu.
–
Liči na instaliranje komunizma u Rusiji.
–
Nešto je krenulo po zlu za instalatore sistema,
ne zna se šta.
🙂
Pa regime change obrazac je poznat još od Francuske revolucije preko Oktobarske na kraju WWI koju spominješ, južne Amerike poslije WWII, obojenih u zadnjih 30 godina sve do Venezuele i Irana.
Učinak nije uvijek bio stopostotni, ali to nije ni važno, jer je ordo ab chao u punom spektru, a kako bi cjeli spektar bio pokriven koristile su se ideologije, nacionalzmi, religije di su obrasci uvijek isti, a izvedbe ovise o napretku tehnologije u datome momentu.
Manje je važno ide li ili ne ide instalatoroma sistema kad podanicima kontrolnog sistema uopće ne ide bez obzira radilo se o Rusiji, Kini, Americi, EU, a da o tkz trećem, četvrtom, petom . . . n-tom svijetu i ne pišem.
Uoničajen potez u pvakvim čarkama.