Washington je proširio sekundarne sankcije protiv Irana na tvrtke u kontinentalnoj Kini i Hong Kongu, a Peking odgovara prijetnjom odmazde.
Ministarstvo financija SAD-a objavilo je u ponedjeljak mjere koje ciljaju na kineske kompanije, ali je odustalo od udarca na najveće kineske financijske institucije. Potez dolazi u trenutku kada se američka administracija sve agresivnije obračunava s naftnim tokovima koji podupiru Teheran.
Kinesko ministarstvo vanjskih poslova odgovorilo je u utorak oštrom porukom: „Kina će poduzeti sve potrebne mjere kako bi čvrsto zaštitila svoja prava i interese.” Glasnogovornik je dodao da Peking odbacuje „nezakonite unilateralne sankcije koje nemaju temelja u međunarodnom pravu niti ovlasti Vijeća sigurnosti UN-a”.
Rubikon u odnosima Pekinga i Washingtona
Ovo nije prvi sukob oko sankcija, ali jest prvi put da američka administracija tako izravno prijeti kineskim kompanijama u kontekstu iranske naftne industrije. Pitanje koje se nameće, a koje Washington izbjegava: zašto SAD smatra da ima pravo odlučivati s kim će Kina trgovati?
Kina je najveći kupac iranske nafte i svoje pravo na trgovinu s Teheranom temelji na međunarodnom pravu. Sankcije koje Washington uvodi jednostrano, bez odluke Vijeća sigurnosti, predstavljaju pokušaj nametanja američkog zakona izvan američkih granica. Peking to ne prihvaća, i s pravom.
Podsjetimo, SAD je već uveo carine na kinesku robu, ograničio izvoz čipova i tehnologije, a sada širi i financijski pritisak. Svaki novi potez gura dvije najveće svjetske ekonomije dalje od suradnje prema konfrontaciji. Pitanje je samo gdje je granica prije nego što Peking odgovori mjerama koje će pogoditi američke kompanije na kineskom tržištu.
Što slijedi?
Kineska diplomacija poziva na „deeskalaciju i povratak dijalogu”, ali istovremeno jasno daje do znanja da neće ostati skrštenih ruku. U igri su ogromni interesi: iranska nafta vrijedna milijarde dolara godišnje, kineske rafinerije koje ovise o toj sirovini i američki pokušaj da poremeti te tokove.
Ako Washington nastavi s pritiskom, Peking bi mogao uzvratiti ograničenjem uvoza američke poljoprivrede, zabranom rada američkim bankama u Kini ili prodajom američkih državnih obveznica u svom portfelju. Svaka od tih mjera imala bi ozbiljne posljedice za globalno gospodarstvo.
Ono što američka administracija ne shvaća jest da se svijet više ne vrti oko Washingtona. Kina ima dovoljno ekonomske snage i političke volje da uzvrati udarac. Pitanje nije hoće li Peking odgovoriti, nego koliko će snažan taj odgovor biti.

Sadvim jasno.