Hrvatska javnost već godinama sluša gotovo identične priče o nužnosti naoružavanja zbog navodne prijetnje sa istoka. Političari se natječu u izjavama o potrebi hitne nabave oružja, a pritom gotovo nikada ne spominju ključnu činjenicu koja cijelu histeriju čini apsurdnom. Hrvatska je članica NATO saveza i svaki napad na njezin teritorij značio bi automatski odgovor Sjedinjenih Američkih Država i svih ostalih članica.
NATO nije tek običan papir niti deklarativna politička zajednica, već vojni pakt s jasno definiranim obvezama kolektivne obrane. Napad na jednu članicu smatra se napadom na sve članice, a to znači da bi Srbija u eventualnom sukobu bila suočena s najmoćnijom vojnom silom na svijetu.
Zdrav razum nalaže da takav scenarij nije realan niti ga itko ozbiljan u Beogradu može razmatrati kao opciju. Unatoč tome, u hrvatskom javnom prostoru stalno se plasira narativ o navodnoj ugrozi koja zahtijeva milijarde kuna za naoružanje.
Ono što dodatno potkopava vjerodostojnost tih upozorenja jest činjenica da i Hrvatska i Srbija kupuju oružje od istih trgovaca. Globalno tržište oružja nema ideoloških predznaka, pa se nerijetko događa da suparničke države opremaju svoje vojske iz identičnih izvora. Time se stvara bizarna situacija u kojoj novac poreznih obveznika s obje strane granice završava u istim tvrtkama, dok političari glume napetost koja im služi za mobilizaciju birača i opravdavanje sve većih vojnih proračuna.
Trgovina oružjem jedan je od najunosnijih biznisa na svijetu i njemu odgovara stalno održavanje osjećaja nesigurnosti. Kada političari govore o kupnji borbenih zrakoplova, tenkova, dronova i raketnih sustava, rijetko tko od njih postavlja pitanje od koga se to oružje kupuje i tko zapravo profitira od stalnog podizanja tenzija u regiji. Umjesto smirivanja strasti, dio političke elite namjerno raspiruje strah jer im to donosi konkretne političke bodove i osigurava potporu dijela biračkog tijela.
Posebno je apsurdno to što Hrvatska već ima sigurnosne garancije kakve mnoge države svijeta mogu samo sanjati. Članstvo u NATO savezu znači da iza nje stoji vojna sila s neusporedivo većim kapacitetima od bilo koje susjedne zemlje. Srbija to vrlo dobro zna i nikakva kupnja oružja ne može promijeniti tu fundamentalnu neravnotežu snaga. Čak i kada bi Beograd uložio ogromna sredstva u modernizaciju svoje vojske, i dalje bi bio suočen s činjenicom da bi agresija na Hrvatsku značila sukob s cijelim zapadnim vojnim savezom.
Ono što zabrinjava u cijeloj priči jest lakoća s kojom se manipulira javnošću i stvara atmosfera straha. Mediji prenose izjave o prijetnjama bez ikakve kritičke analize, a građani ostaju uvjereni kako žive na rubu sukoba. Pritom se ne objašnjava da je Hrvatska u potpuno drugačijem sigurnosnom položaju od Srbije i da usporedba vojnih proračuna ne govori ništa o stvarnoj ravnoteži snaga. Savezništvo s najmoćnijom silom svijeta nešto je što se ne može kupiti nikakvim oružjem.
Politička elita koristi strah kao alat za discipliniranje građana i opravdavanje izdataka koji bi se mogli preusmjeriti u zdravstvo, obrazovanje ili infrastrukturu. Umjesto da se novac ulaže u bolnice i škole, milijarde odlaze na oružje koje Hrvatskoj, objektivno gledano, nije potrebno za obranu od susjeda. Nitko ne poriče potrebu opremanja vojske, ali histerija koja se stvara oko navodne srpske prijetnje nema uporište u realnosti.
Trgovci oružjem zadovoljno trljaju ruke jer im novac pristiže s obje strane, a političari nastavljaju s retorikom koja im osigurava jeftine poene. Građani pak plaćaju cijenu kroz veće poreze i smanjenje ulaganja u ono što im je doista potrebno. Dokle god se javnost ne počne propitivati te priče, ciklus straha i naoružavanja nastavit će se neovisno o tome postoji li stvarna prijetnja ili ne.
Na kraju, ostaje činjenica da Hrvatska nije ugrožena na način na koji to pojedini političari pokušavaju prikazati. NATO jamči sigurnost kakvu nijedna susjedna država ne može ozbiljno dovesti u pitanje. Svako dizanje panike oko srpske vojne moći služi interesima onih koji profitiraju od prodaje oružja i onih koji na strahu grade političku karijeru. Građani bi trebali biti svjesni da je najbolja obrana od manipulacije zdrav razum i kritičko propitivanje svega što im se servira pod plaštem domoljublja i sigurnosti.
18 komentara
Vjekoslav Škreblin – IZVANREDNI PROGLAS GRAĐANIMA (ZAGREB / BEOGRAD)
“Sugrađani, od ovog trenutka upravljanje državnim aparatima preuzeo je privremeni Krizni menadžment za povrat nacionalne imovine. Dosadašnje političke garniture, koje su tajno surađivale u pljački, dok su vas javno svađale, službeno su razvlaštene.
Vaš svakodnevni život od ovog trenutka postaje sigurniji i predvidljiviji. Sustav ne staje ni na sekundu. Sve javne službe, bolnice, škole i javni prijevoz rade po redovnom rasporedu. Bankomati i kartično poslovanje su u potpunosti likvidni.
Od sutra ujutro zakonski se uvodi opći moratorij na sve ovrhe, deložacije i progone privatnih agencija za naplatu potraživanja nad građanima. Ova operacija nije usmjerena protiv naroda, već protiv uvezane mafije koja vas je desetljećima pljačkala. Ostanite mirni i pratite tehničke upute.”
Odmah, po završetku proglasa, pravni timovi aktiviraju zajedničku i neoborivu pravnu formulu ‘NIŠTETNOSTI’ koja zaobilazi spore i korumpirane sudske labirinte:
U Hrvatskoj se proglašava apsolutna ništetnost ugovora o privatizaciji INA-e iz 2003. godine. Budući da je tadašnja Račanova Vlada flagrantno prekoračila izričite ovlasti Sabora i ugovornim inženjeringom prepustila potpuna upravljačka prava mađarskom MOL-u – eliminirajući pritom konkurente poput Rosnjefta – ugovor se proglašava pravno nepostojećim od samog početka (ab initio).
INA se automatski i bez naknade ponovno upisuje kao 100% vlasništvo Republike Hrvatska, a svi kasniji štetni aneksi i odluke padaju kao domino.
U Srbiji se aktivira istovjetan ustavno-pravni mehanizam nad ugovorom o privatizaciji NIS-a (Naftne industrije Srbije) iz 2008. godine, koji je sklopljen izravnom pogoditbom daleko ispod svake tržišne cijene, kao i nad sistemskom pljačkom Elektroprivrede Srbije (EPS) i Telekoma.
Sva ključna infrastruktura dekreto-pravno se vraća pod izravnu kontrolu države, čime se postavlja temelj za novi ekonomski početak.
Vjekoslav Škreblin:
Ovim prostorima od 1945.g. na ovamo vlada jedna te ista mentalna struktura PREDATORA i PARAZITA. Kako bi se održala na pozicijama vlasti, vladajuća oligarhija je zbog globalnih događanja, rušenja Berlinskog zida i svega što je taj zid simbolizirao, organizirala rat 1990. godine s motivom ‘kako iza ratnog meteža ostati i dalje na pozicijama parazita’ a koji rat je javnosti objašnjen zbog čuvanja propale Jugoslavije…
Mogla se Jugoslavija razdružiti i raspasti poput Češke i Slovačke u miru, ali takav scenarij nije odgovarao ZAINTERESIRANIMA.
Rat je u stvarnosti oligarhiji poslužio poput savršenog paravana iza kojega je sačuvan kompletan jugokomunističko zločinački režim i administracija.
Još tijekim rata zasjela je BANDA na čela novoosnovanih neovisnih država poput Srbije, Hrvatske, BiH… U stvarnosti, i nakon svega ZLOČINAČKI APARATI ostali su u međusobno čvrstim JATAČKIM odnosima.
Proteklih 35. godina, potomci jugo komunističko zločinačke lopovske vladajuće oligarhije počinili su PLANSKI NEZAPAMĆENE ZLOČINE I NEVIĐENU PLJAČKU, uništavajući ljude i teritorije nad kojim imaju jurisdikciju i vladaju ZAKONOM SILE(džija), a ne SILOM ZAKONA!
Ovaj feljton posvećen je SVIM ŽRTVAMA nezapamćene strahovlade koja još traje. Služi i kao GLASNIK DOBRIH VIJESTI za sve one koji su gladni pravde, a takvi su ogromna većina ljudi na ovim prostorima.
Također, služi kao scenarij načina svakodnevnog života ŽRTAVA I DRŽAVA od trenutka SVRGAVANJA zločinačke organizacije sa čela Srbije, Hrvatske, BiH…
Ovo nije utopijska priča o kaosu i anarhiji. Ovo je hladna, precizna simulacija povratka suvereniteta narodima koji su predugo bili taoci jedne te iste, duboko uvezane regionalne političko-tajkunske mafije. Kada se prašina slegne, Hrvatska i Srbija ne samo da vraćaju svoj oteti novac, već trajno zatvaraju povijesne račune na bazi čistog prava, rješavanja zločina i potpunog ekonomskog suvereniteta.
DIO 1: MINUTA NULA U ZAGREBU I BEOGRADU – PROTOKOL ‘ČISTA PLOČA’
U trenucima velikih povijesnih preokreta prva bitka ne vodi se oružjem na ulicama već apsolutnom kontrolom nad informacijskim prostorom. U ‘Minuti 0’, nakon istovremenog, kirurški preciznog i koordiniranog pada političkih garnitura u Zagrebu i Beogradu, televizijski ekrani, radio valovi i digitalni mediji s obje strane Dunava naglo prekidaju program.
Nema kaosa, nema dramatične vojne glazbe niti senzacionalističkih objava – javnosti se obraćaju tehnički koordinatori privremenih kriznih menadžmenata s identičnom, smirenom i hladnom porukom koja trenutačno neutralizira svaku mogućnost društvene panike.
Ono što se u ovom trenutku razotkriva javnosti jest strogo čuvana tajna koju su političke elite s obje strane granice desetljećima skrivale iza kulisa: dok su vlastite narode sustavno trovale jeftinim ideološkim ratovima, dizanjem tenzija, zastavama i prošlošću, u pozadini je cvjetao monstruozno profitabilan ZAJEDNIČKI BIZNIS.
Sve ste sveli na prijavu PRIJAVU. Hocu da podrzim normalne Hrvate i Srbe, a vi mi to ne dozvoljavate.
Dokazi u arhivima su neumoljivi.Ratni profiteri i tranzicijski tajkuni, poput generala Ivana Čermaka i njegovih beogradskih pandana iz energetskog i naftnog sektora, zapravo nikada nisu prestali surađivati.
Dok su se pred kamerama glumile povijesne netrpeljivosti, tajni naftni poslovi, prekogranični energetski karteli i zajednički, koordinirani tijekovi novca tekli su neometano kroz mješovita poduzeća i offshore posrednike.
Obični ljudi s obje strane granice za to su vrijeme tonuli u siromaštvo, nezaposlenost i dužničko ropstvo pod čizmom privatnih ovršitelja. Danas ta tajna, uvezana sprega bivših elita postaje glavna poluga za njihovo konačno i potpuno uništenje.
Zdrav razum? Ok, šta ako NATO prestane postojati? Teoretski postoji šansa. To je kao kad se uzdaš u starijeg brata a on recimo slomi nogu i ne može te branit.
Možeš i ti slomiti nogu ili nedaj bože kuk.
Da bi se pripremio za takvu mogućnost moraš na vreme kupiti ortopedska pomagala.
🙂
Mislim da je bitno imat sigurnost i snagu na najvišoj razini i to treba pod hitno. Predlažem kupnju nosača aviona i to američkog i da ga usidred na Dunavu ili Savi kako bi ga svi vidjeli Dobivamo povećanje državnog teritprija za jedan novi otok, dobivamo jedan novi funkcionalni aedrom, dobivamo hrpu aviona koje ćemo nauiti kako da lete, a ako ne možemo ih staviti na katapult i izbaciti, omogćavamo veću potrošnju jer se gorivo može kupiti u većoj količini pa raste i PDV koji se plaća uz trošarije, svi vide da mi imamo nosač aviona pa neka ga i Srbi nabave ako mogu i dokazujemo da smo sila bez premca. Evo ovog stavimo za navigatora ili kapetana broda. Dakle, Plenki navali ga nabaviti. Trump će biti oduševljen i izgrilt će Plenkija od radosti.
Samo sam navratio da vak kazem da ste izgleda propali ko muda kroz troljave gace sto se tice komentarisanja vasih clanaka. Rijetko se javljam ali zapazanje je ocigledno.
Nisam zloban pa da se nasladjujem tome,vec bi mi bilo drago da masa skonta da je internet komunikacija jedna obicna prevara koja unistava pravu komunikaciju medju ljudima i da je tupljenje kite na internetu prevrsilo svaku mjeru.
Pun je internet tupljaca kite koji mlate praznu slamu ne iz neke potrebe da nesto kazu,vec iz kojekakve zarade jer ti tupljaci kite su obicne ljencuge i cekaju lakovjerne i nesigurne osobe kojih je pun kurac da se nahvataju na tu splacinu od nekog videa ili komentara,pa da tu splacinu snimljenu u svoju tikvaru mogu reproducirati dalje trujuci druge svojom nezivurnoscu u samoga sebe.
Najvise bi volio da se ugasi internet i tu bi pola tupave i nosposobne civilizacije nestalo,a ovi bi koji su sigurni u sebe opstali jer znaju da je internet jedna obicna podmetacina.
Članstvo u nato paktu daje 100% sigurnost da dug za oružje ostaje vama a oružje ide u Ukrajinu, ili već po potrebi.
–
Samo se nameće rešenje da se kupuje oružje koje nikome neće trebati a malo košta.
Kolekcionarsko oružje.
–
Nasuprot.
Srbija će biti moderno naoružana i visoko zadužena.
U nedostatku goriva (a njega nemamo) oružje će vući konji ili volovi.
🙂
Balkan rasadnik ovakvih i…..
Pa tu leži locva.
Jandoković i com .urliču da se Srbija naoružava napadačkim oružjm ne iz straha za Hrvatsku nego za svoju stolicu
12 polovnih francuskih Rafala starih između 13 i 15 godina za 1,1 milijardu eura.
44 nova njemačka tenka Leopard 2A8 (ogromno teških između 67 i 70 tona) za 1,46 milijardi eura.
89 američkih borbenih vozila Bradley starih 30-35 godina za 145,3 milijuna dolara, od čega su 22 za rezervne dijelove jer se isti više ne proizvode
8 novih američkih HIMARS-a (lansera visokomobilnih višebrzinskih raketnih sustava) za 390 milijuna dolara.
18 novih francuskih samohodnih haubica CAESAR MkII (Francuska) uz pripadajućih 15 oklopnih vozila Serval za potporu za 328 milijuna eura.
6 novih turskih naoružanih besposadnih letjelica (dronova) Bayraktar TB2 za 86 milijuna eura.
To je cijena modernizacije hrvatske vojske.
Samo bih htio podsjetiti da je između Hrvatske i Slovenije više od sedam godina bila “žilet žica” iako su obije bile stalne članice NATOa.
Isto tako nije na odmet ponoviti da je jedna članica NATOa prodala iste borbene avione zemlji koja nije članica, a graniči s članicom.
Članak 5 NATO pakta je floskula.Ako se jedna država naoružava to mora izazvati reakciju susjednih država.
Ovo je samo nastavak kazališnog igrokaza koji se za opći publiku odvija još iz vremena dueta Tuđman- Milošević, Boban- Karadžić i sada Dodig- Čović.
Rat između Hrvatske i Srbije je nemoguća opcija. Bez obzira na živuće i promjenjive skalinade Velike Srbije i njene manifestacije u različitoj obleki ovisno o geostrateškim vremenskim situacijama, npr.( Osnovna postavka V.S po Garašaninu ili po SANU 2 ili najnovija ispod čekića da su Srbi Srbi ma gdje god živjeli pa je shodno tome veliki neoprostivi grijeh reći da postoje bosanski, crnogorski ili kosovski Srbi). Odavno su Milošević i Tuđman uglavili dogovor po kojem Srbija i Hrvatska nemaju teritorijalne prijepore. Bez obzira dali se to sviđalo nekim Šešeljima i Bokanima.
Zajednički interes im je razvaliti BiH sa radnjama u kojima svaki od ova dva dionika imaju svoj posebni interes kojeg mogu međusobno uskladiti.
Srbija ima osobni interes nevezan sa Hrvatskom a on se nalazi opisan u mnogim htijenjima koje Vučić pokazuje prema Kosovu.Npr. njegova nebuloza o promjeni toka rijeke Ibar. Objektivno gledajući ovdje se radi o sindromu mesijanstva ( Mojsije i crveno more) kako bi se svoj narod dovelo u obećanu zemlju.
Da je izvjesnost rata između Hrvatske i Srbije obična * bljezgarija vidi se i po tome sa kolikom intelektualnom nonšalancijom Vučić govori o nekoj novoj *Oluji koju će on onemogućiti (kojoj i gdje) a onda kao začin za neuke mase izgovara nečuvenim laž da se tijekom Oluje Galbrajt zatekao na tenku H.V. a ne na traktoru srpske izbjegličke obitelji.
Gdje piše da će nato trajati vječno???
Svijet treba istrijebit bar 90% pa iz početka.Nije do Miralema nego do onih koji imaju pravo na svoje mišljenje.Hitler samo nije uspio.Ingliši,francuzi,niskozemci,portugalci,španci i ostala kolonialna gamad jesu.Svi su veći negativci od švaba.Kakav NATO i EU.Krivac za ulazak u te organizacije su rodoljubni narod i domaći veleizdajnici.Eeee moj narode.