Miro Kovač: Srbija se naoružava, moramo i mi – Čovječe ili si izgubio pamet ili narod praviš budalom

Hrvatska javnost već godinama sluša gotovo identične priče o nužnosti naoružavanja zbog navodne prijetnje sa istoka. Političari se natječu u izjavama o potrebi hitne nabave oružja, a pritom gotovo nikada ne spominju ključnu činjenicu koja cijelu histeriju čini apsurdnom. Hrvatska je članica NATO saveza i svaki napad na njezin teritorij značio bi automatski odgovor Sjedinjenih Američkih Država i svih ostalih članica.

NATO nije tek običan papir niti deklarativna politička zajednica, već vojni pakt s jasno definiranim obvezama kolektivne obrane. Napad na jednu članicu smatra se napadom na sve članice, a to znači da bi Srbija u eventualnom sukobu bila suočena s najmoćnijom vojnom silom na svijetu.

Zdrav razum nalaže da takav scenarij nije realan niti ga itko ozbiljan u Beogradu može razmatrati kao opciju. Unatoč tome, u hrvatskom javnom prostoru stalno se plasira narativ o navodnoj ugrozi koja zahtijeva milijarde kuna za naoružanje.

Ono što dodatno potkopava vjerodostojnost tih upozorenja jest činjenica da i Hrvatska i Srbija kupuju oružje od istih trgovaca. Globalno tržište oružja nema ideoloških predznaka, pa se nerijetko događa da suparničke države opremaju svoje vojske iz identičnih izvora. Time se stvara bizarna situacija u kojoj novac poreznih obveznika s obje strane granice završava u istim tvrtkama, dok političari glume napetost koja im služi za mobilizaciju birača i opravdavanje sve većih vojnih proračuna.

Trgovina oružjem jedan je od najunosnijih biznisa na svijetu i njemu odgovara stalno održavanje osjećaja nesigurnosti. Kada političari govore o kupnji borbenih zrakoplova, tenkova, dronova i raketnih sustava, rijetko tko od njih postavlja pitanje od koga se to oružje kupuje i tko zapravo profitira od stalnog podizanja tenzija u regiji. Umjesto smirivanja strasti, dio političke elite namjerno raspiruje strah jer im to donosi konkretne političke bodove i osigurava potporu dijela biračkog tijela.

Posebno je apsurdno to što Hrvatska već ima sigurnosne garancije kakve mnoge države svijeta mogu samo sanjati. Članstvo u NATO savezu znači da iza nje stoji vojna sila s neusporedivo većim kapacitetima od bilo koje susjedne zemlje. Srbija to vrlo dobro zna i nikakva kupnja oružja ne može promijeniti tu fundamentalnu neravnotežu snaga. Čak i kada bi Beograd uložio ogromna sredstva u modernizaciju svoje vojske, i dalje bi bio suočen s činjenicom da bi agresija na Hrvatsku značila sukob s cijelim zapadnim vojnim savezom.

Ono što zabrinjava u cijeloj priči jest lakoća s kojom se manipulira javnošću i stvara atmosfera straha. Mediji prenose izjave o prijetnjama bez ikakve kritičke analize, a građani ostaju uvjereni kako žive na rubu sukoba. Pritom se ne objašnjava da je Hrvatska u potpuno drugačijem sigurnosnom položaju od Srbije i da usporedba vojnih proračuna ne govori ništa o stvarnoj ravnoteži snaga. Savezništvo s najmoćnijom silom svijeta nešto je što se ne može kupiti nikakvim oružjem.

Politička elita koristi strah kao alat za discipliniranje građana i opravdavanje izdataka koji bi se mogli preusmjeriti u zdravstvo, obrazovanje ili infrastrukturu. Umjesto da se novac ulaže u bolnice i škole, milijarde odlaze na oružje koje Hrvatskoj, objektivno gledano, nije potrebno za obranu od susjeda. Nitko ne poriče potrebu opremanja vojske, ali histerija koja se stvara oko navodne srpske prijetnje nema uporište u realnosti.

Trgovci oružjem zadovoljno trljaju ruke jer im novac pristiže s obje strane, a političari nastavljaju s retorikom koja im osigurava jeftine poene. Građani pak plaćaju cijenu kroz veće poreze i smanjenje ulaganja u ono što im je doista potrebno. Dokle god se javnost ne počne propitivati te priče, ciklus straha i naoružavanja nastavit će se neovisno o tome postoji li stvarna prijetnja ili ne.

Na kraju, ostaje činjenica da Hrvatska nije ugrožena na način na koji to pojedini političari pokušavaju prikazati. NATO jamči sigurnost kakvu nijedna susjedna država ne može ozbiljno dovesti u pitanje. Svako dizanje panike oko srpske vojne moći služi interesima onih koji profitiraju od prodaje oružja i onih koji na strahu grade političku karijeru. Građani bi trebali biti svjesni da je najbolja obrana od manipulacije zdrav razum i kritičko propitivanje svega što im se servira pod plaštem domoljublja i sigurnosti.