Istraživači sa Sveučilišta Queensland ispitali su jednokratne čaše obložene plastikom na bazi nafte (polietilen, PE) te one s biorazgradivom alternativom (polilaktična kiselina, PLA). Rezultati, objavljeni u časopisu ACS Food Science & Technology, pokazali su da obje vrste ispuštaju plastične čestice, no PLA-čaše oslobađaju čak 12 puta više.
Doktor Elvis Okoffo s Queensland Alliance for Environmental Health Sciences naglašava kako činjenica da je čaša većinom papirnata ne znači da je bez plastike. Tanki plastični sloj koji osigurava vodonepropusnost i strukturni integritet zapravo je izvor zagađenja.
Biorazgradivo ne znači bezopasno
Mjerenja su pokazala otprilike 4,3 milijuna nanočestica po mililitru iz PLA-čaša, u usporedbi s 2,7 milijuna čestica po mililitru iz PE-čaša. Te su nanočestice otprilike tisuću puta tanje od ljudske vlasi.
Okoffo ističe da to ne znači da bi ljudi trebali prestati koristiti papirnate čaše niti da je PLA sama po sebi nesigurna. No upozorava da utjecaj plastičnih čestica na ljudsko zdravlje još nije razjašnjen, a kemikalije u plastici nisu namijenjene konzumaciji.
Postavlja se pitanje koje istraživači tek počinju ozbiljno razmatrati: ako biorazgradive čaše, koje se prodaju kao ekološki prihvatljivija opcija, ispuštaju više plastike od klasičnih, što to znači za cijelu zelenu tranziciju u industriji ambalaže?
Potrošači imaju pravo znati
Okoffo poziva proizvođače da razviju obloge koje ispuštaju manje čestica, a regulatore da razmotre uključivanje testiranja na mikro- i nanoplastiku u sigurnosne procjene materijala koji dolaze u dodir s hranom. Također predlaže da se na čašama jasno označe materijali kojima su obložene.
Riječ je o nastavku sve većeg broja dokaza da nova plastična ambalaža za hranu predstavlja značajan, ali često zanemaren izvor ljudske izloženosti plastici putem ingestije. Dok se ne razjasne zdravstvene posljedice, potrošačima preostaje svjesno odabiranje ili povratak na šalice koje se mogu prati — što je, čini se, jedini način da se problem u potpunosti izbjegne.