Zašto čekati žeđ kad voda spašava život? Francuski kirurg Olivier Vankemmel otkriva jednostavan besplatni trik.
Kada biste sutra izgubili sluh, mogli biste živjeti još desetljećima. Kada biste izgubili vid, prilagodili biste se. Ali bez vode, ne biste preživjeli ni pet dana. Doktor Olivier Soulier, urolog iz Lillea, postavlja jednostavno pitanje koje mijenja sve: zašto čekate da osjetite žeđ, kada za slušni aparat ne biste čekali da se prvi put sudarite s automobilom?
Vankemmel u svom razgovoru za zdravstveni podcast razotkriva alarmantnu istinu o našem odnosu s najosnovnijom životnom potrebom. Većina ljudi misli da je ključna tjelesna tekućina krv, no on nas suočava s činjenicom da naša unutarnja voda iznosi između deset i dvanaest litara. Ta voda okružuje svaku stanicu i predstavlja jedini put kojim hranjive tvari, vitamini i minerali mogu doći do svojih odredišta. Bez dovoljno vode, vaše stanice ostaju gladne, bez obzira koliko zdravo jeli.
Zaboravite na preporuku od litre i pol dnevno. Vankemmel koristi genijalnu usporedbu s automobilima: osoba u tijelu Fiat 500 ne može piti jednako kao netko tko vozi SUV. Njegov jedinstveni cilj je jednostavan poput bojanja u vrtiću, a zove se čisti pišak. Cilj je da vaš urin do kasnog prijepodneva i poslijepodneva bude bistar gotovo kao voda. To je dokaz da ste dobro upravljali svojim gorivom, baš kao što znate da ste stigli na odredište kada izađete na jug Francuske.
Kirurg otvara ventile svog iskustva iz operacijske sale. Kaže da kada reže trbuh ili bilo koji organ, prva stvar koja ga pogađa jest vlažnost. Unutra nema ničeg suhog. Suhoća je znak bolesti, a to se posebno vidi na snimkama kralježnice. Znak dehidracije diska između kralješaka izravan je radiološki nalaz koji ukazuje na problem. Iako disk ne možete rehidrirati za petnaest dana koliko vas bole leđa, cijela priča o vašem zdravlju počinje upravo s tom čašom vode.
Najčešća pogreška koju ljudi rade jest piti dok jedu. Vankemmel je promatrao životinje i shvatio da lav koji pije nije gladan, a gazela pored njega pije jer je sigurna. Naš organizam ne voli miješati poslove. Želudac proizvodi klorovodičnu kiselinu koja služi kao prirodni plamenik za sterilizaciju hrane. Ako pijete za vrijeme obroka, razvodnjavate tu kiselinu i slabi vašu prvu obrambenu liniju protiv bakterija koje se prirodno nalaze na hrani. Rezultat su težina u želucu i spora probava.
Povezanost između dehidracije i boli je zapanjujuća. Vankemmel objašnjava da je kolika nefrotska najjača bol koju ljudsko tijelo može doživjeti. Glavni uzrok tih malih kamenaca koji blokiraju put od bubrega do mokraćnog mjehura jest upravo nedovoljno pijenje. Kada je vaš urin koncentriran, mineralni depoziti lijepe se jedni za druge i stvaraju kamenac. Princip je isti kao kod pranja rublja bez dovoljno vode – deterdžent ostaje na tkanini i stvara naslage.
Vankemmel ne krivi ljude za njihove loše navike. Kaže da je današnji svijet postao toliko užurban da smo izgubili kontakt s osnovnim instinktima. Naši preci prije stotinu godina nisu imali antibiotike, ali su znali gledati boju urina, mirisati znoj i pratiti konzistenciju stolice. Oni su doslovno gledali drvo na koje su piškili ili, kako Vankemmel šaljivo prilagođava za dame, tratinčicu. Ako je mlaz bio bistar, sve je bilo u redu. Danas imamo sigurnosnu mrežu društvenog osiguranja i osjećaj da si možemo sve dopustiti jer medicina uvijek može uskočiti.
Jedna od njegovih najsnažnijih usporedbi odnosi se na prometne nesreće i bolesti. Kada imate prometnu nesreću, idete mehaničaru popraviti auto, ali zatim morate ponovno polagati vozački ispit i učiti pravila. U medicini smo izvrsni u popravljanju automobila, ali nitko više ne uči ljude vozačkoj školi. Vankemmel je napisao upravo tu knjigu, nazvavši je Zdravlje bez recepta. Ona predstavlja prometne propise za vaše tijelo, jednostavne smjernice koje vas drže na pravom putu.
Tko smo mi zapravo? Vankemmel podsjeća da su ljudi građeni za kretanje. Ptica leti, riba pliva, čovjek hoda svaki dan. Konj koji legne usred dana zabrinjava poljoprivrednika, ali ljudi ne shvaćaju da njihovo vlastito tijelo daje iste signale upozorenja kada prestanu s kretanjem. Mišići su banka vašeg imuniteta, tvrdi kirurg. Malo ljudi razumije da kada tijelo vodi rat protiv infekcije ili bolesti, ono crpi proteine iz mišićnog tkiva. Ako nemate rezerve, gubite bitku prije nego što je uopće započela.
Pitanje koje Vankemmel postavlja svakom pacijentu zvuči jednostavno: koje je boje vaš urin? Osam puta od deset ljudi kaže normalno, kao da je to boja. Normalna boja urina zapravo je prozirna kasnije ujutro i poslijepodne. On je to pretvorio u osobnu misiju, objašnjavajući da centar za pamćenje i centar za emocije u mozgu dijele istu lokaciju. Kada nekome date znanje na jednostavan način, on to pamti cijeli život. Zato su njegovi ciljevi tako djetinjasto jednostavni: cilj čisti pišak, cilj kaša u ustima prije gutanja.
Doktorova filozofija temelji se na načelu da je razumijevanje moćnije od poslušnosti. Kada naredite ljudima da nešto rade, oni će prije ili kasnije pronaći način da vam se suprotstave. Ali kada im objasnite zašto nešto trebaju činiti, kada im ukažete na izravne posljedice njihovih postupaka, tada dolazi do prave promjene. Njegova knjiga nije zbirka zabrana, već skup alata koji pomažu ljudima da sami mjere utjecaj svojih navika na vlastito zdravlje.
Kada je riječ o vodi, Vankemmel nudi i praktičan savjet za starije osobe. S godinama opada osjetljivost svih osjetila, uključujući i osjećaj žeđi. Vaša baka koja bez problema uzima vruće posude sa stola ne osjeća toplinu kao prije. Isto vrijedi i za žeđ. Ako čekate da osjetite potrebu za vodom, već ste zakasnili. Zato je potrebno stvoriti ritual, poput stavljanja naočala ujutro. Pripremite bocu vode navečer, povećajte veličinu čaše ili neka vas djeca podsjećaju. Tri tjedna svjesnog truda pretvara se u naviku koja traje cijeli život.
Hvala na ovom članku! Vrlo zanimljivo!
Navest ču samo jedan primjer koji pokazuje da to što on govori nije lako primjeniti na banalan način kako je ovdje u članku dijelom prezentirano.
U njegovoj Francuskoj je alkohol sastavni dio gastronomije, ali ovdje na Balkanu je alkohol sastavni dio prehrane.
I svatko zna da nakon 5+ piva ili 2+ litre gemišta “pišalina” postaje bistra kao gorski potok.
Da li je to zdravo i korisno za organizam ?
Naravno da nije jer alkohol uzima vodu na sebe i odnosi iz tijela i mi zapravo dehidriramo, a pišamo bistro.
S druge pak strane, osobno prakticiram post ( tri dana samo na vodi, barem dva puta mjesečno) i unatoč istoj količini 2+ litara vode, a ne gemišta moj urin nikako ne postaje transparentan.
voda: nikad to nauciti necu,
nikad – mozda kad umrem;)
Loza, dve uz jelo… to može, čak se i preporučuje, da
+………..
Duplo destilirana voda izuzetne čistoće, čovjek u Zgb ih radi za ljekarne već dvadeset godina – samo to pijem. Može se nabaviti i kućni stroj, kondenzator vode. To što je u cijevima nije za piće. Sva piva su uglavnom puna pesticida. Za vina ne znam, a koliko kemijskih dodataka je u kojem vinu, Bože pomozi nam. Rijetko da je nešto drugo osim vode uopće dobro za popiti; čajevi, ali koji, i to tko zna koje biljke za šta.
Onima koji se nakon svega pojedenog i popijenog krenu liječiti farmakološki mogu samo poželjeti puno sreće, trebati će im.
Kod mene je često tako.
Glavni “naučni stručnjak” košer portala Index, Jarić-Daunehauer (lijepo košer prezime), napao je neku australijsku liječnicu i aktivisticu,–koja boravi u Zagrebu, i držat će neko predavanje. Jer se ona zalaže za prirdonu medicinu i prirodno liječenje raka,i jer je protiv jedinog znanstvenog liječenja raka po košer Gatesovoj medicini–kemoterapije. I svako ko kritizira “znanost” i jedino dopuštenu medicinu i jedino spasonosnu metodu-kemoterapiju je “nadriliječnik” i ekstremist i šarlaran itd…Dok su Gates, Fauči, Alemka, Beroš, Fajzer i ekipa, sve vrhunski znastvenici i dobročnitelji, koji svima nama žele samo dobro. 😆 Kaže Jare da je to opasno, što propvjeda ova australijka….zato što je ona protiv kemoterapije. naravno, jer je poznato, da kemoterapija liječi rak,😆 dosada su 99% pacijenata koji su imali kemoterapiju -otegnuli papke..,Ali nema veza,- košer Jare piše za njihove za pare. Inače, onaj koji je izmislio kemoterapiju bio je njemački medicinar dr Paul Ehrlich… i zato je on dobio Nobelovu nagradu,negdje početkom… Čitaj više »
Ne znam. Čim “stručnjaci”preporučuju 2+L vode dnevno,čak i po zimi,odmah nešto smrdi. Zapadne zemlje,a pogotovo SAD miješaju fluor sa vodom i to u višestrukim količinama nego je dopušteno,a fluor je najotrovniji plin iz skupine halogena,ako ne i najotrovniji na periodičnoj tabli. Stavljaju ga u vodu jer navodno čuva zubnu caklinu od karijesa. Možda i čuva,ali sjebe sve ostalo. U Hr. stavljaju klor u vodu,koji je isto otrovan,ali on se može neutralizirati prokuhavanjem vode za piće,a i dio kamenca ostane na stijenkama posude u kojoj se kuha. Sranje je to što se klor u sekundama apsorbira kroz kožu,a to možete i sami provjeriti na jednostavan način. U svakoj boljoj apoteci ima za kupiti tester za klor u vodi,umočite u čašu vode i sigurno će pokazati pozitivno(boja ovisi o količini klora.) Ona smočite prst u čašu i testirajte još jedamput s novim testom,pokazat će negativno. Ništa nije dobro u prevelikim količinama,čak ni… Čitaj više »
A što se tiče tiče stari baba,one su otpornije zato jer imaju više kilometra s motikom u rukama nego su današnje žene pješice prešle po ravnoj podlozi,prsti mekani i puni kreme,a nokti dva inča,kak bi s tim primila grablje,motiku ili tačke. Znaju stare babe dobro kad su žedne a kad ne,u protivnom ne bi bile stare,već mrtve.
Mi smo voda/more.
“More” – Meri Cetinić
Hvala na praktičnoj ideji,
Problem je šta te cijepe s čifutskim cjepivom dok si mlad i kad se rodiš i to im ateške posljedice, srčane ugruške i bolesti crijeva itd..u tom slučaju ti ne pomaže nikakva voda. Jer oni imaju agendu eutanazirati one koji im ne pašu.
Preko trideset godina mi je nezamislivo da uz jelo ne popijem čašu dvije crnog vina i baš mi štima.Problem je što nekako premalo pijem obične vode,ali jednostavno ne osjećam potrebu.