S antidepresivima umirete brže, otkriva velika studija

Antidepresivi povećavaju rizik od smrtnosti „svih uzroka” za 33 posto, pokazala je meta-analiza 17 studija koja je procijenila stvarni učinak ovih tretmana na cjelokupno zdravlje.

U općoj populaciji uporaba antidepresiva dovodi i do povećanja od 14 posto rizika od doživljavanja velikog kardiovaskularnog događaja poput srčanog ili moždanog udara.

U Francuskoj ih redovito konzumira više od 4 milijuna ljudi, što predstavlja godišnji obujam od 45 milijuna prodanih kutija.

Pristrane studije i upitna učinkovitost

U svojoj knjizi Antidepresivi, laži i propaganda novinar Guy Hugnet opisuje kako se konzumacija ovih lijekova raširila na temelju pristranih podataka:

1. „Liječnici u rukama nemaju prave studije – one čiji rezultati pokazuju vrlo ograničenu učinkovitost – nego lažne studije, bez stvarne znanstvene strogosti, koje su odobrili lokalni ili nacionalni stručnjaci, bogato plaćeni za tu svrhu.
2. „Sve što liječnici opće prakse znaju o lijeku jest ono što im predstave laboratoriji. Cilj je uvjeriti ih u nužnost propisivanja ovih lijekova kako bi oni zatim mogli uvjeriti pacijente. U propisivanju psihotropnih lijekova vjerovanje je temeljno.”

Analiza 47 kliničkih ispitivanja o selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina (SSRI), generaciji antidepresiva koja uključuje i Prozac, otkrila je nepobitne zaključke. SSRI ne pokazuju veću učinkovitost od placeba u slučajevima blage do umjerene depresije, pa čak ni za većinu teških depresija. Kod teško oboljelih pacijenata uočena razlika u učinkovitosti više se objašnjava slabijim odgovorom na placebo nego stvarnom terapijskom koristi molekule.

Profesor Irvin Kirsch s Odsjeka za psihologiju Sveučilišta u Hullu ističe da je izmjerena razlika između pacijenata liječenih placebom i onih na SSRI-ju minimalna, što ukazuje na to da je moguće izliječiti depresiju bez pribjegavanja kemijskim molekulama.

Drugi radovi ističu značajne zdravstvene rizike povezane s dugotrajnom uporabom ovih tretmana:

• Povećanje rizika od raka dojke;
• Povećan rizik od poremećaja iz spektra autizma kod djeteta u slučaju konzumacije tijekom trudnoće;
• Povećanje rizika od hemoragijskog moždanog udara;
• Česte nuspojave poput mučnine, vrtoglavice, probavnih smetnji, migrena i kroničnog umora

Prirodne alternative za blage i umjerene depresije

Slučajevi vrlo teške depresije mogu zahtijevati strogo medikamentozno praćenje, no prirodni pristupi pokazuju veliku učinkovitost u liječenju blagih do umjerenih oblika.

Meta-analiza provedena na 8369 žena pokazala je da jednostavno preusmjeravanje prehrane prema mediteranskom modelu ima zaštitnu ulogu protiv depresivnih simptoma. Cjelokupna skrb oslanja se na optimizaciju unosa vitamina D, drastično smanjenje brzih šećera i gaziranih pića, odgovarajući unos cinka, vitamina B6 i B9, kvalitetan san, redovitu tjelesnu aktivnost i održavanje ispunjavajućih društvenih odnosa.

L-tirozin: prirodni prekursor motivacije

Sredinom 1980-ih dr. Patrick Lemoine, tada liječnik u Psihijatrijskoj bolnici Vinatier u Lyonu, došao je do ključnog otkrića. Zanimao se za hospitalizirane pacijente koji pate od depresije otporne na klasične tretmane i istovremeno pokazuju simptome karakteristične za Parkinsonovu bolest.

„Klasično se depresija povezuje s disfunkcijom serotonina ili noradrenalina. Međutim, Parkinsonova bolest je sa sigurnošću povezana s nedostatkom dopamina zbog progresivnog uništavanja dopaminergičkih neurona u određenim bazalnim ganglijima jer se radi o neurodegenerativnoj bolesti. Naše razmišljanje bilo je jednostavno: budući da ništa ne djeluje kod ovih pacijenata, a njihov jedini objektivni nedostatak tiče se dopamina, predložimo da ih liječimo ‘stimulansom’ te dopamina, odnosno antiparkinsonikom (piribedil, bromokriptin). Rezultati nisu izostali – svi koji su imali karakteristike Parkinsonove bolesti značajno su se poboljšali u nekoliko dana.”

Suočeni sa smanjenjem dugoročne učinkovitosti sintetskih lijekova, medicinski tim je zamijenio molekulu prirodnim prekursorom dopamina: L-tirozinom. Ova aminokiselina, prirodno prisutna u hrani (sirevi, jaja, lješnjaci, meso), omogućila je brzo i trajno poboljšanje, što je dovelo do potpune remisije pacijenata u manje od tjedan dana.

Za održavanje zadovoljavajuće razine energije i motivacije mozak proizvodi dva glavna neurotransmitera: dopamin i noradrenalin. Dopamin potiče interes, iščekivanje užitka i stimulira lučenje endorfina, osiguravajući osjećaj blagostanja. Noradrenalin se sintetizira izravno iz dopamina.

Nedostatak dopamina očituje se kao nedostatak tonusa, gubitak želje, poremećaji libida te fizički i mentalni umor. Pod utjecajem ponovljenog ili dugotrajnog stresa (prenaprezanje, žalovanje, sukobi) neuroni iscrpljuju svoje zalihe noradrenalina i dopamina. Unos L-tirozina obnavlja te zalihe i pokreće prirodnu sintezu neurotransmitera.

Načini suplementacije i mjere opreza

Kako bi se optimizirao prolaz L-tirozina kroz krvno-moždanu barijeru, potrebno je ograničiti „kompetitivne” aminokiseline (leucin, izoleucin, valin). To podrazumijeva umjeren unos mesa, mliječnih proizvoda i kukuruza. Konzumacija sporih ugljikohidrata olakšava mišićnu asimilaciju ovih kompetitivnih aminokiselina zahvaljujući ulozi inzulina.

Preporuke za doziranje:

• Preporučena doza: 14 mg po kilogramu tjelesne težine dnevno, odnosno dnevna doza između 500 i 2000 mg.
• Vrijeme uzimanja: natašte ujutro, najmanje 30 minuta prije doručka, kako bi se spriječila bilo kakva kompeticija u apsorpciji u crijevima.
• Priprema organizma: provesti prethodnu kuru magnezija tijekom 8 do 10 dana prije početka uzimanja L-tirozina kako bi se ograničila nervoza, drhtavica ili nesanica povezane s osjetljivošću na noradrenalin.

Suplementacija se može prekinuti nakon što se uspostavi ravnoteža i povremeno nastaviti u razdobljima intenzivnog stresa. Kontraindikacije su trudnoća, maligni melanom, hipertireoza i nedavni infarkt miokarda. Kod postporođajne depresije studije pokazuju da tirozin koji unese majka ne prelazi u majčino mlijeko, što omogućuje njegovu uporabu tijekom dojenja.

Kako odabrati kvalitetan dodatak prehrani?

Izbor kvalitetnog dodatka trebao bi se temeljiti na obliku aminokiseline i prisutnosti esencijalnih kofaktora. Standardni oblik L-tirozina treba preferirati, jer N-acetil-L-tirozin nije dokazao bolju biološku učinkovitost.

Kako bi se osigurala optimalna pretvorba L-tirozina u neurotransmitere, neophodna je prisutnost mikronutritivnih kofaktora: cink, vitamini B6, B12, B9 (folati) i vitamin C. Što se tiče željeza i bakra, koji su također uključeni u ove metaboličke puteve, suplementaciju treba razmotriti samo u slučaju medicinski potvrđenog nedostatka, zbog njihovog prooksidativnog potencijala u slučaju predoziranja.

Izvor: Stotinu rješenja od kojih se plaši Big Pharma