Francuska udruga za grupnu kupnju energije Ecodigo nudi građanima struju po cijeni koja je do 22 posto niža od regulirane, a tu je razliku uspjela ispregovarati tek nakon što je prikupila tisuće predbilježbi.
Radi se o modelu koji u Francuskoj funkcionira već godinama: građani se masovno prijavljuju, a organizator u njihovo ime pregovara s dobavljačem o nižoj cijeni. Ovoga puta dobavljač je Gaz de Bordeaux. Ponuda vrijedi za struju i plin, s rokom prijave do 30. rujna 2026. godine.
U osnovnom tarifnom modelu kilovatsat struje tako iznosi 0,1641 eura s uključenim porezima, dok je regulirana cijena 0,2001 eura. Kod tarife s višom i nižom cijenom tijekom dana, niža stopa pada na 0,1320 eura po kilovatsatu. Za plin je popust nešto manji — 12 posto na dio cijene bez poreza.
Postotak koji ne odgovara stvarnom računu
No tu leži kvaka koju ponuda ne ističe dovoljno jasno. Popust od 22 posto odnosi se samo na dio cijene bez poreza, a ne na konačni iznos na računu. Kada se uračunaju sva davanja, stvarna razlika u odnosu na reguliranu cijenu spušta se na približno 18 posto. Ušteda je i dalje stvarna, ali manja od brojke koja se prodaje u naslovima.
Ecodigo procjenjuje da bi prosječno kućanstvo u ovoj shemi moglo uštedjeti do 269 eura godišnje. Ta računica počiva na pretpostavci o potrošnji od 3000 kilovatsati struje i 12.000 kilovatsati plina godišnje, uz priključnu snagu od 6 kVA.
Cijena struje garantirana je tri godine, ali ugovor nije bezuvjetan. Ako se povećaju troškovi prijenosa i distribucije, dobavljač ima pravo korigirati iznos na računu. Isto vrijedi i za plin. Drugim riječima, fiksna cijena odnosi se na nabavnu komponentu, ne na sve što kupac na kraju plaća.
Što ovo govori o hrvatskom tržištu
Model grupne kupnje u Hrvatskoj praktički ne postoji u ovom obliku. Građani su prepušteni pojedinačnim ugovorima s dobavljačima, a cijene struje i plina određuje kombinacija regulacije i tržišnih kretanja na koje potrošač nema nikakav utjecaj. Upravo zato francuski primjer zaslužuje pozornost: pokazuje da organizirani potrošači mogu izboriti uvjete koje pojedinac ne može.
Ostaje pitanje koje ponuda ne postavlja. Ako se kolektivnim pregovaranjem može dobiti 18 posto niža cijena, zašto tu mogućnost građani ne koriste masovnije i zašto im država ne omogućuje jednostavan pravni okvir za takvo udruživanje? U zemlji u kojoj se o cijeni energije odlučuje bez stvarnog utjecaja potrošača, grupna kupnja bila bi konkretan alat u rukama kućanstava — pod uvjetom da postoji institucija spremna pregovarati u njihovo ime.
Francuska ponuda vrijedi do jeseni 2026., a cijene struje su vezane uz regulirani tarif. Ako on padne, pada i cijena u ovoj shemi. Ako poraste, dobavljač zadržava pravo prilagodbe. Potrošač tako dobiva nižu startnu poziciju, ali ne i potpunu sigurnost — što je pošteno reći prije nego što se potpiše.