Može li se SAD i njegova politička kultura ikada osloboditi kandži i pipaka genocidnog cionizma? Bismo li mogli doživjeti dan kada će SAD biti dekolonizirane i proglasiti neovisnost od Izraela i izraelskih operativaca unutar vlastitih granica?
Oko 14 milijuna američke djece živi u kućanstvima bez sigurnog pristupa hrani, prema organizaciji Feeding America. Svaki dan ne znaju odakle će doći njihov sljedeći obrok. Nešto duboko tutnji u Sjedinjenim Državama, a na kocki je njihova duša.
Hoće li SAD i dalje djelovati kao vojno-industrijski kompleks, voditi nespretne ratove koje nije moguće dobiti protiv cijelog svijeta i koje ne može smisleno privesti kraju, pa tako dodatno obogatiti klasu nečuveno bogatih muškaraca i žena poput Donalda Trumpa, Elona Muska, Larryja Ellisona, Miriam Adelson i tako u nedogled, od kojih je većina genocidnih cionista koji su zubima i noktima predani izraelskoj naseljeničkoj koloniji?
Ili će ispraviti kurs i staviti neposrednu dobrobit gotovo 350 milijuna ljudi vlastitog stanovništva u središte svoje predodžbe o sebi?
Oduvijek sam mislio da je najgore kod SAD-a to što za njih uvijek postoji nada. Sada smo usred te očajničke nade.
Istodobno, upravo ta zemlja daje Izraelu 3,8 milijardi dolara godišnje temeljne vojne pomoći na osnovi desetogodišnjeg memoranduma o razumijevanju koji je kukavički američki predsjednik Barack Obama poklonio genocidnim cionistima, a koji obuhvaća razdoblje od 2019. do 2028.
To je bilo prije nego što je Izrael počeo ubijati Palestince u Gazi u desecima tisuća, za što je američka vojna pomoć “židovskoj državi”, kako je lažno nazivaju, silno povećana.
Izrael je počinio genocid u Gazi od listopada 2023. oružjem koje mu je Obama unosno stavio na raspolaganje. To masovno ubojstvo bit će njegova trajna predsjednička ostavština, a ne onaj kičast predsjednički centar koji je izgradio na južnoj strani Chicaga.
Kakva je to opscenost? Milijuni Amerikanaca oduvijek su se pitali, a sada javno i otvoreno pitaju bez straha da će ih cionističke organizacije poput Lige protiv klevete (ADL), nalik gestapovskima, oklevetati i ocrniti njihova dobra imena.
Gubljenje svijeta
Bijes kojem svjedočimo u SAD-u protiv Trumpovih opscenosti zapravo je bijes protiv gušenja koje Izrael generacijama drži nad tom zemljom. Amerikanci, i ljevica i desnica, konzervativci i liberali, bune se protiv Izraela.
The New York Times to zna i očajnički se mobilizirao da to prikrije, kamuflira, diskreditira, ocrni ili na drugi način odbaci. Zajedno s Izraelom i The New York Times tone.
Zapazite kako, sada kada rat protiv Irana ide katastrofalno za Trumpa i Izrael, The New York Times predvodi američke medije u razdvajanju Izraela od Sjedinjenih Država.
„Izgubili smo Sjedinjene Države, izgubili smo svijet.” Riječi su to Naftalija Bennetta, bivšeg izraelskog premijera, još jednog genocidnog političara koji se nada naslijediti Netanyahua.
Svijet nikada nisu imali, pa ga nisu mogli izgubiti. Jesu američko političko vodstvo koje su izraelski operativci nekoć držali u džepu. Da su američki narod izgubili davno, općepoznato je.
Zamislite da rat teče prema samozavaravajućim halucinacijama Mossada, koje odjekuju na stranicama kolumni Breta Stephensa — sva bi zasluga pripala Izraelu.
Stephensa i Benjamina Netanyahua moramo držati pod pritiskom. To je rat koji su pokrenuli i nametnuli milijunima Amerikanaca.
Izraelski operativci predvođeni proizraelskom lobističkom skupinom AIPAC ovih dana proživljavaju jadno vrijeme, pokušavaju ručno birati sve manji broj korumpiranih političara koji još mogu ignorirati izraelski genocid u Gazi i huškanje na rat drugdje — poput Hakeema Jeffriesa, najvišeg demokrata u Zastupničkom domu Sjedinjenih Država.
Rat koji je Izrael potaknuo Trumpa da vodi protiv Irana sada je lakmus-test ove sudbonosne bitke. Amerikanci se nikada neće vratiti spavanju dok ne sruše AIPAC, tu izraelsku petu kolonu u Sjedinjenim Državama. „Dolazim srušiti vaše kraljevstvo“, rekla je smjela i briljantna bivša kongresnica Cori Bush.
Rat koji je Izrael zlonamjerno vodio protiv Irana jest rat koji je vodio protiv većine Amerikanaca, koji se protive tom vulgarnom činu vojne nasilnosti prema suverenoj naciji.
Politička pobuna
Sjedinjene Države se mijenjaju, i to brzo. Izrael i izraelski operativci u raznim institucijama nikada više neće imati moć i utjecaj koje je ta zabludjela naseljenička kolonija nekoć uživala, zahvaljujući genocidnim cionističkim operativcima koji svoje neprekidno huškanje na rat pakiraju kao najbolji interes Amerikanaca.
Ono što rade sada je općepoznato: izravno je protiv najboljih interesa većine Amerikanaca, koji glasno i javno izjavljuju da više ne žele biti pijuni europske naseljeničke kolonije.
Kada vodeći američki umjetnici poput Marka Ruffala, Susan Sarandon i Macklemorea govore otvoreno i prihvaćaju posljedice, znate da je opaki bauk lažne optužbe za „antisemitizam“ izgubio moć zastrašivanja.
Izraelci i njihovi kolumnisti pete kolone u The New York Timesu, The Wall Street Journalu i Fox Newsu to znaju do zasićenja. Očajnički to nastoje izbjeći, odbaciti ili ocrniti, ali znaju da je činjenica.
Američka politička kultura dekolonizira se pred našim očima. Nova imena s oslobođenom politikom — Zohran Mamdani, Brad Lander, Claire Valdez, Aber Kawas, Chris Rabb — tjeraju nacionalne figure poput senatora Bernieja Sandersa i zastupnice Alexandrije Ocasio-Cortez da zauzmu smjelije političke pozicije.
U srpnju je 103 demokratskih zastupnika u Zastupničkom domu, uz jednog republikanca Thomasa Massieja, glasovalo za opsežni amandman koji blokira 3,3 milijarde dolara vojne pomoći Izraelu. Izraelski operativci poput Thomasa Friedmana, Breta Stephensa i Bari Weiss ovih nemirnih noći ne mogu spavati.
Od potpredsjednika SAD-a JD Vancea, preko korumpiranih čikaških političara poput bivšeg gradonačelnika Rahma Emanuela, do republikanca Massieja i cijele baze Demokratske stranke; od izbora za gradonačelnika New Yorka, preko kongresnih izbora u New Jerseyju, izbora za Senat u Michiganu i izbora za guvernera u Coloradu — Izrael i izraelski operativci su u bijegu.
Kamala Harris, bivša potpredsjednica koja je pomagala i podržavala izraelski genocid u Gazi, sada se obraća Mamdaniju. Ta-Nehisi Coates, nedavno i sretno oslobođeni pisac, jedan je od najrječitijih i najmoćnijih glasova koji razotkrivaju genocidne cioniste.
Taj se zbor ne može zaustaviti. Nikakav korumpirani karijerist poput Weiss, bez obzira na to koliko milijuna vlasnik Paramounta David Ellison stavi na njezino raspolaganje, nikakva nova propaganda osmišljena umjetnom inteligencijom — ništa neće zaustaviti ovu bujicu.
Promjena režima kod kuće
Amerikanci se dekoloniziraju od ispruženih očnjaka Izraela i odmah prepoznaju strane agente među sobom — ljude poput američkog senatora Teda Cruza, guvernera Floride Rona DeSantisa i američkog veleposlanika u Izraelu Mikea Huckabeeja.
Rep više ne može mahati psom. Koji je pas, a koji rep? Izrael je natjerao SAD da baci toliko bombi na Iran da Pentagonov vlastiti nadzornik izvješćuje o manjkovima strateških zaliha.
Kakva arogancija, kakva zapanjujuća vulgarnost, kakav bizaran osjećaj samozvanog prava dopušta izraelskim operativcima, mnogima zaposlenima u američkim medijima i zabavnoj industriji, da to čine koloniziranoj naciji? Amerikanci žele biti oslobođeni izraelskog tutorstva.
Zapanjujuća pobjeda Abdula El-Sayeda na demokratskim predizborima za Senat u Michiganu još je jedan pokazatelj da novac izraelskih operativaca prerušenih u Amerikance, kojim Sjedinjene Države drže kolonizirane od strane izraelske naseljeničke kolonije, više ne djeluje.
U ime tih operativaca Aipac je potrošio milijune dolara kako bi porazio El-Sayeda — i bijedno propao. Zašto? Zato što su Amerikanci zgađeni time što su iz rata u rat navlačeni u lažnoj nadi da će utažiti žeđ genocidnih cionista za mesom, krvi i kostima mrtve palestinske djece.
Kada jednom bude napisano posljednje poglavlje ubojite pustolovine zvane Izrael, njegova drska i ružna bestidnost — kojom je potaknuo Trumpa na napad na Iran, na tragu vlastitog genocida u Palestini i otimanja zemlje u Libanonu i Siriji — bit će sama dubina njegove političke izopačenosti.
Ideja da prezrena mala garnizonska država može slomiti volju goleme civilizacijske sile nije samo krajnje glupa. Ona je vrhunski znak čitave povijesti ubojite oholosti koja konačno razotkriva dubinu svoje zloćudnosti.
Uistinu su mislili da su sposobni srušiti iransku vladu, razbiti njezin domaći program nuklearne energije i na vlast dovesti pokorni proizraelski režim.
Bilo dobro bilo loše, Islamska Republika vrh je sante leda goleme političke kulture o kojoj cijela garnizonska država Izrael, od jednog do drugog kraja, tragično malo zna. To se neznanje sada odražava i u SAD-u, gdje cionistička kamarila gubi osjećaj za stvarnost.
U svom uobičajenom nabrajanju ratova koje je pokrenuo Netanyahu propušta spomenuti jednu jedinu najvažniju frontu, Sjedinjene Američke Države.
Tamo mu cionistička peta kolona pomaže voditi smrtonosni rat protiv američkog naroda, kojemu je već muka davati svoja sredstva, a i živote svojih sinova i kćeri, kako bi se borilo za Izrael.
U tome su iranski, palestinski, libanonski i sirijski narod ujedinjeni s američkim narodom. Neophodno je da ljudi diljem svijeta ne miješaju i ne poistovjećuju korumpiranost male bande političkih elita s rastućim glasovima Amerikanaca koji se protive izraelskom poticanju rata.
Povratak kući
Sjedinjene Američke Države proživljavaju jedan od najsudbonosnijih trenutaka u svojoj povijesti.
Generacijama se genocidni cionizam infiltrirao u njihove demokratske institucije i uzeo američku političku kulturu za taoca svoje genocidne politike, vladajući manipuliranim osjećajima masovnih medija i zabavne industrije, ušutkujući i zastrašujući svaki pojedinačni glas koji bi se usudio reći istinu o njegovoj neutaživoj i psihotičnoj žudnji za moći.
Izvanredna ličnost palestinsko-američkog intelektualca Edwarda Saida nadvisuje sve, dok se kasnije generacije s divljenjem i strahopoštovanjem sjećaju djela koje je učinio, suočen sa svirepim divljaštvom, braneći palestinsku stvar koju je učinio simbolom čitavog koloniziranog svijeta.
Generacijama su proizraelski cionisti prodirali u svaki aspekt američkog života, od visokog obrazovanja do medija i zabavne industrije i svega između, a odande su normalizirali masovno ubojstvo Palestinaca, Libanonaca i Sirijaca te otimanje njihovih domovina koje je u tijeku.
U velikim medijskim organizacijama poput The New York Timesa, CNN-a i The Wall Street Journala, u značajnom dijelu holivudske filmske industrije, pa sve do upravnih odbora velikih sveučilišta, proizraelski cionisti učinili su samo spominjanje riječi Palestina zločinom.
Do danas neuravnoteženi izabrani dužnosnici poput američkog kongresnika Brian Mast govore da palestinske bebe ubijene u Gazi nisu “nevine civilne osobe”, dok loši izgovori za komičare poput Jerryja Seinfelda otvoreno govore da Palestina ne postoji. Pa ipak, Palestina sada pronalazi prostrano, plodno moralno tlo na kojem može rasti u Sjedinjenim Američkim Državama.
Amerikanci se sada bude, i lijevi i desni, kršćani, muslimani i Židovi, Afroamerikanci i Latinoamerikanci, stari i novi imigranti. Dekolonijalni pokret poprima oblik u ovoj zemlji i svijet to mora primijetiti.
Idiotično galamljenje Trumpa i njegovih cionističkih pomagača i pokrovitelja ne smije odvratiti pozornost od ovog povijesnog trenutka. Vulgarni kolumnisti lista The New York Times točni su barometri panike koju cionistički čuvari masovnih medija sada osjećaju kako im se približava.
Izbor Zohrana Mamdanija za gradonačelnika New Yorka bio je seizmički događaj. Tisuće Mamdanija struje prema moralnom i političkom ostvarenju.
Generacije postkolonijalnih i dekolonijalnih mislilaca, prije i poslije Saida, napisale su svoja najznačajnija djela na engleskom jeziku i u Sjedinjenim Državama. Taj je rad trajni dar svjetskih mislilaca njihovim američkim sredinama.
Neprekinuti tijek kritičkog mišljenja konačno se vraća na svoje plodno tlo u Americi.
Autor: Hamid Dabashi
Ne mogu ih izgubiti držre ih u kaandžamaaaaaaaaa.