Riječ je o usluzi daljinskog upravljanja električnim bojlerima koju je pokrenuo Octopus Energy. Zagrijavanje sanitarne vode u prosječnom kućanstvu odnosi oko petinu ukupne potrošnje energije, a dosad se ta stavka mogla smanjivati tek programiranjem bojlera na jeftiniju noćnu tarifu. Novi servis ide korak dalje: tvrtka pali i gasi bojlere na daljinu, ovisno o cijeni struje na tržištu i o tome koliko je proizvedena energija ugljično intenzivna.
Cilj je trostruk: smanjiti račun, rasteretiti mrežu u vršnim satima i pogurati potrošnju prema struji proizvedenoj u Francuskoj. Tvrtka tvrdi da već ima 130.000 podobnih kupaca, s prosječnom uštedom od 33 eura godišnje po kućanstvu. Na razini države, 7,8 milijuna kućanstava ima bojler kompatibilan s brojilom Linky, od njih više od 15 milijuna koliko ih je općenito opremljeno tim brojilom. Kada bi svi pristali, tvrde iz kompanije, uštedjelo bi se do 257 milijuna eura i izbjeglo 780 MW opterećenja u 19 sati zimi — koliko proizvodi jedan veći elektroenergetski objekt.
Isti posao već nude drugi, ali uz kuku
Ovakav servis nije novost. Slična rješenja već su komercijalizirali Voltalis i Elax Energie, s tim da Voltalis ide i dalje pa optimizira rad električnih radijatora, a ne samo bojlera. Razlika je u tome što Octopus obećava da nema nikakve opreme za ugradnju — sve se, tvrde, rješava funkcijama brojila Linky.
No uvjeti su uski. Potreban je akumulacijski električni bojler spojen na Linky druge razine i status kupca Octopusa. Usluga nije kompatibilna s njihovim tarifama za električna vozila ni sa solarnom ponudom. Uz to, tvrtka svakih 30 minuta preuzima podatke o potrošnji preko operatora distribucijskog sustava Enedis kako bi odredila kada grijati vodu. To je, kako sami kažu, cijena prepuštanja kontrole.
Pametno brojilo kao upravljačka poluga
Servisi daljinskog upravljanja dolaze u trenutku kada je mreži sve potrebnija fleksibilnost. Obnovljivi izvori poput vjetra i sunca dobri su za okoliš, ali imaju nedostatak: ne mogu se kontrolirati. Solarna elektrana može proizvoditi obilno danju, ali ne noću. Rješenja su baterije, reverzibilne hidroelektrane ili — pomicanje potrošnje na sate najveće proizvodnje, upravo poput bojlera.
Iz toga slijedi logičan nastavak: tarife koje fluktuiraju prema stvarnoj cijeni struje. Tko danas prepusti bojler operateru, sutra će možda pregovarati o svakom kilovatsatu zasebno.
Ovdje se otvara pitanje koje francuski dobavljač ne postavlja: kome zapravo ide razlika između uštede koju ostvari kućanstvo i vrijednosti koju fleksibilnost donosi na tržištu? Ako potrošač dobiva 33 eura, a sustav na njegovu odricanju zarađuje višestruko, onda to nije partnerstvo nego najam tuđeg uređaja po cijeni koju određuje onaj koji upravlja.
Isti model već je viđen u Hrvatskoj i šire: pametna brojila postavljena su kao mjerni instrument, a zatim se pokazalo da su i upravljački. Kad građanin jednom potpiše prepuštanje kontrole nad bojlerom, pitanje više nije koliko štedi, nego koliko je slobode prodao za tridesetak eura godišnje.
7 komentara
Sećam se kad je u srbiji (ili je to bila cela sfrj ne pamtim vreme) bila opcija da se ugradi limiter potrošnje. To znači da ne možete u jednom trenutku povući iz mreže više struje od limita, a zato je kwh jeftiniji. Ljudi su kupovali limitere, plaćali distribuciji ugradnju, a sistem nikada nije zaživeo – samo su im uzeli pare. Seća li se neko koje godine je to bilo?
U Hrvatskoj za radijatore imamo razdjelnike topline, a njihovu obvezu ugradnje pokrenula je Vlada Republike Hrvatske donošenjem Zakona o tržištu toplinske energije još 2013. godine.
Glavni pokretač iza ovog zakona zapravo je bila EU, odnosno njezina Direktiva o energetskoj učinkovitosti.
Hrvatska je, kao nova članica EU-a, morala uskladiti svoje zakone s europskim normama.
Ideja je bila natjerati građane u stambenim zgradama (spojenima na toplane) na racionalniju potrošnju energije: umjesto da se račun plaća paušalno po kvadratu stana, ugradnjom razdjelnika svatko bi trebao plaćati točno onoliko koliko je potrošio.
Zbog velikog nezadovoljstva građana, Zakon još nije zaživio.
Ministar koji je ostao prvenstveno upamćen po uvođenju obveznih razdjelnika topline je Ivan Vrdoljak (HNS), a tada je vladala tzv. Kukuriku koalicija (SDP i politički prirepci).
Isti taj HNS je od 2017. godine politički prirepak HDZ-a.
Plenkoviću (HDZ) su tada trebali žetončići kada je najurio Most iz njihove kratkoživuće vladajuće koalicije.
HNS je u Sabor tada ušao na listi SDP-ove koalicije s ukupno 9 zastupnika.
Nakon dramatičnih unutarstranačkih pregovora koje je vodio gore spomenuti Ivan Vrdoljak, stranka se raskolila. Četiri zastupnika su odbila suradnju s HDZ-om i otišla u oporbu, ali preostalih 5 HNS-ovih zastupnika potpisalo je koaliciju s Plenkovićem (Milorad Batinić, Božica Makar, Marija Puh, Bernarda Topolko i Stjepan Čuraj).
Stjepan Čuraj je u saborske klupe ušao kao zamjena za Ivana Vrdoljaka, a kasnije je nakratko postao i predsjednik HNS-a.
Preostalih 4 HNS-ovaca su osnovali stranku Glas.
Od tadašnjih 9 mjesta koliko je HNS tada imao u Saboru, danas HNS ima jednog (Predrag Štromar), kao i jednu zastupnicu Glasa (Anka Mrak-Taritaš).
Za 33 eura uštede godišnje dobrovoljno predati totalnu kontrolu državi koliko smije biti topla voda u kući/stanu.
Na ovo će pristati samo oni koji potpuno vjeruju političarima da uvijek rade za njihovo dobro (čitaj: osobe s posebnim potrebama).
Da nijre i to prijevara.
To oni uvode ne zato da kućanstvo uštedi nego da oni zarade. Zarađuju na način da njihova aplikacija pljačka sve podatke od kućanstva jer toj aplikaciji kućanstvo mora dati doslovce pristup svom internetu u kući tako taj promet preko interneta se prodaje podatkovnim tvrtkama. Tako zarade više nego prodajom bojlera. To isto rade proizvođači televizora, čiji televizor sluša svaki razgovor u kući. Novi televizori imaju čak 5 mikrofona koji mogu čuti razgovor iako netko šapće u drugoj sobi. osim toga tv ima ugrađen skener bežičnog internat i svih uređaja koji koriste taj internet. To sve rade jer su shvatili da će više para zaraditi ako prodaju osobne podatke građana nego prodajom televizora. Zato danas uvode internet u aute jer auto onda bilježi sve podatke kuda se auto kreće i šta vlasnik auta radi. Zato čak i u bušilice uvode aplikacije jer će tako više zaraditi nego jednokratnom prodajom bušilice.
33 eura uštede, a 66 eura naknade. 🙂
Ako ovu uslugu ponude u HR, mislim da ću je uzeti među prvima. Naime, ja ne znam okrenuti kotač na bojleru za minimalnu, ekonomsku i maksimalnu potrošnju struje, tj. zagrijavanje vode. Pa je bolje da to netko drugi izdaleka radi umjesto mene.