Brojka od gotovo četiri tisuće novorođenčadi sa sifilisom u SAD-u u 2024. godini, dvanaeste godine zaredom s porastom, najbolji je pokazatelj da postojeći dijagnostički lanac ne radi.
Istraživački tim s američkog sveučilišta Penn State predstavio je pilot-verziju brzog testa na sifilis koji u jednom koraku spaja dvije vrste krvnih pretraga i detektira antitijela u koncentracijama koje dosadašnji testovi propuštaju. Rezultati su objavljeni u časopisu ACS Sensors, a ključna novost nije u kemiji samog testa, nego u nanopartikulama koje stvaraju vidljivu liniju.
Dosadašnji brzi testovi koriste zlatne nanočestice koje postaju vidljive tek kad ih se na liniji nakupi dovoljno. Povećavanje čestica nije rješenje jer se iznad otprilike 60 nanometara počnu sljepiti i taložiti poput pijeska u rijeci, umjesto da teku kroz uređaj. Tim je zato promijenio sastav: sloj srebra, koje ima jača optička svojstva od zlata, ali brzo oksidira, sendvičem je zatvoren između dva sloja zlata.
Rezultat su testne linije između 19 i 46 posto jače od onih na usporedivim uređajima, uz pouzdanu detekciju nižih koncentracija antitijela. U laboratorijskim mjerenjima bilo je potrebno šest puta manje višeslojnih čestica za vidljivu oznaku nego samog zlata.
Dvije pretrage, jedna posjeta
Dijagnostički put koji propisuje američki CDC sastoji se od dvije pretrage. Prva traži antitijela na bakteriju Treponema pallidum, koja u tijelu ostaju desetljećima pa i izliječena osoba može biti pozitivna. Druga traži antitijela nastala kao odgovor na oštećenje stanica i pokazuje je li infekcija aktivna i treba li liječenje.
Pokretanje obje pretrage smanjuje rizik lažno negativnih i lažno pozitivnih nalaza, ali zahtijeva laboratorij i vrijeme. Novi uređaj, kako tvrde autori, ne traži od liječnika da napuste taj put — samo ga pokušava reproducirati brže, na mjestu gdje se pacijent pojavio.
Kliničarka Casey Pinto iz medicinskog fakulteta Penn State opisuje što to praktično znači: informacija o infekciji tijekom same posjete promijenila bi savjetovanje, upute i terapiju. Njezin kolega Dipanjan Pan, voditelj istraživanja, dodaje da bi se tako testiranje, dijagnoza i liječenje mogli spojiti u jedan posjet.
Što stoji iza brojke od 4.000
CDC procjenjuje da su nedostatak pravovremenog testiranja i neodgovarajuće liječenje pridonijeli gotovo 90 posto kongenitalnih slučajeva. To nije problem osjetljivosti laboratorijske metode koliko problem toga gdje se i kada test radi. Sifilis je, kako podsjeća Pinto, bakterija koja može zahvatiti svaki organ, a kod trudnice prelazi na dijete — s razvojnim zaostatkom, srčanim manama, sljepoćom, deformacijama zuba i kostiju, osipima, u najgorem slučaju smrću.
Test je dosad provjeren na 36 kliničkih uzoraka različitih koncentracija antitijela, dobivenih od CDC-a i komercijalne biobanke Boca Biolistics. To je pilot, ne validacijska studija. Autori su podnijeli prijavu patenta i traže industrijske partnere za veća ispitivanja i regulatorni postupak.
Dvije brze pretrage na sifilis odobrene su u SAD-u posljednjih godina, ali obje detektiraju samo treponemalna antitijela. Potvrdni test u jednom koraku tamo nema odobrenje — jedan postoji u Europi, ali ne hvata antitijela u niskom rasponu. Upravo je taj niski raspon klinički najvažniji: javlja se na početku infekcije, u kasnim fazama i nakon liječenja, kad se provjerava je li terapija djelovala.
0 komentara
Još nema komentara. Budite prvi.