Dronovi otkrili skrivene aboridžinske crteže u Plavim planinama

Tri nova lokaliteta aboridžinske stijenske umjetnosti u Plavim planinama otkrivena su iz zraka — dronom s laserskim skenerom, dok su šetači na terenu samo potvrdili ono što je tehnologija već našla.

Istraživači sa Sveučilišta u Sydneyu i Australskog muzeja, u suradnji s korporacijom aboridžinskih skrbnika Dharug, koristili su LiDAR — lasersko skeniranje koje probija kroz gustu vegetaciju i stvara trodimenzionalnu kartu terena. Rezultat: tri dosad neregistrirana stijenska skloništa s crtežima i kamenim artefaktima, među kojima se ističu crvene šablone ruku.

Uz to su potvrđene lokacije šest već evidentiranih skloništa, a koordinate su točnije od onih u službenom registru Novog Južnog Walesa. Metoda je, dakle, dvostruko korisna: pronalazi novo i popravlja pogrešno zapisano.

Deset posto terena, dvjesto lokaliteta

U Plavim planinama dosad je zabilježeno više od 200 stijenskih skloništa s kulturnim i arheološkim tragovima. Prema riječima istraživačice Amy Mosig Way, pregledano je tek oko deset posto područja — teren je krševit, zarasla i skup za pješačenje.

Tu leži prava poanta priče. Nije riječ o tome da su arheolozi napokon našli nešto što su domaći starosjedioci oduvijek znali. Riječ je o tome da je državni sustav evidentiranja kulturnih dobara kronično nepotpun, a procedura prespora da bi uhvatila korak s razvojem, erozijom i požarima.

Voditelj istraživanja Jacob Bongers kaže da metoda omogućuje brzo i točno lociranje lokaliteta u nepristupačnim krajevima koji se dosad nisu mogli sustavno pregledati. Projekt Gulamada, u koji je uključen i stručnjak za stijensku umjetnost Wayne Brennan, počiva na načelu zajedničkog rada znanosti i prvonarodnih znanja.

Pitanje koje izostaje: kome služi registar

Nijedan od aktera u priči ne pita ono što se nameće: ako je deset posto terena pregledano, koliko je lokaliteta već izgubljeno — pod bagerima, cestama ili vatrom — a da za njih nitko nije ni znao? Australski savezni program potpora prvonarodnoj baštini financira projekt, ali ne rješava temeljni problem: registar je reaktivan, a ne preventivan.

Tehnologija tu pomaže, ali sama po sebi nije zaštita. Dron snimi teren u nekoliko sati; odluka da se lokalitet pravno zaštiti i dalje prolazi kroz sporu administraciju. Bez obvezujuće zaštite, točnije koordinate samo su precizniji popis onoga što sutra može nestati.

Istraživači najavljuju testiranje metode u tropskim savanama zapadnog Arnhemlanda i polusušnim krajevima zapadnog Novog Južnog Walesa. Ako se pristup proširi, australijske vlasti više neće moći tvrditi da nisu znale gdje se nalaze sveta mjesta. To je dobra vijest — ali i obveza koja se ne ispunjava dronom.