Školjke iz grčke špilje ruše teoriju o hladnoći koja je zaustavila poljoprivredu

Analiza školjki puževa iz grčke špilje ruši uvriježenu teoriju da je nagla hladnoća zaustavila širenje poljoprivrede Europom prije gotovo 9000 godina.

Istraživači njemačkog Leibniz-Zentrum für Archäologie objavili su u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences studiju koja na lokalitetu Franchthi u Peloponezu nije pronašla ni dokaze ekstremne hladnoće ni statistički značajnu vezu između kolebanja temperature i načina na koji su tamošnji ljudi dolazili do hrane. Rezultat je to koji ozbiljno uzdrma jedno od najčešćih objašnjenja u prapovijesnoj arheologiji.

Poljoprivreda je u Europu stigla s Bliskog istoka oko 7000. godine prije Krista. Prve zajednice širile su se sporo, a onda se između 6600. i 6000. prije Krista njihovo kretanje izvan Grčke gotovo zaustavilo na otprilike šest stoljeća. Kad se širenje nastavilo, bilo je brzo: u približno 500 godina farmerske zajednice dosegnule su portugalsku obalu.

Dosadašnja hipoteza glasila je da je ekspanziju zaustavilo naglo zahlađenje, uključujući klimatski događaj poznat kao 8.2-kiloyear oko 8200 godina prije današnjice. Hladne zime mogle su smanjiti prinose i otežati osnivanje novih naselja. No ta je pretpostavka dugo počivala na širokim regionalnim klimatskim zapisima, a ne na podacima s mjesta gdje su ljudi stvarno živjeli.

Što otkrivaju školjke

Tim predvođen Niklasom Hausmannom odabrao je neobičan izvor podataka: ljušture 121 puža vrste Patella iz Franchthija. Životinje su nekada završile kao ostatak obroka, a njihove ljušture tijekom rasta bilježe uvjete u kojima su živjele. Laserskom tehnikom istraživači su precizno odredili sezonske faze rasta, a zatim analizirali izotope kisika kako bi rekonstruirali sezonske temperaturne ekstreme. Dobili su najveći skup podataka visoke razlučivosti ikad izvučen iz jednog arheološkog lokaliteta.

Te su temperature zatim usporedili s životinjskim kostima iz istih slojeva, koje pokazuju što su ljudi lovili i jeli. Rezultat: nema dokaza o ekstremnoj hladnoći, a ni jake statističke veze između lokalnih klimatskih kolebanja i prehrambenih praksi.

„Za Franchthi jednostavno nema dokaza da su hladni uvjeti utjecali na opskrbu hranom dovoljno snažno da spriječe širenje poljoprivrede”, rekla je koautorica studije Danai Theodoraki.

Klima nije jedini krivac

Hausmann je pritom jasan: to ne znači da klima nije igrala nikakvu ulogu. Znači da na tom obalnom lokalitetu kratkotrajna hladnoća ne objašnjava zastoj. Društveni, gospodarski i kulturni čimbenici zato zaslužuju veću pozornost.

Upravo tu leži pitanje koje autori nisu postavili, a koje se samo nameće: ako klimatski šok nije zaustavio ljude, što jest? Šest stoljeća zastoja na granici Grčke predugo je razdoblje da bi se objasnilo pukom slučajnošću. Odgovor vjerojatno leži u organizaciji zajednica, u tome kako su dijelile zemlju, u demografskoj dinamici i u otporu autohtonih lovaca-skupljača. To su pitanja koja arheologija može istraživati bez pozivanja na klimu kao univerzalno opravdanje.

Zanimljivo je i da se nalaz tiče upravo razdoblja koje istraživači nazivaju 8.2-kiloyear event. Taj se događaj u popularnoj literaturi često navodi kao ključni prekidač ljudske povijesti — od kolapsa naselja do promjena u društvenim strukturama. Što više lokalnih, visokorazlučivih rekonstrukcija bude dostupno, to će se pokazati koliko su takve globalne klimatske etikete pregrube za objašnjavanje konkretnih ljudskih odluka.

Metoda koja bi mogla promijeniti arheologiju

Autori sada planiraju primijeniti istu metodu na druga nalazišta. To će pokazati je li Franchthi iznimka ili se radi o širem obrascu. Ako se potvrdi drugo, udžbenička priča o klimi koja je oblikovala prapovijesne migracije morat će se ozbiljno revidirati.

Ova studija ne nudi novu veliku teoriju. Nudi nešto korisnije: mjerenje na pravom mjestu i u pravom razmjeru, umjesto projiciranja regionalnih klimatskih modela na ljude koji su živjeli od mora i obale. U vremenu kada se gotovo svaka društvena pojava nastoji objasniti klimom, ovaj je rad koristan podsjetnik da ljudske odluke imaju vlastitu logiku — i da je povijest često složenija od jednostavnih korelacija.