Dlake, dlake!

Znamo da dlake imaju važnu funkciju za ona bića koja ih imaju. Ljudima su potrebne najmanje, jer ljudi se umiju snaći i u nedostatku ovog pokrivača tijela.

Ali zato su ljudi emocionalno najosjetljiviji na to imaju li ili nemaju dlake tamo gdje ih žele ili ne žele imati. I ljudima je u tom smislu vrlo teško ugoditi, a dlake kao da se trude da im napakoste koliko više mogu svojim izrastanjem ili neizrastanjem po tijelu. Naime, često rastu tamo gdje ne treba, a ne rastu tamo gdje treba. I rastu kad ne treba, a ne rastu kad treba.

Eto, djeca bi da im što prije porastu brkovi i brada, ali dlake uporno čekaju svoje vrijeme. Muškarci se najviše ljute što im dlake s glave opadaju toliko da potpuno ili djelomično oćelave. Muku muče s tim problemom. Neki navlače kosu s jednog dijela na drugi, neki nose perike, neki presađuju kosu, ne žaleći pare za tu investiciju. Da ironija bude veća, baš u vrijeme kad se ćelavi, počinju pojačano rasti dlake iz nosa, iz ušiju, a po leđima neki toliko odlakave da počinju sličiti na majmuna. Onda u sebi zakukaju: „Eh, kad bi se ove sve dlake mogle preseliti na glavu, kako bi to dobro bilo!“ Da, bilo bi dobro, bile bi tamo gdje treba, a ne bi ih bilo tamo gdje ne treba. Ali neće tako!

Žene rijetko oćelave, ali nekada je i njima ovo veliki problem. Zato se one bore s viškom dlaka po gotovo čitavom tijelu. Što se žena tiče, njima je svaka dlaka osim kose, pa i obrva, totalni višak. Briju ih, čupaju, uklanjaju ih i na druge načine, samo da ih se otarase bar privremeno, ali one rastu i rastu. Najveći neprijatelj su one po nogama i licu. I ispod pazuha. Eh, kad bi mogle žene kako taj višak dlaka premjestiti muškima na glave, bili bi zadovoljni i jedni i drugi!

DJEDOVA KOSA

Iz ušiju i iz nosa

mome djedu raste kosa.

Brkovi mu ko iz priče.

Obrve na šumu sliče.

Svuda dlaka bar poneka,

na tjemenu – ni za lijeka!