Svađa može biti i „svađa“

Neke osobe su poznate kao svađalice. I najmanju sitnicu iskoriste kako bi se oko nje posvađali i tako iz sebe izbacili nešto što im u njima smeta.

Ali nisu svi tako uspješni u svađalačkim vještinama. Neki u svađama uvijek „izvuku deblji kraj“ i na kraju otplaču i povuku se. Ali su uporni, opet pokušaju ne bi li napokon našli žrtvu na kojoj bi se i oni iskalili, koju bi oni rasplakali i pobjedonosno napustili „bojno polje“.

Neki su toliko usavršili svoje svađalačke kvalitete da je s njima se upustiti u svađu već unaprijed izgubljena bitka. Oni se u svađi snalaze kao riba u vodi. Svaku vašu riječ će protumačiti onako kako njima odgovara, bilo zbog toga kako ste je naglasili, kako ste je brzo, glasno ili razgovijetno izgovorili; u kom trenutku ste je izgovorili i tako dalje. Oni će, ako im samo tako odgovara, i ono što niste izgovorili znati protumačiti zašto niste izgovorili i to iskoristiti protiv vas. Pored njih nećete imati šansu izgovoriti cijelu rečenicu jer će oni i nakon prve riječi znati nastaviti šta ste htjeli reći i već iz toga pročitati i razgolititi pred svima svu vašu pokvarenost i podmuklost.

No, meni je na pameti svađa dvije gospođe iz Zagreba koje su ovu aktivnost često upražnjavale i tako, ma kako to bilo neobično, činile sebi život zanimljivijim. One nisu imale prijateljica, a niti rodbine u blizini. Od susjeda – imale su jedna drugu iz svoje generacije, a nisu se slagale gotovo niučemu osim u potrebi da komuniciraju. S takvim naravima kakve su imale, mogle su komunicirati samo svađajući se. I to su činile. Često i strasno. Znalo je tu biti i grubih i vulgarnih riječi kakve ne bi trebale izlaziti iz usta takvih dama, ali borba je bila nepoštedna, a riječi su bile oružje. Oružja, zna se, ima i konvencionalnog i nekonvencionalnog. Međutim, nikada, baš ni jedan jedini put, niti jedna od ove dvije susjede nije sebi dozvolila da susjedu ne persira. I uz najgrublje i najvulgarnije riječi protivnicu se „poštovalo“. Recimo, poštovanje bi se iskazivalo upravo persiranjem i „biranim riječima“ poput: „Popušite ga!“, ili: „Stavite si ga u dupe!“ E, sad vidite kako to ide jedno uz drugo!

Ipak, nisu sve svađe oštre, ne izazivaju sve ljutnju i suze. Postoje i one koje su simpatične, koje nemaju u sebi zlobe ni za sudionike niti za eventualnu publiku. Nekada su takve „svađe“ među navijačima, lovcima i ribolovcima, sportašima… Tu se svi nasmiju, nauživaju u dosjetkama. Tu se izoštravaju vještine ovakvog načina komunikacije i svima vrijeme brzo prolazi.

Neka bude i svađe, ako će se iz nje izroditi nešto dobro, a nekada je i to moguće. Ipak, pristojni i razumni ljudi će sve nesporazume riješiti i bez svađe.