Ovih dana u Nizozemskoj je sušni period. Trava se posušila i požutjela, mnoge biljke klonule, u zraku se već osjeća prašina, a iz kanala zadah ustajale vode.
U Bosni, kako čujem, kiše ima i previše pa poljoprivrednici, naročito povrtlari, strahuju da tolika vlaga ne naškodi usjevima. I tako se često događa – dok na jednom dijelu Zemlje vladaju suše, na drugom kiše ima i previše. Negdje haraju požari, negdje u isto vrime danak uzimaju poplave. Eh, kada bi se sve moglo nekako rasporediti da ide tamo gdje treba, svima bi bilo potaman. Ali to napraviti, za sada nikome ne polazi za rukom.
Nije tako samo s kišom i suncem. Mnogo toga je raspoređeno negdje previše, a negdje nimalo. Neki imaju samo more, a neki samo pustinju. Neki samo planine, a neki samo ravnicu. Dok jedni nikada u životu nisu vidjeli snijeg, drugi ga imaju i previše. Kod jednih raste izobilje voća, a drugi ga nemaju nikako. Jedni izbacuju na smeće namještaj o kome drugi samo sanjati mogu.
Kada bi se sve samo drukčije rasporedilo, za sve bi bilo svega dovoljno i bio bi to mnogo pravedniji svijet. Čak i novaca ima dovoljno, ali i on je raspoređen tako da ga neki imaju previše, a neki nimalo. Lijekova također. I dobrote i zla ima dovoljno, samo kada bi se i te osobine ravnomjernije rasporedile, lakše bi se podnosile i lakše bi se s njima živjelo. Ali sve to je ili teško ili nemoguće uskladiti. Pa šta nam onda preostaje?
Preostaje nam da kao pojedinci gradimo svoj svijet u kome ćemo rasporediti sve na svoje mjesto kako možemo i kako znamo i umijemo. Nema kiše, a mi zalijemo koliko možemo i tako ispravimo bar djelić nepravde. Nemamo mnogo novaca, a mi onoliko koliko imamo iskoristimo onako kako ćemo od njega imati najviše koristi. Nemamo lijekova, a mi koristimo one iz prirode ili mijenjamo režim ishrane, životne navike… Važno je samo nikada se ne predavati. Ne treba kukati na stanje u kom se nalazimo, nego tražiti bolje rješenje. Neka nas nedostatak kiše motivira da izgradimo sistem za navodnjavanje, a ne da kukamo i samo pričamo kako nema kiše.Neka nas svaki problem motivira da nađemo rješenje.
“A napolju ništa više, osim tople letnje kiše
A napolju lišće šušti, izgleda da mnogo pljušti” (Napolju- B Đorđević)
Eto baš dok čitam ovaj tekst kod nas pljušti. I neka, treba. Doći će sad dva mjeseca kada ćemo biti željni kiše, bar mi koji imamo poljoprivredu. Bez vode nema života.
A što se raspoređenosti dobara tiče treba prihvatiti ono što nam je dano. Posebno ono na što ne možemo utjecati kao npr klimu.
P.S. Nadam se da će i kod vas u Nizozemskoj pasti.
Mi smo na ovim prostorima relativno pošteđeni prirodnih nepogoda: nema vjetrova koji uništavaju sve pred sobom, nema vulkana, nije dugo bilo ni nekog ozbiljnijeg potresa. Ali zato imamo majmune koji podmeću požare i imamo poplave jer smo zapuštanjem javne infrastrukture zbog politike štednje i lopovske privatizacije došli do toga da moramo strepiti od malo jače kiše. I naravno, imamo gomilu idiota koji puše nacionalističke budalaštine ovdašnjih političara koji svako malo izazovu neki rat. Ukratko, mi smo sami sebi najveća prirodna nepogoda
Ive, kisa se cak moze “preusmjerit”, tocnije zaustavit ili inicirat (Wilhelm Reich i orgonska energija), al se isto tako moze i preraspodjelit resurse, kako si i napisa u tekstu.Mozda, jednog dana…….i opet, sve je na nama. Ne mozemo prominit elitiste niti ih natirat na novi, bolji svijet. Al mozemo sami pocet djelovat i organizirat se lokalno ( a mislit globalno). Medjutim, organizacija npr. asfaltiranja puta, dugackog 80 metara, sirokog 5 metara sa 10 susjeda postane prava nocna mora, sapunica. Nevjerojatno je, da u svom nastojanju da se nas osobni okolis promijeni na bolje, postotak od oko 20-30% uvik gleda kao priliku za zaj…. nekoga. I onda od svega na kraju ne bude nista. Navjerojatno frustrirajuce. Zaista nam treba mentalna (r)evolucija i promjena svijesti. Jer ovo stanje nije odrzivo
….a da malo prolistate sve o HARP antenskom sustavu i uključite to malo sive moždane mase (ako je imate)
Svaka zemlja ima dovoljno resursa prorodnih bogatstva za raskosan zovot ,poroblem je.zatucan narod koji ide.linijom lakseg otpora te.najglasniju garabu podupire ,kasnije se tipa 4mil. Ljudi boji 20ljudi apsurd
Hm….propade mi sijeno na jednoj parceli;na druge dvije nisam ni oborio travu a jos malo i ona je za baciti,kasni kosidba te ostruga podivljala;na te tri parcele necu imati drugu travu. Zita propadaju jer ne moze niko u njive,kvalitet zita ce biti dobro smanjen. Previse stete da se bude ne zabrinuto;nekada je to sa vremenom bilo balansirano ali sada sve u krajnost,pa i grad tuce ne mjerljivo vise, a steta je ne izbjezna zbog tih krajnosti…nije lako biti težak,nije lako gledati u Boga i u drzavu ali Bogu hvala ima se i moze se jos uvjek.