Puna usta Alaha

Samo što sam izašao iz Doboja i prešao preko mosta na rijeci Bosni, na prvom proširenju vidio sam čovjeka srednjih godina i desetogodišnjeg dječaka kako stopiraju.

Imao sam slobodnog mjesta u kolima, a dugo sam već putovao sam tako da sam se uželio i razgovora i baš mi je godilo da ih povezem i da usputno porazgovaramo, a i njima tako uslugu učinim. Ubrzo smo se našli u jednoj usputnoj kafani, pošto su se moji stoperi žalili da su žedni.

Dječak je uglavnom šutio i slušao šta stariji razgovaraju, a njegov amidža je neumorno pričao. Vidjelo se da je obrazovan, mada se po njegovom izgledu i odijevanju dalo pretpostaviti da ne živi na visokoj nozi. Ni sada ne znam je li od mene nekako iščeprkao čime se bavim i ko sam, ili me je odnekud prepoznao, ali tek kasnije sam shvatio da je sve to bila samo vješta igra koju je, istina, mogao odigrati samo neko ko nije glup i primitivan. Polako mi je ispričao priču kako je ostao bez posla, već mjesecima ništa ne zarađuje, a bio je vrlo uspješan u prodavanju knjiga. Baš ono što meni treba! Odmah sam se upecao na tu priču i već smo se počeli dogovarati o njegovom angažmanu. Odvezao sam ga do firme i ponudio posao. Ipak, nisam bio baš potpuno neoprezan, jer i mene je život naučio u kakvom okruženju i vremenu živim. Pošto mi je rekao da ima veoma dobre veze sa Islamskom zajednicom u BiH, dogovorili smo se da pokušamo prvo na tom polju. Imali smo jednu knjigu čija nam prodaja nije išla, a slično je bilo i sa dvije video kasete. Dao sam mu desetak knjiga i po jednu kasetu da pokuša to prodati, a ako bude išlo, nastavit ćemo sa više primjeraka. Dogovoreno je, uz poštenu proviziju, da svaki put donese novac od prethodne prodaje, a potom zaduži nove knjige. Kada je otišao, ja sam se malo raspitivao o njemu. Niko od ljudi iz svijeta prodaje knjiga mi nije znao reći ništa o njemu. To mi je bilo malo sumnjivo, ali…

Nakon samo dva sata moj novi trgovački putnik se vratio sav ozaren, govoreći da je navratio do Begove džamije i odmah sve prodao. Doduše, nije dobio novac jer će knjige sutra hodža pokazati džematlijama, pa će se oni odlučiti ko će kupiti, ali će toga sigurno biti mnogo. Dakle, ove knjige će za sada poslužiti tek kao uzorci, ali nesumnjivo je da će neke već sutra poslije džume hodža preko svojih ljudi džematlijama prodati, tako da ćemo mi dobiti novac. Nego, on bi sad prije sutrašnje džume obišao što više džamija po Sarajevu, a svi imami su njegovi jarani, i podijelio bi što više knjiga ako se ja slažem s tim? U sebi sam razmišljao kako nam je ta knjiga svakako propala investicija, nećemo je nikada prodati, pa je možda bolje dati mu još knjiga za koje neće biti šteta ni ako propadnu. Odlučim mu dati još pedesetak knjiga, a on se onda, kao pomalo mu neprijatno, češka po glavi i kaže kako je to dobro, ali on sad nema prevoza da obiđe džamije i podijeli im po nekoliko uzoraka po kojima bi oni mogli naručiti veće količine. Nego, ako imam bar 50 KM da mu pozajmim za taksi da on to začas raznese… U svom razgovoru je stalno spominjao Alaha i to kako je veliki vjernik, a mnogo puta sam čuo, a i sam se uvjerio da takve ljude uvijek treba prihvatiti sa rezervom. Pravi vjernici se uglavnom ne razmeću toliko iznošenjem svojih uvjerenja. Kad mi je zatražio još i novac, već mi je postao ozbiljno sumnjiv. Ali dao sam mu i novac.

Otišao je, i sutra ujutro se vratio sa novom pričom, sa još većim poslovnim uspjesima koji nas čekaju i koji najavljuju da trebamo štampati novo izdanje knjige, a zaradit ćemo da će to biti pravo čudo. Trebalo je samo da mu dam još neku paru, a on će već do mraka donijeti i to što je pozajmio i silnu zaradu koju treba samo otići pokupiti. Tek tad sam mu rekao da mu ne vjerujem, da će me uvjeriti da radi kako treba samo ako mi donese novac ili knjige koje je uzeo, a ako to učini, onda će vratiti povjerenje i nastvait ćemo tamo gdje smo stali. Bio je, kao, povrijeđen što mu ne vjerujem, opet je spominjao Alaha i svoju vjeru, odlazeći demonstrativno da mi donese novac, ali se više nikada nije pojavio. Kasnije sam čuo od jednog poznanika kako mu se, uz radostan smijeh, hvalio kako je i mene izigrao. Da, i njemu nije spominjao ni Alaha ni svoju veliku vjeru u Njega.