fbpx

I u bankama ima dobrih ljudi

Banka

O bankama, bankarima i njihovoj ulozi već dugo nemam lijepo mišljenje. Nije ni tu baš sve crno, naravno, ali banke sve više postaju sredstvo porobljavanja ljudi, umjesto da im pomažu.

Međutim, da i u bankama ima vrijednih i poštovanja vrijednih ljudi, uvjerio sam se nedavno. Pošao sam sasvim slučajno s mamom jedne djevojke Ivane u banku. Trebalo je da se njih dvije nešto dogovore na Ivaninoj pauzi koja će uskoro nastupiti. Ušli smo u banku i sjeli, čekajući pauzu. Na ekranu su se smjenjivali brojevi klijenata i šaltera na koji su trebali ići ili prostorija i ograđenih, izdvojenih lokacija u koje su trebali ući.

U jednom trenutku oglasio se zvučni signal, jedna gospođa je pogledala svoj broj i mjesto na koje su je pozivali pa se zbunjeno obratila Ivaninoj mami: „Oprostite, vidim da ste došli prije mene, a mene su pozvali prije, je li to neka greška?“ „Ne, ne, u redu je! Ja čekam Ivanu!“, odgovorila je mama. Na to je druga gospođa dobacila: „Svi bi samo kod Ivane!“ „A što?!“, bila je iznenađena Ivanina mama. „Pa ona je ovdje i najljubaznija, i najkompetentnija, a i najdobronamjernija“, objasnila je gospođa. Mama se odjednom zacrvenjela od radosti, to se nije moglo sakriti. Naravno, i ja sam se ugodno osjećao, lijepo je čuti da nekoga tako hvale.

Uskoro je počelo vrijeme pauze, Ivana je izašla i sjela s nama. Majka nije mogla ne početi odmah s lijepim riječima koje je malo prije čula. Dalje su nastavile o onome zbog čega je majka i navratila, a onda se tu pojavio jedan starac, usporena hoda, s buketom cvijeća za Ivanu: „Dozvolite mi da se ispričam zbog svog ponašanja. Vi ste divna osoba, i molim Vas, nemojte se nikada promijeniti!“ Kad je otišao, Ivana nam je ispričala pozadinu priče. Taj čovjek je već dugo u mirovini, bio je profesor na sveučilištu i vrlo je bogat. Ali i vrlo drzak. Kad dođe u banku želi samo da svi oko njega igraju i više nego što je to prihvatljivo. Jutros je ušao i po običaju, drsko se obratio i meni tražeći da ga odmah primim jer „on nikada ne čeka“. Odgovorila sam mu: „Odmah ću, gospodine, samo da završim s ovom gospođom.“ Onda je on rekao da se njega ne može ostaviti da čeka, zna li ona da on sad može zbog toga otići gazdi koji će mi odmah dati otkaz i tako dalje. Onda sam i ja bila malo oštija i rekla mu: „Znam, i vjerujem da to možete učiniti i vjerujem i da ste u stanju tako nešto učiniti. Ali to neće promijeniti činjenicu da ste drski, i neće promijeniti moju odluku da prvo uslužim ovu gospođu koja je na redu i koja je meni jednako važna kao Vi, bez obzira na to ko od vas ima više novaca na računu.“ Dalje sam nastavila raditi, i kad je on došao na red, s njim sam obavila sve kako treba, a bila sam i ljubazna kao da se prije toga ništa nije dogodilo. On je, začudo, bio tih i još me je na kraju pohvalio rekavši da je baš tako trebalo da uradim, da on i sam primijeti da sve više postaje „gad od čovjeka“, ali mu se to niko ne usuđuje reći. A evo, sad je donio i cvijeće.”

„Evo tebi ovo cvijeće, ja svakako imam još jedno“, rekla je Ivana majci na kraju priče. „Šta, nisi valjda i to danas dobila?!“, s nevjericom je pitala majka. „Jesam, ali to je zbog nečega što sam uradila prije nekoliko dana.“ I onda nam je ispričala i tu priču. Došao je jedan stranac koji je vrlo loše pričao nizozemski i jedva da su se mogli sporazumjeti tek o nekim stvarima. Želio je osigurati kuću, a u ovoj banci su i to radili, i neko mu je napisao na koji način je treba osigurati. Ivana mu je pokušavala objasniti kako je to za njega loša varijanta, da ima mnogo bolje rješenje, ali čovjek nije razumio šta mu ona govori i samo je ponavljao da uradi tako kako tu piše. No, Ivana je bila uporna i na kraju su se nekako sporazumjeli da je bolje da on ide kući i nađe nekoga ko bolje razumije jezik pa da zajedno dođu i riješe sve kako treba. Čovjek je otišao, a Ivana je bila od kolega izložena pravoj salvi kritika. Čak je optužena da radi protiv interesa banke jer odbija klijente. „Takva se prilika odmah koristi, da svi tako radimo, od čega bismo živjeli?! A i ti si izgubila bonus koji si mogla zaraditi da si sklopila posao!“, govorili su joj. Uskoro je pozvana kod direktora da objasni slučaj. Pokušala mu je objasniti da nije uradila ništa protiv banke, da je posao samo odgođen, da je time što je ponudila povoljniju varijantu klijentu u njegovim očima podigla ugled banke, a banka nije nimalo oštećena i tako dalje. Direktor je jednim dijelom prihvatio objašnjenje, ali je ipak rekao da je bolje držati se pravila, jer taj klijent je izgubljen, on će sad otići u drugu banku i tamo završiti posao. Međutim, nakon dva sata klijent se vratio s unukom s kojom nije bilo komunikacijskih problema. Kad mu je unuka prevela šta Ivana predlaže, on je bio oduševljen. I malo-pomalo, ne samo da je osigurao tu kuću zbog koje je i došao, nego i još jednu, a obećao je poslati i sinove da urade isto, što su oni kasnije i učinili, i osigurao je vrlo skup brod koji je imao, jer ispostavilo se da je to neki bogati trgovac. Eto danas je poslao i cvijeće.

Nakon ove Ivanine priče majka nije mogla doći sebi, na što je Ivana, ispraćajući nas, naglasila: „Ali nemojte pomisliti da je to stalno tako. Jednostavno, danas se sve poklopilo, takav je dan!“

Razumljivo, bilo bi baš pretjerano kad bi to bilo svaki dan. Ali lijepo je bilo biti dio i jednog takvog dana, bar kao promatrač. Lijepo je da u bankama, i bilo gdje, rade i ovakve osobe poput Ivane.

Sviđa vam se portal Logično?
LAJKAJTE NAŠU STRANICU

(samo jednom, ako kliknete drugi put, Facebook će smatrati da nas ne volite)
Pretplati se
Obavijest
guest
7 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Sell
Gost
Sell
3 godine prije

Netko će još i pomisliti da ima i poštenih trgovaca! 😉

Alerik
Gost
Alerik
3 godine prije

Vjerojatno je bilo dobrih ljudi i u Auschwitzu, stražara koji bi malo nježnije udarili kundakom. Da, dobrih ljudi ima posvuda. Kao što ima i dobrih namjera. S kojima je popločan put u…Vjerojatno je i Brunhilda Pomsel (Goebbelsova tajnica) vrhunski odrađivala svoj posao..i bila ljubazna.
Banke same po sebi nisu loša mjesta, dio su sustava koji nam olakšava život. Banke smo imali i u socijalizmu, postojale su i u feudalizmu, postojat će i sutra, tek su mehanizam pomoću kojeg lakše funkcionira ekonomski stroj.
Problem je sam novac. Koji je naš gospodar. A gospodari novca pod šapom drže sve parlamente i Vlade koji su im dale pravo na tiskanje novca. U toj civilizacijskoj bari, u kojoj se nalazimo jaaako dugo, uvijek ima i manjina onih koji prolaze bolje. Kotačići smo upravljanog Sustava, nesvjesni svoje uloge, nesvjesni svoje ljudske veličine i kao takvi idealna vrsta za potčinjavanje predatorima.

Hari
Gost
Hari
3 godine prije
Reply to  Alerik

Novac sam po sebi nije problem. Problem je ljudski nacin raspolaganja novcem, pretjerivanje s kamatama, gramzivost, korupcija, nebriga, neznanje i sl. U tom smislu, monetarni sustav neke zemlje takodjer odrazava “stanje duha” u toj zemlji. Ili po narodski: “ako laze koza ne laze rog”.

Bobi
Gost
Bobi
3 godine prije
Reply to  Alerik

U socijalizmu je pola poduzeća isplaćivalo plaće na ruke radnicima, banke su se MOGLE izbjeći i nikome nije uzet krov nad glavom od strane banke( dobrog mjesta buahahaha), nisu toliko zaradjivale na malom čovjeku, čitaj radniku..
A sredstvo porobljavanja bar na ovim prostorima su od 1995 i malo ljudi se zapita zasto banka daje kredit sa kamatom 9% recimo za auto, dok ista ta banka u matičnoj zemlji trazi za identican kredit kamatu 0,7 do 3,5 %…

Sara
Gost
Sara
3 godine prije

Ivana nije “ljudi iz banke”. Ona je samo njihov najamnik ili nadničar – posrednik prema raji kojoj pravi “ljudi iz banke” žmikaju i sišu krv svaki dan i na sve moguće načine. A raja ko raja, sretna kad ih se žmika sa osmjehom i lijepom riječi.
Ova maštovita, najvjerojatnije izmišljene pričica nije niti toliko srcedrapateljna koliko groteskna.

Har Megiddo
Gost
Har Megiddo
3 godine prije
Reply to  Sara

Apsolutno se slažem. “Ljudi iz banke” su ovi koji su nju napali, uključujući i direktora.

Moreno
Gost
Moreno
3 godine prije

I na isljeđivanju uvik ima dobri i loši pandur. Dobri je ljubazan i govori kako će sve bit u redu i nudi te napolitankama, ti samo tribaš ”surađivat”. Loši te mrko gleda i mlati.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik