Što će se dogoditi ako bankrotira američki sektor škriljca?

Ovog mjeseca došlo je do spektakularnog pada cijena nafte kakvog nismo vidjeli desetljećima. Posljednji put je jednodnevni pad cijena nafte bio je tako drastičan davne 1991. godine, kada su SAD pokrenule zračne napade na iračku vojsku kao odgovor na Sadamovu invaziju na Kuvajt.

Pad cijena ranije ovog mjeseca bio je otprilike jednako tako zapanjujući, kada su referentne cijene Brenta na globalnoj razini pale za 22 posto, a američke cijene WTI nafte za 20 posto. Ovaj kataklizmički sudar uzrokovala je savršena oluja zabrinjavajućih čimbenika – ubrzano globalno širenje pandemije koronavirusa i rat s cijenama nafte kojeg je, iritirana ruskim odbijanjem novog ugovora u okviru skupine OPEC+, pokrenula Saudijska Arabija nakon saveza. Sve je implodiralo početkom ovog mjeseca.

Sam implozija je već bila uzrokovana koronavirusom, jer je velika potražnja za naftom s pandemijom koja usporava industriju i gospodarstvo natjerala Rusiju i Saudijsku Arabiju na pokretanje pregovora za rješavanje tog pitanja, što je kasnije dovelo do oštro suprotstavljenih stavova i konačnog raspada saveza, nakon čega je uslijedio opći rat s cijenama.

Rat s cijenama nafte i kasniji pad imali su razorne učinke na američku industriju škriljca, koja se ionako bori s padom profita.

„Nekoliko američkih tvrtki škriljaca čak i može izdržati produženi rat s cijenama nafte. Posljednjih pet godina američki proizvođači nafte iz škriljaca borili su se s dobavljačima zbog manjih troškova i pogonske opreme, ali timovi teško mogu svesti troškove bušenja na oko 20 dolara po barelu. Tržište nafte prošli je tjedan većinu tvrtki iz sektora škriljca ostavilo da se bore s cijenama nižim od njihovih troškova proizvodnje”, naveo je Reuters prošlog tjedna.

Međutim, naredne vijesti iz Permskog bazena bile su tmurne, a World Oil je ovaj tjedan izvijestio da “sektor škriljca tone, a naftni šok dovodi do desetina tisuća otkaza širom industrije”. Prema analizi povjerenika države Texas za željeznice Ryana Suttona, deseci tisuća radnika naftne industrije otpuštaju se diljem Teksasa, a World Oil piše da „radnicima u gotovo svakoj industriji prijeti ekonomsko usporavanje, stoga ih je puno više izloženo riziku nego što su oni u pogođenom naftnom sektoru“.

„Ako američki sektor škriljca bankrotira, vladari nafte će opet biti Saudijci“.

Ova vijest nas vodi da se zapitamo što bi se dogodilo da američka industrija škriljca bankrotira? Upravo je to pitanje koje postavlja Robert Rapier ovaj tjedan u Forbesu.

“Stvarne posljedice bankrota američke industrije škriljca bi bile neuspjeh i globalna kontrola nafte bi se vratila u Saudijsku Arabiju. Milijuni Amerikanaca izgubit će posao, domaća proizvodnja nafte će pasti, a uvoz nafte će porasti. Saudijska Arabija će tada moći ponovo smanjiti proizvodnju kako bi povisila cijenu. Iako će neke tvrtke iz sektora škriljca u SAD-u neizbježno bankrotirati u narednim mjesecima, ako to pogodi većinu ovog sektora, to bi moglo imati trajan negativan utjecaj na nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država. U konačnici, ostaviti da se uruši naftni sektoru u Sjedinjenim Državama je prevelik rizik u kratkom roku, čak i ako je odmak od fosilnih goriva dugoročno  može biti dobra stvar“, za Forbes piše Robert Rapier.

“Gledajte, možda mislite da američka naftna industrija zaslužuje bankrot. Možda vjerujete da bismo se svi trebali voziti naokolo u električnim vozilima koja ćemo napajati strujom iz vjetra ili se voziti biciklima. Ali to nije svijet u kojem danas živimo. Trebamo li koristiti manje nafte? Da. I mi ćemo to učiniti s vremenom. Ali trenutno SAD i dalje troše puno nafte i to ćemo nastaviti činiti još godinama, čak i kad prijeđemo na električna vozila”, dodaje stručnjak.

S druge strane, Haley Zaremba, kolumnistica portala Oil Price iz Meksika, pita se, budući da se nafta pokazuje sve nestabilnijim sektorom, a čak i Saudi Aramco govori o vrhuncu „naftnog doba“ do sredine stoljeća, nije li krajnje vrijeme da je napustimo?

„Kako raste klimatski aktivizam, a Financial Times upozorava da je ovaj naftni pad “samo predznak onoga što čeka energetsku industriju”, možda je vrijeme da se ozbiljnije počnete oslobađati nafte u korist stvaranja novih radnih mjesta i infrastrukture u progresivnom energetskom sektoru“, piše Haley Zaremba.

No, struka ne vjeruje u oštar prijelaz na zelenu energiju na globalnoj razini. Mnoge ekonomije ne samo da ovise o nafti, već još uvijek korite ugljen, a samo EU ima plan oštre zelene tranzicije do 2050., poznat kao „New Green Deal“, iako treba pričekati da se zaključi saldo za 2020. i vidjeti kakvo će biti stanje i zajedničkoj europskoj i nacionalnim riznicama, a predviđa se da će se obje prilično isprazniti u borbi protiv pandemije.

Što se tiče rata cijena , na „bojištu je trenutno zatišje već nekoliko dana i cijene nafte su se stabilizirale na oko 30 dolara za barel Brenta i 24 dolara za barel američke WTI nafte.