Dosje čovjeka koji je premalo znao i prihvatio igru

Sasvim slučajno otkrivena je veza između geopolitičke šahovske igre, ukrajinske krize, kineskog zveckanja oružjem, porasta cijena plina i električne energije, genskog pripravka i SARS-CoV-2 virusa.

Ideje su kao sjemena. Planira li netko žetvu, svakako prije svega mora pripremiti tlo, posijati sjeme i čekati. Davne 994. godine na jugu Francuske dozrelo je žito i ubrzo nakon žetve, prerađeno brašno koristilo se u pripremi jela. Istovremeno, ljudi su počeli patiti od strahovitih grčeva u tijelu. Nakon konvulzija uslijedile su halucinacije, trčali su niz ulice i polja, bacali se u rijeke, jezerca čak i bunare kako bi ublažili senzaciju vrućine. Lokalni svećenici preporučili su molitve, svejedno, zbog strašnih grčeva u dišnom sustavu i srcu umrlo je oko 40.000 ljudi. Među učenim ljudima bolest se zbog osjećaja vrućine nazivala ignis sacer (sveta vatra). Na zahtjev lokalnog plemića čijem je sinu redovnik Antun uz pomoć relikvije spasio život zahvaćen svetom vatrom, 1095. godine Papa Urban II dao je svoj blagoslov osnutku rimokatoličkog reda Svetog Antuna i od tada se bolest naziva „Vatra Svetog Antuna“. Cilj novoosnovanog bolničkog reda bio je zaustaviti epidemiju. I dalje se preporučivala molitva s ciljem iskupljenja od grijeha, poticalo se i prepuštanje osobnog bogatstva crkvenom redu pa je s vremenom bolest malo pomalo iskorijenjena. Priprosti ljudi srednjeg vijeka nisu sumnjali u božju kaznu, a zbog dobre provizije između puka i boga, redovnici su zaboravili podijeliti tajnu o stvarnom uzroku bolesti. Cijelo su vrijeme znali da se među žitom širila gljiva Claviceps purpurea, čiji su alkaloidi ergotamin i ergotolin toksični za ljudski organizam, uzrokuju konvulzije, halucinacije i ovisno o konzumiranoj dozi uzrokuju smrt. U samostanima su marljivo prebirali zrna žita, odvajali gljive i tek ga potom izdavali neukom stanovništvu. Bolest je iskorijenjena, a toge postale duže zbog punih džepova.

Nepunih tisuću godina nakon ove pandemije uzrokovane gljivicom koja se poput vatre širila mračnim srednjovjekovnim razdobljem, situacija se uvelike promijenila, svijet je postao iznimno kompleksan stoga ne čudi da i dalje postoji podjela na upućene i proste ljude. Nekada su znanost i religija obitavali unutar istih zidova i ako je bilo rečeno da se bolest javlja zbog božjeg gnjeva ili vradžbina nitko među profanim svijetom nije gajio sumnje, informacije u to vrijeme nisu curile u javnost tek tako i nije bilo zviždača. U međuvremenu su se religija i znanost razdvojile, prije svega jer su potonjoj koncepti nevidljivih sila van dohvata mjernih uređaja i mišljenja, a kako se ljudi i dalje razbolijevaju bez da je moguće pronaći gljivicu, bacil ili bakteriju, znanost je upala u vlastitu klopku i počela vjerovati u postojanje nevidljivog patogena. Rođena je ideja negativnog praznovjerja, što znači da uzroke tražimo na mjestima gdje ih nema. Na mjesto božje kazne, zasjeo je virus uz ironičnu glazbenu kulisu jer ovaj put žrtve nisu bili samo priprosti ljudi već i velika većina znanstvenika.

Isprva gotovo nitko nije znao za novitet, priprema terena je potrajala i bilo je potrebno duže vrijeme kako bi se pokazalo koliko je sjeme nove ideje snažno i plodno, a žetva bolja nego ikada u ljudskoj povijesti. Božji pastiri su se povukli u svoje zlatne samostane i prepustili štafetu znanstvenicima. Sada ih tek bodre i navijaju za njih, posebice u posljednje dvije godine od kada ih podupiru snagom svoje moralne prošlosti, zagovaraju svetu vodicu u iglama kako bismo se svi zajedno očistili od „Vatre Svetog Antuna od Faucia“ jer ipak je zarazni patogen pobjegao iz Wuhana nakon gain of function genetske modifikacije. Međutim i dalje ostaje potrebitost vjere, istina, više se ne vjeruje u božju ljubav i mogućnost očišćenja od grijeha već u duh iz bočice čija snaga ovisi o našim molitvama. Na početku, kada smo vjerovali da je 95-100% efikasan, ljudi su čekali u redovima na svetim cjepilištima, no čim je vjera posustala zbog deseterostruko većeg broja slučajeva, sam duh iz bočice je izgubio na snazi i pokleknuo pred  Omikronom, milosrdnim mutantom kada hara afričkim državama, nemilosrdnim dok hara na jugu Hrvatske gdje puni bolnice pa medicinsko osoblje više ne stiže dronovima snimati tik-tok videa na krovovima istih bolnica.

Repetitio est mater studiorum

Nedugo je izašla knjiga „The Real Anthony Fauci“ globalno poznatog anti-vaksera Roberta F. Kennedya mlađeg, prepuna informacija o metodama manipulacije korporativnih znanstvenika u posljednjih 40 godina s ciljem stvaranja enormnog profita bez obzira na broj ljudskih žrtava. Nekoliko poglavlja posvećeno je raznim probnim balonima sve dok tlo nije bilo savršeno pripremljeno za početak sjetve 2019. godine. Model je doslovno identičan gore opisanom srednjovjekovnim primjerom, ali s jednom bitnom razlikom. Iako su halucinacije i dalje prisutne, ovog puta se ljudi nisu najeli ludih gljiva jer patogen nije nastao u prirodi.

Korak unazad, renomirani Science časopis objavio je 1983. godine vijest o izolaciji HIV virusa, uzročnika AIDS-a, dvije godina nakon što je američki centar za kontrolu i širenje bolesti proglasio epidemiju AIDS-a. Pronašavši i izolirajući uzročnika, Luc Montagnier je primio Nobelovu nagradu za izniman znanstveni doprinos, a u samom članku stoji kako se pretpostavlja da je HIV „vjerojatno odgovoran za nekoliko patogenih sindroma, uključujući AIDS.” Na AIDS konferenciji održanoj 1990. Montagnier iznenadno priznaje kako je “HIV vjerojatno benigan”, čime doslovno uništava sve što je prethodno rekao na tu temu i sam sebi gradi znanstveni lijes u koji će Fauci zakucati čavle. Montaignerov stav o do nedavno najpoznatijem virusu na svijetu drastično se promijenio tijekom godina stoga se današnji virolozi spram veselog Luca odnose s gnušanjem, a njegova titula nobelovca je u znanstvenim krugovima zamijenjena onom teoretičara zavjere i pseudoznanstvenika, posebice zbog priznanja iznesenog u dokumentarnom filmu „AIDS—The Doubt“  iz 1996. godine, gdje je autoru Djamelu Tahiju priznao da niti jedan od Kochovih postulata nikada nije bio zadovoljen te da „ne postoje znanstveni dokazi da HIV uzrokuje AIDS.” Kako ne bi bilo zabune oko negativnog praznovjerja zasijanog na polju virologije, Montagnierov elektronski mikroskopist dr. Charles Dauget izjavio je u intervjuu s Tahijem 2005. godine: “Nikada nismo vidjeli čestice virusa (HIV-a) u pročišćenom virusnom gradijentu. Ono što smo cijelo vrijeme gledali bili su stanični ostaci, bez virusnih čestica.” Montaigner je tek najzvučnije ime među razumnijim znanstvenicima koji jasno tvrde da HIV virus nije uzrok bolesti, zapravo ih ima na tisuće i niti jedan više nema posao u „državnim“ institucijama, međutim ono što ostaje kao jeka cijele anegdote jest sam virus, možda ne kao uzročnik AIDS-a, ali svakako kao uzrok neke druge bolesti.

Gain of Function i potraga za pan-korona cjepivom

Prema teoriji radi se dodavanju određenih nadnaravnih sposobnosti patogenu. Ima li virus sposobnost zaraziti psa, ali ne i čovjeka, zadatak gain of function istraživanja jest naučiti pseći virus kako da zarazi ljudske stanice pri čemu se koriste tehnike genetske modifikacije. Uđe li se u problematiku s premisom o nepostojanju virusa, kognitivna disonanca je zagarantirana!

Luc Montaigner je plasirao koncept u javnu domenu tijekom gostovanja na francuskoj javnoj televiziji gdje je izjavio kako se u genomu SARS-CoV-2 jasno vide sekvence HIV virusa. Već tada je bilo sasvim očito da se radi o nekoj čudnoj igri obzirom na njegove prethodne tvrdnje o izolaciji HIV virusa, no sjeme ideje o mogućem biološkom napadu na čovjeka palo je na plodno tlo. Unatoč početnoj konsternaciji svi su izjavu proglasili teorijom zavjere, međutim tijekom protekle dvije godine prirodno porijeklo virusa palo je u drugi plan i sada čak i glavni medijski kanali povremeno spominju bijeg iz laboratorija uz odobravajući pogled ministarstva istine.

Od samog početka ideja se munjevito razvijala, a novu dimenziju dao joj je David Martin, jedan od aduta odvjetnika Reinera Fuellmicha. Iz rukava vadi arsenal informacija koji će svakog nevjernika izuti iz cipela i poslati ga na mesijanski progon načetog Faucija čiji su prsti zajedno s novcem američkih poreznih obveznika u pozadini aktivnosti genetskih modifikacija bazičnih koronavirusa u Wuhanskom laboratoriju. Inače, većina redovnih znanstvenih istraživanja koronavirusa bila je usmjerena na izradu terapija za domaće životinje, točnije pse i mačke, jer se standardni koronavirusi obično kod ljudi povezuju s prehladama, stoga nisu bili ekonomski zanimljivi zbog čega se Pfizer odlučio patentirati cjepivo protiv koronavirusa za pse, i taj patent je uključivao S1 šiljasti protein. Dio njihova istraživanja preuzima Fauci i daje nalog Ralphu Barricu sa Sveučilišta North Carolina, Chappel Hill za daljnji razvoj osiguran s 100 milijuna dolara koje je u isti projekt usmjerila DARPA. Ova etapa gain of function istraživanja završava 2002. godine patentom #7279327, nakon čega se među ljudima navodno javlja SARS virus. Svi tipovi ovog istraživanja u Americi stavljeni su u moratorij, ali su nastavljeni u Kini u istoj mreži laboratorija s visokom razinom sigurnosti. S pojavom SARS-CoV-2 virusa, Martin upućuje na činjenicu kako su svi navodno novi elementi virusa od prije poznati i raspoređeni kroz 73 postojeća patenta izdana između 2008. i 2019. godine uključujući mjesto cijepanja na baze, ACE-2 receptor i šiljasti protein te daje sve potrebne dokaze koji jednoznačno upućuju na mišljenje kako se radi o replicirajućem biološkom oružju puštenom među ljude. U podlozi svega krije se nedosanjani san o stvaranju univerzalnog duha iz bočice za sve korona viruse umjetnog porijekla i time dolazimo do propalog pokušaja, genocidnog mRNK cjepiva.

Stvaranje Spasitelja

Promatra li se do sada izneseno iz perspektive fenomena zaraze i teorije klica sasvim je izvjesno da umjetno stvoreni virus, sada iznimno pametan, prilagodljiv i otporan na metke poput idealnog vojnika, ima potencijal razbolijevanja ljudi. S gledišta opće prihvaćene teorije, gore izneseno negativno praznovjerje pada u vodu, autor ovog teksta počinje sličiti tvrdokornom teoretičaru zavjere koji si ne može priznati očito i iz nekih upitnih poriva odvodi čitatelja u pakao kognitivne disonance. I još gore, ispada ograničen jer pored svih dokaza o genetski modificiranom virusu i dalje tvrdi da virus nije uzrok bolesti. Kako netko uopće može posumnjati da se u najnaprednijim laboratorijima svijeta doista ne proizvode super virusi, posebice kada je priča o GMO-u u međuvremenu postala „činjenica“ na zelenim tržnicama, a znanstvenici poput Roberta Malonea ili Tomislava Domazeta-Loše upozoravaju na moguće trajne genetske modifikacije inokuliranog čovjeka? Kako može biti toliko ograničen i ne priznati postojanje patogena kada se i jedna od ikona anti-vakserskog pokreta, doktor Srećko Sladoljev namjerno zarazio svinjskom gripom?!

Da, svi ljudi imaju svjedočanstvo o fenomenu zaraze iz vrtića, u krugu obitelji, poslu ili na vjenčanju i kada se zbroji sve do sada rečeno u koloni službenog i u koloni alternativnog narativa, pristanak na testiranje, pribavljanje covid potvrda i stvaranja zaliha zapravo toksičnog Ivermectina u teoriji ima smisla kako bi se s jedne strane pripremilo za napad kimerskog virusa i izbjegao susret s duhom iz bočice, a s druge strane odustalo od traženja stvarnih razloga pojave bolesti te demistificiranja cjelokupne virologije i genetike. Prije dvije godine moglo se reći da svatko ima pravo izbora, ali takav komentar jednostavno ne rezonira s novo-normalnim stanjem pa neka se čitatelj strpi još malo dok se ne približimo poanti, što dakako ne znači da se u izneseno treba slijepo vjerovati.

U međuvremenu, jedan od bitnijih fenomena je doktor Malone. Kada u nečijoj biografiji postoje nepomirljivi sustavi vrijednosti od prije i poslije izbijanja „pandemije“, jedan od mogućih razloga promjene svjetonazora leži u prevladavanju kognitivne disonance nakon što je individua shvatila proporcije vlastite zablude, drugi razlozi iziskuju dublje poniranje u stvarne motive nagle promjene mišljenja, pri čemu se ne insinuira ni jedno niti drugo već se radi isključivo o objektivnom promatranju transformacije ličnosti.

Nakon što je netko cijeli svoj život provede razvijajući mRNK tehnologiju, cjepiva protiv virusnih bolesti o čijim kliničkim fazama je doktorica Markotić javno obavijestila hrvatsku javnost na katoličkom TV kanalu, surađuje s američkom vojskom opet poput naše vrle znanstvenice i uvjeren u ispravnost svojih djela pristaje na sijaset moralno dvojbenih radnji ne bi li u konačnici na tržište dospio još jedan proizvod pun toksina inače krivih za milijune oštećene djece, autoimune bolesti i litaniju drugih komplikacija krvožilnog i živčanog sustava, nužno je razmisliti zašto se dogodio nagli obrat. Malone je bio okorjeli zagovornik obaveznih cjepiva, radio je na ranim tretmanima za Covid-19 i prema njegovim riječima bio je inokuliran Moderninim duhom iz bočice; inače kompanija upravo započinje s testiranjem svog pripravka protiv HIV virusa (!); da bi ubrzo potom bio pobrisan s društvenih mreža i završio među teoretičarima zavjere sa ostalim svjetski poznatim licima pokreta otpora. Odlučio se na igliranje jer ga je prije službenog početka pandemije i prije snimki padanja mrtvih ljudi po wuhanskim ulicama, iz samog epicentra korona potresa nazvao njegov prijatelj iz CIA-e i rekao mu da okupi svoj tim jer je super zločinac pobjegao iz zatvora. Bez spominjanja američke tajne službe, čovjek bi još mogao vjerovati da je transformacija svijesti legitimna, ovako ostaje upitnik, doduše na putu k izbjeljivanju jer ga je među zvijezde pokreta otpora lansirao Stew Peters, novinar podcasta gdje dotična doktorica Jane Ruby plasira gomilu dezinformacija, a sve pod pokroviteljstvom kompanije MyPillow u vlasništvu Mikea Lindella, Trumpovog kućnog prijatelja iz čega postaje jasna i veza s Q pokretom odnosno pranjem mozga, a nedugo je Malone ugostio i mega utjecajan Joe Rogan. Možda je to tek američki pristup u stvaranju moralnih zvijezda, možda ne.

Maloneov „grijeh“ pred brisanje s društvenih mreža bila je izjava o štetnosti pripravka protiv SARS-CoV-2 koji na prevaru tjera ljudsko tijelo na proizvodnju toksičnih šiljastih proteina. U dijelu štetnosti inokulanta nema ništa sporno obzirom da su tvrdnje potkrepljene znanstvenim studijama, statistikom, bazama podataka neželjenih posljedica i osobnim iskustvom sviju nas. Međutim, niz mnoge javne nastupe posredno i neposredno potvrđuje gain of function istraživanja čime se postojanje zaraznog patogena stavlja na policu navodnih činjenica, a ljudska tijela ostavlja na milost i nemilost odbjeglom virusu. Staloženo poziva na obustavu svih inokulacija i vraćanje duha u bočice i laboratorije kako bi se sve iznova provjerilo te usavršilo. Uopće nije upitno je li Malone stručnjak na svome polju ili nije, za razumijevanje je isključivo važno samo kako je polje pripremio, slijedom čijih uputa i kakvo je sjeme u njega polegnuto. Naime, mRNK platforma u teoriji nudi mogućnost ne samo induciranja imuniteta već i rješavanje mnogih drugih bolesti, samo što je kao rezultat warp speed akcije izbačen poluproizvod. Kompletna priča ovisi o jednoj posebnoj staničnoj organeli, naime ribosomu na čiji se kompjuterski port spaja mRNK te ga programira na štancanje proteina.

Povijesne prekretnice

Nakon što je profani svijet ulovio korak sa znanošću i izbacio boga i vraga s mjesta uzroka Vatre Sv. Antuna i shvatio da se razbolijeva zbog gljivičnih toksina, 1858. godine se pojavio Rudolf Virchow i svijetu predstavio Staničnu patologiju, do dana današnjeg isključivu osnovu biologije i medicine. Prema teoriji tvrdi se da sve bolesti (kao i sav život) potječu iz jedne stanice koju virus nekako otme te se u njoj razmnožava, a stanica se posljedično počinje raspadati omogućavajući daljnje širenje virusa. Nekoliko desetljeća nakon Virchowove dogme, Dmitrij Ivanovski  je 1892. godine „izolirao virus mozaične bolesti duhana” i neovisno M.W. Beijerinck 1882. godine nazvavši ga contagium vivum fluidum (lat. zarazna živa tekućina). Beijerinck zaključuje da se agens može replicirati i razmnožavati u živim biljkama. Apsolutno sve ima smisla, osim što je od inicijalnih komentara o zaraznim živim tekućinama do pojave prvih elektronskih mikrografa potrebnih kako bi se moglo svjedočiti navodno razmnožavanje zaraznih entiteta prošlo otprilike 40 godina. Kako su znali da nešto postoji i da se razmnožava svoj odgovor nalazi u negativnom praznovjerju.

Posljednji korak preko točke bez povratka za sve suvremene virologe napravio je prof. John Franklin Enders i njegove kolege. Enders je ponudio spekulacije o tome kako dokazati postojanje virusa i njihovi se protokoli uz sitnije modifikacije koriste i danas. U epruvetu sa zdravom staničnom kulturom dodao je toksične antibiotike, izgladnjivao kulturu i dodavao razgrađujuće enzime kako bi je oslabio te tako olakšao navodnu reprodukciju navodno zaraznog virusa.  Zatim je promatrao raspadanje kulture i zaključio da su ostaci raspada zapravo glavni uzrok razgradnje, potpuno zanemarujući sve što je dodao u staničnu kulturu. Enders je vlastita zapažanja 1. lipnja 1954. godine opisao kao nagađanja te da ih u budućnosti treba provjeriti i utvrditi. Za svoja doista čudnovata otkrića Endersu je 10. prosinca 1954. godine dodijeljena Nobelova nagrada za medicinu i od tada gotovo nitko nikada nije napravio potrebne kontrolne eksperimente kako bi se utvrdilo jesu li možda toksični antibiotici i općenito tretman stanične kulture odgovorni za citopatski efekt ili je ipak zarazni agens krivac za raspad stanične kulture ili nešto ne valja s procesom testiranja stanične kulture, jer zašto se dovesti u situaciju rušenja toliko praktične i potrebne teorije?! Nobelov pečat bio je sasvim dovoljan i ideja virusa je do 2020. postala toliko snažna da je cijeli svijet okrenula naopačke, a negativno praznovjerje je ovisilo o zadovoljavanju raznih postulata i prije svega PCR metodi. Nitko se nikada nije odlučio kvalitativno i kvantitativno preispitati ključne prekretnice, posebice nakon što se majka znanost putem medija javno odrekla svoga sina Montaignera nakon što je izjavio da HIV virus ne zadovoljava Kochove postulate.

Ideje virusa su nevjerojatno elastične i prilagodljive svim potrebama, međutim u svojoj su srži ništavne. Umjesto slijepog praćenja izvikanih aktivista i preuzimanja njihovih misaonih konstrukata nazivajući ih svojima, uvijek je dobro potražiti što su tijekom 20. stoljeća govorili šikanirani znanstvenici, posebice dobitnici satirične Nobelove nagrade. Među njima postoji biser kojeg će se jednom u budućnosti svrstavati među najveće mislioce prošlog stoljeća. Njegovo ime je Harold Hillman, pokojni britanski znanstvenik i stručnjak za neurobiologiju. Hillman je metodološki i eksperimentalno osporio teoriju o staničnom porijeklu života i bolesti prethodno spomenutog Rudolfa Virchowa skrenuvši pozornost na neke sasvim nebulozne i fantastične ideje o dijelovima takozvane stanične mašinerije nazvavši ih artefaktima. Obzirom da postoji niz njegovih knjiga gdje se čitatelj može uvjeriti u sve detalje i pronaći odgovore na sva pitanja kako je nastalo te kako se razvijalo negativno praznovjerje, u nastavku će biti preneseni dijelovi vezani uz mRNK, odnosno uz ribosom.

Endoplazmatski retikulum je stanična organela sastavljena od sistema citoplazmatskih cisterni raznih funkcija. Njegova razgranata mreža cjevčica predstavlja svojevrsni most između nuklearne ovojnice i stranične membrane što je sasvim zanimljiv podatak jer se stanična jezgra cijelo vrijeme rotira pa ako se prihvati postojanje dugačke mreže s jedne strane povezane  s membranom jezgre, a s druge strane sa staničnom membranom, postoji li još nešto osim Gordijskog čvora što može biti rezultat takvog međusobno ovisnog kretanja? Mrežicu je moguće vidjeti jedino u mrtvim stanicama jer se zapravo radi o nakupinama kristaliziranih soli i bojila potrebnih da bi se bilo što uopće moglo vidjeti pod mikroskopom. Kada bi endoplazmatski retikulum postojao u živim stanicama svojom bi zamišljenom konstrukcijom u potpunosti onesposobio nesmetano Brownovo gibanje u staničnoj tekućini, a baš je to gibanje kriterij po kojem mikroskopist zna da promatra živu stanicu. Primjerice, kada se unutar stanice nalaze bakterije koje se nesmetano gibaju kroz citoplazmu jasno znamo da se radi o živom biću. Ipak, istovremeno učitelj đaku, čije je oko na okularu mikroskopa i promatra gibanje, tvrdi da je cijela citoplazma protkana kompleksnom trodimenzionalnom mrežom pa ostaje za pretpostaviti da bakterije mogu prolaziti kroz endoplazmatski retikulum poput Marvellovih super junaka kroz zidove.

Hillman je 1996. godine napisao: “Vjerujem da sam jedini stalni akademik u Britaniji koji je izgubio mandat zbog svojih znanstvenih stajališta”, a jedno od njih bilo je objašnjenje utemeljeno na dokazima da ribosomi ne postoje – što predstavlja „mali“ komunikacijski problem planirate li prodavati cjepiva dizajnirana tako da navodno hakiraju ljudske ribosome i natjeraju ih na proizvodnju šiljastih proteina ​​kako bi potaknuli imunološki odgovor i naučili imunološki sustav kako biti na oprezu kada se iluzorni virus s istim takvim proteinom pokuša ušuljati u organizam posredstvom zraka koji udišemo.

Jedan detalj je posebno zanimljiv prihvati li se ideja da ribosomi stvaraju proteine, na stranu to da je evolucijski prvo trebao postojati ribosom, a tek onda stanica. U knjizi „Evidence Based Cell Biology, with Some Implications for Clinical Research”, Hillman navodi: ​​“Dobro je istaknuti kako proteine sintetiziraju sve stanice, pa i retikulociti, embrionalne i tumorske stanice, no u njima se ribosomi ne vide.” Pošteno je stoga zapitati se što stvara proteine ​​u embriju nakon oplodnje kad već nema vidljive „mašine“ za sintezu? Ipak, najvažnija spoznaja jest da su svi strahovi izrasli na njivama negativnog praznovjerja o mogućoj modifikaciji ljudskog genoma inokuliranih bez osnove, baš kao i ostatak takozvane znanosti poradi koje se svijet pretvorio u koncentracijski logor.

Kako nastaje negativno praznovjerje

U pravilu, kada se govori o zaraznim virusnim bolestima sve ovisi o nekom tipu testa, no svi se oslanjanju na osnovnu PCR metodu koja je već kod HIV-a bila ključan element u stvaranju globalne histerije mada se izumitelj Kary Mullis svojski trudio objasniti kolegama da njegova tehnika nije niti izbliza podobna za dijagnostiku, ali što on zna?! Službeno, PCR je zlatni standard, empirijski dokaz uzročnika bolesti, ali prije nego se pristupi izradi standarda mora postojati određeni fenomen. U konkretnom slučaju, među homoseksualnom populacijom i ovisnicima o drogi radilo se o raspadu imunološkog sustava. Prema Endersovom protokolu, iz uzoraka stanične kulture nasumično je određena genetska sekvenca zamišljenog virusa i započeta su testiranja jer bez testiranja i „slučajeva“ nema niti virusne epidemije. Paralelno se okupljaju epidemiolozi i statističari kako bi popratili fenomen širenja Vatre Svetog Antuna od Faucia i izveli za razumijevanje širenja fenomena nužno matematičko modeliranje. Iako je bolest prvi puta primijećena u Americi, glavni rezervoar zaraze bili su stanovnici Afrike. Doslovno pola odraslog stanovništva bilo je pozitivno i prema tadašnjim modelima slijedila je masovna depopulacija. Međutim do izumiranja nije došlo jer su testovi bili pozitivni samo zato što reagiraju na bilo kakve genetske informacije nakon staničnog raspada prisutnog pri svim tipovima bolesti, u konkretnom slučaju to su bile malarija, upale pluća, pothranjenost, trudnoća, anemija, tuberkuloza i cijeli niz genetskih informacija porijeklom od parazita i patogena poznatih afričkim doktorima jer kao što je ustvrdio Montagnier, virus nikada nije bio izoliran dakle nije bilo moguće ni napraviti test i kompletna znanstvena kohorta pada na tankom ledu laži gospodina Faucia.

Fenomen bolesti svakako postoji, a prema aktualnom svjetonazoru gdje se uzrok uvijek mora moći obraditi empirijski, znanost se zarazila vlastitim praznovjerjem i odlučila prstom pokazati na nevidljivo, srozavajući sebe na obrazovanu verziju profanog stanovništva srednjeg vijeka, držeći nas sve zajedno u mraku od stvarnih uzroka bolesti i razumijevanja načina širenja bolesti. Za razliku od virologije i epidemiologije, neke druge znanosti već imaju daleko realnija objašnjenja, no budu li ljudi i dalje jurili na testiranja kako bi se okitili kovid potvrdama, istinske znanstvenike će i dalje spaljivati na lomači virtualne stvarnosti i proći će narednih 300 godina prije nego svi zajedno ne izađemo iz mraka.

Virus od iste latinske riječi znači otrov i po definiciji se radi o neživom organizmu. Razumijevanje njegove replikacije ovisi o domaćinu, o ribosomu koji je artefakt stoga se postavlja pitanje kako dolazi do bolesti i stvar je tu zapravo poprilično jednostavna ako ju se stavi u pravi kontekst i ako se doslovno shvati latinski korijen riječi. U procesu liječenja bakterijske bolesti antibioticima do izlječenja dolazi zbog kompatibilnosti kemijskog sastava antibiotika koji je ključ, i bakterijske kemijske kompozicije na membrani gdje se nalazi brava. Po stavljanju ključa u bravu vrata se otvaraju, a sve što nalazi iza vrata sada izlazi napolje i jednostanični bakterijski organizam umire. Slikovito proces izgleda kao otvaranje vrata na silosu žita, a nakon što žito iscuri na pod, dolaze čistači. Proces je suprotan radi li se o napadu na zdravo ljudsko stanično tkivo. Umjesto antibiotika u tijelo ulaze otrovi i otvaraju stanična vrata čime otpočinje odumiranje stanice ukoliko nešto ne zatvori vrata. Konkretno, unese li se u ljudsko tijelo putem igle toksin poput žive i počne ubijati stanice, dolazi do odumiranja tkiva u što se svaki čovjek može uvjeriti pogledom na vlastito ili rame svoga djeteta. Službeno tumačenje za niz takozvanih pojačivača (toksina poput žive, aluminija itd.) jest podizanje imunološke obrane na noge i besmisleno je samo po sebi jer bi imunološki sustav prepoznao virus (toksin) i bez njega, iz čega slijedi da su neaktivne ili poluaktivne „virusne“ čestice prisutne tek praznovjerja radi. Nakon unosa otrova prvenstveno dolazi do povećane proizvodnje antitijela, čiji je primarni zadatak zaustaviti curenje citoplazme iz stanice, identična reakcija ako bi nekom seljaku netko otvorio vrata silosa. Bez pojačane proizvodnje antitijela – globulina (proteinskog flastera) ne bi bilo moguće zakrpati nastalu rupu u staničnoj membrani i neutralizirati štetu dok se drugi proteini bore s izbacivanjem toksina van tijela na sve moguće načine. Ponekad taj proces traje godinama. U svjetlu toga, evolucijski doseg cjepiva preveden na razumski znači da toksini modernih cjepiva toliko zatruju ljudsko tijelo da se ovo mora mjesecima i godinama braniti stvarajući antitijela što obično dovodi do autoimunih bolesti, a navodno iskorijenjene bolesti poput ospica, gdje antivakseri ističu broj smrti, a vakseri broj slučajeva, jest isključivo konstantna proizvodnja antitijela zbog prisutnih toksina. Pri tome je posebno zanimljiva halucinacija kako svaka bolest ima specifična antitijela, međutim ako se zna da se antitijela javljaju čak i nakon obične sportske ozljede pri čemu dolazi do oštećenja staničnog tkiva ili obične modrice, obzirom da je njihov zadatak krpanje oštećenog staničnog tkiva morali bismo imati antitijela za ozljedu gležnja ili opeklinu ili ubod igle, međutim nemamo jer se svim tim ozljedama i potrebnim krpanjem bave isti proteini čija se svojstva mijenjaju ovisno o kiselosti organizma, temperaturi ili sapunima. Od svega toga čak je besmislenije to što nas se uvjerava da nemamo antitijela na antifriz ili formaldehid, takozvane pojačivače prisutne u svim „starim“ redovnim cjepivima već imamo samo specifična antitijela na fantomski virus protiv kojeg nas navodno štite. Mjerenje razine antitijela je smiješno samo po sebi, a zbog činjenice da čak i voće proizvodi slične proteine nakon što je ubrano, jasno je zašto su naranče pozitivne na antigenskom testu.

Dođe li do pojave bilo koje bolesti to samo znači da je u tijelo ubačena velika količina toksina koju tijelo nije moglo neutralizirati. Otrov uništava stanično tkivo i rezultira njegovim raspadom, odnosno spektrom bolesti ovisno o dijelu tijela koje je izloženo toksičnoj supstanci. Obzirom da antitijela također zgrušavaju i krv, imamo objašnjenje zašto nakon inokulacije najnovijom generacijom biološkog oružja, toksičnim mRNK inokulantima, dolazi do tromboza dospiju li u krv ili upale miokarditisa dospiju li do srčanog tkiva itd.

U ljudskom tijelu konstantno dolazi do kemijskih reakcija i one se broje u milijardama u jednoj sekundi. Naše tijelo je u zdravom stanju savršeno uravnotežen i uštiman orkestar i jedino što ga može izbaciti iz takta na fizičkoj razini jest toksin koji nema manu u smislu znanstvenog kvantificiranja, empirijskog potvrđivanja i razumskog shvaćanja, samo ga se prije svega mora pronaći, što je naravno tajna kako u inokulantima tako i u gain of function istraživanjima. Biosfera je krcata toksinima i oni posredstvom hrane, vode i zraka ulaze u organizam i uzrokuju disharmoniju, ali prihvatiti da nas sve netko pokušava otrovati izbacivanjem toksičnih kemikalija iz aviona o čemu je pisano u ranijem članku, stavljanjem istih u hranu ili piće je većini neprihvatljiva premisa baš kao i ona da je medicinska skrb treći uzrok smrti u svijetu, bez obzira što su obje tvrdnje znanstveno dokazane.

U okolišu postoji cijeli niz uzroka kakofonije orkestra ljudskog tijela. Prema znanstvenoj studiji hrvatskog tima dokazano je da pulsirajuće elektromagnetsko polje uzrokuje smanjenje sinteze glutationa poradi čega dolazi do raspada imunološkog sustava, „Rezultati ukazuju da pulsirajući mikrovalovi iz radne okoline mogu biti uzrok genskih i staničnih promjena te da oksidativni stres može biti mogući mehanizam oštećenja DNK i stanica.“ (Izvor) a posljedice nedvojbeno sliče blagoj verziji AIDS-a. Postoje na tisuće znanstvenih istraživanja u prilog toksičnosti elektromagnetskom zagađenju čiji su simptomi gotovo identični onima gripe, dakle i koroni, ali takve informacije ne donose ni novac niti totalnu globalnu kontrolu.

Također, na ovom primjeru se čovjek može približiti mehanizmu „zaraze“, samo što je opet potrebno prilagoditi mišljenje odnosno skinuti okove negativnog praznovjerja poradi kojeg je konvencionalni virus jedini patogen. Ljudsko tijelo cijelo vrijeme stvara svoje elektromagnetsko polje i dođe li netko u blizinu „bolesnog“ polja, isto kao što dođe u blizinu radara, bazne stanice, a inače je asimptomatičan, podliježe dodatnom disharmonirajućem utjecaju i razvija simptome u blažem ili težem obliku, ovisno o količini toksina s kojom je zakoračio u blizinu „bolesnog“ polja. Djeca vrtićke dobi su u odnosu na vanjski svijet poput spužvi što ih čini prijemčljivim baš za ovakve metode zaraze, poznate iz živog primjera kozica. Uz određene kemijske procese, nedostatak kalij klorida u tijelu „djeteta kliconoše“ koje je iz vedra neba prvo u vrtiću dobilo kozice, dio djece će na tom principu razviti iste simptome. Klinički tumačeno dolazi do povećanja proizvodnje proteina fibrina, zgrušavanja krvi i rješavanja problema izbacivanjem kroz kožu. U drugom primjeru, može se govoriti i o međusobnoj sinkronizaciji dvaju tijela. Kao što je praksa uštimati klavir uz pomoć vilica za štimanje, na daleko kompliciraniji način jedno ljudsko tijelo može odašiljati raštimane frekvencije pa će se harmonija drugog tijela raspasti ili obratno, ako u nekom tijelu postoji frekvencija konkretnog toksina, drugo tijelo može izgraditi isti takav toksin po bazičnim principima kinematike, ali na daleko kompliciraniji način sukladno zakonima ljudskog tijela. Time se primjerice mogu pokušati objasniti međusobne veze unutar obitelji, gdje inače postoji snažna sinkrona povezanost između majke i djeteta pa gotovo u pravilu majka razvija iste simptome onima djeteta i obratno. U literaturi postoji cijeli niz primjera u prilog sinkronizaciji između emotivno povezanih ljudi, s daleko snažnijim fizičkim dokazima od prehlade, primjerice dijete može razviti isti defekt noge i početi šepati na isti način kao što šepa majka. Međutim, o ovakvim tumačenjima „zaraze“ se uopće ne razmišlja jer harmonizacija s okolinom i uključeni fizički fenomeni koje se može empirijski dokazati nisu vidljivi pod mikroskopom, van su osjetljivosti sveznajućeg PCR testa, mogu samo zbuniti antigenski test i sijaset drugih znanstvenih relikvija, a zbog činjenice da smo svi svjedočili fenomenu kojeg virolozi zovu zaraza počeli smo svi zajedno vjerovati u njihovo negativno praznovjerje jer su ipak oni išli u školu za viruse.

Zaraženi virusom Stockholmskog sindroma u zatvoru kognitivne disonance

Ideja virusa je postala toliko plodna da se s njome mogu pokoriti i najtvrdokorniji antivakseri uz pinkicu gain of function vijesti ili pod ucjenom da se neće moći putovati, ići u kino i na misu. Svejedno, to je tek jedna od ideja zasijanih za buduće tehnokratsko društvo i ma koliko ljudi vjerovali u nju, ipak nije niti izbliza dostatna za veliko resetiranje.

Naoko nepovezana ideja čiji su plodovi dozreli zimus jest porast cijena plina i električne energije. Promatra li se proces površno svi će prst upirati u zločeste Ruse jer izgleda kao da je u tijeku još jedan od energetskih ratova, ruski šahovski potez smišljen kako bi političko-ekonomskim pritiskom olabavio zapadni otpor i pojeo cijeli ukrajinski kolač nakon uspješnog Krimskog griza 2014. godine. Kako se to ne bi dogodilo, nakostriješeni američki policajac odmah staje iza leđa Starog kontinenta, iskrcava oružje u Ukrajini i obećava pomoć pothlađenim Europljanima. Von der Leyen i Merkel puštaju probne balone te najavljuju zaustavljanje puštanja u rad Sjevernog toka 2. I dok traje borba između divova Istoka i Zapada, između rundi mediji prenose najave o drastičnom poskupljenju plina i električne energije. I doslovno nitko ne spominje da je Lukashenko već na početku koronakrize rekao da su mu nudili mito za sudjelovanje u igrokazu, a potom pred punom dvoranom i jasno uperio prst u tehnokratsku ekipu iz Davosa koja pod njim i ukrajinskim narodom pokušava iskopati jamu.

Na površini sve izgleda kao nevjerojatan splet slučajnosti, geopolitičke akcije i reakcije. Bez obzira koliko se političkih komentatora, vojnih stratega i poznavatelja globalnih prilika ulovilo u zamku i potrošilo stotine i tisuće sati na proučavanje, opisivanje i sistematiziranje, sva rezultanta mudrost pada u vodu poput teorije klica jer u stvarnom životu vrijede sasvim drugačija pravila globalne igre. Predstava na geopolitičkom planu zapravo je identična onoj na znanstvenom polju jer glavni igrači moraju skrenuti pažnju od bitnog na nebitno i pritom zavesti što veći broj ljudi potrebnih za viralno širenje njihova plana. Svijetu su ponuđeni gotovi obrasci mišljenja, ponovljeni kroz medije tisućama puta i na kraju balade svi su počeli „misliti“ isto, ne primijetivši da nisu ni pokrenuli svoj mozak već samo preslagali riječi koje im je netko servirao.

Teren za aktualnu energetsku krizu se počeo pripremati prije dvadesetak godina, međutim to se zaboravlja kao i lažna pandemija svinjske gripe. Tada je nesuđeni američki predsjednik Al Gore bio zaštitno lice i glavni promotor ideje klimatskih promjena. Mnogi se sjećaju fotografija otopljenih polarnih kapa, modela utjecaja njihova otapanja na Golfsku struju i grafova s eksponencijalno rastućim „slučajevima“ emisije stakleničkih plinova odgovornih za klimatski Armagedon i svega što je bilo potrebno za još jedno negativno praznovjerje. Hollywood je ukrasio teren stotinama filmova o prirodnim katastrofama, velikim potopima, savršenim olujama i erupcijama vulkana, teren je bio spreman i sjetva u jeku. Ideja odnosno sjeme čiji su plodovi visoki računi i štošta drugo u pripremi zove se zelena revolucija, bliže nama nosi ime europski zeleni plan, a radi se o smanjenju neto emisije stakleničkih plinova na nulu.

Put prema ostvarenju postavljenih ciljeva je dug i težak. S jedne strane se potencirala ovisnost o električnoj energiji, poticala se proizvodnja električnih automobila, kosilica, bušilica i sličnih uređaja. S druge strane se započelo s ukidanjem krutih goriva, nafte i gašenje nuklearnih elektrana te njihovom zamjenom za čiste izvore energije. Niknule su tisuće zelenih zadruga i nevladinih organizacija koje su objeručke prihvatile velebnu ideju o zaustavljanju klimatskih promjena. Razvojni fondovi dubokih džepova poticali su postavljanje solarnih elektrana na krovove kuća kako bismo svi zajedno postali zeleno održivi. Kancelarka Merkel je već 2011. najavila gašenje nuklearki, a s krajem prošle godine od ukupno 17 reaktora ostala su samo tri. Ironično, trenutno uvoze električnu energiju iz Francuske gdje se proizvodi na „stari“ način, ali ni to neće biti dugotrajna opcija jer su i Francuzi odustali od nuklearki.

Čak i kada bi priča o globalnom zatopljenju bila točno takva, ponuđeno rješenje u vidu izgradnje solarnih elektrana, vjetrenjača i srodnih tehnologija je iluzija par excellence. Prema studiji Frauenhofer Instituta iz 2021. godine, kako bi zadovoljila postavljene ciljeve, uz paralelan rast broja elektrana pogonjenih vjetrom, Njemačka bi morala povećati površinu pod solarnim elektranama minimalno šest do osam puta. Što je to točno „zeleno“ u prekrivanju 1,4 milijuna hektara pašnjaka i oranica sa solarnim panelima je van dohvata razuma. Više izgleda kao slučajni autogol vodećih predstavnika političara u mrežu naroda, no naša planeta pati, podrhtava, pljuca lavu i viruse kako bi se otarasila ljudskih nametnika, stoga što nam drugo preostaje negoli se preodgojiti i stisnuti zube

Ponukani Goreovom globalnom kampanjom podizanja svijesti, kompletnu strategiju borbe protiv klimatskih promjena osmislili su i zapisali u formi Agende 2030 vrhunski intelektualci, znanstvenici i filantropi Svjetskog ekonomskog foruma i tu polako dolazimo do sijača ideje, a i plodovi postaju razumljiviji kada ih se stavi u pravi kontekst. U intervjuu iz 2017. održanom u političkoj školi J.F. Kennedy Harvardskog fakulteta, Klaus Schwab se hvali imenima „mladih globalnih lidera“ čiji se zanat pekao u njegovoj školi. Među njima su se slučajnim čudom našli i Merkel i Putin i Macron i mnogi drugi akteri gore spomenute energetske krize i zelene revolucije te naravno glavni koordinatori korona krize poput đaka Justina Trudeaua, poniznog štovatelja kineskog odgovora na pandemiju i kineske komunističke partije općenito.

Svaka medalja ima dvije strane, no često zaboravljamo da se okreće po trećoj. Treća strana jasno govori kako na najvišoj instanci nema podjele na Istok i Zapad, takve priče pripadaju prošlosti jer se bojno polje preselilo u ljudske glave gdje bi se trebalo misliti, a ne ponavljati.  Čovjek je stavljen nasuprot globalnim megakorporacijama, a oni u šahu drže više-manje sve poluge moći. Kada se isprati cijeli tok novca dolazi se do privatnog fonda imena Vanguard Group, čiji su vlasnici sakriveni od oči javnosti, a odgovorni su kako za stanje u zdravstvu, tako i za stanje na tržištu energenata, za hranu na policama i tragove po nebu, regulatorne agencije, edukativne sisteme, znanstvene savjete, stožere i sve ostale poltrone od piskarala do državnih činovnika potrebnih za uvođenje novog svjetskog poretka pod dirigentskom palicom mladih globalnih lidera.

Imajući u vidu da suprotstavljene strane pripadaju istom rasadniku ideja, posebno su indikativni elitistički vapaji odaslani s posljednjeg Svjetskog ekonomskog foruma. Kažu kako nikada prije elite nisu tako usko i uspješno surađivale te da su jedina prepreka u ostvarivanju ciljeva nepovjerljive mase, posebice iz anti-znanstvenih krugova čije se zablude i teorije zavjere šire društvenim mrežama poput požara. Na forumu održanom 2022. definirane su kratkoročne prijetnje velikom resetiranju i one primjerice uključuju rizik zaraznih bolesti do čije će realizacije doći prethodno opisanim trovanjem; zatim ekstremno vrijeme, u novu floskulu prepakirano globalno zatopljenje do čije realizacije se dolazi kombinacijom sijanja oblaka, HAARP antena i satelita koje je Elon Musk lansirao u orbitu tijekom posljednje dvije godine i tako poduplao svoje bogatstvo dok su se naše ropske nadnice otapale na računima za grijanje zbog čega je i dužnička kriza stavljena među rizike pošto je jedino gladne i zadužene moguće natjerati na prihvaćanje elitističkih ciljeva; pretpostavljaju i rizik raspada socijalne kohezije na čemu se radi već duže vrijeme, a warp pogon je uključen krajem 2019. od kada je krajnji cilj nakon podjela u društvu stvoriti novu generaciju techo jugendi priučene izvršavanju besmislenih naredbi što paralelno dovodi i do rizika povećanja mentalnih bolesti, a one će biti masovne kada ljudi počnu shvaćati što se dogodilo u posljednjih stotinjak godina, ako ne pronađu snage potrebne za lustraciju odgovornih.

Iako elita voli najaviti svoju prevaru i misli da je van dosega otpora, ipak se boje javno reći kako im je prije uvođenja globalnog čovječanstva u novi socijalni konstrukt prije svega ključno izvesti kontrolirano rušenje starog sistema čime nastaju obespravljeni, vlasništva lišeni, siromašni i potrošeni ljudi u čije živote je potom moguće uliti novi smisao, novo društvo, čipove i sve ostale mokre snove sociopata. Svi globalni događaji nisu ništa drugo nego postavljanje eksploziva pod sve stupove nosivog sustava starog društva i u ovom trenu ostaje nada da neće doći do detonacije poput one izvedene 9/11 i da je ljudi neće dočekati u krevetima svakodnevne kolotečine.

Šačica ljudi fino nijansira svjetonazore, priprema tlo, sije ideje i bere plodove poradi čega je bolno realno i bez ikakve želje za kritikom u prvom tekstu bilo rečeno da svi u skladu sa službenim narativom, bez obzira koliko sitne kompromise rade, bez obzira koliko vjeruju namještenoj znanosti i bez obzira koliko im sistem ponekad bio naklonjen, rade isključivo u interesu sistema, a na svoju dugoročnu štetu te tako zalijevaju ideju čija je srž bolesna i daleko, daleko zaraznija od bilo kakve srednjovjekovne kuge jer je njeno sjeme spušteno direktno u ljudske glave.

Bilo bi pošteno priznati si da smo poput Trnoružice spavali stogodišnjim snom. Vrijeme buđenja je stiglo i ovog puta jedino mi sami možemo podići Sunce na horizont i rastjerati mrak. Kraljevića čiji poljupci skidaju kletvu ima na sve strane, kriju se iza lica spominjanih stranih i domaćih prvijenaca otpora, posebice među običnim ljudima nimalo željnim pažnje i slave i od svakoga se može ponešto naučiti bez obzira na njihove maske i uvjerenja. Pokleknemo li i propustimo li priliku, ostavimo li stvar „slučaju“, lopovi sloboda će i dalje opkoljavati naše živote gustim tehno trnjem dok se isto ne počne utiskivati u naša tijela. Bude li se čekalo spasitelje, neminovno buđenje će postajati sve bolnije i bolnije. Mnogi su životi već sada oskvrnuti, mnogi pojedinci su pokleknuli, mnogi su prihvatili opojne laži i žive od šuta da šuta, Ti ne moraš biti među njima. Recept za buđenje je sasvim jednostavan i ne uključuje dubinsko poznavanje tehnologije, virologije, epidemiologije niti bilo koje druge znanosti jer nismo svi odlikaši, genijalci, znanstvenici, ali smo svi ljudi i kao takvi znamo cijeniti slobodu bez koje baš ništa nema smisla. U protekle dvije godine postalo je posve jasno da nas žele lišiti upravo naših sloboda, stoga postaje jasan i jedini mogući način očuvanja  – dati slobodom uvjetovan otkaz bez mogućnosti žalbe svim elitnim saprofitima. Njih ima jako malo, a hrabrost i zajedništvo ljudi na njih djeluje poput fungicida na gljivice.