EU sankcionirala heroja u borbi protiv ”Islamske države”

Od jučer do danas su sirijske snage a jugu Raqqe uspjele osloboditi mjesta Raym Al-Ajuz, Sabkhawi i nastaviti dalje prema selu Dalhan, na obali Eufrata.

Oslobodivši selo su došle nadomak administrativne granice s pokrajinom Deir Ez-Zor i udaljene su oko 70 kilometara od baze 137. Motorizirane brigade sirijske vojske na zapadu grada i nekoliko kilometara više od zrakoplovne baze Republikanske garde i 104. Zrakoplovne brigade na istoku Deir Ez-Zora, odakle obranom grada, koji se nalazi u potpunom okruženju terorista ”Islamske države”, upravlja brigadni general Issam Zahreddine.

General Zahreddine s najviše 5 000 boraca i pripadnika provladinih milicija od 2014. brani 200 000 civila, kojih je danas u okruženju, bez najosnovnijih potrepština, ostalo oko 100 000. Jedina im je nada da ne popucaju linije obrane sirijske vojske i da s juga ili zapada što prije stignu vladine snage i razbiju blokadu.

Deir Ez-Zor je grad u Siriji koji više od bilo kojeg drugog može posvjedočiti što znači živjeti pod svakodnevnom prijetnjom pada u ruke terorista ‘kalifata”. O strateškoj važnosti ovog grada smo pisali u više navrata, jer se nakon svake veće pobjede očekivao veliki i posljednji napad koji će slomiti blokadu grada.

Više od četiri godine je Deir Ez-Zor pod opsadom terorista koji gotovo svakodnevno pokušavaju ući u grad i od njega stvoriti svoju novu prijestolnicu. Naravno, kada bi se to dogodilo, masakr nad civilima bi bio neizbježan.

Otpor Deir Ez-Zora je za Siriju i svijet, ili barem većinu svjetskih zemalja, postao simbol mučeništva u kojem su vladine snage tijekom godina odbile na stotine napada takozvane ”Islamske države”. Vojne planove i obranu osobno vodi general Issam Zahreddine, koji je u četiri godine, osim što je jedan zapovjednika koji je nanio najviše poraza ”kalifatu”, postao živa legenda u borbi protiv terorizma i poznavatelj svih taktika kojima se služe islamistički militanti.

Europska unija godinama protiv Sirije provodi različite ekonomske sankcije. Uvela je zabranu prodaje sirijske nafte, zamrznula određena ulaganja i imovinu Središnje banke iz Damaska koja je ostala u EU. Obustavljena je i poslovna i tehnološka suradnja, a ovo su samo neke od mjera koje je Bruxelles poduzeo protiv vlade Bashara Al-Assada. Kao razlozi se navode nikada dokazani ”kemijski napadi” i represija protiv civilnog stanovništva od strane vladinih snaga tijekom prosvjeda koji su na kraju doveli do građanskog rata.

S više mjesta, čak i unutar Europskog parlamenta, tijekom ove tri godine su upućivani zahtjevi za ukidanje ovih sankcija, zato što su samo doprinijeli pogoršanju situacije već ratom razorene zemlje i štete isključivo civilnom stanovništvu.

Naravno, istinitost navoda o ”kemijskim napadima”, posebice onim iz 2013. godine, od strane međunarodnih istražitelja nikada nije dokazana.

Ipak, čak i prije isteka restriktivnih mjerama protiv Damaska, Vijeće za vanjske poslove Europske unije u lipnju 2016. godine sankcije proširuje za još jednu godinu. Ove godine je ista agencija u lipnju opet obnovila gospodarsku i financijsku blokadu protiv Sirije do 2018. godine.

Sankcije s  ne odnose samo na vladu, nego i na 67 sirijskih organizacija i 241 osobu, koje su optužene kao izravni krivci za postupke koji se pripisuju Damasku.

17. srpnja se događa novi obrat i  priopćeno je da je Vijeće za vanjske i sigurnosne poslove EU odlučilo proširiti popis osoba na koje se primjenjuju restriktivne mjere. Na novom dokumentu se pojavljuje Issam Zahreddine, koji se godinama bori protiv ”Islamske države” i pruža otpor u Deir Ez-Zoru.

Prema popisu i dokumentu potpisanom od strane visoke predstavnice za vanjsku politiku EU, Federice Mogherini, pod bojem 249 možete vidjeti ime generala zaduženog za obranu istočne sirijske prijestolnice.

”S činom brigadnog generala, visoki časnik Republikanske garde postaje nakon svibnja 2011. Kao visoki vojni časnik, general Issam Zahreddine odgovoran za nasilnu represiju protiv civilnog stanovništva, uključujući i onu tijekom opsade Baba Amre u veljači 2012. godine”, objašnjenje je Europske unije za sankcije protiv generala Zahreddina, kojeg se ne dovodi u vezu s kemijskim napadima, nego ”represijom protiv civilnog stanovništva”, i to s naknadnom ”pameću” Federice Mogherini, odnosno, sa zakašnjenjem od nekoliko godina.

To su razlozi koji su europskim birokratima bili više nego dovoljni za  proširenje sankcija na Issama Zahreddinea. S druge strane, politički i vojni vrh blizak Assadu je već godinama uključen u popis.

U stvari, general iz u Deir Ez-Zora plaća cijenu što je ostao među najvišim časnicima u redovima sirijske vojske nakon 2011. godine i od izbijanja rata. Od njega se očekivalo da kao Salim Idris, ”general” inženjerije vladinih snaga, prebjegne u Tursku i sudjeluje u stvaranju takozvane ”Slobodne sirijske vojske”, koja se raspala i nestala, upravo kao što je iz javnog života nestao ”general” Salim Idris, koji je sanjao o pobjedničkom ulasku u Damask.

Ukratko, svi koji su ostali vjerni ne toliko svojoj vladi, koliko svojoj domovini, optuženi su za ugnjetavanja civila i da su silom gušili prosvjede u pokrajinama u kojima su služili. Ovaj princip je dovelo do paradoksa da se na listi sankcioniranih osoba nalazi jednog od arhitekata borbe protiv ”Islamske države” i zapovjednik kojem su nakon neuspjelih napada terorista ”klaifata’ trebali bageri da ”sanira” teren od njihovih leševa.

Uključujući generala Zahreddina je još 16 osoba uključeno u dodatak za proširenje popisa onih koji podliježu sankcijama EU. Od njih je osam vojnika i osam znanstvenika koji su optuženi za različite vrste suradnje s vladom u razvoju i za uporabu kemijskog oružja.

Naravno, ime koje je najviše privuklo pozornost je borac protiv terorizma, koji je u Siriji među najpopularnijim akterima rata i na koga s poštovanjem gleda cijeli sirijski narod.

Vlada u Damasku je putem Ministarstva vanjskih poslova kratko priopćila: ”Ponavljamo još jednom da Sirija nema kemijsko oružje. Nove sankcije EU su neopravdane i potvrđuju izravnu podršku Bruxellesa terorizmu”.

Iz Sirije stižu različiti glasovi u obranu Zahreddina, posebno na Twitteru. Mnogi ga nazivaju herojem, drugi naglašavaju paradoks oko njegove uloge u borbi protiv ISIL-a i priznanje EU da nema veze s bilo kakvim projektom u vezi navodne ”uporabe kemijskog oružja”.

Međutim, ovo je oružje u više navrata od strane terorista korišteno protiv njega, njegovih boraca i civila Deir Ez-Zora. Ima oni koji ironično ističu koliko je ova restriktivna mjera glupa, te da se sankcije protiv njega ne mogu primijeniti zbog uloge koju igra u borbi protiv ”kalifata”, posebice u Deir Ez-Zoru, odakle mu je zabranjeno da putuje u Europu i na teritorij Europske unije. Uvesti ovakvu zabranu generalu koji fizički ne može i ne želi napustiti okruženu enklavu može pasti na pamet samo Jean-Claudeu Junckeru, posebno kada je ”dobro raspoložen”, a takav je gotovo svaki dan, te Federici Mogherini, koja se u vanjsku politiku razumije otprilike koliko u kvantnu fiziku.

Međutim, nisu problem ni Juncker ni Mogherini, jer eurobirokrati dolaze i prolaze i nitko ih se više ne sjeća. Problem ovog proširenog dokumenta je što je on ogledni primer nedosljednih stavova EU o Siriji, koji je uvjetovan iskrivljenom vizijom stvarnosti na terenu. Na jednoj strani EU kažnjava heroje i dokazane borce protiv terorizma, a na drugoj sa svim počastima nagrađuje bivše pripadnike Al-Qaede, kao što je slučaj u Libiji, što će nam sigurno jednog dana doći na naplatu.

”Odlazak” McCaina,CIA i Federica Mogherini – Tri znaka nade za Siriju