Kršćani u Siriji: “Ostavite naš narod da slobodno uskrsne”

“Pustite naš narod na miru i da slobodno uskrsne”, rekli su sirijski kršćani Khaled Salloum, mons. Abou Khazen, otac Mounir i Nabil Antaki.

Ove godine, šeste po redu, na Uskrs će neki Sirijci opet osjetiti strast slobode ispovijedanja svoje vjere. Barem u Aleppu i svim većim gradovima u zemlji. Talijanski novinari koji su posjetili kršćanske crkve u Siriji kažu da izgledaju dobro. U prosincu je vlada Bashara Al-Assada, uz pomoć Rusije i saveznika, oslobodila Aleppo, a kasnije iz Palmire ponovno protjerala ISIL.

Teroristi se povlače i gube tlo pod nogama. Turska je krajem ožujka najavila završetak kampanje “Štit Eufrata”, koji i nije bio neki uspjeh, dok mirovni pregovori mukotrpno idu naprijed. U međuvremenu je američka veleposlanica u Ujedinjenim narodima, Nikki Haley, napokon rekla ono što su u Damasku i očekivali od početka rata.

“Nije nužno usredotočiti se na Assada kao i prethodne administracije. Naš prioritet je shvatiti kako okončati rat i s kim trebamo raditi da poboljšamo situaciju za sirijski narod”, rekla je Nikki Haley, koja je ubrzo pogazila izrečeno.

Polako se pred očima Sirijaca počeo ostvarivati njihov san, jer svi žele kraj rata i konačni poraz terorističkih skupina. Onda su grubo vraćeni u stvarnost i vidjeli 59 krstarećih projektila kako lete na položaje vojske koja ih brani šestu godinu za redom.

Khaled Salloum nadao se da će Donald Trump “biti drugačiji od Baracka Obame”. Salloum je sirijski kršćanin, inženjer, 66 godina, trenutno u mirovini, živi u Homsu u Dolini kršćana, šezdesetak kilometara od državne zrakoplovne baze Al-Shayrat, koja je oštećena u američkom napadu u kojem je, po njegovim riječima, poginulo najmanje 15 ljudi.

“Nismo očekivali ovakav izravni napad od strane Sjedinjenih Država, ali ne mislim da će se situacija puno promijeniti, jer oni odavno financiraju i naoružavaju terorističke skupine. Budući da nisu uspjeli pobijediti u ratu, sada su intervenirali izravno. Trump je govorio drugačije od Obame, ali sada znamo da Amerikance nikad ne možete uzeti za ozbiljno“, rekao je Khaled Salloum.

“Nemaju se pravo miješati”

“To je uvijek ista priča. Oni su isto učinili u Iraku, Libiji i sada u Siriji. Nažalost američko licemjerje se nikada ne mijenja. Kemijski napad je samo izgovor. Da su stvarno htjeli znati što se dogodilo, zašto nisu poslali komisiju? Zašto nisu poslali ekipu da utvrdi tko je odgovoran?”, rekao je Georges Abou Khazen, apostolski vikar u Aleppu.

Američki napad ga šokirao i razljutio.

“Moramo se pitati tko ima koristi od tog kemijskog napada? Tko ima koristi?  Sirija ne, Assad ne, ali imaju teroristi. Uvijek sam govorio da se ne smije unaprijed slaviti pobjeda, jer su Amerikanci spremni na sve. Zašto oni žele odlučivati u naše ime? Zašto ne ostave sirijski narod da bira koga želi i sve će biti u redu”, za talijanski list Tempi je apostolski vikar iz Aleppa.

Čak i Nabil Antaki, alepski liječnik iz zapadnog dijela grada, koji je proživio cijelu tragediju opsade od strane terorista, raduje se ponovnom ujedinjenju, ali ne priznaje nikakvu moralnu superiornost Washingtona.

“Kakvo pravo imaju SAD da bombardiraju Siriju? Tko ih je ovlastio da budu globalni policajci? Zar njihovo poznato “pravo uplitanja” nije ništa drugo nego pravo jačega da intervenira u domovima drugih bez njihovog pristanka? Stanovništvo Aleppa je ljuto, ali također strahuje od eksplozije Trećeg svjetskog rata”, kaže dr. Nabil Antaki.

Dok saveznici Damaska, Rusija i Iran, poručuju kako se u slučaju sličnog napada više neće držati po strani,  američka veleposlanica Nikki Haley izjavljuje: “Nema političkog rješenja s Assadom na čelu zemlje. Mi smo spremni ponovno intervenirati.”

“Morate reći istinu”

Od ekonomske do političke prijestolnice zemlje je raspoloženje svugdje isto.

Otac Mounir (33), rođen je u Aleppu, ali nakon ulaska u red salezijanca je prije četiri godine zaređen je za svećenika u Torinu, a onda je otišao obavljati svoju službu u Damask, gdje radi u oratoriju s preko 1200 mladih ljudi. Sam je odlučio da ga vrate u Siriju.

“Jedva sam dočekao. Nikad nisam mislio ostati u Italiji, iako su moji roditelji i moja obitelj pobjegli iz Aleppa i otišli u Njemačku. Pokušali su me uvjeriti dok je još bjesnio rat, ali sam se htio vratiti i služiti mojim ljudima u nevolji”, rekao je otac Mounir, koji za kemijski napad tvrdi da je laž.

“Sirijci su ljuti, razočarani i svi misle isto. Vlada nije glupa. Zašto bi tako nešto učinila i ojačala svoje protivnike? Istina je da SAD želi pomoći ISIL i vratiti teroristima moral nakon nedavnih poraza koje su pretrpjeli od vladine vojske i Rusa. Ljudi ovdje samo govore o Saudijskoj Arabiji i Turskoj, koji su slavili dan nakon američkog napada. Ovdje čak i djeca znaju da bi bez međunarodnih sponzora rat bio gotov. Ali, ako je nekom trebala potvrda, sada je ima. I nakon šest godina i dalje izgleda kao da netko ne razumije da iza svega stoji Zapad. Ovo nije građanski rat. Kada bi Europa, SAD i zaljevske zemlje prestale naoružavati teroriste, borbe bi brzo završile. Vi novinari imate veliku odgovornost. Morate reći istinu i biti glas sirijskog naroda, a ne saveznici europskih vlada. Nažalost, teško je naći zapadne novine koji rade taj posao”, rekao je otac Mounir iz Damaska.

“Mi ćemo se i dalje boriti”

Sada Sirijci su podijeljeni između rezignacije i želje da reagiraju. Inženjer iz Homsa, Khaled Salloum, definitivno spada u ovu drugu kategoriju.

“Mi smo okruženi stranim snagama i milicijama, koji su ušli u našu zemlju da je osvoje. Ali mi nećemo odustati i oduprijet ćemo se. Nakon šest godina rata se više ne bojimo, svatko je gledao smrt u lice i sad nas više nije briga. To nije lijepo za reći, ali ja bih radije umro, nego gledao kako zapovijeda onaj koji mi je uzurpirao kuću”, rekao je umirovljeni inženjer Khaled Salloum.

Naravno i dalje se nadaju mirnom rješenju sukoba, koji Siriju neće podijeliti na konfesionalne državice. To bi bilo mučno, čak i za svećenika koji, barem kalendarski, zajedno s agresorima slavi Uskrs.

“Pred mladim ljudima uvijek pokušavam pokazati nadu, ali nakon ovog napada jedva mogu vjerovati da će Sirija prije ili kasnije osjetiti uskrsnuće”, priznaje otac Mounir.

“Ipak, sirijski narod voli život i još ima volje za borbu. Slavlje ovih dana, nas koji smo slobodni da idemo u crkvu i hodamo po ulici, za razliku od drugih u mnogim bliskoistočnim zemljama, pomoći će nam da idemo dalje”, zaključio je otac Mounir.

Nabil Antaki je liječnik, ali i član laičkog reda Braće Marista, čekao je veliki uskršnji tjedan, a da se nije prepustio očaju.

“Unatoč pesimizmu koji nas okružuje, još uvijek slavimo Uskrs, nadajući se uskrsnuću i kraju rata. Da nismo vjerovali i nadali se u Isusa, napustili bi našu zemlju neko vrijeme i onda otišli kao milijuni drugih Sirijaca“, rekao je Nabil Antaki.